Učahurena stvarnost

25.06.2007., ponedjeljak

Sjećam se... na vrhu moga jezika i u šalici za kavu, njegov nožni prst...

Evo ignorirajmo činjenicu da me Vodafone Mobile opet zjbva i da bi sada najradije otišao do VIP-a i zabio im je znate već kamo. Ali neću iz samo jednog razloga. Zato jer je danas Dan državnosti. . . Još jedan od tri veoma nepotrebna neradna dana u državi koja ima, vjerujem, najviše neradnih dana na svijetu. Ali ovaj trolist (Državnost, Nezavisnost i „Fala ti Domovino“) me nervira kao jež u guzici. Čemu sve to?

A čemu ja to sve drobim tu? Ni sam ne znam, pretvaram se u jednog od onih đedova iz Muppet Showa što samo sjedi pred TV-om i komentira. E pa kako se ne bih do kraja metamorfozirao u njega, idem opisati proteklih 5 dana koji su bili veoma zanimljivi. . .

Da vidimo, što je bilo prvo na repertoaru? Aha, bijah s Ulfuzicom na Bundeku na prvi dan ljeta. Otišli smo tamo poslušati „Carmina Burana“, poklon gradu od nekoga ili nečega. Bilo je previše ljudi za moj ukus i još su neke babe tako zanimljivo zauzele poze točno pred nama, blokirajući svojim omanjim glavicama ne samo vidno polje nego i sav zvuk koji je dopirao iz masivnih zvučnika. Dok je Ulfuz pjenila, ja moljah Boga da se maknu. I gle, Providnost me posluša jer su nestale nekud, kud baš me briga.

A iza nas je sjedila gomila babaca i jedan đedac koji su bili lagano pripiti, samim time i glasni ko da su na rodeu a ne na kulturnom uzdizanju. Besplatnom kulturnom uzdizanju, naglašavam. . . I čekali su nekoga te im čuvali mjesta, navlačeći na sebe tako bijes ljudski i Božji jer je samo kraj njih bilo slobodno. . . Ja sam čekao Oktobarsku revoluciju povezanu s nedostatkom mjesta dok su se kor i orkestar gnijezdili na pozornici, kao da igraju šah. Kao da je važno ko đe sjedi (šalim se, naravno!).

Izvedba pjesama mi se veoma svidjela, možda zato što su mi to prve „Carmina“ uživo, možda zato što je bilo na otvorenom i bilo je lijepog povjetarca i mnoštvo molekula kisika za udisati (čitaj: nismo se stiskali u nekoj minijaturnoj dvorani strahovito nalik na plinsku komoru. . . ). Zapališe vatre uokolo po „plaži“ tako da je ugođaj bio ekstremno romantičan, a i drveća u pozadini, obasjana diskretnom svjetlošću reflektora, pridonosila su ekstremu. Sve u svemu, veoma lijepa večer i baš mi je drago što smo Ulfuz i ja bili zajedno tamo.

Poslije je njeno društvo upravo napadno inzistiralo da ostane s njima na Bundeku raditi što i ostala mladenačka svita radi na Bundeku uoči neradnog dana. Ali moja Ulfuz se nije dala, tako treba!! Shvativši sam, a i čuvši iz njene labrnje, kako ima nekih svojih unutarnjih problema, ostavih je da ode doma, ja krenuvši s istom namjerom prema Glavnom.

Toliko o četvrtku. A petak je bio dan kada me je dragi probudio veoma rano i pitao hoću li se već jednom pojaviti kod njega ili ne! A taman me prekinuo u ugodnom znojenju u krevetu, koje je pak bilo uzrokovano meteorološkim prilikama, a ne ginekološkim, kako vi pomisliste. Eto, budući da me je dugo nagovarao (čitaj: 2 i po nanosekunde), spakirao sam se i otputio put Zaprešića. Plan je bio da ostanem do subote popodne i pokažem mu molekularnu jer njegova zgodna mala glavica can`t grasp the koncept sinteze mRNA i tih sranjca. Ali, kao što ćete u nastavku čitati, Her Highness, Myrtus The Wise, sredila je svog dragog (a i mene), tako da sam se doma iz Zaprešića vratio tek u ponedjeljak popodne, izbjegavajući Putina i ostatak Rusenjara po Zagrebu.

Petak je bio dan rezerviran za učenje, to smo i odradili, iako ne onoliko koliko sam bio uvjeren da ćemo odraditi. . . Ali kad objašnjavate nešto onako zgodnom frajeru kraj vas, tko još razmišlja o uvrnutoj DNA; radije biste nešto drugo uvrnuli;) Ali ajde, uspjevši na jedvite jade natjerati single brain cell moga dragoga da se pozabavi malo biologijom, postigli smo kakav-takav napredak u odnosu na četvrtak kada mu to nije bilo uopće jasno. S tim da sam otkrio kako će prosvjeta profitirati samo ako mene bude držala dalje od katedre jer su moje metode podučavanja te obračunavanja sa zabušantima malo previše neortodoksne. Recimo samo da nemam živaca za tumačiti nešto nekome, a taj netko trenutno razmišlja o make-outu sa svojom dragom! Mislim stvarno, there`s a time and place for everything, a to nije bilo nijedno tada! :))

Nevermind. Navečer je moj, ispravak: naš:), dragi posudio filmove pa smo imali veoma kratki maraton (dva filma, „Ubojica mekog srca“ i nastavak istog). Ne znam ako je bilo tvome bratu, Myrtus, ali meni nije bilo ni najmanje neugodno sjediti pored vas dok ste se šlatali. Dapače, povremeno bi i meni nešto doletilo;)))) No u svakom slučaju, kada su filmovi završili, Pero i ja smo se morali blago izgubiti na nekih 20 minuta da par „odradi svoje“. Ne to svoje, ali ono drugo svoje što također zahtijeva određenu dozu intime, if you know what I mean.

Pokupio sam se u krpe i posvetio se piljenju Onoga gore kako bi mi rodica što bolje maturirala u subotu. I eto, prošla je s 4. Hvala Njemu. Iz sobe do, pogađate već čije, dopirala su raznorazna gugutanja i hihotanja. Što su radili, zanima me izrazito živo ali nećemo se uplitati, jelte, nije fino. Ali fasciniralo me kada mi je Miško rekao kako je Myrtus morala provesti veći dio noći tu, vrata do mojih, jer ju je dragi brat ostavio van bez ključa. Hihihi. . . znači tome sva ona buka čitavu noć, a ja se pitao što to moj dragi čini da diže toliku buku! Mislio sam da je sam pa si dava malo oduška nakon napete večeri ;) Ali eto, nije imao potrebe, ustvari samo mu se pogoršao pritisak. . .

U subotu se dogodila jedna kobna pogreška! Naime, dragi me je zamolio da mu napravim nešto za objed dok on „vježba“ sa svojim utegićima malo. Teška srca sam se odvojio od toga prizora te sa suzom u oku kuhao. A suza je bila tamo jer sam luk rezao. I mnogo toga rezah jer sam odlučio napraviti ražnjiće. Ali kako to obično kod mene biva, posvetivši svoj mentalni sklop drugim stvarima (od kojih je jedna dizala teške stvari na katu i uzdisala od napora), uopće nisam pazio što mi se događa u tavi. Tako da, kad je došlo vrijeme za jesti, moj jadni dragi je pokupio sve ražnjiće sa sirovim mesom! Ja ne znam zašto se bunio, pa meni su svi bili lijepo pečeni. . . Tužio se da se osjeća kao da žvače neku netom ubijenu životinju. Drago mi je samo što mu sirovo meso nije pobudilo životinjske instinkte, kao što mačke popizde ako ih hranite sirovim mesom. A ja umirah od smijeha dok mi je govorio kako će, sljedeći put kada poželi biti nestručno otrovan, pozvati mene i dati mi kuhaču. Hmmmm. . .

Nakon tog nadasve delicijoznog banketa, dragom mome je pala ideja da opet pljačkamo njegovog susjeda koji nije zaštitio svoj Wireless router. Da, zaboravio sam napomenuti da imah „besplatan internet“ cijeli vikend? Da, jesam. Gledajte, znam da to nije lijepo, ali tip si je sam kriv što se nije zaštitio. A budući da mu se bežična mreža zove nešto tipa „XLZYX...“, kako da ja znam tko je to? Da ima ime i prezime, otišao bih i rekao mu da se zaštiti. A ovako, možda je netko to namjerno ponudio svojim susjedima jer je dobar u srcu. . .

No u svakom slučaju, trebali smo skidati neke spotove od Dream Theatera. Kažem „trebali“ jer smo skidali nešto apsolutno drugo. Naime, moj dragi se polakomio za omnipotencijom interneta pa mi je naredio da skidam spotove tipa „cute gay teen poses in front of the mirror“, ili pak „sexy teen gay gets his first cock“ te ine naslove poprilično sličnog sadržaja u sebi. Myrtus, znam da si sumnjala ali sada barem znaš, na moju veliku radost, kakve su sklonosti tvog dragog! Hehehehehehe, naučit ćeš živjeti s time, ja već jesam ;) Rekao mi je dragi da mu uopće nije fora gledati cure u takvim filmovima ali kad dođe do uncut dečkića. . . Eto, proveli smo sat vremena proučavajući raznorazne istospolne poze, smijući se tim tipovima grohotom. Dragi je konstatirao kako su sve te gay zvjezice u takvim filmovima uvijek zgodni (kako to zna, te koliko ih je pogledao da to može zaključiti, nisam pitao čisto zato da sebi maštu ne budim:)))). Ali uistinu ga je šokirao jedan closeup snimak, well... „radnje“, kada je otkrio da tip koji „radi“ nema mošnje, skrotum, jaja, balls, nazovite vi to kako hoćete ali tip ih nije imao. Objasnio sam mu kako ih ima ali su se razvukle od naprezanja. Ne, on je ostao uvjeren da ih tip nema. Blago njemu. . .

A sad za sve vas koji ste se zgadili nad ovim rečenicama, napominjem kako je naša perverzija PERVERZNA, za razliku od svih onih koji kažu da su perverzni ali kad dođe do perverzije, onda se pokriju po ušima, kukavice. Mislim da bi „Budaletina s novom forom“ strašno voljela biti u toj sobi s nama dvojicom dok se to vrti na ekranu, jel da, Iffy? Hehehehehe.

A sad za one koje još nisam razuvjerio: nismo se potrošili, nismo (toliki) pederi, samo smo se smijali ljudskoj gluposti i nekim činovima kojima pripadnici našeg maloumnog spola podliježu. Ali istini za volju, dragi je pošao po ravnalo da provjeri koliko je to „13 inča“, jer se, naime, taj broj krio u jednom naslovu. Ustanovili smo da je to PREVIŠE, tip može komodno raditi na poziciji svrdla na nekoj naftnoj ili inoj bušotini. . . A to je, pak, potaklo mog dragog da mi ispriča koliki je hrvatski, a koliki europski prosjek u dužini, koliki je obujam. . . A nije mi rekao koliko on i u kojem predznaku odstupa od prosjeka;))) Ali ja bih to trebao znati, zar ne Myrtus? Hihihihihihihi . . .

Nakon toga uslijedila je još jedna večer ispunjena akcijom (pod akcijom mislim na filmove, i isključivo na njih, i to one koji imaju radnju i zaplet, dakle ne na one iz branše koja se spominje poviše, ok?). Sutradan više se ne sjećam što smo radili tokom jutra i popodneva. Ali znam da sam išao na večernju misu tamo u Zaprešiću, poslušati, između ostalog, i predivni zbor mladih koji imaju.

Predivna darima obdarena Myrtus je svirala violinu upravo graciozno, baš joj pristaje uz lice. Jedna cura je svirala flautu, jedan tip gitaru a ako se ne varam, još jedna cura je opsluživala sintesajzer. Myrtus, pjevate i svirate savršeno, sviđaju mi se neopisivo te vaše mise, pjesme su drukčije, nisu one tradicionalne (iako ja takve obožavam). A sviđa mi se ovakav način jer mogu onda aktivnije sudjelovati u misi i mogu pjevati zajedno sa zborom, a kad u katedrali zbor pjeva u tristo i jednom glasu onda je to malo nemoguće. . .

U svakom slučaju, nakon mise posjedasmo u pastoralni. A onda je nazvala Ulfuz i pričala sa mnom. Potom sam je uvalio Myrtus i njih dvije su se baš fino nakokodakale! Uskoro ćete se i upoznati i onda je krug popunjen! Ah. A tu večer je opet bilo filmova (nemreš bilivit) i bila je fakat puna kuća ljudi. . . Uistinu sam bio uvjeren da neće sve dobro završiti i da će biti pijanih ali za divno čudo, svatko je popio jedno do dva piva (osim Miška [ako se ne varam], Myrtus i mene) i na tome je stalo. Ne znam jel to imalo kakve veze s mojim konstantnim nijemim ponavljanjem „Bože ne daj, ne dopusti, nemoj da to rade“ ili ne ali bitno je to da toga nije bilo. Niti je ikakav nered napravljen.

Gledasmo prvo jedan hororac a potom izrazito glupavu i smiješnu komediju. Nakon filmova, ljudi su se masovno razišli, ostali smo samo nas trojica: ja (koji je oprao jedno milijun i dvadeset osam čaša, kao da je cijela falanga prijatelja bila mu u kući), Goran koji je sve te jadne čaše i brisao i mali gad. A kad samo zamislim da je dragi to htio gurnut u mašinu za suđe, pa ta lijenost nema granica!!! Anyhow, tek sam oko 3 zaspao, probudio se danas ujutro veoma odmoran iako već tri noći idem leć oko 3 (gle sve u znaku trojke. . . ). Cijelo jutro smo proveli na mobitelu s Ulfuz, a onda sam krenuo doma. Krenuh otamo u 10 i 45, doma sam stigao u JEDAN I PO!!! A sve zbog jbnog Putina! NIŠTA nije išlo preko trga, sve preko Glavnog, strahota, zastoji, smrad, vrućina, nervoza, boleštine, divlje zvijeri, Pigmejci . . . . . .

Jedva preživjevši, dođoh doma i usisah, stavih dvije mašine robe, promijenih posteljinu, pojedoh Cronflakes, napisah ovo, prostrh robu, složih prethodno osušenu. . . Vidio sam da se cimeri nisu pretrgli od velikog čišćenja, dapače, maknuo sam peču nekog komada nečega ispod stola, izgledao je kao da tamo stoji još od subote. Zahod igleda kao Černobil, neću uopće trošiti vrške prstiju na to opisivati. . .

Evo, još malo pa se idem naći s Ulfuz da se malo vozimo na biciklu, odmorimo. . . Sutra bih se trebao naći s jednom dopisnom prijateljicom iz Irske, Ruth, koja je tu u Zagrebu pa ćemo se upoznati i navjerojatnije otići u zoološki. . . Jedva čekam da je upoznam, pogađate, perverzna je poput mene, a ima i veoma seksi irski naglasak. . . Hehehehehe, ma nisam ja takav. . . Nisam! Kad vam kažem!

Izvolte post, još nešto? To bi bilo samo 100 kuna po čitanju, molim . . .Plus porez na gubljenje vremena, dakle 568,76 kuna =)

P.S. Hvala Ulfuzici što ga objavi za mene. . . :))))))


- 23:29 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (12) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>