Učahurena stvarnost
26.03.2007., ponedjeljak
...umorni su, uveli su, kao ljubav ta u meni....
|
(da, to je stih iz pjesme Novih Fosila...) Ne biste vjerovali (ni sam ne vjerujem) ali odbojka je danas prošla FENOMENALNO! Da, znam da je u mom slučaju hereza kada uživam u tjelesnom ali danas mi je baš bilo dobro. I drago mi je što nisam poslušao svoju zlu stranu koja me s očitim žarom molila da jutros ostanem u toplom krevetu. Ali moja savjest je proradila navrijeme i sjetila se kako sam ispičkarao Miška što ne ispunjava svoje obveze tako da sam ipak ustao i ispunio svoje. A skoro smo igrali nogomet na tjelesnom, žiwa strawa, vjerujte, nogomet i ja je nespojiva kombinacija, a ako se ipak okušate u spajanju, dobijete pošast na terenu i moje gromoglasne psovke naspram majmunolike svinje koja je dotični sport i izmislila. SREĆOM, bilo nas je malo na tjelesnom i nije nam se svima igrao luciferski nogomet pa je nas osmero odlučilo nabacit koju ruku odbojke (zašto mi se magle leće tako?). I tako smo se zajebavali (naime, nije bilo one nervozne trebe od prošlog puta, niti onog nadrkanog gnomića koji se nervira na svaku promašenu loptu)! Meni je konstantno išlo sunce u oči kroz vražji prozor tako da sam faljivao i najlakše stvari, drugi su se bacali po podu, lomili nokte i guzove.... Umirali smo od smijeha na tuđe balerinske pokrete.... Ma super, kažem vam.... A poslije je uslijedila mikrobiologija, učismo o retrovirusima, baš je bilo zanimljivo četverosatno predavanje... Stvarno, bez sarkazma ovaj put... Nakon toga sam išao sa Žutoperkom u Mirogojsku 16 kod dotkorice za PMF. Čekali smo stotinu i devet godina dok nam je gđa doktor, izgleda Peggy Bundy, otvorila vrata svoje ordinacije i pustila Ž unutra. JA sam u međuvremenu temeljito pospremio čekaonicu. Jebiga, zadrta djevica po horoskopu, patološki uredan. Jednostavno su me nervirale ostavljene plastične čaše na stolu, razbacane novine i stolice posvuda uokolo. Zato sam, dok je Ž bila na pregledu, pokupio svo smeće u kantu, organizirao brošure na stolu po tipovima (reklame za okuliste, časopisi za HIV, časopisi o tumorima, reklame za dijete...), poslagao stolice oko stolova i povješao naše jakne na za to predviđeno mjesto. Žutoperka nije mogla vjerovati kolika sam budala. A što ću kad ne volim nered! Hvala Bogu pa nikoga nije bilo da gleda kako radim idiota od sebe. Ali zato je bar sad čekaonica dostojna ustanove u kojoj se nalazi! Al morala je doć neka glupa plavuša i povuć sve stolice dok nije našla onu pravu na koju će sjest, jebo je ja glupu. Poremetila mi je koncepciju! U svakom slučaju, Žutoperkina dijagnoza je „upala gornjih dišnih puteva“. A bila je samo gripa. Ali onda nije htjela poslušat ni Boga koji joj je govorio da ide u doktora. I zato sad ima predstadij upale pluća. Valjda će stati sve na tome. Problem je što ne može to odležati jer ne smijemo propuštati praktikume! Njih ne zanimaju isprike, pitali smo. Izostani više od jednom i padaš kolegij, bez obzira ako nemaš glavu na ramenima ili si ostao bez pola guzice i bez očiju. Idioti... Tako, sad sam doma, napisao sam jedan mail i jedno pismo, slušao cijelo vrijeme "3 Doors Down" najglasnije što sam mogao (čini mi se da sam sam doma, baš me briga uostalom, ovaj me otamo svaki vikend probudi u osam ujutro svojim narodnjacima...). Pijem hladnu kavu s cimetom (bila je vruća ali prošlo je od tad mnogo vremena). Sad sam na Fosilima i piskaram ovo. Moram još srediti knjižurine koje se multipliciraju tamo na komončinu, čini mi se da upravo virologija i „The Cell“ konjugiraju, idem ih spriječiti prije nego dobijem hordu virusa rezistentnih na gumice... Puseki veliki, gle koji kratak post....  |