Učahurena stvarnost

23.12.2008., utorak

Buzzzz

Što se tiče 2008. godine, faks je gotov. Danas imah zadnji ovogodišnji praktikum na kojem smo tranžirali golubove i gledali što su sve papali prije smrti. Da nije bilo svog onog perja, bio bi to najbolji praktikum do sada. Ovako je bilo previše nereda, a nered ne volim, previše krvi, a krv mogu podnijeti pa to problem bio nije. No dobro, bitno je da je gotovo.

Danas sam konačno otišao do Kraša i predao uredno popunjen listić s trokutićima koji je pripadao prethodnom albumu. Nakon što je simpatična teta prekrižila svaki redak, proglasivši ga ispravnim, dobio sam „paketić“. Jedna poveća čokolada, omanja hrpa manjih, napolitanke, nekoliko bananaka, tortica i „životinjskih carstava“ i novi album. Čvrsto sam odlučio ne pojesti to sve u jedan dan, no kako me je krenulo, mislim da će glavnina čokolade nestati do 21h sutra navečer jer će mi biti izrazito dosadno...

I tako... Mislim da neću imati previše vremena za pisanje postova kada budem doma, čini mi se da će ta dva tjedna biti poprilično naporna. Je, baš je dosadno kad si sam, u svakom pogledu... Danas sam si sto puta pošao na živce jer nisam znao što bih radio. Istina, ima posla po stanu, treba sve dotjerati u stanje vrhunske čistoće i organiziranosti jer će inspekcija garant obići posjed dok ja budem slavio slavlja dolje na jugu, no ako to danas napravim, što ću onda sutra raditi? Avion je tek u 21h, imam čitavo jutro i komadić popodneva da stan sredim. Osim toga, ako ga sad sredim, do sutra ću pomaknuti barem pet stvari i opet će nastati krš. U mojoj glavi, doduše, ali svejedno i zato si ne želim tovariti dvaput isti posao na vrat.

Dakle, danas cio dan se potežem po stanu i ne znam kud bi sa sobom. Odgledao sam sve što se na televiziji odgledati dalo, pojeo minimalno malo (ovakve konstrukcije namjerno slažem, bez brige) stvari iz Kraševog „paketića“ i sad sjedim na podu i buljim u roletne. Da, znam, savršeno provodim vrijeme, svjestan sam toga...

Kao što rekoh, ful je dosadno biti sam. Onih dana u mjesecu (:-)) kad se ljudi sjate u moj (uvjetno rečeno) stan, bude lijepo i tempus volat (ne fugit, volat u ovom slučaju). A kad nema nikoga, time is frozen. It takes forever for day to end. Like today, exempli gratia.

Upravo gledam kako Danijela maltretira ljude u „Najšibkešejem členu“. A ima i pravo, ljudi sipaju takve gluposti, za ne povjerovat. Tip kaže da je Popokatepetl vodopad u Keniji! Strava. Koju je piramidu gradilo preko 100.000 ljudi kroz 20 godina, pita Danijela. Ženska kaže Babilonsku kulu. Jedini koji odzvanja kakvim takvim znanjem je neki tipić s filozofskog koji studira latinski i još nešto. Mislim da je ovaj kviz najbolji pokazatelj koliko je naše društvo zapravo JADNO i GLUPO. Osnovne stvari ne znamo, a htjeli bismo med, mlijeko, pčele i sise Europske Unije! Užas...

Ah, vidim ja da ovo ne vodi ničemu, postat ću ga samo zato da si povećam kvantitetu... Dalo bi se još toga povećati ali čisto sumnjam... Kaže ona glupača da je Azija jedini kontinent na kojem nema zmija otrovnica! Mati moja....

- 18:14 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (2) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>