Stvari padaju polako natrag na svoje mjesto. Pod time prvenstveno mislim na hrpu robe koja je na policama i po krevetu u sobi čekala svoj red na razvrstavanje. Nikad u životu nisam imao tako urednu ladicu s donjom robom kao sada, sve je na crtu složeno i savršeno se međusobno podudara. Nije mi se dalo slagati majice po duginim bojama (ormar u Dubravi je bio upravo tako složen), previše se podsjećam na Monicu iz „Prijatelja“. Ali što mogu kad osjećam neopisivu radost pri pogledu na sređen i kromatski organiziran ormar! Također, nakon što sam spomenuo kako volim obilaziti izloge i gledati što sve neću kupiti, Surlabin dečko je izjavio kako bi bio izvrsna „žena“... Slažem se...
Nova Tefalka testirana, pegla skoro pa sama! Ne podlijeva, ne sikće na mene, ne prska me i ne ispušta tonu pare osim ako to zbilja ne želim. Btw, danas su sve pegle na paru, nema više onih najobičnijih s grijačem i to je to! Točnije, ja ih nisam u Konzuma vidio (naime marke K Home su ono što meni treba, iako je pegla morala biti skuplja tako da ne dijeli sudbinu sa svojom prethodnicom koja je zahrđala čim je počela producirati paru)... Jedini problem je što ima apsurdno kratak kabel pa ću morat kupit kakav crnački (pod time mislim na duljinu) produžni jer tko još ima utičnice smještene TOČNO tamo gdje ih trebaš? Obično su sve negdje skrivene tako da ih ni dragi Bog ne bi našao, a kad ih konačno nađeš, moraš odmaknut ormar, pola susjedovog zida i leglo štakora da bi do njih došo. I onda se čudim što je kabel prekratak!
Dobro, samim tim činom pospremanja sobe otvorio sam si mogućnost da actually spavam na krevetu tamo jer sam sve ove dane provodio noći u dnevnom boravku na razvučenom kauču. To mi, doduše, nije smetalo jer sam se uspavljivao savršenim TV programom no bit će lijepo konačno i leći na krevet (koji je također razvučeni kauč, samo što je ovaj razvučen već toliko dugo da je zaboravio kako je to biti sklopljen) koji sada čak mogu i vidjeti. Do maloprije je stenjao pod dekama, hlačama i tonom bokserica... Kako li tek stenje poda mnom, pitam se...
Lutajući gradom danas nakon ručka (jer mi se nije dolazilo odmah natrag u ovu gloomy atmosferu), uspješno sam se spriječavao da trošim novce koje ionako nemam. Naime, Profil Megastore (točnije, podrum s multimedijom) je od sada No-No Zone. A ništa konkretno ne kupujem tamo osim onih CD-ova s klasičnom glazbom što dođu maksimalno 55 kuna! Kupim si jedan mjesečno i budem sretan ko malo prase! Ali ne mogu proći preko Cvjetnog, a da ne zavirim unutra. Naravno, nakon toga dođe na red i Algoritam gdje sada uzdišem nad „Brisingrom“ i mislim na Zličinu digitalnu verziju... A kad pročitam „Brisingr“, uzdisat ću nad nečim trećim...
Ja ne pušim, ne pijem, ne drogiram se niti trošim novac na lijepe, manje lijepe ili potpuno nelijepe žene ali zato bome trošim novac na CD-ove i knjige... Hvala Bogu, alternativa mi se veoma sviđa. Nitko sretniji od mene kad si kupim novu knjigu i onda je gledam tri dana kako savršeno pristaje praznini na polici. Već sam toliko stvari nakupio u ovaj stan da će mi trebati tri kamiona kada se budem konačno selio. Tko zna kad će to biti ali kad se samo sjetim da je na prvoj godini sva moja imovina stala u jednu jedinu minijaturnu sobu, a sada se prostire na 90 kvadrata i ni sam ne znam gdje su mi neke stvari... Freaky...
Dakle, šetao sam gradom, a budala ne uzeo svoje ušno tandrkalo (ilitiga mp3) pa sam bio prisiljen slušati tuđe razgovore preko svoje volje. Nevjerojatno koliko ljudi bezumnih sranja mogu izgovoriti u veoma malom vremenskom intervalu. A još je nevjerojatnije koliko samo mogu smrdit po ustajalom alkoholu! Pola sata sam bio zarobljen u 221 s tipom kojemu valjda etanol, a ne znoj, izbija na čelo kad se znoji. Jedna cura si je čak nekakav tanki šal navukla preko nosa jer nije mogla podnijeti eau de cognac-od-prije-tri-godine-na-majici-opranoj-prije-kneza-Držislava. Ja sam samo nabrao nosek i čekao kad će stvor ispuzati vani... Nažalost, izašao je stanicu prije mene no zato je ostavio prijatelja Konjaka da zaudara i dalje, valjda za uspomenu i dugo sjećanje... Strava. Da ja kojim slučajem imam svoju državu, uokolo bi kružila sanitarna policija koja bi takve ljude vodila na pranje. I naplatila im. Beskućnici su druga stvar, no čovjek koji OČITO ima za alkohol i poprilično dobar mobitel te se ide naći s prijateljem u drugi dio grada bogme ima i za sapun! Zato bi beskućnici u mojoj državi (ako bi ih bilo jer bi se Medo za to pokušao pobrinuti) imali i gdje jesti i gdje se fino otuširati te oprati si robu...
No dobro... Da vas ne davim više ovim umnim poluostvarajem, idem... Igram sada Warhammer: Dawn of War, malo mindless killinga da mi ispusti tračak akumulirane pare uzrokovane štakorskom politikom na faksu. Ništa bolje od kokanja tone orkova s mašinerijom iz nekog drugog svemira, zamišljajući da svaki nosi dekanovu gnjusnu facu. Pogotovo mi je drag onaj Whirlwind tenk koji kosi sve pred sobom... Jedino mi malo Force Commander ide na nerve, ponaša se kao da je pola galaksije njegovo. K tome su još i nekakvi vjerski fanatici, ali TOTALNI i svoga Cara doživljavaju kao božanstvo... Moto im je: fight or die running. Kapetani kokaju svoje ljude koji se usude napustiti battlefield. Strava. Ali zato lome orkske kosti kao šibice! :)))
Eto takon... Lijepo mi budite dobri, molite da Medo ne ispali na živce sljedeći semestar jer ako želi upisati ljetni, MORA se riješiti osam predmeta, tri stara, pet novih. I to sve do kraja veljače! Dakle, pune ruke posla, mozak treba overclockirati i nadati se da ga neću nepovratno spržiti. A sad idem, grafička mi je umorna i jedva gledam na oči! :)
|