Ljudi moji, jeste li mi živi? Nadam se da se niste prehrdali za Boži jer jo slijedi i Nova Godina i treba jest (opet). Ja se držim metropolitan dijete i jedem jako malo, namjeravam zadržat trenutno kilovno stanje.
Na uzajamnu veliku žalost, ovaj post će biti odvratno kratak jer sam pod konstantnim nadzorom (iako se nitko iz Parental Controla nije službeno oglasio o spomenutom problemu). Nadzor obavljaju tako da sporadično upadaju u sobu nadajući se da će me zateć in flagrante s kompjuterom. A ja im ne želim priuštit takav trijumf!
Javljam se samo da kažem kako ne namjeravam prestat pisat, iako su me šokirale neke spoznaje što se tiče godova na mojim fanovima (ali to je valjda normalno u današnjem svijetu, da te i gerijatrija posjećuje:)! Naravno da se šalim, nemojte odma organizirat pučeve i sl.!
Božić je prošo relativno mirno, možda zato što sam ja proveo milijarde sati moleći sve moguće vrhovne entitete po raznoraznim bogomoljama da mi udijele malo mira i tišine kad se vratim doma. Uslišiše me, hvala im... Također sam otkrio da sam izgubio čitav jedan X, ako ne i više, što se tiče konfekcijskog broja. Više nisam XXL nego između L i XL. A čeka me još šest mjeseci u Zagrebu u istom tempu ko i do sad. Do ljeta ću nosit XS. Ma super, cijela familija sretna ko mala prasad...
I nemam ništa više novo, slušam jednu taaaaako tužnu pjesmu od Cranberriesa, „Dying in the sun“. Nije od one vrste koja baca u depresiju, jednostavno je TUŽNA!!! Užasno tužna, tete pjeva kao da je doživjela toliko ogromno razočaranje u životu i kao da joj se više ne živi jer ne može podnijet život bez tog nekog. Poslušajte si je...
I jedva čekam kad ću nazad u Zagreb. Nije da mi doma nije lijepo, super mi je, ali čini mi se da sam u Zagrebu potrebniji nego ovdje, barem jednoj osobi koja me danas ubila u pojam svojim izbediranim stanjem. Ja se toj osobi divim, ne znam odakle joj snaga za sve to trpit. Samo da ne bude dodatnih sranjca, teško je to sređivat preko telefona...
Dosta, idem spat, sutra je dan pun poslova, počinju susreti sa starom bagrom i treb.....jbhigkjšđžpopoihugzftdrzguijokplščžćšpđ
lćjhgAH!!!!! Jebemu više i mačka i ćaću i sve po spisku!!!! Opet se kolju ko dvije budale, pa ja ne znam ko je tu luđi, bogami, ćaća ili mačak! Jedan drugog non stop zajebavaju, ma upucat ću se!!! Tu se sad ko neandertalac u sred noći dere na mačka i drži mu bukvicu a ovome se živo jebe i nastavlja glođat ćaći nogu. Ko mala djeca, fakat jedva čekam kad ću nazad u metropolu da se odmorim od svog tog domaćeg presinga. Idem, opet se netko približava sobi, i ovaj Control mi ide na nerve ko buba u guzici...
|