Dakle... Oprostite zbog još jedne epizode, ufatilo me...
Danas sam, pak, puno skuliraniji. Kao prvo, nasmijala su me pitanja u testu koji smo trebali riješiti za posao u T-HT-u. Ona karakterna pitanja tipa „jeste li depresivni“, "imate li suicidalne sklonosti", „želite li da već jednom sve prestane“, „koliko često kakite i koje vam je boje govance“... Bilo ih je par tako bezveze da sam se odvalio od smijeha! A onda su nas pilali s onim testovima inteligencije tipa „koji pravokutnik, koji sadržava točkicu, kružić, vibrator i krepanu kokoš pristaje u sljedeću kućicu“... Pola toga nisam riješio jer je baba dala premalo vremena.
A tek intervju... Zbilja moram poraditi na tome da si „ne pomažem“ rečenicama tipa „Uuuu, znate koliko sam ja ADSL-ova poinstaliravao po susjedstvu!!“. Uglavnom, dogovor je da nazovem glavnog i odgovornog čim saznam svoju satnicu i dogovorim se s njime za smjene. Radi se u Buzinu i oni su naprosto ODUŠEVLJENI činjenicom što živim u Travnom, iako je glavnoj babi trebalo podosta vremena da odgonetne gdje je istok, gdje zapad, a gdje sam ja. No dobro, recimo da ću tamo raditi, pod uvjetom da sam točno zapisao broj telefona „glavnog i dogovornog“. I nadam se da moj „karakter“ neće bitno utjecati na dobivanje posla, hehehehe... Kažem vam, neka pitanja su toliko isključivo brutalno DA NE orjentirana da jednostavno nisam imao kud.... A trebala mi je sredina :))
Nakon toga, kada sam se pomirio s činjenicom da odjavljujem beskralježnjake, svratih do „Dodira“ da ih pitam kada počinje tečaj. Kolegica sa znakovnog koja je tamo i tajnica nije znala ali smo se zato dobro napričali, toliko dobro da sam popunio listu za volontere u Dodiru i već bi u utorak trebao imati prvu „gažu“ :) Ne, ovaj puz se ne pjeva, radi se o „eskort“ službi za gluhoslijepe :) Nekih pola sata ujutro i pola sata popodne, nije tako strašno! :))))
I sada sam na faksu. Sjedim i čekam da završi sjednica koja je počela točno u 12. Gary Cooper :) A sada je 12.12. kako znakovito. Na ovoj se sjednici odlučuje hoće li beskralj biti uvjet za kralj. Nadam se da će moji kolege biti dovoljno glasni... A budući da sjednica navodno traje 3 sata, imam vremena za učenje kemije, ionako nema nikoga tko bi mi mogao smetati :) ato me sad skužajte, idem nešto korisno radit i talky talky later (sorry, nisam mogao odoljeti :) )
I naravno... Pola sata nakon što sam počeo zamarati oči glupom skriptom, morale su se naselit dvije kokoši prekoputa mene i počet KVOCAT o nekakvom ispitu iz engleskog, da ne spominjem intimne probleme tipa boja dlake na mandolini... I sada im se pridružila treća koka ali nju nekako ne interesiraju ovi razgovori... Pričekat ću da vidim o čemu će ona sada počet blabrat.... Kako nevjerojatno... Evo, prepričavaju staaare priče „ja kod ovog profesora doživila ovo, ja kod onoga ono... A kak ti je dobra zurkaaaa, curkaaaaa, a ja čula da ga danas nema (??), guess what, nemam pojma...“ Koji intelektulani razgovori! Nevjerojatno... Uglavnom, čini mi se da imam sreće, odlaze :) Pitam se što stiže sljedeće...
Da, ma naravno... Eto, sada znam da neka trebica ima novog dečka... Kak slatkoooo, baš me zanima koji joj je to po redu.. Drugi, peti, stopedeset osmi... I ovo je već druga skupina kokoši koja spominje Irsku, what the fuck is going on with Ireland? Imao sam i dva posjeta kolega... Zasad „samo“ toliko... A sjednica treba trajat još jako dugo... Osim ako se ne pokolju unutra, no sudeći po Ulfuz koja je unutra i služi kao relej informacija prema meni, dosadno je... A dekan nije prisutan, naravno...
I ja već odavno doma :) Ovaj put sam izostavio vremenske ubačaje, nekako mi se nije dalo... Uglavnom, Ulfuz mi kaže da na sjednici ništa pametno ne bijaše, da je bilo poprilično dosadno i da su beskralježnjaci još ove godine uvjet, a za dogodine će vidjet... Krasno, mislim, naprosto su idioti... Ne zato što ja sad neću moć upisat kralježnjake, neš ti, nego što oni to tako nonšalantno „ove godine još neka stoji, dogodine ćemo viđet“, kao da pričaju o novim tapetama!!
Sviđa mi se opet ovaj režim prehrane... Jučer sam bio na Savi u menzi i baš je bilo lijepo. Shvatio sam da mi treba manje od po ure od doma do Save i zbilja sam bio lijen čitavu prošlu godinu. Odsad svaki dan idem tamo, barem jednom dnevno. Doma jedem samo doručke i event. večere ali one će biti oskudne jer je i moj novčanik oskudan. Morat će biti, jednostavno hoće. Od ove godine idemo OPET pokušati s hranjenjem na redukcijsku slamčicu, a ona obuhvaća i sve bez čega ne mogu (tipa wc papir... dobro, sve da HOĆU, mogao bih i bez njega ;))) Ali neka, i treba, ovo ljeto me ubilo... Roštilji vamo tamo, sve da i neću večerat moram jer čitava familija sjedi za stolom (i to ŠIRA!!) i proždire kile ćevapa, a ja da sjedim postrani i grickam mrkvu?? Ne, moja snaga volje nije toliko „snažna“.
Dobro, Medo sada ide... Ide pospremit sobu, otvorit balkon da uđe malo predivnog, hladnog zraka (joj, al će opet biti vruće ovu zimu kad nalože grijanje...) I sad mu je nekako uspjelo da usred teksta u Wordu zalijepi jednadžbu dobivanja sapuna (iz skripte iz organske), kako, ne pitajte me... I to tri puta! Hehehehe, aaaaaah...
Usput, mislim da bi mogao prestat mijenjat raspoloženja kao Ciganović umetke za bradu, fakat sam sebi idem na živce... I „Luks“, imaš pravo... Mislim, UVIJEK ti, Drugi Dragi, imaš pravo (navikao sam to govorit Prvom Dragom, s tobom još ne znam na čemu sam) i I`m gonna take it slow, one at the time... :)))
|