Fakat je iritantno kada bi čovjek htio učiti i evo, sjedi i trudi se, ali oči se sklapaju. U posljednje vrijeme suočavam se s tim problemom: nedostatkom energije prilikom učenja.
Da, odmah čujem svoju tetku, koja me tako i tako proglasila anoreksičarom, kako govori da mi je sve to zbog tolikog silnog mršavljenja i da nešto pojedem. Well, ta bi teorija i držala vodu kada bih bio umoran uvijek. I da, znam, M., da non stop kukam kako su mi dani usporeni i kako mi se ništa ne da, ali ovo je drukčija vrsta umora. Generalno sam inače opet postao lijen za raditi išta i krivim vrijeme, tj. odsutnost proljeća. Čim dođe toplije vrijeme, kada produlji dan, znam da ću se oporaviti, mirakulozno. No ovo s učenjem… Dođem do knjižnice, pun elana, sav radostan jer sam uhvatio vremena actually kada mi se da učiti, sjednem… Čitam… Nakon pola sata, borim se s vlastitim kapcima koji se svim silama trude zatvoriti, protivno mojoj volji. I osjetim kako mi glava klone. I onda upalim računalo, koje srećom imam sa sobom, i evo, budan sam da budniji ne mogu biti. Zašto? Zato što je pisanje ovog teksta interakcija s računalom, dvosmjerno je. Evo, moram se živcirati što se ne mogu spojiti na ovaj zaštićeni WLAN (btw, sjedim u knjižnici na Ekonomiji, ako koga zanima, hehehe), onda se nerviram kada na Acerichu nehotice dotaknem komadom prsta touchpad dok tipkam, pa mi se brzinom munje ili premjesti kursor negdje u strizdu pininu ili si mahnito označim komad teksta i onda stisnem neko slovo i pobrišem to sve (hvala do neba izumitelju undo funkcije). Sve je to interakcija koja me drži budnim. A jednosmjerno upadanje valova svjetlosti, koji se reflektiraju o stranice skripte, ravno na moju retinu je nešto što NIJE interakcija. I pretpostavljam da mi se zato spava. Damn.
A nije uvijek tako. Da sada čitam neku knjigu, xy, koju želim, opet mi se ne bi spavalo. Jbga, valjda mi organizam više ne želi štrebati. Znači, to je ono kada nešto „organski“ ne podnosiš, hehehehe…
Dakle, iz svega ovoga zaključujem da moja „pospanost“ prilikom učenja nije metaboličkog uzroka nego više nekakvog psihološkog. Ne da mi se, to put it gently.
I tako. Dok čekam da M. završi s dijelom predavanja i da nam se pruži šansa za objed (što će se dogoditi za nekih jednu uru i četrdeset tri minuta, jer je sad 11.02, a planiramo jesti oko 12.45), razmišljam kako bih sada mogao prevariti možda mozak i naglo skrenuti na učenje, možda ne skonta da sam prestao pisati post, hehehehe.
Oh, ako ništa drugo, barem mi dopire odnekud svježi, hladni zrak koji me drži poprilično na životu jer znam da bih umirao u gospodu da je još i zagušljivo…
Anyway, damn… Jesam li vam rekao da sam se opet navukao na Simse? Nisam. E pa jesam. Totalno bespredmetna igra, ako mene pitate, ali bolesno zarazna. Mislim, imate čovječuljka kojeg naganjate uokolo i „kontrolirate“ ga, dok on zapravo kontrolira vas, tjerajući vas da sjedite za računalom satima, hahahahaha.
Sve je počelo kada sam opet instalirao Sims 2, te svu hrpu dodataka za njih. Proklevši računalo što je sporo i staro i uzdahnuvši bolno za novim, stolnim PC-jem, kojeg ću vidjeti valjda kad na vrbi zasvrbi, smanjio sam grafiku i „eye candies“ na minimun… Loading time je svejedno drastično sporo. Ali nema veze, jednom kada se igra pokrene, sve nedostatke u grafici nadoknadi moja bujna mašta.
E… A također sam bio svjestan da su izašli, već odavno, i Sims 3. Pa je Medo bio uvjeren da njegova kanta od Fujitsua neće moći ni instalirati to, kamoli pokrenuti. Viđu čuda, radi. Grafika je također potpomognuta najsnažnijim grafičkim procesorom na svijetu (ljudskom maštom, je li), ali igra radi. I Sims 3 su baš zakon.
Tako su me opet zarobili. Najviše volim raditi i opremati im kuće, sam gameplay mi je dosta monoton jer mi se ne da igrati života ni u RL-u, kamoli još i virtualno. Ali ovi me čak i drže. Pokusni kunić u trojci zove se Jadnichak Nevoljni i teži tome da postane vrhunski sportaš, voli boraviti u prirodi, pustolovna je duha i ambiciozan, ali i nepopravljivi romantičar. Trudim se ispunjavati mu želje, da bi bio sretan i da bi mi dugo i sretno živio, bwhahahahahahahahahaha… Štonobisereklo, ajme meni nije mi dobro! :D E, a kad igram Simse ne spava mi se, pa makar bilo i jedan ujutro. Dakle, tetka, DEFINITIVNO nije uzrok moja kilaža, hahahahahahahahahahaha…..
Anyway, ako ovako nastavim razbuđivati se pisanjem posta, dok M. dođe s predavanja napisat ću traktat cijeli, vodeći ga sam sa sobom. Možda je zato bolje da prekinem, sejvam sve ovo, i fikusiram se na ekofiziologiju. Ne mogu vam ni opisati kako odudaram sa svojom pojavom i skriptom tu na Ekonomiji. Kao prvo, nemam iPhone, iako to nije preduvjet, vidim, jer nisam jedini, ali definitivno sam u manjini. No, dobro. Više me muči to što je moja skripta puna slika u boji, spominju se oči hobotnice, grafovi koji prikazuju termoregulatore i konformere, dok su njihove skripte pune teksta s tek pokojim grafićem, sramežljivim, u dnu stranice. Pitam se kako oni ne zaspu od svega toga; ja barem imam slike, hihihihihihihihihi… Šteta što su već u boji, imam tu negdje bojice, čini mi se….
Yeah. Jašta. Ma… Odoh krasti bogu dane još malo. Servus! :D
|