TKO FINANCIRA I INFILTRIRA POLITIČKE PARTIJE?
Neki desno i ekstremno desno orijentirani naivno misle da se njihove političke partije mogu izboriti za vlast, ukoliko vode antižidovsku/antimasonsku politiku. To je nemoguće. Oni već odavno drže pod svojom kontrolom i lijeve i desne, i partije 'centra'. Židomasoni su zapravo ne samo financirali i fašiste i komuniste, ti su režimi – njihova kreacija.
Lenjin, Trocki, Zinoviev bili su židomasoni, članovi Bnai Brit. Većinu revolucionarnog komiteta u Oktobarskoj revoluciji činili su židovi, polu-židovi, ili pak Rusi oženjeni židovkama. Po osvajanju vlasti, većinu članova Politbiroa, ponovo čine židovi. Samo jedan je među njiima Rus, Andrej Bubnov. Židovi dominiraju u svim područjima društvenog života, mada sačinjavaju samo 6 posto stanovništva. Od preko 50 ljudi rukovodstva Čeka-e, tajne policije, samo su dvojica Rusi. Najzloglasniji šefovi tajne policije, Kaganovič i Berija, bili su židovi. I tako je potrajalo sve do 1948., kada je Staljin odlučio smanjiti drastično neproporcionalni omjer židova u strukturama sovjetske vlasti.
S druge strane, židovi (Giuseppe Pontremoli, Ermanno Jarach, Elio Jona, Cesare Sarfatti) su imali odlučujući upliv na Mussolinija, na njegovu politiku nacionalizma i intervencionizma. Sarfattijeva supruga, židovka, bila mu je i ljubavnica. Glavni financijeri Mussolinija bili su židomasoni Giuseppe Toplitz i Otto H. Kahan. Petorica židova bili su među osnivačima talijanske fašističke partije - Cesare Goldmann, Piero Jacchia, Riccardo Luzzatti, Eucardio Momigliano i Enrico Rocca. Jedan je od njih čak i osigurao dvoranu u kojoj se održavao osnivački kongres. U Mussolinijevoj vladi, opet su istaknuta mjesta pripala židomasonima – Aldo Finzi (zamjenik ministra unutrašnjih poslova) i Guido Jung (ministar financija). Jedan od vodećih ideologa je opet židomason Gino Arias, član Fašističkog savjeta, koji je vladao državom. A Mussolinijevi savjetnicima u ekonomskim pitanjima bili su svi židovi - H. Ancona, A. Luria i T. Meyer.
Židomasoni su predveli i tursku revoluciju (na čelu sa Mustafom Kemalom, kasnije nazvanim Ataturk), u kojoj je ukinut sultanat, i uspostavljena sekularna država. Ataturk i njegovi suradnici, dakako su krili svoje židovske korijene iza muslimanskih imena i prividnog turskog patriotizma (kao i njihovo masonstvo), no njihovo djelovanje bilo je usmjereno samo k jednom cilju – služenju interesima Zapada i cionistima.
Pronacističke partije SAD bile su oduvijek infilitrirane židovima, počev od German-American Bund 30-tih, godina preko American Nazy Party sa George Lincoln Rockwellom 60tih godina, pa zatim 70-tih National Socialist Party of America sa Frankom Collinom, sve do kraja stoljeća, Nazy party, sa liderom Wolfgangom Hawke-om. Dakle, ponavlja se isti scenarij - židovi se pojavljuju u ulozi bilo financijera partije, ili se infilitriraju u vodstvo. I kakvu onda vjerodostojnost može imati takva partija?
Što se tiče nove Rusije, mnogima je ostao u sjećanju lik političara klovnovskog ponašanja, Vladimira Žirinovskog. Ovaj Rus, koji je izigravao ekstremnog desničara, bio je zapravo – židov, i bivši agent tajne policije KGB. Iza projekta ove lažne profašističke partije, nazvane Liberalna demokratska partija, stajala je Komunistička partija, a cilj je bio preoteti što više glasova na izborima Borisu Jeljcinu. Žirinovski je najveću popularnost imao 1993, kada je na izborima dobio čak 23 posto glasova. Još jedan vrlo sumnjiv tip je Aleksandr Dugin, jedan od lidera Nacional-boljševičke partije. Iako za njega nisam uspio naći neke podatke o suradnji sa žido-masonerijom, činjenica da je napisao knjigu 'Konspirologija', u kojoj govori u negativnom svjetlu o teorijama zavjere, te činjenica da u svojim govorima napada 'Amerikance' (a ne žido-masone) dovoljno upućuju da bi i on mogao biti na platnom spisku cionista.
Također nam je u sjećanju Austrijanac Joerg Haider, sa svojom 'Slobodarskom partijom'. Jedan od vodećih članova bio je židov, Peter Sichrovsky, koji je na izborima 1996. uspio izboriti zastupničko mjesto u Evropskom parlamentu. Kasnije je, po istupanju iz politike, izjavio da je pet godina bio informant Mossada (izraelske tajne službe, koja je po svojoj prilici 'skrivila' saobraćajnu nesreću u kojoj je poginuo Haider).
Bilo bi dalje zaista zamorno nabrajati sve evropske partije, pod direktnom kontrolom židomasona. U Italiji je to normalno, znajući da je već Mussolini izvrsno surađivao sa židovima, no čini se da su i tvrdokorni ekstremni desničari glavnih evropskih zemalja Velike Britanije i Francuske u zadnjih nekoliko godina definitivno promijenili retoriku, i više ne napadaju židomasone i cioniste, već svoje kritike više upućuju islamistima. Što se tiče Njemačke, neonacističke partije su još uvijek na 1 posto, ili nešto više glasova, daleko od izbornog praga, i u financijskim teškoćama. Razmislite i sami – kojem je bankaru (ili industrijalcu) stalo do financiranja neonacista, i zamjeranja (sve)moćnom židomasonskom lobiju?
Post je objavljen 10.09.2011. u 11:48 sati.