I nije me zaboravio, gad mali.... Prvi put, otkako sam počeo dolaziti iz Zagreba, da je proveo cijelu noć sa mnom u krevetu. Doduše, mogao sam i bez njega jer nije lijepo kad vam se pet kila krzna zalijepi uz desni bok po ionako zvjerskoj noćnoj sparini ali bilo mi je drago. Obično bi svaki put samo došao, ponjušio pridošlicu u krevetu i otišao za mamom negdje. A eto, sinoć me je grijao od miline...
Večeras terorizira dnevni boravak, čujem kako mu mama prijeti čerečenjem, sjekirama i inim sredstvima mučenja (Inkvizicija bi ubila da je mogla imati moju mater u svojim redovima) dok on sveudilj sjedi na televiziji i pravi nesnosnu buku. Aktivan mačor, nema što. Sada samo čekam kada će uljesti u sobu i opet mi priuštiti saunu. No kako je krenula salva moje matere, čini mi se da nije ni blizu da popusti. Pater je upravo maloprije došao vidati rane jer ga je Pixie (po milijunti put) rasporio po ruci dok je ovaj razvlačio kauč i namještao plahtu. Malo kurvinče se zavuče pod kauč i onda čeka kada će predak gurnuti prste kako bi pričvrstio plahtu za jedan kantun. Kada primjeti migoljenje, izbaci puni profil svoje kandže i priušti ćaći peeling. Standardno, nakon toga slijedi psovanje, j****** dana kada smo ga uzeli u stan, proklinjanje svih bogova Olimpa.... No već nakon pet sekundi, obojica leže jedan na drugome i ne zna se koji više hrče....
More je bilo predivno. Doduše, mogao sam preživjeti i bez onih govana što su plutala pored mene (imam stvarno veliku sreću da ispuste kanalizaciju svaki put kad umočim makar i dlaku svoje biti u more) no srećom je struja vukla poprilično jako prema vani pa su otplutala put Italije. Kosa mi je trenutno puna soli i neću je prati sve do sutra kada moram na Vilu Palmu (MUP) izvadit novu osobnu, stara istekla nekidan tako da sam četri dana okolo ilegalno hodao...
Instalirao sam si Heroese V na kućni, veliki, lijepi PC s devetnes inčnim monitorom. Ne da rade savršeno nego čak mogu i grafiku nafrljit na „normal“. Na laptopu inače sve držim u „basement low“ jer zapinje. Mislim da ću provesti nekoliko sljedećih dana istražujući sve čari igre... A onda beskičmenjaci....
I tako... Hell-a, MSN odbija suradnju, Trillian još i više, toliko mi je tlak iso da sam ga maknuo, sav u stanju neukrotivog šoka... Čim nagovorim MSN da prestane gubiti vezu svaki nanosekund, spojit ću se, čisto radi tebe, eto!
Osjetim da se Pixie smirio, mama je prestala urlat na njega. Zato će Lady sada krenuti u svoj vampirski pohod... Mama je zove Ernest jer fakat izgleda ofucano, a k tome ustaje jednom dnevno i krezuba je skoro. Svi očnjaci su joj poispadali i smiješna je kad me pokušava ugrist jer nema čime. No kobila se svejedno ne da, zagrize me i onda cucla, kad skuži da ne može probit kožu. A povrh svega toga, lokalna beskućnica Stella (još uvijek pričam o mačkama), svakih petnes minuta uđe kroz prozor da počisti pjate s hranom. Meni je fascinantno kako ta mačka non stop ždere, a vječito je mršava. Da je meni takav metabolizam... Tata joj je zaprijetio već milijun puta da će završit pod Orsulom (trenutno aktualno mjesto za istovarit mačku koja ti ne treba, dovoljno daleko od grada da nikome ne smetaju, a dovoljno blizu da si nađu jesti...) ali vidim da je nema srca odnijet. Moji valjda hrane pola mačjeg susjedstva...
Idem sad spat, sutra se treba borit s inteligencijom dubrovačke policije i mislim da će mi trebati svi živci koje posjedujem, plus nekoliko unajmljenih. A imam i neki feeling da ću morati obuzdavati mater da kome ne iščupa grkljan. Baš se veselim obilasku grada, da vidim u kojoj je bijedi sada (svaki put kad dođem, stanje je sve sličnije i sličnije Bronxu).... Anarhija. Jebeš turizam od kojeg moraš poslije na psihoterapiju. Da vidite samo koji je problem u Župi s autima, pa to je katastrofa. A sve „gosti“ iz Republike Srpske, mater im njihovu.... Kako kaže moja mati kad je pitaš za Trebinjce (te iz Republike): „Ma jok ja, đe bi ja bila nacionalist“. Kaže to i ode isprobat je li dovoljno istupila sjekiru (naime, što tuplja sjekira, njoj veći užitak sjeć glave)...
|