Učahurena stvarnost

16.12.2006., subota

Postićak jedan, samo 413 riječi...

Evo ovo je prvi vikend, ko zna otkad, da nisam u „depri“, kako to ovdje u Zabregu stručno kažu. Ni sam ne znam zašto me nije uhvatila ali lijepo je konačno doživjet normalan vikend. Normalan za mene, sablažnjiv za moje kolege koji me ne shvaćaju. Ne shvaćaju kako mogu provest petak navečer, subotu navečer i nedjelju navečer DOMA all alone. E pa mogu!!! Odmaram se od svijeta, slušam muziku (3 Doors Down trenutno), ribam pod, perem robu (IMA JE MASU!!!) i pripremam se na obračun s podstanarima. Ali ne s cimerima nego s veoma živahnim podstanarima koji trenutno žive u šufitu (tavanu, no, za kontinentalce:) poviše moje glave. Nekidan sam od trifrtalja ponoća pa do jedan i po slušo extasy party poviše mog kreveta. Maleni ljigavci su tako glasni; grebu, krickaju, krckaju, mljackaju, cvile, trčkaraju i pljuckaju. Zanimljivo mi ih je slušat ali ipak ne bi htio da koji progrize plafon i upadne mi u rastvorenu labrnju dok hrčem. Zadnje što mi treba je tifus za Božić!

Slijedeće na repertoaru je javiti gazdi za pacovčine pa nek se on izvoli jebavat s njima. Meni je njih žao, koliko god da su bolesni. Tako su slatki: mali, brzi i ljigavi! I, sudeći po razini buke koju proizvode, izrazito krupno građeni. Ali slutim da će ih gazda počastit s malo mišomora za Badnjak. Jadničci :(

Nemam ništa više pametno za reć. Mogo bi malo popizdit na svoje stare „fanove“ (i jednog novog), oprat ih malo što se ne glasaju. Dakle: MICA, HELGESCHON, BOLESLAVA, IFKA (i.e. ŽUTOPERAK)... Ako niste primjetile, na vaše blogove se polako hvataju muhe u paučinu koju su isplele crne udovice! Dobro, Helgeschon još i napiše koji post tu i tamo ali ove ostale tri... Katastrofa. Mislim, ne morate vi ništa ali kad već kradete Bogu megabajte, dajte ih iskoristite!

Eto, to je to, relativno normalan post, bez uobičajenih stvari kojima se hranite, kerberi perverzije! Nadam se (čitaj: I don`t give a f***) da se niste uvrijedili slučajno :))) Idem spat, sutra sam na objedu kod rodbine, znate da za to treba psihosomatska priprema neslućenih razmjera. I čeka me referat iz kemije (tetraaminbakrovdvasulfatmonohidrat, naravno, indigo tetraaminbakrovdvasulfatmonohidrat:). Kojeg uvijek pišem u zadnji tren. Iako sam se već opeko na to. Mnogo puta. Milijun. I za kraj, sve je u redu, frend utješen i opet „zvrkast“ (riječ by asistentica na stehiometriji, žena s neobično sumnjivim iq-om), ja neposjećen od Sjete&Depresije, svijet je opet ružičast, vidjeh je, sviđa mi se ova muzika, uskoro se ide doma... Ma divno.

- 23:13 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (14) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>