Dosadno mi je pa sam odlučio napisati post o svim curama i dečkima koji me zadovoljavaju, razdražuju, rastužuju, uveseljavaju, prate kada sam u marširanjima metropolom… Ne, nažalost, ovo nije post o vama, dragi moji i živi čitatelji… Ne, ovo je post o tehnologijici…
Prvi i najveći, the one and only, Creative Zen, od milja kojeg zovem ZENICH. Svim muškarcima za kojima moje srce pati nakalemim nastavak –ich :))
Ne znam zašto no eto, tako mi je slatkije. Dakle, Zenich. Ah, sjećam se koliko sam se dvoumio oko kupnje. Nije bio jeftin, trebalo mi je 800 kuna za njega. Vjerojatno ga nikad i ne bih uzeo da nisam odjednom otkrio da ga „Kvark“ nudi za nevjerojatnih 400 i nešto sitno kuna! Nisam mogao vjerovati svojim očima. Točno se sjećam, bilo je to tri dana prije drugog roka iz biokemije! Količina gradiva, u kombinaciji s nesnosnim suncem, me ubijala psihički i fizički, a ja sam gazio iz Travnog prema Črnomercu u potrazi za njime… The savršenim (unutar cjenovnog razreda, da se razumijemo) MP4 playerom.
I tako ga imam. Zenich koji me prati kuda god krenem. Creative ima savršene proizvode, a Zen je jednostavno predivan. Odličan zvuk, perfektna izrada, mogućnosti baterije solidne, reprodukcija videa besprijekorna, a užitak kojeg pruža neprocjenjiv. No najbolji dio je činjenica da Zenich prima u sebe SD kartice :))))
Pa dakle, da vas upoznam s njima. Kako Zenicha krase „samo“ četiri gigabajta (dying wish mi je nabaviti onoga od 32 GB), a mene želja da sve imam na jednom mjestu pa da ne moram odlučivati koga žrtvovati i izbrisati da bih mogao staviti nešto novo, odlučio sam krenuti s karticama.
Prva i najstarija koja se tu našla je sirotica koju sam nazvao NIRVANA, da bi se slagala sa Zenichem. Prvotno je opsluživala Zenicheva prethodnika, bezimeni komad tehnologije koji me je znao spašavati u gluho doba noći u mraku i tišini mojih depresivnih trenutaka u Dubravi. Nirvana je teška 2 GB i ne sadrži foldere nego preko dvjesto nasumično nabacanih mp3-ca, tako da mogu imati jednu ogromnu shuffle playlistu koju mogu slušati i na DVD playeru na liniji (jer i on prima SD kartice). Nirvana je prostitutka i mijenja svoju ponudu ovisno o mojim trenutnim željama. Budući da je dovoljno velika, uvijek ima određenu količinu stalne postave, a ostatak su trenutni glazbeni hirovi. Nakon što uštekam Nirvanu u Zenicha, on odjednom dobije boost u obliku 2 GB novog prostora! :)
Sljedeća koja je vrijedna spomena jest BLISS. Bliss je trenutno u Zagrebu u službi fotoaparatu, mom dragom Canonu od 7.1 MPX, zvanom HRVOJE. Također je teška 2 GB i sasvim solidno obavlja svoj posao. U zadnje vrijeme sam skupio dosta manjih kartica pa se ozbiljno bavim mišlju da Blissine kapacitete preusmjerim u glazbu, umjesto u fotografiju. Ova serija imena je krenula nakon što sam imenovao Zenicha i Nirvanu…
Treća po redu i starosti je SERENITY. Serenity je teška samo 1 GB i trenutno je prazna :(((( No, to ne znači da nema bitnu ulogu. Naime, najčešće se žrtvuje u svrhu videa, tako što prenosi downloadane filmove do DVD playera za kojeg sam već napisao da može čitati SD kartice. Serenity je ponekad znala sadržavati određenu količinu glazbe i služila je kao privremena pohrana, sve dok nisam sredio hard disk i organizacijom ga doveo do savršenstva…
Četvrti i najnoviji dodatak mojoj veseloj obitelji je malena imenom ECSTASY. Stara je tek nekoliko dana, došavši na svijet (i u moj posjed) kao božićni dar. Ecstasy svojim imenom malkice odstupa od svojih sestara i velikog brata Zenicha i ne dočarava mirnoću i blaženstvo koje vas obuzima dok reproduciraju svoj sadržaj. To je zato što mala Ecstasy, također teška 1 GB, većinom udomljuje power metal, melodic death metal i slične „deračine“, kako bi to nazvala Semmy, stoga joj nisam mogao dati nekakvo mirno ime, zar ne? :)))))
Među svim ovim curama nađe se i poneki dečko… ;))))) Najveći od njih svih, sportski razvijen i 8 GB težak je MIGHT, USB stick! Maleni Might služi gotovo kao mali hard disk, pružajući dom svemu i svačemu. Prostituira se po faksovnim računalima, pomaže mi u učenju, gledanju filmova na DVD playeru ili u slušanju ogromne količine glazbe na tom istom playeru. Maleni Might se do nedavno zvao NUSPOJAVA no to ime mi je postalo bezveze nakon što sam uvidio da odudara od okoline i da me ne čini sretnim. Stoga sam ga promijenio i maleni je sada zadovoljan.
Njemu uz bok je MAGIC. Magic je veoma star USB stick, težak samo 1 GB. Najviše mi pomaže u gledanju filmova dowloadanih s interneta. Nekidan sam ga skoro ubio, pokušavši ga natjerati da proguta film veći od 1 GB. Siročić se skoro ugušio…
Njegov brat blizanac je HERO. Maleni Hero većinom putuje na relaciji Travno – Zaprešić i Travno – Siget jer ga najčešće koristim za prenošenje stvari s mog kompa na Miškov ili Alenichev. Služi nam kao mula :)))) Mislim da se trenutno nalazi negdje u Miškovoj ladici, ako se ne varam…
Vi koji ste a) pažljivo pratili i b) poznate određene žanrove video igara mogli ste primijetiti da moja tri USB-a tvore veoma zanimljivi naziv iz kojeg se može iščitati naslov moje nadraže turn based strategy igre! :))) Da vam pomognem, hehehehe? Radi se od HEROES OF MIGHT AND MAGIC! :)
Eto, sada ste upoznali sve moje cure i dečke koji mi čine ovaj život podnošljivijim. Naravno, ništa od ovoga ne bi funkcioniralo da nema glavne i odgovorne, najvažnije od svih, moje mile DRENKY. Da, moj laptop ima malo feminističko, gay ime no to mu je zato što se zove u čast mojoj najdražoj maci koja je umrla od milijun i jednog raka koji je napao njeno mazno, smeđe tijelo… Drenky je bila najbolja i najumiljatija mačka na svijetu koja bi dotrčala iz kuhinje i ugnijezdila mi se na prsa svaki put kada bi osjetila da ja ležim na krevetu na rubu suza… God, how I loved that cat…
I to su oni… Drenky, Zenich, Nirvana, Bliss, Serenity, Ecstasy, Hero, Might, Magic i Hrvoje. Komadi beživotne tehnologije koji oživljuju moj svijet zvukom i slikom :))))
Jesam li vam rekao da imam dovoljno keša za „Animal Physiology“??? Jesam? Nema veze, reći ću vam opet… :)))) Ok, knjiga vjerojatno nije savršena. Vjerojatno ima puno boljih, većih i skupljih no ova mi je ušla pod kožu čim sam je prvi put prelistao. Obožavam fiziologiju. Jedva čekam kada ću si je kupiti da se mogu utopiti u pregrštu informacija koje nikad ne bih dobio na predavanju jer se smatraju „detaljima“ i nepotrebne su nam za naš akademski napredak. I beg to differ. Oh, ma biologija je ZAKON!!! :)))))
Radim nešto što inače nikad ne radim. NE TO! Jao, baš ste naughty, cccc… Ne, slušam Parni valjak. Mislim, nije poanta što je to Parni valjak nego što je domaća glazba općenito. Ne slušam baš našu scenu. Jezik nije uzrok; hrvatski smatram savršenim, najljepšim jezikom na svijetu. Jednostavno… Strane stvari su mi puno draže… Ugl, nakon onog koncerta sa Semmy počeo sam intenzivnije slušati Parni valjak (iako sam gotovo sve te stvari znao otprije onako intuitivno, teško je ne znati ih) i otkrio sam da je to zapravo užasno slušljivo… Također, Alenich mi je uvalio čitavu diskografiju Dire Straitsa pa se i to večeras spremam preslušati. Naravno, ne sve jer ne namjeravam biti budan do prekosutra no barem dio. Istina, pola tih stvari sam već prije čuo samo nisam znao da su njihove/njegove. Sada ću znati… :)))) Čak sam ih prebacio ravno u Zenicha, eto koliku počast sam im odao :)))) Ajd, ljudeki, čujemo se…
P.S. Zašto ponekad blog.hr popizdi pa mi ne dopušta da se s validnim user nameom i passwordom logiram u blogeditor, i to xilijun puta za redom??? Događa li se to samo meni ili?