Have mercy! Osjećam se kao vampir, jedino što ne cuclam krv nego kockice leda... Stan je okovan neprobojnim štitom roletna koje uspješno spriječavaju The Sunce da pustoši dnevnim boravkom no zato djeluju poprilično „greenhouseovski“ i dodatno zagrijavaju već uskuhalu atmosferu u stanu. Pokušao sam otvoriti balkonska vrata ne bi li provjerio kakvo je vani stanje. Nakon što sam preživio bolno zasljepljivanje, ispustio sam poprilično hollywoodski siktaj tipa“kssssssssssajooj!! i povukao se u tamu. Sada sjedim, bolno opečen i pokunjen, lickam si opekline i razmišljam o Noći. Jedva čekam kada će stići i donijeti malo slobode i omogućiti izmjenu zraka; ovaj nagomilani co2 mi pomalo već udara u CNS.
Mrzim ovo stanje. Sve što dotaknem zaspem litrom znoja, sjedim na kauču i mokrim svud uokolo iz svake pore na tijelu. Gdje god se preselim, zagrijem taj komad namještaja do točke taljenja u roku od dvije milisekunde. Ventilator mantra uokolo ali vidim da je i njemu teško: dahće, škljoca, stenje, usporava... Samo čekam kada će mi objaviti da me napušta zauvijek...
Moram li napominjati koliko je ugroženo moje učenje u ovakvim uvjetima? Ja sam jedan od onih koje paralizira vrućina, a ne hladnoća... Da je sada -20 ja bi bio sretan ko malo prase. Ovako mi je 90% mišića umrtvljeno i izgubilo je tonus tako da sjedim ko amorfna masa i zagrijavam podlogu. Svako nepotrebno mrdanje uzrokuje nove kapi znoja. Mrzim vrućine. Osjećam se onesposobljenim.
Kaže mi Miško (nakon što mi je sto godina preko telefona vadio mast pričama o sladoledu kojeg jede, klimi koja mu radi i punom frižideru iz kojeg samo vadi i ždere) da još imam vremena doletit do njega... Da izlazim po solar alertu vani? A-a, no way, no chance, no how! Dva predivna sata u starim ZET-ovim busevima s hrpom neopranih bakica? Pa što si on misli, nisam baš toliki mazohist! Zato smo se dogovorili za sutra ujutro. To još mogu podnijet, prije nego The Sunce dosegne all its might!
O Kriste! Pa ako se ovo nastavi, bit će mrtvih! Barem jedan. Ako mi skok s 18. kata može donijeti tri sekunde predivnog propuha, why the hell not? Treba to iskoristiti!! A idem sad smišljati taktiku kako odlijepiti prkno s kauča (postali smo jedno) i presaditi se na neku od stolica blizu predavanja iz kemije...
Btw, na YouTubeu sam našao epizode serije „The Girl From Tomorrow“? Sjećate se? P.J., transduktor, vremenska kapsula, Alana, Jenny Kelly i Silverthorne? Anyhow, savršeno. Kada sam to otkrio, skoro sam pao u nesvjest od sreće! Kako sam samo obožavao tu seriju! Gee... A ove epizode na netu su me odvele daaaaleko kad smo svi trčali po dvorištima s rajfovima na čelima i s maminim zlatnim, debelim narukvicama koje su glumile P.J.-eve. Doduše, samo jednom, nakon što sam bio busted, ostao sam bez svog P.J.-a pa je to bila jedna tužna epizoda u kojoj on pogiba :))) Predivno. Tada mi nisu smetale vrućine jer ih nisam provodio u prokletom ZAGREBU!!!!
|