– Koliko šarafa proizvedete na dan?
– Samo pet, druže Tito, odgovori radnik.
– Zar samo toliko!? Ja bih n tvom mjestu napravio bar dvadeset!
– Znam, to je zato što ste vi bravar, a ja diplomirani ekonomist,
odgovori radnik.



Sjedne političar u bus i iz dosade pita čovjeka do sebe:
– Druže, biste li radili vi za Francuze?
– Radio bi nedjelju, dvije, i kući.
– A za Engleze?
– Radio bi nekoliko dana.
– Druže, reci, za Amerikance?
– Ne znam koje novce da mi daju, ne bih za njih.
– A za Jugoslaviju?
– Za Jugoslaviju? Našu partiju? Naše drugove? Radio bi dan i noć,
sve da mi ništa ne plaćaju. Političar se nasmiješi slatko, pa ga pita:
– Druže, koji vam je posao?
– Ja sam grobar.



Putovao Tito kroz Slavoniju i njegov vozač zgazio svinju.
– Stani sad, odi u selo plati čovjeku svinju, mi smo narodna vlast,
kaže Tito.
Vozač se vraća nakon tri sata, a Tito bijesan
– Gdje si dosad?
– Došao sam u gostionicu, rekao da sam Titov vozač i
da sam zgazio svinju. Častili me, nisu mi dali otić.



Poslije rata šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu:
“Smrt fašizmu, bako!”
Baka odgovara: ”I tebi sinko, i tebi!”



Prolazi drug Tito na bijelom konju pokraj svojih boraca,
koji grizu automobilske gume.
– Što radite, drugovi?
– Jedemo automobilske gume, druže maršale!
– Gume su za ranjenike, za vas su felge.



Komesar: druže Tito, ostala nam je samo jedna
vreća kukurznog brašna!
Tito: To odmah podijelite ranjenicima, a mi ćemo kod
Gojka na janjetinu čim pređemo Neretvu.



Za vrijeme Tita:
Sudac izlazi iz sudnice umirući od smijeha.
Kolega mu prilazi i pita ga zašto se smije?
– Upravo sam čuo najbolji vic ikada!
– Daj mi ga ispričaj, pita ga kolega.
– Ne mogu! Upravo sam osudio čovjeka na 10 godina zbog toga.