Upravo dovrših (tj. jučer, ajde, neka vam bude) čitanje veoma zanimljivog krimića. Ne znam koliko se kvalificira pod „kvalitetne“ uratke, jer se ne razumijem u ovaj žanr toliko da bih znao tko je premium gold, a tko standard marka, ali eto, meni se veoma svidio.
Radi se o knjizi „Đavolja zvijezda“ norveškog pisca Joa Nesboa (hm, moje isprike, ne znam kako skloniti ovo prezime, zbog ovog slova na kraju a i blog.hr ne može prikazati taj znak tako i tako, pa koristih obično slovo "o"). Koliko vidim, veoma je popularan i plodan, nazivaju ga „novim Stiegom Larssenom“...
Uglavnom, knjiga je krimić, radnja se vrti oko detektiva Harrya Holea koji je alkoholičar i veoma nepouzdana osoba i pati od nekog oblika PTSP-a (moja dijagnoza, hehehe) nakon ubojstva kolegice. No, izvrstan je detektiv, jedan od najboljih u Oslu. U ogromnom je sukobu s kolegom s posla, Tomom Waalerom, kojeg je optužio za krijumčarenje i neke nečasne poslove, ali eto, izvukao se Tom jer je i on jedan od najboljih detektiva tamo i velika faca i svi mu vjeruju.
Sve počinje naizgled običnim ubojstvom jedne žene u nekoj stambenoj zgradi (susjedi dojavili) i pregledom ustanovljeno da je žrtvi otkinut prst i da joj se ispod kapka nalazi maleni crveni dijamant izbrušen u oblik pentagrama.
Da ne duljim previše, ima sveskupa pet ubojstava, istraga je veoma napeta i pisac stvarno uspijeva savršeno pretočiti tu napetost u čitatelja i naprosto moraš okretati stranice da bi saznao tko je počinitelj. Iako sam sumnjao odmah na početku u jednog lika, svi dokazi i logika usrdno su pokazivali na druge likove i baš sam se razočarao u sebe, vidjevši koliko sam zapravo loš detektiv.
U cijelom procesu Harry gubi posao jer je previše pio i digao je tlak nadređenima kada se pojavljivao alkoholiziran i strahovito neuredan na radnom mjestu, no Glavni (tako zovu šefa policije u Oslu) mu je dopustio da ostane do kraja istrage na poslu, jer je Harry ipak najbolji detektiv kojeg imaju.
Waaler je pravi korumpirani policajac s krinkom "onoga kojeg svi vole i poštuju" pa nitko i ne sumnja u njega, čak ni kad Harry donese i konkretne dokaze protiv njega. Pokušao je uvući Harryja u svoje prljave poslove krijumčarenja oružja i "čišćenja" kriminalaca koji su nekako uspjeli pobjeći kazni. On to naziva plemenitim poslom, ali nitko ne može uzeti pravdu u svoje ruke, nastao bi kaos! Za to su tu sudovi i porote, a ako su nepouzdani ili neučinkoviti, onda treba mijenjati sustav, a ne ići ubijati uokolo kao manijak jer misliš da si u pravu i da su zločinci to zaslužili. Možda i jesu, ali ti nisi krvnik.
Anyway, kada su uhvatili osumnjičenika za serijska ubojstva, Waaler je htio da Harry uđe u njihov posao krijumčarenja i ubijanja tako što će ubiti tog osumnjičenika (jer, po Waaleru, izvukao bi se i prošao nekažnjen jer bi se branio neuračunljivošću). Harry je pristao, samo da bi ga poslije prevario, oteo osumnjičenika i u veoma napetom finalu...
:) Pa neću sve napisati, onda vam neće ostati ništa zanimljivo za čitati! Ah, zaboravih napomenuti da Harry ima neku žensku, Rakel, koju voli i imaju nekakvu "down to earth" vezu, ne zavaravaju se ni jedno ni drugo, znaju kakav je život, ne gledaju kroz ružičaste naočale. Rakel ima sina Olega, koji, naravno, biva upleten u sve na samom kraju knjige, u finalu :D Samo sam čekao kad će ili ubojica ili netko drugi krenuti na Rakel i Olega, sve je mirisalo da hoće.
Nesbo stvarno lijepo i napeto piše, držao me na rubu kreveta cijelim putem kroz knjigu. Nekoliko puta me scimnuo jer kada sam mislio da će sad nedužna ženska poginuti i da će je frik ubiti, ispostavilo se nešto potpuno nevino i preživjela bi. Dok bi, s druge strane, odjednom umro tj. bio ubijen netko za koga nikad ne bih rekao da hoće...
Ono što me zapravo i šokiralo je motiv ubojstava. Uistinu, očekivao sam nešto sasvim drukčije, komplicirano, zvjerski (iako je svako ubojstvo zvjersko, ali eto)… Kada se konačno otkrio počinitelj, ostao sam šokiran. U potpunosti šokiran tako trivijalnim, beznačajnim, stupidnim motivom radi kojeg je lik pobio petero ljudi tako hladnokrvno. I sve te sitnice, rituali, detalji koje je koristio tijekom tog procesa su zapravo bili samo paravan. A stvarno sam bio očekivao nekakvog frika fanatika sotonista, kadli ono…
Harry je veoma zanimljiv lik. Ovisan o alkoholu i cigaretama, a svjestan toga koliko se ubija, jedino što ga zapravo drži na životu su Rakel i posao; a kad je skoro ostao bez oboje mislio sam da je to kraj i da će stvarno krenuti s Waalerom raditi protuzakonite i nečasne poslove. Ali nije. Čak je i ostao trijezan tijekom istrage, što mu je pomoglo s Rakel. Mora da je jako loše kada pogubiš ono malo stvari što te drži na životu ili barem podalje od sranja. Čovjek je opasan kada nema što izgubiti, zar ne?
Prijevod je stvarno kvalitetan, zanimljivih rečenica i konstrukcija ima, veoma sarkastično ponekad, svidjelo mi se jako; može se nasmijati domišljatosti pisca/prevoditelja dosta puta. Tople preporuke za ovu knjigu. Ja svoju nabavih u Konzumu za 19,90 ili tako nešto!
I moje isprike na ovako nekoherentnoj recenziji :D
|