Učahurena stvarnost

09.04.2008., srijeda

Jedna sićušna dilemetina...

U zadnje vrijeme imam problema s razumijevanjem samog sebe... Ulfuz mi je maloprije javila da su stigli rezultati kolokvija iz Avertebrata; 62.9%. Ne znam na koju foru.... Tjedan dana sam se previjao po kući kao hidra s gastrovaskularnim problemima, ako jedan dan sažmemo u jedan sat, onda sam učeći provodio 30 sekundi... Bio sam kod Miška i jedino konstruktivno što smo radili je dovršavanje skripte iz koje smo počeli učit dva sata prije kolokvija... A ostali smo budni do tri i po ujutro: on igrajući Heroese, ja ga gledajući (kako igra ;)

Dakle... Divim se svojoj sposobnosti da izmišljam stvari. Jer moje izmišljotine su popunile jedno 70% sveukupnih pitanja testa (a i sami vidimo koliko je ispalo točno), budući da pojma nisam imao koja spužva raste na raku samcu, niti kojih je to sve osam zajedničkih karakteristika Platodesa. Bilo je tu svega. Očito moja podsvijest može preuzeti kontrolu i povaditi sve te informacije za koje nisam ni znao da ih imam u glavi...

No dobro... Ajmo reći da sam ugodno iznenađen rezultatom, a napominjem da sam pisao pod glavoboljom koja je bila posljedica anoksije u predavaonici.

I tako sam danas završio na sastanku u udruzi „Dodir“. Ako se sjećate, spominjao sam vam pjevanje na znakovnom na Europskoj konferenciji o gluhosljepoći... Eh... Kako ja mrzim Murphyja... Prvo tri mjeseca nemam što raditi, imam TONU slobodnog vremena. Onda se dogodi sve u malo vremena.

Na primjer... Idem s Myrtus i Miškom u Varaždin na susret katoličke mladeži i to se događa 26. i 27. travnja. Konferencija se događa od 25. do 30 travnja. Naš studentski prosvjed se događa 29. travnja... E sada: u Varaždin idem jer na Konferenciji volontiram prema vlastitim mogućnostima... A prijavio sam se za 28., 29. i 30. te još dodatno 25. kada „pjevamo“ na otvorenju. A onda saznam da je prosvjed 29. Ljudima u „Dodiru“ koji računaju na mene ne mogu uskratiti jedan par ruku; pomoć pri nečem tako velikom kao što je organizacija Konferencije na europskoj razini gdje će sudjelovati 24 države. Tisuće gluhoslijepih i gluhih ljudi, a veoma malo nas... A prosvjed planiramo već sto godina i totalno sam nabrijan na iznošenje svog nezadovoljstva...

Mislim da treba zaključiti po principu pro et contra... Prosvjedom se borim za vlastita prava, volontiranjem pomažem tisućama invalida kojima treba donijeti posebnu opremu ili ih uputiti u pravom smjeru. Plus za Konferenciju. Dalje, na prosvjedu će biti dovoljno bijesnih ljudi koji će urlati tako da se moj izostanak neće ni primjetiti, a na Konferenciji će se itekako primjetiti ako jedan čovjek bude nedostajao, pogotovo zato što spadam u onu kategoriju „letećih“ volontera koji su posvuda i sve rade... Nešto kao floor u Cinestaru (a i o tome imam par riječi ali neki drugi put). Dakle, još jedan plus za Konferenciju.

Nadalje... Ulfuz i B.essa će popizdit na mene kad pročitaju koju dilemu imam... Ali ovaj put stvarno nisam ja kriv zbog ovakvog rasporeda, nisam si ja sve stavio u istih pet dana da se događa. Nadam se da će prosvjed biti ujutro. Jer ja nakon 12 moram doći do Doma sportova i raditi ono što bude moja dužnost... Mogu i odustati od Konferencije te otići na prosvjed kako mi ove dvije rospije :) ne bi kvocale ostatak života kako se nisam „pobrinuo za svoju budućnost, kako mi se živo j***“ i sl. To bi sigurno bila linija manjeg otpora i nevoljko dajem plus prosvjedu...

Dakle, totalni ishod je 2:1 za Konferenciju. Oprostite što vas davim ovom dilemicom, recimo da razmišljam „naglas“... Zbilja želim biti na toj Konferenciji i pomoći da sve protekne kako treba. Osim toga, to mi je prilika da konačno upoznam nekog gluhog i obogatim si život malo jer tim ljudima se divim koliko samo energije i entuzijazma imaju, pogotovo gluhoslijepi... Pa ako nešto želim, onda ću si to i ostvariti... I točka. Nek pizdi tko hoće!! E!

Dosta, umorilo me ovo razmišljanje. Sutra moram u 6 i po ujutro bit na kolodvoru jer su mi moji poslali šator i još neke sitnice busom... Moglo se i CityExpressom ali budući da moja obitelj voli temeljito zakomplicirati stvari koje se inače mogu riješiti na bolno jednostavan način.... Need I finish this sentence? Idem spavat jer me inače ni salva topova neće probudit u pet i po ujutro...

P.S. Blogeditor mi suptilno napominje da je ovo jubilarni, 200. post. po novom prebrojavanju, inače ih imam malo preko 210. komada. Ali eto, budući da mi sada piše "Objavljeni (200)", mogu samo reći: "Mazel Tov!"

- 22:54 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (4) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>