Umrli baba i djeda zajedno, i na ulazu
u raj dočeka ih Sveti Petar riječima:
- Živjeli ste lijepo i pristojno, idete u raj, pa ako želite,
provešćemo vas u obilazak.
I šetaju se tako dva sata, a oko njih sve ljepše od ljepšeg:
prekrasne poljane, potoci, planine, svi lijepi i veseli,
hrane i pića koliko hoćeš.
Nakon obilaska djeda će bijesno babi:
- Jebala te makrobiotika, mogao sam ovdje doći prije dvadeset godina!



U domu za stare simpatična baba Gordana,
sa svojih 80-tak godina, bila je šampion u vožnji električnih kolica
po hodnicima doma. Jurila je maksimalnom brzinom (3,4 km/h) i
majstorski ulazila u oštre krivine da uđe u drugo krilo zgrade.
I jureći tako hodnikom, iz svoje sobe izađe njen prijatelj Marko,
podigne ruku i kaže: – Stop, policija, vaše papire od auta, molim.
Baba otvori torbicu, izvadi jedan omot od bonbona i staru autobusku
kartu i dade je na pregled. Prijatelj pogleda, vrati papire i kaže:
– U redu je! Malo kasnije otvore se druga vrata, izlazi njen
prijatelj Vinko i vikne: – Stop, policija, molim vaše papire od osiguranja.
Pruži baba papirnu maramicu, on je pogleda i kaže:
-U redu je, možete da produžite. Taman kada je skrenula u
drugo krilo zgrade, otvore se vrata od jedne sobe i na hodnik
izađe njen prijatelj Ivan, potpuno go.
Baba se uhvati za glavu pa reče:
-Šta, zar opet moram da duvan alko-test ?



Šetali baba i djeda u poodmaklim godinama svojim kvartom,
razgledali lijepe kuće, sumrak, prizor za poželjeti i to ih inspiriše
da vode ljubav kao nekad, na neobičnom mjestu. Prisloni djeda
babu uz ogradu, stisne je i četrdesetak minuta je nije puštao.
Vodili su ljubav najžešće no ikada. Kada su završili, stropoštali
se na trotoar iznemogli, zajapureni, presretni i prezadovoljni.
Baba cvrkutavim glasom šapuće djedi. – Ovo je bilo božanstveno.
Ne sjećam se da si me ikada ovako i ovoliko volio. I to na ulici!!!
Ni kada smo bili baš mladi. Djeda joj iznemoglim glasom odgovori:
– Da, da. Ali, kada smo bili mladi, ograde nisu
bile pod električnim naponom.



Sjedi deda na klupi u parku i jeca, suza suzu stiže.
Prolaznici primjećuju da djeda plače i osvrću se kada ga
mimoidju ali mu se niko ne obraća, ne pita i ne nudi pomoć.
Ipak, naišao je jedan dobar čovjek, sjeo je kraj djede,
dobronamjerno mu spustio ruku na rame i umirujućim glasom
upitao djedu: – Djeda, zašto plačete? Mogu li vam pomoći?
– E moje djete, oženio sam se lijepom i mladom djevojkom,
kuha svakodnevno i to veoma ukusna jela, održava kuću a
kad dodje noć toliko me inspiriše da mi ne trebaju stimulansi,
udaram kao mladić. – Pa, vi bi trebalo da sijate od sreće.
U čemu je problem kad toliko plačete?
– Zaboravio sam gde stanujem…šmrk!!!



Ušla baba u apoteku da podigne mjesečnu terapiju, stala u
red a ispred nje je momak koji već razgovara sa apotekarkom:
– Izvinite, da li imate kondome sa ukusom maline?
– Na žalost nemamo. Sa takvim ukusom nismo ni imali.
– A da li imate sa ukusom jagode? – Sa ukusom jagode
smo imali ali, trenutno nema. Neki drugi ukus?
– Ako imate sa ukusom ananasa mogao bih da probam.
Baba već nervozna od stajanja i čekanja odbrusi momku:
– Dobro djete, hoćeš li ti da jebeš ili ćeš da praviš kompot?



Sipala baba vijagru djedi u čaj. Poslije nekog vremena ode djeda u
WC i za par minuta se vraća sav upišan.
Upita ga baba šta je bilo, a djeda joj odgovori:
-Izvadim ga ja, vidim nije moj, pa ga brzo vratim u gaće!



Šeta bakica grobljem i sretne grobara:
– Oprostite, možete li mi reći gdje je grob 64?
– Koji si kurac izlazila kad ne znaš da se vratiš
– odgovori joj grobar.