E, strine mi, do sada nije bilo ni jednog puta da sam ja poletio na vrijeme. Bilo to iz Dubrovnika ili Zagreba, nikad avion ne dođe/pođe na vrijeme… Diže mi turgor to! Uopće ne znam zašto se trude imati red dolazaka i odlazaka kada je gotovo uvijek netočan!
Dobro, ajde, jasno mi je da su trenutno nevremena u većem dijelu Europe, da je pola pista zaleđeno, popucano, raspadnuto, razneseno, poliveno, iscijepano i slično ali jbga, pa mora li se uvijek na meni prelomiti to sranje???
Danas je avion trebao poletjeti u 21.30. Nije. Zašto? Zato što dotični avion nije uopće bio u Dubrovniku. Zašto nije bio u Dubrovniku? Zato što je upravo dolazio iz Frankfurta i pri tom debelo kasnio. Poletjeli smo tek u 22 ure. To je još dobro. Kada sam letio kući za Božić, u avionu smo (nepokretnom avionu, avionu koji je samo stajao, avionu koji se nije nikud faking micao) proveli URU VREMENA čekajući da se promijeni neki ZVUČNIK (!!!) bez kojeg avion ne smije poletjeti. Jbn neki zvučnik, moram priznat.
Ajde, konačno je poletio. Temperatura unutar kabine je bila ugodnih 800 stupnjeva Celzija i da smo se kojim slučajem sjebali na bosanske planine i izgorjeli u opakom plamenu, ne bih osjetio razliku. Odbio sam complementary cookie i čašicu vode, koncentrirajući se na minijaturne zapuhe malkice hladnijeh zraka koji je dopirao iz ventilacije, ujedno razmišljajući kako bi bilo zanimljivo jednostavno ispucati izlaz za nuždu vani i pustiti nekih -40 stupnjeva vanjske temperature da upadne unutra. Volim sjediti pored izlaza za nuždu jer tamo imam više nego dvostruko mjesta za ispružiti noge. Toliko ih mogu ispružiti da ni ne dodirujem koljenima sjedalo ispred sebe. Inače, kada ne sjedim u redu 9 (emergency), noge su mi negdje iza ušiju koliko je tijesno.
No dobro… Po drugi puta u malo vremena moram zahvaliti SEMMY što je tako perfektna, požrtvovna i divna prijateljica koja me je dočekala u zračnoj luci i odvela točno pred zgradu. *klanja se do poda nekoliko puta… hrani je bajaderama…* Iako je znala da će avion kasniti… :D
Kufer ima kotačiće… Kufer je, ujedno, prešao previše kilometara i prenio previše tereta da bi uopće stajao uspravno na tim jadnim kotačićima, little less podnio vožnju. O činjenici da je imao 25 kilograma niti neću… Sreća Božja pa otac pozna pola tih teta na šalterima pa nisam morao platiti ekstra 10 kila, jer bi me to izašlo minimalno 90 kuna.
Evome. Sutra idem u šoping :D Idem po animalnu fiziologiju i po eksterni hard jer mi je ovaj postao premalen… :D Ah, baš sam hepi što sam nase u metropoli, ima da mi 2010. bude SAVRŠENA! :D
Sorry na kratkoći ali idem se pozabaviti stavljanjem lako kvarljivih stvarčica u frižider… A i čeka me jedna stvarčica na MSN-u pa moram i to srediti ;)))) Ugl… Ma, još sam nešto htio reći ali sam zaboravio. Nemojte me kriviti, I cannot think straight (Semmy, this one was just for you, hehehehe, I hope you got it) :)))) Da, eto me Zagrebe, je li ti barem malo drago?
|