Moram vam priznati da mi je žao što napuštam, uskoro, sustav obrazovanja. Dobro, neću reći da „nikad“ neću na doktorski studij, ali to mi stvarno nije u planu, nemam takve aspiracije trenutno i nakon što diplomiram želim pronaći posao i raditi, odmoriti se od upijanja ogromne količine novih stvari i samo raditi neko vrijeme na autopilotu.
Ali neopisivo mi je žao što napuštam obrazovanje točno u trenutku kada se sprema ogromna revolucija u samom načinu na koji se znanje prezentira, obrađuje i upija. Da, govorim o tabletima i interaktivnim sadržajima.
Nije to nova stvar. Veliki izdavači su imali običaj uz svoje knjižurine izdavati i prateći CD (imam ih doma nekoliko). Da vi samo znate koliko je LAKŠE učiti biologiju, pogotovo molekularnu i staničnu biologiju, kada imate video. Kada vam se nešto vizualizira, umjesto da samo buljite u statičnu sliku ili tekst (što je najgore) i pokušavate si to zamisliti. Srećom, mene je priroda obdarila izuzetnom količinom mašte pa mi nije bio problem zamisliti staničnu membranu kao model tekućeg mozaika, niti sam imao problema s vizualiziranjem replikacije ili prepisivanja DNA. Ali bilo je kolegica i kolega kojima je to bilo toliko apstraktno i koji su doživjeli WOW trenutak kada su vidjeli određenu animaciju na YouTubeu, recimo.
I danas, evo, gledam Apple kako najavljuje interaktivne udžbenike za svoje tablete i Mac-ove. Ignorirajmo trenutno činjenicu da se radi o Appleu (ako slučajno ima vas koji ih ne podnosite iz ovog ili onog razloga), može to biti bilo koja kompanija i bilo koji tablet. No, gledajući reklamu i najavu za te udžbenike 2.0 (kako ih nazivaju), ostao sam toliko zadivljen i tužan. Zadivljen, jer se učenje i podučavanje konačno oslobađa okova statike, težine (mislim na masu, ne na količinu gradiva)… Kao što je netko rekao u filmiću koji sam gledao, zašto bismo još uvijek učili na isti način kao i prije 30 godina ili prije 50 godina kada možemo puno, puno kvalitetnije?
I gledam sada primjer jednog takvog interaktivnog udžbenika iz biologije. (Ignorirat ću činjenicu da je taj udžbenik rađen za male Amere, pa je izrazito općenit, skraćen i „pojednostavljen“ do bola.) Svaka slika u njemu se može povećati, zumirati. Kada naiđete na replikaciju DNA ili BILO KOJI drugi proces, otvorite si video i pogledate kako to stvarno izgleda. Cura gleda građu lista, potom se list zumira na krupniji plan, pa još krupniji, sve dok ne dođe do samih stanica… Fascinantno… Tekst se jednostavno označi i podcrta za stvaranje bilješki… Automatski se te bilješke pretvaraju u „pitanja“ za ponavljanje…
Nije to ništa pretjerano novo, moglo se dosta toga i prije. Nemojte me krivo shvatiti, nije da je dosadašnji način učenja bio loš! Daleko od toga. Pa svi smo učili, više-manje, dobro smo ispali, ništa nam nije zatajeno ostalo. Ali vjerujem da ćete se složiti sa mnom kada kažem da je ovaj „novi“ način naprosto bolji. Evoluirao je. Nema više potrebe za knjižurinom, potom bilježnicom, kompjuterom i Googleom da si izguglate neku animaciju, ako je uopće i ima na netu… Sve je sada u jednom jedinom uređaju.
Uređaji mogu crknuti, istina. Srećom, već neko vrijeme postoje „oblaci“ u koje se informacije spremaju. Ako tablet i crkne, podaci i cijeli backup su dostupni za vraćanje kasnije. Osim toga, i bilježnica se može poderati ili raspasti. Dogodilo mi se par puta da su mi bilježnice s bilješkama toliko okisnule da su bile neupotrebljive poslije.
Anyway, događa se. Ne kod nas (iako, čitao sam da je neka škola tamo negdje kod nas podijelila djeci tonu tableta pa jedva čekam čuti i vidjeti kako je taj eksperiment prošao), ali događa se. Hrvatska dobro prati trendove u tehnologiji u zadnje vrijeme, ne vjerujem da ćemo morati dugo čekati na takve promjene i kod nas.
Zamislite učenje fizike ili kemije uz animacije nadohvat vrška prsta. Ili učenje povijesti pa gledanje interaktivnih karata, kretanja i osvajanja određenih naroda. Zumiranje na kakve predmete arheološke, ovo, ono… A što je najbolje, takvi udžbenici bi se mogli automatski apdejtati najnovijim informacijama! Ne bi bilo potrebe za kupovanjem i izdavanjem ogromnih novih izdanja samo zato jer je nekoliko činjenica promijenjeno. Mislim, ono, imam doma „The Cell“ peto izdanje, a vani po svijetu već kruže šesto i sedmo…
I tako. Žao mi je, baš je, što napuštam fakultet u jeku promjena. Blago tim novim klincima koji će uskoro u bilo kakve klupe. Sljedeći veliki korak, pretpostavljam, bit će hologramski prikazi određenih stvari. JOJ, jedva čekam prošetati „kroz“ stanicu u kakvom holo prikazu. Zamisli, takav prikaz bi tebe mogao skenirati i proglasiti te, ne znam, DNA-polimerazom i onda prilagoditi mjerilo svega ostaloga, tako da dobiješ realni prikaz i odnos veličina! Zar to nije savršeno? :D Kada crtaju stanice u udžbenicima, uvijek ispada da je mitohondrij velik ko pola jezgre i da je jedan jedini unutra. I ribosomi su uvijek na tim slikama kao mamuti, a zapravo ih ima na tisuće. Da, da, piše uvijek ispod tih slika da je prikaz ilustrativne prirode, ali svejedno. Oko vidi sliku za sliku, tekst za tekst…
Uglavnom, sretan sam. Barem će ta dječica, ako budu imala keša, naravno, ahahahahahahahahahahahahahahahaha, moći uživati u načinu učenja o kojem su neki mogli samo sanjati, a drugima je promaklo za dlaku. :)
Uuuuu, a zamislite interaktivne dijagrame, recimo, sjećaš se, Semmy, kada smo na biokemiji ili animalnoj radili one krivulje hemoglobina i mioglobina, pa kad nas je pitao kako bi izgledala kada bismo promijenili ovo ili ono? Zamisli da smo mogli samo prstićima čačkati po ekranu, namještati varijable, gledati krivulju, smišljati vlastitu molekulu koja bi imala ovakve ili onakve karakteristike? Da, radili smo to, ali na papiru i trajalo je dugo i opet je sve bilo statično i teško je bilo vidjeti promjenu onako kada imaš dvije statične slike… Ah… A zamisli da imaš čitav ključ za determiniranje i da možeš u roku keks slikati recimo neku biljku i on ti pljune najvjerojatnije vrste i onda samo doradiš malo determinaciju, provjeriš je li učinio program to dobro… :) I imaš svoj virutalni herbar uza se, uvijek, svaka biljka povezana s odgovarajućom u ključu i samo jednim dodirom možeš dobiti sve podatke o njoj, pa čak i broj vražjih dlačica po stabljici? :P Sexy, zar ne? :)
E. A uza sve to, bilo bi savršeno kada bi baterije u takvim uređajima trajale danima! :P :P
|