Druže Tito, jeli istina da skupljate političke viceve?
-Da.
-i koliko ste ih dosad sakupili?
-Skoro cijeli Goli Otok



-koliko šarafa proizvedete na dan?
-samo pet, druže Tito, odgovori radnik.
-zar samo toliko!? Ja bih n tvom mjestu napravio bar dvadeset!
-znam, to je zato što ste vi bravar, a ja diplomirani
ekonomist, odgovori radnik.



Sjedne političar u bus i iz dosade pita čovjeka do sebe:
-druže, biste li radili vi za francuze?
-radio bi nedjelju, dvije, i kući.
-a za engleze?
-radio bi nekoliko dana.
-druže, reci, za amerikance?
-ne znam koje novce da mi daju, ne bih za njih.
-a za jugoslaviju?
-za jugoslaviju? Našu partiju? Naše drugove? Radio bi dan i noć,
sve da mi ništa ne plaćaju. Političar se nasmiješi slatko, pa ga pita:
-a druže, koji vam je posao? Okrenu se radnik prema njemu i kaže:
-Ja sam grobar.



Dođe čovjek na Trg Republike, a na trgu crne zastave.
Priđe čovjek milicajcu i upita ga:
-zašto su izvješene crne zastave?
-Umro Tito!
Ode čovjek na kolodvor, prošeta se, vrati se na trg milicajcu i upita ga:
-zašto su izvješene crne zastave?
-ta, čovječe, rekao sam vam sto puta: Umro Tito!
-Znam,ali kako ja to volim čuti!



Poslije rata šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu,
pa joj kaže: Smrt fašizmu, bako!”
Baka odgovara: ” I tebi sinko, i tebi!”



Opalio Tito iz sačmarice na jato divljih pataka, ali ni jednu nije pogodio.
Kraj njega neki ambiciozni birokrat: Nevjerojatno-mrtve, a lete…



Komesar: druže Tito, ostala nam je samo jedna
vreća kukurznog brašna!
Tito: To odmah podijelite ranjenicima, a mi ćemo kod
Gojka na janjetinu čim pređemo Neretvu.