Moja mati želi oprat mačku... Kaže, ima peruti po leđima... A nije ni čudo, kad jadnica ima 15 godina i bole je kosti pa se ne može više okretat i kupat po određenim dijelovima tijela... Samo, vjerujem da se Lady baš i neće svidjeti ideja o namakanju u kadi pod tušem. No, to joj ne bi bio prvi put, već je doživjela nekoliko „uređivanja“ s mamine strane, čak je imala i poseban pH neutralan (za mačke, iskreno, ne znam jel im koža kisela ili lužnata, nisam nikad lizao, one su pretežno lizale mene) šampon... Iako, dok smo si mati i ja govorili „laku noćove“ i ostale formalnosti, došla je na ideju da je ubaci u mašinu za robu i stavi na „nježni“ program... Predložio sam joj da stavi Lady zajedno s Pixiejem, on obožava nove stvar, a vožnja u bubnju mašine je itekako nova stvar, za bilo koga!
Iako, dok je bio manji (čitaj: dok mu kandže nisu prešišale tri centimetra), volio se kupati... Čim bi čuo zvuk vode, nespretno bi pokušao uskočiti u kadu i ne bi bio miran dok mu ne bismo napunili kadu vodom do njegovih gležnjeva. Tada bi trčkarao u krug i šljapkao do iznemoglosti... Sada, pak, nakon što je prisilno prošao pubertet i skrasio se u umjetnoj menopauzi, običava sjediti pored matere na špaheru dok ona pere suđe... Ili na materi... Nerijetko joj uđe u sudoper i priušti deset minuta odmora od pranja suđa... Needless to say da mora sve opet ponovo prati ali Pixie jednostavno voli kad mu voda iz rubineta kaplje po glavi. Ili to ili se ne zna skloniti pa samo otresa glavom...
A sve mi je ovo palo na pamet jer sam slušao mater kako se svađa s Lady, dok sam pričao na telefon s ćaćom. Pokušavala ju je počešljat. Napominjem da je Lady svojevremeno bila strah i trepet i nikome osim materi nije dala da je dira pretjerano, a i mater je znala prepoznati kad je Lady bila „in the mood“ za maženje. Ćaća i ja smo generalno imali krvave šake, da ne spominjem kako su izgledali psi u susjedstvu... Ljudi su nas često pitali zašto držimo tog zmaja u stanu kad vani ima puno umiljatijih i doma željnih mačketina (kad već moramo držati mačke, jer se ljudi gade i samih sebe, kamoli nečega što si liže guzicu). Ljubav na prvi pogled, valjda, još iz vremena prognanstva kada smo slušali granate u hotelu „Minčeta“, danas znan kao Walamar (valjda) Group Hotels.
A sada je Lady oronula stara babetina s osteoporozom, obješenim brkovima i čangrizavim raspoloženjem. A nadobudni mladi Pixie joj nimalo ne pomaže. Njemu je jednostavno zabavno skočit na Lady bez ikakvog povoda i ošamarit je par puta tako da ova popizdi i počne kašljucat i hriptat kao da ima astmu (možda i ima, tko će je znati). I tako je moja mati češljala Lady... Budući da je ova pogubila skoro cijelo zubalo pa gristi više ne može, a izgubila snagu u mišićima kandži pa ih izvući jedva može, sjedila je i trpila... Da joj je to netko napravio prije deset godina, ostao bi bez pola šake, vjerojatno... Mogu joj samo zamisliti izraz lica... No, trpila je jedno 15-ak minuta (mati moja se zanijela), a onda je skupila ono malo snage i ošajdračila mater po ruci... To je samo rezultiralo uzvikom „glupačo jedna, jesi ti normalna???“ i prijetnjom da će završit na centrifugi. Zajedno s Pixiejem.
I dok sam se ja davio od smijeha, ćaća mi je objašnjavao sve čari svoga posla (koliko sam ih puta čuo, vjerujem da bi i sam mogao servisirati ILS) te pojašnjavao kako će mi busom slati šator... Možda ovaj vikend budemo išli na teren. Također će mi poslati i jedne polovne zvučnike za surround koje je dobio na poklon i koji, eto čuda, savršeno rade... Tako ću uskoro moći u potpunosti uživati u filmskim večerima sam sa sobom...
Htio bih imati kućnog ljubimca... I jedan je jedni razlog zašto ga nemam, a to je što nema tko ostati s njim doma dok sam ja na faksu... I još je tu puno problema tipa odlazak doma preko ljeta i sl... A ja bi htio psa... Samo, njega ne bih smio dovesti doma... Ne bi moj pas ni pipnuo mačke samo bi one itekako pipale njega... Pixie toliko i ne bi ali Lady bi si nabrzinu skuhala čarobni napitak i uneredila jadnika... Mislim da je njena staračka iznemoglost samo krinka kojom bere suosjećanje... Ponekad je gledam kako se igra i izgleda kao da je zaboravila da je „stara i nejaka“, trči ko luda uokolo, kolje umjetnog miša, sve kandže izvučene i naoštrene, skače na stolicu (inače je treba prenositi s jedne horizontalne površine na drugu jer ona „ne može sama“)... A kad shvati da je svi gledamo, isti tren prestane i počne hriptat...
Najžešća mi je bila u vrijeme kada je Pixie imao pet, šest mjeseci i kada smo ih počeli ostavljati same doma (do tada se gospar vozao s nama kod tetke, kod babe, everywhere). Naravno da smo svi bili zabavljeni malenim mačkom, nestašnim, razigranim... A Lady je bila „zaboravljena“... :) Jednoga dana smo došli doma i primjetili da drži lijevu šapu u zraku. „Pixie, što si napravio Lady?“, odma je mati pitala dok ju je Pixie upitno gledao. Strka, vamo tamo, hranjenje, maženje: Lady sretna... Ali malo kasnije, kada je prošla prva zabrinutost oko njene šape, siđe Lady na pod da nešto opet pojede i zaboravi ona da je boli noga. „Lady, vidim da ti je bolje“, reče mati umirući od smijeha. Isti tren lisica digne DESNU nogu u zrak i počne šepat prema pjatu s hranom... Koja je to mačka... I onda čovjek kaže da su životinje glupe! Pa ove dvije moje su pametnije od polovice ljudi koje poznajem...
Uglavnom, čemu ovaj trip down the memory lane? Eto, valjda mi nedostaju te zvijeri.... Od svog rođenja sam okružen životinjama, posebno mačkama... Ljudi ih ne vole, kažu da su podmukle, sumnjičave, ne j*** te ni pet posto, dolaze samo jesti... Ali to nije istina. Mačkama treba dosta dugo da ti poklone povjerenje ali kad ti ga jednom povjere, imaš ga do kraja života... A ako je iznevjeriš, ne nadaj se da će te opet pogledati. Dok psi slijepo slušaju gospodara pa makar im ovaj naredio da se u vatru bace, mačke će dobro razmisliti ima li smisla u tome što od njih hoćeš... I znaju biti jako bezobrazne, no i psi su takvi. Koliko puta je Lady sjela kumi u krilo (inače NIKAD drugim ljudima u krilo nije išla, NIKAD) i piljila joj ravno u oči čitavu večer (kuma ne podnosi mačke i nije se usudila maknuti je iz krila) misleći si „aj me makni ako imaš muda“. A moja mati je još gora od Lady, ona bi pustila njih dvije tako da se gledaju satima i potiho umirala od smijeha...
Dakle... Nedostaje mi nekakva životinja kraj mene... Neću pticu, hrčka, paličnjaka, iguanu, miša ili pauka. Želim mačku ili psa. Tj. oboje. Ali ne mogu to, barem ne još... A ništa, čekat ću do ljeta da Pixiejeu opet bude svejedno što sam došao :) Ustvari, on se ponaša kao da nisam nigdje ni išao. Recimo, pas bi umro do veselja da te vidi nakon tri mjeseca izbivanja. Mene je Pixie ponjušio kad sam ga na Veliki Petak probudio, otvorio jedva jedan kapak i pregledao što imam u ruci i nastavio spavati sve do jutra... Ali zato nije silazio s mene narednih dva dana. Mačke se vesele tiho, neće se raspametiti kad te vide. Ali zato te zaposjednu i ne možeš ih se riješit... A vjerujte, kad vam pet kila krzna sjedi u krilu u vrućoj kolovoškoj noći, sauna je milost Božja...
Dobro, dosta o mačkama... Idem spavat jer sutra (i.e. danas, oooh) moram još trakavice dovršit i kod Dragog ić... Hehe, pita me koji je razlog moje današnje dvosatne solitarne šetnje po NZ... Valjda to što od srijede sjedim sam doma i pun mi je k**** televizije, Facebooka, beskralježnjaka i samoće...
|