ISKONSKI PAG

četvrtak, 30.03.2017.

DAN GRADA PAGA!

Moj rodni Grad danas slavi 574. rođendan. Grad stvoren na zrnu soli, paškoj čipki i kolutu sira.

U kulturno-povijesnom nasljeđu hrvatskih zemalja grad Pag zauzima vrlo značajno mjesto jer je jedini planski zasnovan i cjelovito ostvaren urbani organizam iz 15. stoljeća. S obzirom na to da je geometrijski raster njegova urbanističkog rješenja posve osobit i bez igdje prepoznatih izravnih uzora, sigurno zaslužuje veću pozornost i podrobnija vrednovanja nego što ih je dobio u ukupnoj našoj povijesnici, a i znanosti o empirijima i teorijama urbanistike.
(Igor Fisković – Filozofski fakultet Zagreb-Odsjek za povijest umjetnosti 2012.)

Zbog svojih odlika i osobitosti grad Pag će u povijesti naših otoka u svakom slučaju zadržati visoko mjesto.
(Mate Suić – Grad Pag-tipološka osobitost uz našu obalu 24.08.2000.)

Nema nikakve dvojbe da je Pag zaista grad. Mogli bismo pače reći onoj gospodi koja ne znaju što je grad, a što selo, neka dođu na ovaj otok pa će naučiti to razlikovati. Pag je građen kao grad, kao jedinstven urbani organizam koga su skladno ukomponirani svi sastojci potrebiti cjelini srednjovjekovnog municipija.
(Nikola Crnković – Novi List; 1. ožujka 1993.)

Cijeli je niz ljudi koji se bave umjetnošću, arhitekturom, fotografijom, a vezani su uz Pag i mogli bi pridonjeti njegovoj kulturnoj promociji. Pag se, kao i većina naših manjih otočnih gradova, mora stvarno prilično truditi da održi gradski mentalitet života.
(Tomislav Fačini – otočni Novi List, kolovoz 1998.)

Kada kažem Pag, mislim na paški sir, pašku čipku, pa sol, Jurja Dalmatinca, i "Pašku robinju". Čim to izgovorite jasno vam je do koje je mjere kulturni sadržaj jedne tradicije vezan i za nešto što se zove turizam. A, netko tko ima sve to na otoku morao bi od toga i živjeti.
(Georgij Paro – otočni Novi List; srpanj 2000.)

Pag je jedna konstanta u mom životu, tu se doista osjećam kao doma. Zapravo, jedino sam za Pag istinski vezan.
(Lovro Pogorelić – otočni Novi List rujan 2000.)

Grad Pag stoljećima se nalazio na međi i tuđih presizanja. Također se slobodna općina Pag stoljećima otimala feudalnom podređivanju susjednim jakim biskupijskim središtima. Ne dobivši, unatoč svim nastojanjima, vlastitog biskupa te stoga ni pravu komunalnu autonomiju, Pažani su postali snalažljivi, uporni i dalekovidni. Drugačije im nije bilo opstati. Proizvodnja soli učinila je od njih marljive radnike, trgovce i putnike. Da bi se mogli očuvati i trajno potvrđivati trebala im je vlastita inteligencija. Stoga su brojni paški mladići završavali visoke studije, osobito u Bologni, postajući ne samo crkveni nego i građanski intelektualci. Takav Pag obdario je cijeli hrvatski narod vrhunskim intelektualcem, jezikoslovcem i diplomatom Bartulom Kašićem.
(dr.Franjo Tuđman – Naša Vila; 10.rujna 1990.)

Drage Paškinje i Pažani i građani grada Paga,

svoje življenje poklonili ste najljepšem i najsačuvanijem srednjovjekovnom Gradu na Jadranu u to ime Čestitam Vam Dan Grada Paga u ostvarenju kvalitetnijeg života.

petak, 24.03.2017.

POVIJEST PAŠKOG KARNEVALA - drugi dio

Svoj prvi ovogodišnji post posvećen paškom karnevalu: "Povijest paškog karnevala" započeo je tragom jednog novinskog članka i jedne fotografije, koja bi trebala svjedočiti o povijesti paškog karnevala iz 1928. godine.
Osoba koja je prenjela informaciju u intervjuu Novom Listu 6.2.2012. godine, novinarki Slavici Mrkić-Modrić, bila je gospođa Dušica Slosar-Černjar u svojoj 91. godini života.

Teško je bilo za povjerovati da je šest godina kasnije nakon intervjua gospođa Dušica Slosar još uvijek živa.
Posredstvom opatijskih prijatelja i tragom napisanog intervjua, krenuo sam u avanturu pronalaska spomenute fotografije. Bio sam siguran da gospođa Dušica ima svoju obitelj i da mi netko od njih može u tome pomoći.
Dobio sam adresu i broj telefona na koji se mogu obratiti tragom moje znatiželje. Gospođa Dušica Slosar-Černjar živi u Opatiji na stubama Borisa Papandopula 4 u svojoj 97. godini života.

Zovem na telefon i sa druge strane žice javi se razgovjetan glas.
- Dobar dan, stan Slosar-Černjar, ja sam Branimir Maričević, molim Vas dali mogu dobiti gospođu Dušicu?
- Ja sam gospođa Dušica, kojim povodom zovete?
- Tragom jednog novinskog članka u Novom Listu i intervjua kojeg ste dali novinarki Slavici Mrkić-Modrić, gdje svjedočite o Vašoj teti Mariji Slosar koja je živjela u Gradu Pagu, održavala maškarane tradicije i tamo se također maškaravala i fotografirala, pa sam Vas htio zamoliti ako bih mogao prefotografirati tu fotografiju radi svjedočanje o povijesti paškog karnevala.
- Možete doći do mene, ja ću Vas primiti i rado porazgovarati o mojoj teti Mariji i njenom životu u Pagu.
- Kada mogu doći?
- Možete doći i sada ako imate vremena.
- Dolazim za petnaestak minuta, gdje točno stanujete?
- Molim Vas požuriti, ovo je vrijeme pred ručak, ja imam gospođu koja brine o meni, ona sada dovršava ručak, a ja mogu sa vama porazgovarati, moj stan je ulici Borisa Papandopula 4 kod opatijske pošte, tu se negdje parkirajte.
Na brzinu sam se spremio, uzeo neku sitnicu za gospođu Dušicu i krenuo u pravcu Opatije. Odmah sam našao te stube i zgradu u kojoj živi gospođa Dušica. Mala, uska opatijska kaleta u srcu Opatije dovela me do gospođe Dušice.

Zvonim na vrata i vrata mi otvara osoba koja mi je poznata. Predstavlja se kao gospođa Radojka.
- Vi ste bila moja pacijentica, koliko me pamet ne vara?
- A, kamo vi delate?
- Na rehabilitaciji preko puta pošte broj 2 u Rijeci.
- Ja, ja san tamo dolazila kod dr.Žic.
- Vidite da ste bila moja pacijentica.
Ulazim u kuhinju u kojoj me dočekuje gospođa kojoj zasigurno nebih dao 97. godina života.

Srdačno se pozdravimo, gospođa Dušica inzistira da sjednem pored nje i da krenemo sa pričom o njenoj teti Mariji. Vidim da su foto albumi već pored nje.

Odmah po dolasku bilo mi je jasno da će ovaj razgovor teći u primorskoj čakavici. Kako čakavica meni ne čini problem i ja ću nastojat razgovarati sa gospođom Dušicom na isti način.

MARIJA SLOSAR – BALTIĆ

- Znate, moja teta Marija je bila poštarica, delala je va pošte na sv. Mateju (Viškovo) i kada se udala za gospodina Baltića, koji je bil carinski namještenik u staroj Jugoslaviji, preselila se živet na Sušak.

- Ja san rado dolazila kod tete i to hodeć od sv. Mateja. Kada su prišli na Sušak, ona više ni delala, dobila je dva sina i brinula se o njima.

- Onda je prišlo da će se morat preseliti na Pag. To je njoj teško palo, ali je sa svojim mužem i decom šla va Pag. Ja san sa brodom od Sušaka po lete dolazila kod tete na Pag. Bivala je va jednoj kuće, tu je bila jedna mala riva i zajedno su tu bile škale za poć va Grad. Na tim škalami je i slikana teta sa još nekim Paškinjama u maškarama.

- To su Vam škale na Uhlinac, tako se zove ulica i u toj ulici se udala moja nona, tamo je starina od moga oca.

- Morda vam je i nona na toj slike. Da imamo slike kod sebe biste je možda i prepoznali.
Sada znam da fotografija nije kod gospođe Dušice i da će to biti jedan prijepor kojeg neću samo tako riješiti. Uzima telefon u ruke i nekog zove.
- Ča je, ča delaš?, ovde kod mene je jedan gospodin došal pitat za tetu i sliku kada je teta va maškarah slikana na Pag.
Čekam odgovor, nadam se da će biti pozitivan.
- Zvala san sestru, ona biva na sv. Mateju i ta slika mora da je kod nje, ali sestra govori da su tu sliku dali novinarki Slavici i da je ta slika va Novem Liste. Morat ćete nekako doć do novinarke Slavice i vidit sa njom.
- Imam neke poznanike ki delaju va Novem Liste pa ću pokušati doć do novinarke Slavice, to će bit moja briga. Ča je dalje bilo sa tetun?
- Njoj van je pozlilo, dohtor ju je slabo lečil i već je bilo kasno kada su je brodon oteli prebacit na Sušak va bolnice. Njoj se upalilo slepo crevo, bit će je to puklo i na putu pred Karlobag je umrla. Iskrcali su je va Karlobag i od tuda su je doveli i zakopali na Trsatsko groblje. Muž joj je tako otel, zel je svoju grobnicu i tamo ju je zakopal. Još vavek je ta grobnica na Trsatu, ja vodim računa o njoj, ona van je u drugon redu od crekve na groblje prema moru.
- Kada finimo ovaj razgovor, provat ću nać Vašu tetu Mariju na Trsatskom groblju.

- Ja, samo nemojte slikat, jer neznan dali je gospa ka mi pazi i redi grob poredila i stavila rožice.
- Ne brinite za to, nego povedajte Vi meni ća se dalje događalo.

DUŠICA - PAŠKA ČIPKARICA

- Moja teta Marija imela je puno prijateljic na Pagu, tako je jedna Marija Maržić sa kojon san van se ja pokli još puno let dopiševala, bivala dve ulice naprvo od Vele crekve na gradskoj pijaci.

- Ta gospa Marija je mene učila šit pašku čipku. I ja san van savladala šivanje paške čipke i žal mi je da van neću moć pokazat, jer bi to sada zelo puno vremena da ja to najden, a vremena nimamo.
- Jako mi je žal da neću moć videt te Vaše čipke, jer bi to bila jedna vela stvar za svih nas u Pagu.
- Razumem, ali vreme nan ne dozvoljava jer vidite ova moja Radojka je već skoro finila skuhat obed.

- Moran van povedat kako su nas na tovara vodili u jedno mesto na drugu bandu otoka koje se zvalo Košljun. Tamo su prihajali brodi i barba je tu vršil službu carinika. Bil van je jedan mul, jedna mala lanterna i dve kuće, mi smo bivali va jednoj od tih odmah zajedno do te male lanterne.

- To su Vam kuće od obitelji Festini kojih u Pagu po nadimku zovu Batarija, ali moram Vam kazati da je tu bival i moj pradjed po prezimenu Crljenko a po nadimku Luča.
- To vi znate bolje od mene, ali van mogu ispripovedat kako su tamo doveli jednu divojku iz Zagreba, operirala je nogu i preporučili su je da pride na Pag na lečenje da će je paško more jako pomoć. I ona van je prišla na štake ni mogla hodet, a iz Košljuna je šla hodeć bez ikakve pomoći. Vavek san iskala dali ću kade nać ća za taj Košljun, međutim samo se spominje Košljun na Krku.
- Da danas vidite taj Košljun moja gospođo Dušice sigurno ga nebiste prepoznala. Mul je ostal, ali je devastiran i trebalo bi ga pod hitno sanirat, isto tako i stara lanterna je tu, ali samo kao spomenik i sam ne znam do kada će ona bit na to mesto. Sada van va Košljunu ima siguran sam preko sto kuća.

- Ni to ništa za čuditi se kako to sve gre naprvo. Znate, rat je učinil puno zla tako da su van se i mnoge veze sa nekim judima zgubile. Pokle rata ja van se više nisam dopiševala sa gospođom Marijom i neznam kako je ona finila. Vi mi sigurno ne morete ništa reć aš ste mlad.
- Vidite gospođo Dušice, ako je to druga ulica od vele crekve, ja sam u toj ulici nasljedi kuću i va toj ulici živeju Maržići, kojih po nadimku u Pag zoveju Šmamjakovi, kada odem u Pag raspitati ću se, moguće je da ta gospođa Marija Maržić dolazi od njihova roda. I kako je to onda sve finilo sa Pagom?
- Kada je teta Marija umrla, mi smo prišli na Pag da bi barbi mogli pomoć da se kuća pospremi, pokupe stvari, jer je barba dobil službu u Omišalj na Krku. On van se osam meseci pokli tetine smrti oženil za poznanicu svojih prijatelja i sa decun se preselil va Novi Sad. Jedan sin mu je bil operni pjevač, drugi je bil zubar. Ovaj ča je bil zubar je imal dva sina i jedan od njih je isto zubar i sa njime održavam vezu. Grobnicu od none sam prepisala na njega i obećal mi je da će to uredit prvo nego ća ja umrem, ali još ništa ni storil. Bilo bi najbolje da je prekopaju a kosti prenesu tamo kamo bivaju, jer ki će pokle mene više pazit i pohajat taj grob.

- Čudna jedna štorija moja gospođo Dušice. Meni je bilo drago da san Vas upoznao, da ste mi mogli tolike lepe stvari povedat o mome Pagu. Niste mi povedala kako je finilo sa Vamin?

DUŠICA SLOSAR –ČERNJAR POŠTARICA

- Znate, koliko sam zavolela delo ča je teta Marija delala va pošte, da san pokle rata se i ja zaposlila va poštu. Ja san van počela delat na poštu broj 2 va Reke, tamo kod željezničkog kolodvora. Ničesa ni bilo kada smo tamo prišli, jedna zapušćena kuća koja ni poneštre ni imela. Jako puno dela me tamo čekalo.

- Gospođo Dušice ja Van dela preko puta te pošte već 33. leta ne znajuć da ste Vi bila ta koja je osnovala tu poštu i počela delat tamo. Vidite koliko Vi meni vredite ne samo za maškare i ne samo za moj Pag, nego i za moje delo koje delan toliko let već. Puno san toga od Vas doznal, red je da Vas pustim da na miru obedvate, a ja ću se pobrinut za tu fotografiju iz Paga. Gren zajedno do groblja na Trsatu da obajden Vašu tetu koja nas je povezala.
- Bit će mi drago i ne mojte slikat ako grob ni počišćen.
- Zbogon Van i bilo bi lepo da se možda vidimo još ki put. Prije nego partin ću Van pokazat neke fotografije koje imam na internetu ukoliko budemo imeli vezu.
Uspio sam se spojiti na internet i pokazati je neke postove sa bloga, između ostalog zaustavila se na jednoj fotografiji.
- Ova dva gospodina poznan, samo nezna od kuda.
- To su Vam Ljubo Kuntarić ki je pred neki mesec umrl i naš Duško Paro iz Opatijskih Suvenira.

- Vidin da znan te ljude, fotografije su male pa ne moren dobro videt. Znate ja sam Ljubu jako dobro znala aš san kantala va opatijsken zbore, a on je bil dirigent, a i Duškota znan, ali nisan znala da je on Pažan.
Ispratila me gospođa Radojka bilo je i njoj drago da smo se vidjeli i govori mi:
- vi ni ne znate koliko ste je ispunili dan, aš van ona voli društvo i voli kada je ki pride.
- Bilo mi je drago da sam je baren na malo mogao ispuniti dan.

TRSATSKO GROBLJE

Uputio sam se odmah na Trsatsko groblje da pronađem grobnicu Marije Slosar-Baltić. Držim se uputa gospođe Dušice, ali imam osjećaj kao da tražim iglu u plastu sijena. Nikako ne pronalazim grobnicu. Dvoumim nazvati gospođu Dušicu ili ne, kako bi mi još jednom objasnila gdje se nalazi grobnica. Odlučio sam je nazvati.
- Gospođo Dušice Branimir je oprostite, nalazim se na groblju, tražim grobnicu ali grobnicu ne mogu pronaći.
- Ako ste blizu crekve na groblju, hodite do kraja druge ulice kako sam vam rekla, doći ćete do špine kade se voda uzima i od te špine hodite ravno u pravcu mora i odmah sa desne strane par grobnica zdolu ćete je nać.

Ne mogu vjerovati koju memoriju posjeduje u 97. godini života. Već sam bio jednom do te špine ali nisam bio dovoljno usredotočen i bunilo me to prema moru. Sada sam odlučnije krenuo, gledam grobnice sa desne strane i evo me pred grobnicom. Uzbudio sam se. Stojim pred grobnicom žene koja je na jedan način sve ovo izrežirala. Zovem gospođu Dušicu da je kažem da se nalazim pred grobnicom.

- Gospođo Dušice, evo me pred grobnicom Vaše tete Marije, grob je očišćen, lumin je zgoril i rožice su još gore.
- Dobro i hvala van, to znači da je gospa bila počistit grob.
- Stojte mi dobro do nekog drugog viđenja.
- Zbogon van.
Odlazim doma ispunjen sa toliko informacija o Pagu, o gospođi Mariji Slosar-Baltić koja je glavni lik priče i u konačnici teta Dušica Slosar-Černjar jednom riječju "živa enciklopedija". Ostalo mi je samo doći do novinarke Slavice Mrkić-Modrić kako bih dobio spominjanu fotografiju i time bi ova priča bila okončana. Najlakše ću doći do Slavice preko prijatelja Robija Franka koji danas obnaša dužnost glavnog urednika Novog Lista.

NOVI LIST

Zovem Robija ali prije bi došao do predsjednice Republike nego do njega. Uspjeli smo se čuti veza je bila Robijeva mama.
- Slušaj me, glavni uredniče, treba me povezati sa novinarkom Slavicom Mrkić.
- Čuj Mrva ti je bolesna, trenutno je na bolovanju, dati ću ti njen broj telefona pa je nazovi, cura je ok i vjerujem da će ti pomoći što ti treba. Bog, čuti ćemo se sada sam u ludnici.

Nakon što mi je SMS-om poslao broj telefona pozivam novinarku Slavicu Mrkić-Modrić sa nadom da ću u konačnici doći do pozitivnih saznanja o spomenutoj fotografiji.
- Dobar dan ja sam Branimir Maričević, ispričavam se ukoliko Vas smetam, broj telefona mi je dao Vaš urednik gospodin Robert Frank i kazao mi je da Vas mogu nazvati. Povod kojim Vas zovem je jedan Vaš intervju u Novom Listu iz 2012. godine.

- Ne smetate me, ja sam trenutno na bolovanje i nastojat ću vam pomoći koliko je to moguće, objasnite mi malo pobliže o čemu se radi.
- Riječ je o intervjuu kojeg ste obavila sa gospođom Dušicom Slosar-Černjar koja se javila tragom fotografije njene tete Marije Slosar objavljenoj više puta u Novom Listu a da se nije znalo o kojoj je osobi riječ. Ja sam za potrebe mojeg bloga došao do gospođe Dušice, koja mi tvrdi da se ova druga fotografija koja je fotografirana na Pagu nalazi kod Vas.
- Da sjećam se tog intervjua i te gospođe, i njene memorije u tako visokoj životnoj dobi. Ja vam sada sa sigurnošću ne mogu tvrditi da se ta fotografija nalazi kod mene. Ne mogu nikoga nazvati u redakciji da to traži po mojem kompjuteru i čisto sumnjam da bi netko osim mene to uopće mogao naći. Čim dođem raditi ja ću to provjeriti i ukoliko se ta fotografija nalazi kod mene, ja ću vam je odaslati.
- Biti će mi izuzetno drago, želim Vam što brži oporavak i da se vratite svojim novinarskim aktivnostima, inače Vas pratim kroz pisanu riječ, osobito kada izvještavate sa MIK-a i kada lijepo pišete o klapi "Sol".
- I, kada se svađam sa Barbirom. Oni su fantastični dečki, ako nekog od njih poznajete, kada idete na Pag pozdravite ih.
- Biti ćete poslužena, ali isto tako sam siguran da čitaju postove na mojem blogu pa će pročitati poruku.
Još uvijek neznam ništa o spomenutoj fotografiji koja je pokrenula cijelu ovu priču. Ali, sam upoznao gospođu Dušicu Slosar-Černjar. Zar je to malo? Nadam se da će gospođa Slavica Mrkić-Modrić brzo ozdraviti i uspjeti u svom kompjuteru pronaći fotografiju paških maškara iz 1928. godine. Tko zna, isto onako kako je ustvrdila i gospođa Dušica Slosar-Černjar, na toj fotografiji se možda nalazi i moja nana Marija Žgorika.

ponedjeljak, 06.03.2017.

PAG – ISTO, A DRUGAČIJE br.41.

Na Wikipediji doslovno piše da je Apsida (grč. hapsis, lat. absis "spoj, svod, prigradnja"), polukružni završetak antičke bazilike gdje je sjedio predsjednik suda sa svojim prisjednicima. Od IV. stoljeća taj arhitektonski oblik preuzima i kršćanska bazilika i u tom dijelu smještena je biskupova katedra, a njoj sa svake strane subselia za zbor svećenika. U kasnijim razdobljima poprima drukčije oblike (poligon, kvadrat, segment), a i drukčije funkcije (od XI. stoljeća u njoj se smješta oltar i sarkofag sa moćima).
Apsida u Starom gradu doživjela je već nekoliko restauracija i sukladno tome mijenjala svoju vizuru. Moguće da je u njoj sjedio predsjednik suda, biskup nije nikada.

subota, 04.03.2017.

5. GODINA ISKONSKOGPAGA

Kada sam započeo pisanje bloga u svom prvom napisanom postu, ustvrdio sam da je povijest učiteljica života, i da je vrijeme ono koje nas neumitno melje.
Peta godina postojanja bloga, IskonskiPag ide u prilog tvrdnji kako nas vrijeme melje i kako je ono jučer povijest.

U pet godina pisanja nisam znao kamo me sve ovo vodi i do kojih nepredviđenih situacija će me ovaj blog dovesti. Jedno ogromno iskustvo koje se ničim ne može platiti. Naišao sam na toliko dragih ljudi, obnovio neka stara prijateljstva, jer je komunikacija jedina sila koja čovjeka vuče prema naprijed, prema novim saznanjima. Do sada je napisano 336 posta na blogu, uz posjećenost više od 65000 što mi ukazuje da ne treba stati sa pisanjem, nego i dalje prenositi sve zanimljivosti koje nam pruža Grad Pag.

Pišući blog s vremenom štošta doznate. Upoznate različite ljudske sudbine. Shvatite da je blog kao i život, da svatko mora odgovarati za izgovorenu riječ, nema anonimnosti, nema jadikovanja, blog je mjesto susreta, kako sa samim sobom tako i sa svima koji Vas prate. Želio bih više međusobne komunikacije i upućene kritike, slanje prijedloga, prokazati neispravno, a sve to bez taština i skrivanja pod lažnim imenima. Pa Grad nam je svima samo jedan za sva vremena.

Svjestan podrške svih čitatelja koji svakodnevno prate blog nastavljam dalje trudeći se da blog bude što čitaniji, te da i dalje bude promicatelj našeg domaćeg "paškog govora" onog našeg "ca".

Živi i veseli bili, i dalje se čitali!
Banimir Maričević

<	ožujak, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE