My spiritual exercises
petak, 30.09.2011.
'Nemojte ovo pokušavati kod kuće'
Ako imate namjeru baviti se New Age duhovnošću i/ili pogotovo zavjerama Novog svjetskog poretka, moj savjet je - nemojte ni pokušati. Ako imate dijete koje ima namjeru baviti se time - nemojte mu dozvoliti.
Ako mislite da je bavljenje navedenim područjima interesantno - u tome ima istine, međutim morate znati da ćete morati za to bavljenje 'interesantnim' morati, na ovaj ili onaj način platiti cijenu.
Ono što se meni desilo prije nekoliko dana, zaista predstavlja jednu grotesknu tragediju. Ne znam koji drugi izraz upotrijebiti. Ukratko. Dakle, dana 25.09. nakon svađe (verbalne) sa roditeljima otišao sam od kuće. Razmišljajući kud ću, našavši se na cesti, odlučio sam se prijaviti policiji. Što me je motiviralo na takvo nešto? Još mi je u sjećanju jedan nemio događaj, prije nekih desetak godina, kada je jedan policajac, iz mog rodnog grada, bez nekog naročitog razloga, ja bih rekao iz čistog mira, jednostavno ubio beskućnika, koji je sklonište potražio u jednoj šumici, u ostacima bunkera, još iz 2. svjetskog rata. Znači, došao sam na policiju, prijavio se i rekao da ne bih želio imati nekih neugodnosti, ako dođe do legitimiranja, te sam objasnio svoju situaciju. Znači, da nije došlo do nikakvog fizičkog obračuna, već se jednostavno radilo o verbalnom, o svađi sa povišenim tonovima, nakon čega sam se ja uhvatio i otišao.
Nekoliko policajaca koji su se zatekli (bila je nedjelja) neko su vrijeme 'vijećali', nešto su tražili o meni u kompjuteru (pretpostavljam da su našli da sam imao već sličan slučaj odlaska od kuće), potom sam, kroz (polu)otvorena vrata, čuo i nekakve podrugljive komentare, o nekakvoj 'psihosocijalnoj pomoći). I onda, nakon nekih pola sata, okružila su me tri policajca, a jedan od njih, pitao me, glasom koji je sugerirao da neće uvažiti negativan odgovor, da li bi htio otići na jedan razgovor sa doktorom, odnosno psihijatrom.
Ja sam odvratio, OK, ako je u pitanju samo razgovor, onda može. Potom su me trojica strpala u 'maricu' i pravac psihijatrija. Kada sam ušao u ordinaciju dežurne liječnice, u pratnji ne samo trojice 'drotova', već su se tu zlu ne trebalo našla i dva izbildirana bolničara, shvatio sam 'koliko ima sati'. Mogao sam im u tom trenutku svašta reći, ali sam samo rekao da je to sramota, da su meni zakinuta osnovna ljudska prava, i da nije isto nekoga poslati u 3 p.m., i udariti šakom u lice. Na to je glavni drot počeo nešto 'vrdati', kako sam ja ipak bio agresivan, pa je postojala 'opravdana sumnja' da sam ja u takvom stanju kao fol i nešto gore napravit. Ma hajte molim vas. I dobio sam 'smještaj'.
Doktorica je ubrzo shvatila da nisam psihotičan i da ne spadam tamo, pogotovo ne među najteže psihotične pacijente, na odjelu sa rešetkama, iz kojeg - nema bjega. Mogao sam već drugi dan biti 'na slobodi', međutim zbog vlastite tvrdoglavosti odbio sam se pomiriti sa majkom, tako da mi je 'smještaj' produžen za dva dana.
I sve bi to bilo u redu (mada nikako nije), da nije došao 'šećer na kraju', a to je račun koji su mi ispostavili, za ovo nehumano i prisilno hospitaliziranje u iznosu od cca 1.800 kn (slovima jednahiljadaosamstotinakuna). Pošto nisam osiguran, iznos moram platiti iz vlastitog džepa. Osiguranje sam izgubio na vrlo banalan način, tako da se nisam u zakonskom roku od mjesec dana prijavio na 'socijalno'.
U čemu je poenta ove priče? Ukoliko ste pošten, iskren i istinoljubiv, nemojte očekivati da će vam stvari u životu teći 'u skladu sa zakonima prirode'. Budite spremni na razna poniženja i patnje. Jer je tako ustrojen ovaj svijet. Zašto je tomu tako, može svatko zaključiti ako pročita mojih 13 nastavaka o New World Order-u.
