My spiritual exercises
nedjelja, 18.09.2011.
Novi svjetski poredak (7)
ULOGA ILUMINATA I TAJNIH SLUŽBI U RASPADU SFRJ
Kada se spomene raspad bivše Jugoslavije, obično se sva krivnja svaljuje na Miloševića i Tuđmana, te slovenskog predsjednika Kučana. Veljko Kadijević u svojoj knjizi «Protiv udar» za raspad SFRJ najviše optužuje SAD i Njemačku, dakle Busha st. i Kohla (a također i njemačkog ministra Kinkela, te posljednjeg američkog ambasadora u SFRJ Zimmermana). Prema mojem mišljenju, Njemačka (i njena tajna služba BND) je imala možda naizgled veliku ulogu, ali – samo naizgled.
Mislim da su ulogu Njemačke i BND precijenili i neki domaći političari, u prvom redu tadašnji HDZ-ovci, kao npr. Manolić i Boljkovac, pa i sam Tuđman. Boljkovac, koji je bio ministar unutrašnjih poslova, smatrao je da je «BND glavni inozemni faktor koji je pomagao dolazak HDZ-a na vlast u Hrvatskoj». I tu se pojavljuje ime jednog agenta BND-a, Ernesta Bauera, koji je tu navodno odigrao prominentnu ulogu. Činjenica da je riječ o židovu, već upućuje na sumnju, po meni vrlo je lako moguće da je bio dvostruki agent, te radio i za Mossad. [Izrael, sa kojim je Milošević već 1989. uspostavio odnose, van svake sumnje je u početku rata bio na srpskoj strani, te usprkos embargu, snabdijevao Srbiju oružjem]
Američka tajna služba CIA imala je dakako veću ulogu, ona ambasadora Zimmermana se ne može poreći, jer, ako to nekome još nije poznato, na destabilizaciji neke zemlje diplomacija radi ruku pod ruku sa tajnim službama. Evo, baš neki dan čitam intervju jednog slovenskog JNA generala, koji kaže da je CIA «že 1980 risala 'mape' o razkosanju Jugoslavije». Neke je iznenadila činjenica da je prvi čovjek Miloševićeve 'bezbednosti', general Stanišić, bio radio za CIA-u. No, ovo ne treba čuditi, imajući u vidu da je već 1950. CIA imala svoju 'bazu' (station) u Beogradu. Mada je kasnije izgledalo da je Jugoslavija 'nesvrstana', duboko vjerujem da je svaki šef vojne bezbjednosti od tada radio i za CIA-u, do posljednjeg, generala Negovanovića, u drugoj polovini 80-tih.
Dakle, evo, ako se mene pita, tko je najviše pridonio raspadu bivše države, odgovor je iznenađujući – upravo oni koji su najviše trebali doprinijeti mirnom rješenju krize, tzv. 'mirovni pregovarači'. To su, znači dvojica lordova, Carrington i Owen, Cyrus Vance, Thorwald Stoltenberg, Carl Bildt i Richard Holbrooke. Ovaj zadnji, kao što se zna, obećao je Radovanu Karadžiću da ga se neće tužiti u Hagu, ukoliko mirno 'ode iz politike'.
No, iznad ovih iluminata, članova organizacija Bilderberg Group, Council on Foreign Realations i Trilateral Comission, stoje, po hijerarhiji, njihovi šefovi Henry Kissinger i David Rockefeller.
Zna se da je princip 'podijeli pa vladaj' Kissinger uvijek koristio kada je došao u neko krizno žarište, tobože da bi pridonio mirnom rješenju. Po njegovom odlasku, kriza se redovito pretvarala u 'full scale war'. Kissinger se nikada nije povukao iz politike, mada nekom nije jasno što bi jedan starac od 80 i kusur godina mogao predstavljati, na suvremenoj političkoj sceni. Kasnih 70-tih, njegova konzalting firma Kissinger Associates je investirala ogromne novce u privatne američke interese u Jugoslaviji. I tu dolazimo do još jednog, vrlo značajnog imena u krizi, i kasnije ratu na ovim prostorima – Lawrence Eagleburger, od 1977-81 američki ambasador u SFRJ. Radi se o notornom kriminalcu velikih proporcija, koji je već prije rata obilato profitirao (afera sa Ljubljanskom bankom i projekt Yugo-America), a u samom ratu isto tako. Inače, rat ga je zatekao na položaju zamjenika državnog sekretara SAD. Bio je i Bushov savjetnik za područje Jugoslavije. Zajedno sa lordom Carringtonom utanačio je mehanizme za ilegalne transfere novca (pranje novca, praktički), iz čega je Srbija onda financirala rat. A bez financiranja, zna se, nema stavljanja u pokret ratne mašinerije.
