Na konferenciji za tisak Džordž Buš odgovara na pitanja novinara. Pitanje postavlja iracki novinar:
- Mi u Iraku volimo da gledamo americke filmove, a posebno seriju "Star Wars". U mnogim serijama pojavljivale su se osobe iz raznih zemalja, ali nikada niko iz moje zemlje. Zašto se niko iz Iraka nije pojavio u toj seriji?
Buš:
- Zato što se radnja odigrava u buducnosti!

Prodajem kucu na klizištu, nije puno prešla.

Poslije sedam dana moljakanja, mali Skot dobio pare da kupi jednu bombonu. Stavilo dijete bombonu u usta i ne vadi je deset dana. Jedanaestog dana otac i majka se dogovore:
- Neka skine celofance da se obraduje dijete!

Pilot je upravljao malim avionom u kojem su se nalazile veoma važne osobe. Trebalo je da sleti na aerodrom u Sijetlu (tamo je sjedište "Microsofta"), ali je zbog magle vidljivost bila manja od deset metara, a instrumenti nisu radili. Poslije sat vremena panicnog i bezuspješnog kruženja, sa malo preostalog goriva i uzbudjenim putnicima, primjetio je zgradu i covjeka kako radi na petom spratu. Pilot otvori prozor i viknu mu:
- Hej, gdje se nalazim?
- Vi ste u avionu! - odgovorio mu je covjek.
Pilot je zatvorio prozor, okrenuo se za 275 stupnjeva, bez problema stigao do aerodroma udaljenog sedam kilometara i prizemljio se. Baš kad je sletio, nestala je i poslednja kap goriva. Zbunjeni i zadivljeni putnici pitali su ga kako je uspio.
- Jednostavno - rece pilot - pitanje koje sam postavio onom covjeku bilo je jednostavno. Dao mi je tocan, ali potpuno beskoristan odgovor, što znaci da je službenik "Microsoftove" Službe podrške korisnicima, a od te zgrade se brzo i lako dolazi do aerodroma.

Bio jedan bracni par Skota. Muž je bio veoma bolestan i bio je na samrti. Njegova žena se mnogo brinula o njemu i danima je sjedila pored njegovog kreveta. Jednog dana morala je da ode u market i prije nego što je otišla rekla mu je:
- Ako osjecaš da umireš, molim te, nemoj da zaboraviš da oduvaš svijecu.

Sjedi student u menzi i jede, kad naidje gubavac i sjede naspram njega. Gleda student, gleda i odjednom se uhvati za usta, prevrnu ocima i jedva se suzdrži da ne povraca.
- Izvini, decko, ako smetam otici cu ja.
- Ma sjedi, nije to zbog tebe.
Prodje pet minuta i nastupi još gori napad. Za dlaku izbjegne da se ispovraca.
- Ma, otici cu ja, vidim da ti smetam.
- Nisi ti kriv, sjedi, to je zbog mene.
Malo kasnije definitivni napad, student se ispovraca nasred stola.
- Znao sam, to mi se uvijek dogadja, trebao sam ja da odem.
- Nisi ti kriv. To je zbog ovog tipa što ti umace kruh u ledja.


Vesel vikend vam želim