What an eventful week this was...
U petak smo Semmy i ja bili dežurni na štandu našeg Odsjeka na smotri Sveučilišta u SC-u- Da ste kojim slučajem naišli preko štanda 67 u vremenu od 14 do 16, vidjeli biste Semmy i mene kako hrpi nadobudne mladeži i nešto sitno zaboravne stareži objašnjavamo sve čari biologije.
Dok se Semmy većinom bavila objašnjavajući budućim mladim brucošima zašto uopće upisati biologiju te dok se borila u sebi da ne zadavi svakoga tko je došao pitati koje su mogućnosti zaposlenja s molekularnom biologijom (kao da je to jedino polje biologije koje postoji), ja sam se bavio većinom gerijatrijom i suludim pitanjima koja su postavljali...
Pa je tako bilo pitanja može li se doći vidjeti DNA na Noći biologije... Naime, deda je vidio izoliranu DNA iz ananasa koja je blaženo plutala u epruveti, u etanolskoj fazi, pa ga je to baš zainteresiralo... Htio je vidjeti DNA pod mikroskopom... Rekao sam mu kako neće ništa vidjeti ako mu stavim tu izoliranu DNA jer je ona, naime, veoma malena molekula. Ali on nju vidi u epruveti! Da, rekoh ja, ali to je OGROMNA količina i zato je vidljiva... Sve da je stavim pod mikroskop jedino što bi vidio je hrpetina bjelkaste tvari. A on hoće vidjeti baze i šećerni kostur. E pa ne može! Rekoh mu da može doći na Noć biologije jer će definitivno biti negdje nekakav preparat sa stanicom u mitozi pa će se DNA moći vidjeti u obliku kondenziranih kromosoma... Ne, nije to to... E rekoh, jbga, hoćeš da ti elektronski mikroskop nabrzinu iz špaga izvadim i namontiram???
Ode deda... Semmy se još nateže s nekom curom koja postavlja takva pitanja da čak ni profesorica koja nam je tamo bila supervisor nije moga odgovoriti na sva... Meni uleti neki klinac i zagleda se u euglenu koja je nervozno plivala u prevrućoj kapi vode i polagano krepavala.
„Što je to???“
„Euglena“, odgovorih. „To ti je jednostanična životinja, bičaš. Vidiš kak....“
Naprasno bjeh prekinut njegovim komentarom kako su baš bezveze. Ajde, progutah nekako otrovnu repliku kako je ON taj koji je bezveze jer, za razliku od njega, euglena je sasvim sposobna proizvoditi sama svoju hranu fotosintezom i prehraniti se kada je Konzum zatvoren, no dobro, što on zna...
„A eto, što ćeš, ipak je jednostavna. Što bi uopće trebala raditi?“ pitah naivno klinca
„Riješit mi zbirku iz fizike!“ odgovori on i crkne od smijeha na vlastitu foru.
„Kada bi ona bila u stanju to napraviti onda bi vjerojatno i situacija bila obrnuta pa bi ti bio pod mikroskopom, a ona te gledala samo što ne bi postavljala glupa pitanja“
Ode klinac.
I Semmy je slobodna... Grlo joj se osušilo... Ja nakratko zauzimam njeno mjesto no ne predugo jer je došla neka nadobudna maturantica, bacila svoj kritički, bitchy, pogled na mikroskop s papučicama i frigidno me obavijestila da su dotične pocrkale. Htio ne htio, morao sam napraviti novi preparat s gladnim papučicama. To je izazvalo toliku euforiju u obližnoj hrpici trendsetterica da su počele vrištati i derati se „Daaaj ga slikaj sad dok kaplje to na staklo!!“. Whatever... Namjerno sam oduljio s postupkom tako da me sve balavke i pokoji balavac mogu pohvatati iz svih kuteva... Stavio svježe papučice, naštimao ih u vidno polje i voila. Oduševljenje je splasnulo jer cilj nije bilo uzbuđujući, nego putovanje.
Semmy se još uvijek bori s pitanjima o molekularnoj biologiji i zaposlenju. Vidim da joj plinovita faza vode polako već na vanjski slušni organ izlazi i pretpostavljam da je blizu točke bez povratka. Dolijećem, u namjeri da je spasim, kadli ona meni uvali onu istu žensku od maloprije.
„Daj joj ti objasni razliku između imunobiologije i molekularne biologije!“
Eeeee, jebote.... Normally, ne bi me čovjek mogao ugasiti. Nažalost, nisam bio u fahu pa sve što je iz mene izašlo bilo je...
„Paaaa, imunobiologija ti se bavi rakovima... Ali ne onim morskim, nego baš rakom. Iiiiii... I upalnim procesima... A molekularna.... Pa, molekularna ti više istražuje stanice. I mehanizme...“
Vidim da curi niču upitnici poviše glave kao nama poslije Mrakyjeva predavanja. Rekoh sam sebi, trebalo bi to potkresati prije nego postanu preteški i padnu joj na glavu i razbiju je. Ubacio sam još nešto u stilu „molekularna ti je više onako općeniti pristup i više znastveno (wtf???), a imunobiologija je baš konkretna“. Ok, nije pomoglo, otišla je zbunjena.
Ja sam ostao ljut na sebe. Ne mogu vjerovati da sam bio tako glup i smotan, pa razlike su ogromne i mogao sam joj napričati priče da joj pamet stane. Doduše, i ovako joj je pamet stala samo ne od divljenja nego od razine idiotizma po jedinici vremena koje sam izgovorio.
No dobro... Situacija na štandu je počela blago umirati pa sam zaključio da je vrijeme podignuti tempo. Izvadio sam ga. Svi u vidokrugu su počeli vrištati, a ja sam se samo blaženo osmijehivao i igrao se njime. Počeo se migoljiti i očito mu se svidjelo što je na svježem zraku (koliko god zrak unutar SC-a u tom trenutku bio svjež). Nekoliko cura je prišlo bliže da ga bolje promotre. On je isto stao malo uspravnije i čekao. Potom su ga dodirnule i pobjegle. A onda je prišao neki tip i pitao smije li ga uzet u ruke. Naravno da smije, pa zato sam ga i izvadio. Uzeo mi ga je i počeo se njime igrati.
Paličnjaku se to nije svidjelo pa mu je jurnuo uz ruku, a veliki, neustrašivi, na ćelavo obrijani tip se počeo derati kao da ga kolje krdo krokodila.
Nastavio sam se igrati paličnjakom, a to je plijenilo veliku pozornost. Poslije smo ga i Semmy i ja vadili svaki put kad bi netko prišao. Nevjerojatno kako te ljudi gledaju s poštovanjem kada držiš u ruci tako strašnu zvijer...
Kako nam se vrijeme dežurstva bližilo kraju, postajalo nam je sve zanimljivije i zanimljivije... Konkretnih pitanja o upisima, uvjetima za državu maturu i sl. bilo je svega nekoliko. Većinom je ljude zanimalo što je pod mikroskopima i što mogu raditi s biologijom. Na jednoj žrtvi sam čak odlučio biti iskren i reći joj da će vjerojatno čekati na burzi kao i svi drugi godinama, osim ako nema vezetinu negdje. Otišla je kao da su joj sve lađe potonule.
Došla smjena i ja zbrisah jer me čekao francuski. Opet nas je Francuzić vodio u neki kafić gdje smo morali glumiti budale i pričati isključivo na francuskom, što je praktički nemoguće jer mi ne znamo voditi normalan razgovor na francuskom osim ako ne uključuje usmrćivanje povećeg broja zaštićenih životinjskih vrsta...
I pričao bih vam još ali M and M su tu pa moram ići.... See ya
|