Neka joj je laka njena petrinjska zemlja..
Ta zemlja koju je najviše voljela,na kojoj se je rodila,igrala,
školovala,odrastala,udala,rodila,
zaposlila,dobila unuke..
Ta zemlja koja je prebrodila rat,veliki potres,ali na žalost
nije uspjela da prebrodi tešku bolest naše drage Goce Smješke..
Danas nema humora iako bi Rosovka rekla,ma samo ožeži jer
je jako voljela humor,ali ipak ne mogu,morao sam napisati
ove riječi...Osobno se nismo znali
ali kao da jesmo..
Godinama si komentarišemo,čitamo se..
Vjerovao sam da ću kada budem na tom pravcu,navratiti
u Petrinju da popijemo kavicu..
Na žalost ta mi se zelja
nije ostvarila i žao mi je...
Uvijek nakon svakog njenog posta sam dugo zamišljao te
dogadjaje koje je opisivala..
Bilo je tu dosta pustolovina,borbe,humora,veselja,žalosti ali i
nade...
Znajte ako je netko svakodnevno
aktivan ovdje na blogu a bez
ikakve najave se ne javlja,ne piše e onda krenu brige..
Bar ja to tako vidim..Odmah znam da nešto ne sluti na dobro..
Na žalost tako je bilo i ovaj put...
A onda se je javila da je u velikoj borbi,da povremeno navrati
i kada pobjedi da ce češće pisati..Na žalost pred zadnji
vikend nam je saopćena najgora vijest..
A mnogo,mnogo je voljela život,svoju Petrinju,iako dosta
uništenu u potresu,uvijek je vjerovala u obnovu..
Uvijek je opisivala ulice prije i nakon potresa,njenu omiljenu školu,
za koju je vjerovala da ce se obnoviti kao prije...
Mnogo živaca izgubila radi zidina u blizini njene kuće,za
koje je strepala da bi mogli ugroziti njenu kuću ili ne daj Bože
da se što ne desi njenoj najvecoj ljubavi,njenim najdrazim frajerima,
unucima koje je voljela najvise na svijetu..
Veselila se svakim njihovim dolascima,pripremi specijaliteta
koje su samo oni voljeli..
Dragi frajeri,vjerujem da vam je sada tesko,jer ste izgubili nekoga
tko vas je navise volio...Vasa baka vas sada gleda sa bijelog oblacka
i vjeruje da ce te ostati fini i poslusni kakvi ste i prema njoj
bili,,Vasa baka je sada andjeo,znam vi ste jos mali ali ne zaboravite
vasu baku nikada,jer ona je bila spremna i srce za vas dati..
Nije bilo teksta ovdje da vi frajeri niste imali neku ulogu u njenom zivotu,
njenoj svakodnevici..Vasa baka je bila jedna super baka..
Koliko puta smo se do kasno u noc u komentarima smijali
svakodnevici..Uvijke je zbijala sale na racun nas iz dijaspore...
Uvijek su njeni upisi bili vrijedni citanja,bilo je tu opisa iz mladosti,
kupanja na rijeci Kupi,dozivljaja sa njenim roditeljima,a meni je
najvise ostao u sjecanju njen upis kojemu se smijem i dan danas..
Kada joj je suprug bacio zagorenu serpu,a pna je spasila i izribala
i spasila..Što ti je muško,samo baci,tko će to ribati..
Čak me je htjela i za majstora da joj okrečim kuću hehe bilo je
tu svašta u komentarima...
Njenoj Obiitelji izrazavam iskrenu sućut....
Zbogom Goco i neka ti je laka Petrinjska zemlja..
Bila si prava dama...