Pa, ljepote moje, eto mene... Pokupih 4 iz neurofiziologije i endokrinologije (za one koje zanima)... Naravno, 2 boda su mi falila za pet, kako to obično biva sa mnom... I to znate koja 2 boda? Ona 2 boda koja sam popušio s praktikuma, dok sam doma ležao u temperaturi i zvjerskim bolovima koje su mi priuštili vlastiti neutrofili i ostala leukocitna gamad, organiziravši party u mojim maksilarnim sinusima. Jbga, takav je sustav, profi je žao, meni je žao (ne toliko, ali eto, da se ne radi o 2 boda), ali gle, JEDAN manje!!! :D Još mi ostaju dva u petak... DVA... Ali malena... I jedan u rujnu... Wow, riješit ću se ispita (uvjetno rečeno) prvim danom srpnja...
A onda u potragu za poslom. CineStar je još uvijek na tapeti... Hint: podsjetite me da odem u petak srediti članstvo u Student Servisu...
I tako, nadao sam se da će ovaj post biti malo spektakularniji, ali kako je krenulo... Znate zašto bi trebao biti spektakularniji (od ovoga)? Zato što je, according to blog.hr, ovo ni više ni manje nego 500. post na ovom blogu!! :D Lijepa brojka... Dosta dugo živi već. Stvarno se sam sebi čudim, jer ovaj blog polako ali sigurno postaje jedna konstanta mog života; inače nisam baš toliko dosljedan. No, drago mi je da imam barem nešto u životu što je stalno, a što mi NIJE tlaka, hahahahahahaha...
Malo sam čituckao stare postove sinoć i grohotom se smijao pritom, stvarno sam bio lud/zbunjen/glupav klinac. Dobro, ni sad nisam ništa bolji, hehehe, ali barem više nisam klinac. Barem se nadam. Dobro dođu ovakvi dnevnici jer imam uvid u vlastiti život te sve stvari koje sam radio, procese misli koje su me okupirale danima, mjesecima... Neopravdane strahove, paničarenja, zablude, fanatizme, otkrića, heureke, razočaranja... Anyway, lijepo je imati takvu uspomenu... Znate što bi bilo lijepo? Kada bi blog.hr ponudio nekakvu opciju downloada svih postova u jednom zip-u, recimo, skupa s komentarima... Mislim da nekome tko je programer i tko im održava bazu (eto jednog oksimorona, s naglaskom na „moron“) to ne bi bilo problematično napraviti. Ako Face nudi download svih stvari o tebi koje si ikad stavio na nj, onda valjda mogu i oni ponuditi download svih postova. Manje posla.
Nekoć sam imao običaj sejvati sve postove na komp prije objavljivanja, ali napustio sam tu praksu, ne znam ni sam zašto. Nadam se da im se serveri neće raspasti i da neće sve otići u vražju mater, bilo bi mi jako žao.
Uglavnom, nije službeni rođendan mog bloga, on je, ako se ne varam, u ožujku, ali i ovo je lijepa prigoda za obilježiti je, zar ne? Pet stotina postova. Wow... Ok, neki su bili fakat bezveze... Možda bolje da kažem da ima pet stotina objava :D
Ponosim se samim sobom. :D Šteta što ne mogu ovaj uspjeh navesti u CV-ju...
No, dosta o meni. Žao mi je što petstoticu ne mogu obilježiti nečim zanimljivijim od brbljanja o glupostima, ali paraziti mi ne daju mira. Moram ići to štrebati... Napomenite me da kolegici koja je izradila SAVRŠENU skriptu od 60 strana kupim čokoladu. Cura je stvarno preuzela na sebe vođenje bilješki i izradu skripte, tako da mi ostali nismo morali, takorekuć, ni prstom mrdnuti na predavanjima nego samo slušati... Baš lijepo kada ima tako altruističnih. Recimo, ja sam joj JAKO zahvalan i cijenim njen trud, no ima ih i kojima se živo kopulira i shvatile su tu skriptu zdravo za gotovo... To nije lijepo. Ali neka, ne pada mi napamet preodgajati ljude koji imaju preko 20 godina. Pih...
Anyway, igram dosta nagradnih igara. M. i ja igramo od Grancerealea jednu. Nagrade su super: ne znam koliko desetaka vrhunskih fotoaprata te 80 mountainbikeova... Nečemu od toga se nadam.. .Bike bi SAVRŠENO, SAVRŠENO sjeo! :D Keep your fingers crossed.
Idem, zovu me moji oblići i amebice, jbo ja njima tatu... Ah... :*
|