Well, nije li ovo najgori dan u novijoj povijesti? Iako sam pošao leć dosta kasno sinoć, a opet se probudio dovoljno rano, svejedno čitav dan zujim ko roj muha bez iti jedne glave i ne znam što bi od sebe. Ova prokleta vrućina me je usporila do bezobrazno jadnih granica i ležim onesposobljen za ikakvo djelovanje. Izvadio sam led (onaj željeni, za kojeg sad ima mjesta nakon što sam raskrčio frižider) iz dubinskog i pustio ventilator da dere preko njega. Efekt sličan klima uređaju, iako je zbog luciferskih vrućina ipak kratko trajao. Pokušao sam se vlažit tom otopljenom vodom koja je bila predivno niske temperature ali sve bi isparilo i prije nego bi me dotaklo...
Ne znam kako da se skontroliram i ozbiljno napadnem kemiju. Zbilja se ne mogu koncetrirati kad mi znoj klizi iz svake puči na tijelu. Imam plan otići do Gradske knjižnice tu prekoputa i zamoliti ih da sjedim za jednim dječjim stolićem i rješavam stehiometriju (pod uvjetom da imaju klimu, naravno). Dakako, i NSB je u igri ali iskreno, ja tamo bivam samo frustriran. Prvo, zbog ogromne tišine se svaki, pa i najtiši, zvuk čuje kao da je netko opalio iz topa i to me više dekoncetrira od žamora. Zatim, ukoliko mahnito učim, dižu mi tlak svi oni prekoputa mene koji odsutno bleje kroz prozor, spavaju, slušaju muziku, gledaju porniće na internetu, rokću, kašljucaju, leže izvaljeni u stolici i gledaju u plafon satima... A ukoliko sam ja jedan od njih, onda me grize savjest kad vidim kako drugi mahnito uče dok ja beskorisno ležim... A definitinvno najgori su mi oni koji si zauzmu mjesto jednom jedinom olovčicom i onda nestanu u restoranu na sljedećih dvjesto godina i tri sekunde.
Dakle, NSB i nije dobar izbor u mom slučaju. Nadam se da će tetama prekoputa zgrade biti simpatična moja zamolbica. A mogu i gore na kemiji učiti, iako mi se ne prelazi Zagreb uzduž i poprijeko da dođem do slobodnog stola i klime.
Zašto je ovako prokleto vruće? Rekoše da je danas bio najtopliji dan. Ne znam, meni je svaki dan jednako nepodnošljiv. Budući da su mi balkoni i prozori okrenuti istok-zapad, cijeli dan mogu nesmetano uživati u čitavom spektru Sunčevih poslastica. Roletne su spuštene jer bi u protivnom izgorio pod navalom vrelih zraka. Vrata obaju balkona su također tijekom dana zatvorena jer kroz njih ulazi saharski vreo zrak. Ukoliko se dogodi da moram izaći na balkon dok traje solarna uzbuna, osjećam se ko čangrizavi Drakula na odmoru u tropima. Doslovno se čuje „ksssssssssssssssss“ kad zakoračim na proključale pločice terase.
No zato prikveče, kad zađe Sunčeko, Medo rastvori balkone i napravi minitajfun kroz stan. Prethodno moram privezati sve lagane pomične predmete jer će u protivnom biti otpuhani. Ponekad ova taktika ima efekta jer se tajfun čak i stvori. Ja mu kažem "tajfun" da se ne uvrijedi, no zapravo se radi o jednom malo jačem prdcu. Većinu vremena nema niti toga jer je zrak vani jednako mrtav kao i ovaj unutra, s razlikom što ovaj vani nije ustajao, samo je vreo. Prokletstvo.
Imam ventilator. No nažalost, ako koristim njega, onda ne mogu na kompjuter.... I ne, nije problem u nedostatku utičnica nego u činjenici da se u zadnje vrijeme moj jadni Fujitsu grije kao da se bućka u ognju paklenom pa je njemu ventilator potrebniji nego meni. JA ipak neću crknut od 35 u stanu, on hoće. Ozbiljno, ne šalim se, hladim ventilatorom kompjuter je se stvarno previše grije. Ne znam zašto ali ne želim da mi crkne. Eto, žrtvujem se za njegovo dobro. Jer ako mi crkne, mogu se slobodno objesit. Ostavimo po strani što mi je pola predavanja i sranja s faksa na njemu kojima neću moći pristupiti ako nešto rikne, bitnije je to što mi je komp jedini pozor u kakav-takav život kojeg vodim online. Jer moj offline život je zamro (opet), nešto zahvaljujući „ugodnoj“ temperaturi vani, a nešto činjenici da svi oko mene jure svojim poslima, vode svoje živote i zadovoljavaju se onim što im je pri ruci 24/7. A Medo je izvan svake rute, da ne spominjem prazan frižider i vatrenu atmosferu što nikoga ne privlači... Al ne zamjeram, imam prilike ponovo porazgovarati s unutarnjim „ja“, nismo se dugo čuli...
BTW, dobih 3 iz genetike. Jesam li zadovoljan? Recimo. Jel moglo bolje? Definitivno... Ali kao što već jednom svijetu rekoh, nema veze, jedan ispit manje... A sad idemo dalje jer kako kaže naš premijer: „Nemamo vremena za gubiti vrijeme!“.
BBTW, onaj tko miksa reklame na TV-u bi trebao dobiti sve pohvale.... Evo otprilike:
„... Wartner! Od sada i za uklanjanje bradavica na stopalima! Novi Wartner za stopala! A Dukatela se izvrsno slaže s kruhom!!! Duuuukaaaatela!“
|