Eh... Several things happened today...
Prvo, išao sam kod tetke na „posljednji objed“ i „posljednje kupanje“. Naravno, jeli smo već u podne i to iz dva razloga. Kao prvo, tetak je trebao ići radit pa da ne jede sam, eto, nama teško palo i pridružili mu se. A drugo, baba je već oko deset do podne toliko nervozna i iskoristila je priliku kada tetka nije bila u kuhinji da prošnjuha po loncima... Dizala je poklopac after poklopac i poluglasno komentirala, a ja sjedah tamo malo dalje i blaženo umirah od smijeha.
-Đuveč, vidi, a đe joj je riža............ Aha, evo je tu. MAJKO, gle koliko je ima...... A što je tu..... Juha.... Pitam se je li ju zakuhala (grabi ožicu i probava).... KURAC, nije! A kad li će to stić, gle, već je podne, treba JEST! Uvijek isto...
I tako je baba rogoborila i svađala se sama sa sobom dok je ostatak familije polako postavljao stol. Ovaj put nisu svi navalili kao prošli, uporno želeći nešto nosit dolje tako da je puno toga nedovršenog ili nezačinjenog završilo na stolu, nego su sjedili dolje i pametovali... To prvenstveno muški dio familije, dok sam ja, psihološki hermafrodit, ipak pomagao, naravno...
Dobro, nakon „posljednjeg objeda“ trebalo je obavit i „posljednje kupanje“. Mater et pater su se već spustili na mulić i srčano se borili sa stometarskim valovima, a u međuvremenu je i počela kiša... Grmilo je već odavno... Meni se isprva nije dalo ulaziti u more ali su me zvali pa sam ipak morao, jelte, sačuvaj Bože da odem u Zagreb bez mrve soli na sebi... Inače volim umjereno adrenalinske avanture ali ovo mi je ipak bilo malo jezovito. Nebo toliko olovno sivo da se savršeno slagalo s bojom američkog razarača koji je bio usidren koji kilometar dalje, tamo malo iza njega depaju munjetine, kiša lagano pada, a nemirni valovi šamaraju čim te uhvate. Nisu to bili onako lijepi valovi da idete gore-dolje. Ne, to su pravi živčani gadovi koji doslovno šamaraju sa svih strana! I za ne falit, jbni „Seahorse/Costa Jebalina/MSC Bogati Pizduni/Kako-li-se-već-zove“ kruzer je morao proći tako blizu da je razljutio već čangrizavo more i nadigao mamutske valove. Stoka.
No dobro... Prođe ta havarija bez posljedica. Mene su najviše zabrinjavale munje jer tamo kod tetke zna pošteno opizdit i to jako blizu. Sreća Božja pa ništa od tog silnog velikog nevremena...
Druga stvara koja se dogodila je nenadana ponuda za posao! Naime, jučer ili prekjučer sam konačno popunio svoj životopis na MojPosao.net, usput tražeći ima li što konkretno za mene (prokleti komercijalisti i njihove niže nadtajnice). Brzo sam odustao jer nit sam komercijalist, nit mi se čuvaju tuđa djeca. No danas, taman kada sam babi stavljao nož pored pjata, zazvoni meni mobitel. Gledam, zagrebački broj. Kontam, zovu me opet iz CineStara... Mislim si, idioti nikako da shvate da ne znači NE! Javim se ja... S druge strane cvrkutavi, umilni ženski glasić proziva moje ime...
-Dobar daaaan! Ovdje XYZ iz T-HT-a! Jesam li dobila *******?
-Jeste? (kontam si, koji đavo SAD nisam platio)
-Vi ste na portalu MojPosao u životopisu naveli da želite zaposlenje preko studentskog ugovoraaaaaa (uzlazna intonacija)?
-Jeeesaaam (sumnjičavi, otežući odgovor)...
-Recite, jeste li zainteresirani za rad u T-HT-u, u službi za korisnike (detaljni opis radnog mjesta....).
-Naravno da jesam ali vam ništa sa sigurnošću ne mogu reći jer moja DRAGA referada nije izbacila NIKAKAV plan, program, satnicu ili nešto treće, tako da moram čekati sve do listopada...
-Hehehehehe, ma nema PROBLEMA, gospodine (uh, to „gospodine“ me ježi... kao da sam Isus), nama je bitno da vas imamo u bazi, vi si poslije možete sami krojiti radno vrijeme kako VAMA odgovara, početi sada, kasnije....
-Divno! Što trebam napraviti?
-Pa, ukoliko ste i dalje zainteresirani, dođite tad i tad u HoTo na testiranje i obavezno pođite na www.ht.hr i popunite obrazac na „Ljudskim potencijalima“...
-Naravno da hoću. I samo da vas pitam, ukoliko smijem biti toliko bezobrazan, kolika je „tarifa“...
-Oh, hehehe, satnica vam je 20kn/h i ne, niste bezobrazni, bez brige... :)))
-Hvala što me nazvaste...
-Doviđenja (sva perky...)!!
I tako, Medo ide na testiranje... Dvaes kuna po uri i nije loše, s obzirom da je to sesilni posao, za razliku od 16 kuna po uri u kinu gdje sam znao raditi deset ura u polunaklonu, čisteći tuđe smeće... Otići ću na testiranje pa ću vidjeti... Jedino što me trenutno hebe je prijava na njihovoj stranici jer im moram uploadat CV na hrvatskom i engleskom, a ja ga nemam sastavljenog, niti mi se sad sastavlja... Mogao bih to sutra kad se skrasim u stanu...
Eto, sad me pardonajte, idem se do kraja spakisat... Avion iđe u šes ujutro, treba se ustat oko 4 i po... Sreće da se ne pita moju babu, kampirali bi na terminalu!
|