„Umireeeeeeem, al bez tebe ne ideeem!“, pjeva ostatak moga živca u drugoj petici, grčevito se držeći za ono što je ostalo od aksona, povlačeći se panično pred nadolazećom plimom „lijeka“ koji bi ga trebao dokrajčiti once and for all. Danas je Žarko bio malo grublji nego ovih dana i uza svu anesteziju osjetio sam ga kako prodire duboko u mene, izvlači, zabija, izvlači, puni.... Stenjao je i stenjao, preznojivši i sebe i mene. Rekao je da će me još neko vrijeme boljet. I nije lagao, zbilja me boli...
I tako, dvije anestezije i dva Ketonala poslije, sveudilj me boli i razmišljam o tome kako da si skratim muke. Rekoh, pisanje posta je najbolja stvar. Uz malo sreće, sutra ću imati zapunjene obje petice i ostat će za srediti još samo jedan zub. Njega ću, imam feeling, ostaviti za koji dan poslije, želim da se moja jadna maxilla odmori od tolikih opetovanih bušenja, prodiranja i štemanja. Nije mi bilo jasno kako taj vražji karijes uspjeva opstati u mojoj labrnji kada svaki dan rifljam te zube, u paničnom strahu da im se što ne dogodi... Valjda previše brige. A onda mi je Žarkec objasnio kako karijesu ponekad treba i do tri godine (kao, kronični karijes) da prodre sve do živca i da počne bolit. Divota... I ne znate koliko sada živaca u vašim ustima gleda nadolazeću invaziju ali vas ne mogu upozoriti sve dok ne bude prekasno. Naime, telefonske veze s mozgom prorade tek kada bakterijice zagrizu u slasnu nutrinu vašeg zuba. Too late for apologies then. Ajde sad svi lijepo kod svog kljovara i spasite se! Za mene je već prekasno :(, smrc
No... Mama pravi neki zanosan ručak, a mene zub boli. Koga briga, bolio me i nekidan pa sam žderao kao da nikad prije hranu nisam vidio. Jedino što me brine je podatak da je već 21. osmog, a moja malenkost se jedva udostojala otvorit Pinea i pročitat štogod o nomenklaturi organskih spojeva. Govorim si uporno da to znam i da nema potrebe diplit po istome ali facts govore za sebe. Točnije, ona dva, nimalo spektakularna, pada na organskoj vrište svoje protuargumente u mom smjeru.
AAAH, kako mrzim zubobolju!!! Jučer se Žarko složio sa mnom kada sam mu napomenuo kako ginekolozi i zubari imaju najokrutnije sprave koje je medicina mogla iznjedrit! Napomenuo sam mu, ipak, da za ginekologe ne znam iz prve ruke (što je i on potvrdio žestokim kimanjem glave). Priznao je kako zubarska oprema ipak izgleda malo štemerski. „Ma nemoj“, mislim si ja gledajući ono glodalo koje se valjda koristi za graviranje mramora ili pak onu iglu, petnaest puta savinutu pod strogo određenim kutevima, samo da bi doprla do još jednog mjesta gdje može nešto zaboljet!
Danas me je obradovao informacijom, taman kad sam se ponadao da je konačno prestao roviti po mojim kljovama, kako imam nespretno zavinute kanale. Kao da nije bilo dovoljno što je otkrio još karijesa ispod naslage karijesa! „Sve komponente kompliciranosti moraju biti zadovoljene!“, veselo je rekao Žarko i počeo kriviti iglu tako da dohvati moj vješto skriveni živac u zavinutom kanalu. Ha, a ovaj jadničak se veselio što živi u netipičnom organizmu, valjda je mislio da će ga to spasiti....
Dobro je, anestezija popušta. Konačno mogu normalno disati na lijevu nosnicu. No ipak još uvijek slinim na lijevu stranu, usne još imaju onaj predivni, odrvenjeni feeling. Kad će Ketonal početi djelovati??? :((
|