Life really is full of surprises. Srećom, većinom se događaju ona lijepa iznenađenja, a ne negativna i ona zbog kojih ti dođe da se rasplačeš iz čistog očaja što ništa ne možeš promijeniti. A ponekad i ova ugodna iznenađenja u sebi sadrže notu (a ponekad i čitavu skladbu) tuge, sjete, sputanosti ili pak suočavanja sa surovom stvarnošću i prihvaćanja situacije takva kakva je. Smatram li to slabošću ili odustajanjem? Ne, naravno! Nije svako "odustajanje" ili "pomirenje sa sudbinom" znak slabosti i odustanja. Treba biti i dovoljno hrabar za zapečatiti si život (ili njegove aspekte) na dulje vrijeme (zauvijek?)…
No dobro. Da, eto, još jednom se ovim putem duboko ispričavam mom vjernom čitatelju Lennonu koji teško da se može odlijepiti od mojih postova i vjerojatno ih u jednom dahu čita, samo se malo srami to priznati. Dakle, dear John, ispričavam se što nisam eksplicitno i bez previše misaonog preseravanja naprosto napisao da sam gay. Možda sam trebao napisati i poseban post koji bi sadržavao sam te tri riječi, "Ja sam gay". Ah, srećom pa je većina ipak prozrela tu nevjerojatno misaonu semikamuflažu.
Uglavnom, sviđa mi se kako ste reagirali, sviđa mi se "podrška" koju dobivam (iako je ne tražim ali sam zahvalan na njoj i na lijepim riječima koje mi uputiste, a prvenstveno me oduševljava činjenica da su među mojim čitateljima normalni, otvoreni i stabilni Homo sapiensi koji vide dalje od svog nosa i doktrina kojima je većina zadojena… Uzgred, teta Katalona, kava je dogovorena s vašom plemenitom kćeri ;)))
Umoran jesam, da… Jučer sam UŽIVAO... U danu... U činjenici da nakon deset dugih dana (tko bi rekao da će deset dana ikad djelovati kao vječnost) konačno vidim svoga M... Jer mi je nedostajao i dok sam bio doma samo sam dane brojao dok mu se ne vratim...So sue me, ponašam se kao zaluđena srednjoškolka (ovo NIJE predrasuda, op. a. :P), ali mislim da me baš briga zbog toga! The bottom line is, dan je bio predivan, uživao sam i nigdje sretnijeg manijaka od mene! :*
Uživao sam i u svakoj sekundi treninga… Sve se baziralo na mostovima. Kao da nam je Jure Radić trening vodio! Ulaženje u most ali iz čučnja, dizanje na jedan lakat i izlaženje iz mosta tako da to lijepo izgleda (čitaj: izvedi udarac kako spada i uspravi se!) ili dizanje natrag u čučanj s minimalnim pomaganjem rukama i sl… Uglavnom, bilo je izrazito naporno, bilo je fizički zahtijevno i uzrokovalo je blage do umjerene bolove u mišićima koji me danas baš lijepo peru, prvenstveno zato jer se petanestak dana nisam bavio takvom vrstom aktivnosti (ono malo doma što sam vježbao na plaži se ne konta, jer me nitko nije "tjerao" da radim sat i po njegovom tempu, a ne ja po svom)… Sutra je novi trening, nadam se da ću do tada biti opuštenijih mišića… Lately bolovi u njima prolaze jako brzo…
Nadalje, sva silna hrana koju sam dovukao sa sobom iz Đubrovnika (usput, otišao sam doma s kuferom, a vratio se s njim i s još jednom putnom torbom PUNOM samo jestivih stvari!) nestaje alarmantnom brzinom! Hehehehe, kada imam koloniju gladnih ljudi po stanu! Kuglof je već nestao, čupavcima prijeti izumiranje, pola pečenog mesa je planulo jučer u trenu, a i sarma se danas odleđivala! Suhomesnato također polako nestaje s polica u frižideru, kao i svi oni silni Merci i Ferrero i kompanija im… :D Majkemi, kao da smo svi iz Bijafre ispali… Neka ljudi papaju, malo za promjenu, inače je kod mene samo sibirski propuh po frižideru. :D
No, i tako, eto, malo sam umoran, spava mi se, čeka me puno posla sada oko faksa (monotonog, doduše, a svodi se na učenje, učenje, i ništa doli učenja jer jedino je prosvijećen student slobodan student, da malo parafraziram svog profesora iz antropologije koji je, pak, citirao nekog tamo komunista, ne sjećam se točno kojeg; Staljin, Lenjin, neki Rus uglavnom…)… Nemam baš neku inspiraciju, ali planiram opet raditi vlastite skripte, crtati si aktivacijske putove i molekulice i, ono što me najviše veseli, bojiti to sve i razvedriti si malo sivilo koje vlada imunološkim sustavom…
Nervira me moj DVB-T prijamnik i antena koju imam. Non stop gubi signal, a kada se netko samo i pomakne u stanu, sve crkne… Dakle, gledaj TV, ali ne mrdaj! Stvarno iritantno. Valjda zato što sam previsoko, ne znam. Prijamnik je jedan od kvalitetnijih u onoj ekipi najjeftinijih, antena bi, po svim preporukama, što prodavača što zadovoljnih korisnika (pa i onih koji se u to razumiju), trebala biti savršena… Ali prekida čim netko trepavicom u dnevnom boravku mrdne…
Ma ko ga jbe, meni je bitno da radi kako tako… Idem u krpe, oči mi se sasušiše, a kad su suhe, vidim određene stvari uduplo, a to nije dobro :) Recimo, kad pogledam u novčanik kad tamo sve puno fantomskih novčanica :P
|