Je, pa ne može ti dan lijepo krenuti kada se probudiš s ogromnim, gnojnim prištom na sred nosa i skontaš ga tek u liftu. Aleluja pa bjeh sam unutra, jer gravitacijski pull je bio prejak, usisao bi bilo kakvo biće ravno prema meni i drito u moja, šokom širom otvorena, usta. Dobro da nije ušla ona susjeda koja šeta pasiće i njihovu mater uokolo, zadnje što želim je vaditi kuštrave minijaturne pudlice iz duodenuma...
Anyway, nekoliko poteza i izletio je. A ako vas zanima, bio sam se uputio do Konzuma u susjedi kvart, po stvari za danas. Kontam, nedjelja je, a nisam jeo ništa fino (skoro sam napisao da nisam ništa i jeo, što bi bio pretty good description) već stoljećima. Sinoć sam preskočio preko svih barikada i sigurnosnih postavi svog limbičkog sustava i poslušao bazalne ganglije: pitao sam oca za malu financijsku pomoć... Stigla je, u roku od nekoliko minuta, bila... Zašto? Zato jer sam bio ostao na 40 jbnih kuna s kojima sam trebao preživjeti do 1. srpnja. Blago rečeno, impossible. Pogotovo zato jer mi je frižider prazan, to je valjda kozmološka konstanta. UGLAVNOM, veoma mi se jela piletina, nisam kokošku okusio već eonima, pa sam odlučio danas napraviti „bogovski“ ručak. Budući da mi se, iskreno, ne jbe ikakvim pripremama, još jednom sam utekao tekovinama novog doba i uzeo fucking Gavelina. Gurnut ću ga u rernu i gledati kako se magija kuhanja u vrećici odvija pred mojim očima. Predivno.
Nadalje... Vani je opet prokleto vruće. Neizdrživo... Uskoro moram osmisliti kako riješiti jedan veliki problem. Naime, ako rastvorim oba balkona i napravim tajfun, super je, sve dok se prokleta zvijezda prividno ne pomakne preko zenita i na zapad. E, onda umjesto ugodnog tajfuna imam fen. Na milijun stupnjeva. A ako pozatvaram sve i aktiviram svjetlosnu i toplinsku izolaciju (jer eto, jedno ide s drugim), nastupe anoksični uvjeti i podavim se za tili čas. Nikad sa mnom na zelenu granu...
Volim mnemotehniku i smišljati kako si olakšati život by pamteći nekakve kratice koje samo meni imaju smisla. Ponekad su i zabavne. MiLe BaBa SaVi PoZa... Hint: radi se o književnosti... :) No o tome sam već pisao. Anyway, nekidan je M. kod mene učio neki svoj ungodly predmet koji se tiče nekog vraga u ekonomiji (sorry, honey, pokušavam biti supportive i izgledati kao da razumijem, ali meni je sve što ti tamo učiš čista nebuloza :D) i nabrajajući hrpu „nečega“ ustanovio je da je predivni akronim toga svega „PIZDE“... How lovely is that? :) Ja nemam pizdi u biologiji (koliko god to nevjerojatno zvučalo, pogotovo jer sam jučer proveo pola dana buljeći u male i velike usne nekakve, sudeći po obliku svega [iako nemam ništa za referencu], karikature ženske osobe)... A htio bih i ja pizdu, možda bi mi bilo zanimljivije učiti... Ovako imam hrpetinu dijelova mozga od kojih jedino mamilarno tijelo može konkurirati M.-ovoj pizdi... :D
Pijem ledenu kavu. Hvala Thoru na svim mogućim šejkerima... Išejako sam (iz + šejkati = is + šejkati = iš + šejkati = išejkati? Hahahahaha, mislim da se sva kohorta jezikoslovaca okreće u grobu sada!) nekoliko geoidića leda, hrpu kave, mlijeka i malo vode i evo, ice coffee... Nice...
Anyway, odoh... A vi lijepo, pa nedjelja je, nemojte ništa činit i bit će sve dobro :D
|