Učahurena stvarnost

09.12.2008., utorak

Undefined

So, you want a new post? Evo, stiže...

Bez brige, nisam pronašao život, još uvijek sam tu, sa svim svojim kuknjavama, prigovaranjima, grintanjima i žalopojkama. Doduše, malo zaokupljen ljudima i stvarima ali tako to ide. Neki od vas i znaju da ništa konkretno ne radim jer većinu dana zajedno sa mnom rade to isto.

Ok, loš početak... Da pokušamo ispraviti:

Poludio sam nekidan na praktikumu iz laboratorijskih životinja! Toliko sam poludio da sam skoro zadavio nekolicinu kolega koji su počeli podjebavati (ma gle, ove riječi nema u rječniku!). Naime, igrali smo se s miševima... Joj, kako su bili slatki! Maleni, bijeli i puftasti, sivi i bembeli... Kupali si svoja mala lica, trčkarali po kaveziću i kakili svakih stotinu sekundi. Trebali smo im šibnuti injekciju anestetika i zatim im vaditi krv iz repne arterije, dati fiziološku u repnu venu... Ajde, to je bilo ok, preživio sam... A onda je glupa asistentica rekla da bismo trebali pokušati izvaditi krv iz bedrene arterije. A kako se to radi? Pa, fino, uzmete škare, rasiječete mu nogu i otkrijete arteriju! Glatko sam to odbio raditi i gledao u pod dok je ona masakrirala svoga miša koji joj se non stop budio. A onda, na kraju, glupača ga je ubila procedurom koja se baš poetski zove „cervikalna dislokacija“! Zgrabila ga je za vrati i za rep i rastegla dok mu svi kralješci nisu popucali!!!! Katastrofa! I još ga je toliko rastezala i rastezala jer joj nije polazilo za rukom da sam na koncu vrisnu na nju i rekao joj da već jednom svrši jer je to što radi toliko barbarski da je nepodnošljivo! Ona me samo pogledala i odgovorila nešto što se nisam trudio pamtiti jer je ne želim mrziti do kraja života. Kuja obična. „Svi to morate napraviti!“. E NEĆU!!! I nisam... A kolege su počeli zajebavati, pa jesam li dobro, hoću li se srušit... Odjebo sam ih odgovorom da mi nije slabo zbog tri kapi krvi ili opojnog oblaka etera u zraku nego zbog tog gnjusnog čina koji svi moramo napraviti.

I onda još dođe kretenčina od asistentice i kaže mi da ako ne želim napraviti tu odvratnu dislokaciju mogu ga ubiti tako da mu razrežem kožu na prsima i probijem mu pluća! Ja je gledam je li ona pri sebi mislim si, oćeš da ja tebe cervikalno dislociram, p**** ti materina glupa???? Taj praktikum mi je toliko digao tlak da uopće nisam pošao na znakovni, otišao sam doma kukati nad mišekima...

Dobro, ovaj post već dva dana stoji nedovršen, mostly zato što nemam kad, a kad imam kad, natežem Augusta... Suzy stiže u petak, jedva čekam da je pošteno pogladim. Imao sam još hrpu stvari na pameti koje sam mislio ugradit u ovaj post no pozaboravljao sam ih sve... U zadnje vrijeme stravično zaboravljam stvari ali samo one bitne. Akordi, francuski, znakovni, to sve ostaje u glavi zacementirano forever. Kralježnjaci, matematika, imena ljudi i poslovi koje moram obaviti bježe iz glave ko đavo od tamjana...

- 22:08 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (4) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>