dinajina sjećanja
srijeda, 30.11.2016.
Crtica sa početka priče... Pisma su dolazila, nije mogao zaustaviti mašineriju njene istine o pripadanju. Sjećao se, čeznuo je za mekoćom njene kože i toplinom usana, za nesuvislim rečenicama njene djetinje sreće. Sanjao ju je iako su joj nedostajale obline koje ženu čine zanosnom i neodoljivom za mušku strast. Uvukla se u onaj dio pamćenja u koji dolaze sva, a ostaju samo neka sjećanja. Preuzela je zadaću srčanih zalizaka i postala hrana za noći u kojima je lutao literaturom, tražio Sirius ili čekao Godota. Bojeći se sebe dozvolio je njoj da dotakne emocije koje je ljubomorno skrivao pod vrbama na obali zelene rijeke. Ušla je u njegov život, dotaknula onaj do nje nedotaknuti dio srca i na kamenoj postelji djetinjstva iz njega riknu vulkan nježnost i žudnja za sjedinjenjem. A onda je otišla. Ostali su samo tragovi njihovih koraka, sunce nad posteljom i sjećanje na siluetu njenog osmijeha. Tajnom obavijena njena prošlost i sadašnjost postadoše toliko važne da je poželio sam skinuti taj veo. Krenuo je ispunjen strahom i željom da upozna njen grad koji je poznavao samo iz uzbuđenja. Strahom? Od sebe samoga, svoje neukrotivosti, samotnjačkog nagona i njene neumorne želje za blizinom. A želja?  Stajala je pored njega u prevelikoj košulji i trapericama i djelovala još sitnije. Sigurna u ljubav, nesigurna u biću. Promatrao ju je... i šaptao... Možda je, upravo to u ljubavi najvažnije...Prava ljubav je voljeti bez razloga... kao u Brassansovoj šansoni... «Skupi svoje kosti, draga, čuvaj svoje čari, premršavim ne hrlim, u meni vatra žari da kosturove grlim». Ali malo pomalo mu se ta mala ružnica uvuče u život: Ganutom meni na koljena je sjela i utvrdih joj rebara broj. Ta vrla vreća kostiju puna, prije ni pare vrijedna... uđe u srce moje i izlaska nije, rad blaga nijedna». Zavolio je tu vreću kostiju. Svijet je postao čarobniji i ljepši od onoga ukrašenog lampionima i vatrometom. Učili su čin pravog doživljaja, čin nutarnjeg otvaranja, čin koji nazvaše sakramentom. Dijana Jelčić  Oznake: pisma, početak priče |
- 10:20 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
Vas dvoje ste duhoviti i u ljubavi. (Lastavica 30.11.2016.
10:30)
sitnije cile sitnije...pokazi mi najbitnije.. (Euro 30.11.2016.
10:34)
@Lastavica...da, možeš li si zamisliti
tada sam imala samo 47 kila... odrecitirao mi
šansonu... smijali smo se... smijemo se još uvijek...
iako sada Imam desetak Kila više... :) (Dinaja 30.11.2016. 10:35)
@Euro...da, tada je tvrdio ... volim sitno... :) (Dinaja 30.11.2016.
10:36)
ovo?
ovo je oda, a ne crtica.
ovo je vodopad prepun blagoslova.
ovo je vanvremenski zagrljaj kojeg neki čekaju cijeli život. ne dočekaju nikad.
a vi ste ga stvorili sami. stvorili! (stara teta 30.11.2016. 10:48)
uh koliko ručno ispisanog papira, to mi je baš lijepo viditi ;) (NF 30.11.2016.
10:56)
@stara teta...hvala ti... poezijom se izriče ono
neizgovorljivo... rekao mi je pjesmom... naši dialozi
su još uvijek mješavina poezije i proze...
upravo se sučeljavamo čitajući paralelno dvije knjige...
zbirku poezije Danijela Dragojevića i jako hvaljenu knjigu
Damira Karakaša ...sjećanje šume... ljepota riječi...
nazaustavljivi vodopadi poetsko proznih istina... :) (Dinaja 30.11.2016. 10:58)
@NF... tada nije bilo maila, nismo imali računala...
čuvam ta pisma i sve zabilješke kao oči u glavi... :) (Dinaja 30.11.2016. 11:02)
Uživam u vašoj iskrenoj ljubavi, stihovima koji žubore o beskrajnoj sreći koju živite svakim novim danom...!
Lijep pozdrav mila! (Gurmanka 30.11.2016. 11:14)
Dobro primjećeno, ''prava ljubav je voljeti bez razloga'', jer je prava ljubav neizreciva, volimo iz svih razloga, prava ljubav nema ograničenja na tamo neke razloge. (Takva 30.11.2016.
11:16)
Pripadanje, povjerenje, zajedništvo - stvari su koje se uče i grade godinama, a potom dobivaju mnogostruku snagu i čine pravi temelj budućnosti. Sila je u duhu, i to je ono što dvoje čini nepobjedivim dok su zajedno. Pozdrav :) (j. 30.11.2016.
11:17)
@Gurmanka...ljubav je kči iskrenosti... bez razloga i uvjeta...
dogodi se... a onda cvjeta u iskrenosti... hvala ti... uz pozdrav... :) (Dinaja 30.11.2016. 11:31)
@Takva...da, voljeti bez razloga... jednostavno ljubav... iz svih mogućih razloga... :) (Dinaja 30.11.2016.
11:33)
Jednom je svećenik naveo primjer prave ljubavi: dva različita para koja su se spremala u brak....
"Joj, volim je ludo, tako je lijepa, ima divne grudi i duge noge....!"
"Volim je i umro bih za nju. Iako ima veliki kukasti nos, ne bih mogao živjeti bez nje....!" (Moja Moda 30.11.2016. 11:37)
@j. ...vjerovanje u pripadanje... u bezgraničnoj slobodi bliskost... ono vesnino... da nam ruke stare uporedo... pozdrav tebi... :) (Dinaja 30.11.2016.
11:38)
@Moja Moda... da draga, to je to... ljepota je u očima
promatrača i u njegovom srcu... :) (Dinaja 30.11.2016. 11:41)
Sakrament bez fotografa
jer što znači izblijedjela fotografija
naspram stvarnih emocija...
Fizički izgled nikad nije presudan
neke druge vibracije su puno važnije (Neka druga 30.11.2016. 15:54)
Lijepa crtica, ljubav ne traži puno razloga i uvijek pronađe put. (gogoo 30.11.2016.
16:01)
"Prava ljubav je voljeti bez razloga...", to, to je prava misao:) (nema garancije 30.11.2016.
16:56)
@Neka druga...fotografije su uokvireni trenuci...
tvoje me oduševljavaju, bude emocije... a Sakrament
je emocija bez fotografije... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 30.11.2016. 16:58)
@gogoo...da, ljubav savladava mnoge prepreke... :) (Dinaja 30.11.2016.
17:01)
@nema garancije...da, to je TO... :) (Dinaja 30.11.2016.
17:03)
Tako predivno pišeš da na kraju teksta ostanem bez riječi i ne znam što bih napisao u komentaru. Ljubav sve prevladava... (crna svjetlost 30.11.2016.
22:19)
@Crna svjetlost...hvala ti na čitanju i tragu... :) (Dinaja 01.12.2016.
06:09)
tada sam imala samo 47 kila... odrecitirao mi
šansonu... smijali smo se... smijemo se još uvijek...
iako sada Imam desetak Kila više... :) (Dinaja 30.11.2016. 10:35)
ovo je oda, a ne crtica.
ovo je vodopad prepun blagoslova.
ovo je vanvremenski zagrljaj kojeg neki čekaju cijeli život. ne dočekaju nikad.
a vi ste ga stvorili sami. stvorili! (stara teta 30.11.2016. 10:48)
neizgovorljivo... rekao mi je pjesmom... naši dialozi
su još uvijek mješavina poezije i proze...
upravo se sučeljavamo čitajući paralelno dvije knjige...
zbirku poezije Danijela Dragojevića i jako hvaljenu knjigu
Damira Karakaša ...sjećanje šume... ljepota riječi...
nazaustavljivi vodopadi poetsko proznih istina... :) (Dinaja 30.11.2016. 10:58)
čuvam ta pisma i sve zabilješke kao oči u glavi... :) (Dinaja 30.11.2016. 11:02)
Lijep pozdrav mila! (Gurmanka 30.11.2016. 11:14)
dogodi se... a onda cvjeta u iskrenosti... hvala ti... uz pozdrav... :) (Dinaja 30.11.2016. 11:31)
"Joj, volim je ludo, tako je lijepa, ima divne grudi i duge noge....!"
"Volim je i umro bih za nju. Iako ima veliki kukasti nos, ne bih mogao živjeti bez nje....!" (Moja Moda 30.11.2016. 11:37)
promatrača i u njegovom srcu... :) (Dinaja 30.11.2016. 11:41)
jer što znači izblijedjela fotografija
naspram stvarnih emocija...
Fizički izgled nikad nije presudan
neke druge vibracije su puno važnije (Neka druga 30.11.2016. 15:54)
tvoje me oduševljavaju, bude emocije... a Sakrament
je emocija bez fotografije... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 30.11.2016. 16:58)
utorak, 29.11.2016.
Za života prijatelju... Došašće, vrijeme mira i spokoja, ljubav, znakovi na stazi sjećanja i sjaj postaja uspomena. Poezija uspomena daruje snovitost zbilji. U plamenu voštanice bljesci nedosanjanih snova, zatomljenih želja, zaboravljenih žudnji, neizgovorenih utjeha. Na zaslonu uma lica prerano otišlih prijatelja, njihovi osmijesi, ikone svetih istina. Na ognjištu svijesti zapretena vatra trajanja, srce, urna s pepelom tajni. Vrijednosti neprocjenjive. Starili smo uporedo. Smrti su, neočekivano, dolazile u pohode. Tugom smo ispisivali epitafe. Ostali su grobovi, humci gorke istine, prazna mjesta za trpezom zbilje, strune žalovanja i molitva za oprost... U galeriji pamćenja slike, proljeća s mirisom djetinjstva, našom mladošću, našim željama i cvijećem postelje iz koje smo grlili dan. Na rubu pustinje Anđeo vatre, čuvar sunčane strane svijeta. Preslika neba i tišina mudrosti U zbilji uteg od sna, blješteći grm na Sinaju i romor aorte Svemira. U vjetru osluškivah glas Salomona, odgovarah srcem zaručnice, zavoljeh miris smirne, oazu Judejske pustinje i grozdove njene. Sanjah kuću od cedra i svodovlje od čempresa. Razgovarah sa srnama i košutama, zaklinjah mjesečinu za blagost grijeha propusta. Tišina... muk istine... Tek kada trava bude rasla asfaltom, kada mi srne budu jele iz ruke, kad zoru budu najavljivale samo ptice, kada smrt postane tiha kao oproštaj, a oproštenje grijeha postane suvišno, kada nas riječ povede nebu, riječ izgovorena lakoćom djeteta, tek tada ću osjetiti... čuti božanski glas... postoji oprost grijehu propusta... ali ipak Za života prijatelju! Dijana Jelčić...  |
- 15:35 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Sve je važno za života, a malo toga kasnije.
I nema okajavanja grijeha nakon što netko trajno ode...
oproste tražimo uživo. (Lastavica 29.11.2016. 15:45)
@Lastavica...tek kada netko nam drag
iznenada ode ostaje pitanje... jesam li... ?
grijeh propusta... a oprost... eh... :) (Dinaja 29.11.2016. 15:56)
netko je umro ? (Kunigunda 29.11.2016.
15:57)
@Annaboni...nije sada... ali zadnjih par godina
nam je iznenada umrlo nekoliko prijatelja... neočekivano,
bez pozdrava... vrijeme adventa budi uspomene na otišle,
vjerovanje u seobu duša, u anđele... i pitanje
postoji li grijeh propusta... jesmo li si sve rekli...
jesmo li mogli više... jesmo li?... pjesma kao katarza... :) (Dinaja 29.11.2016. 17:18)
Božanski glas kažeš.... hoćemo li biti spremni? Pozdrav prijateljice draga. (Demetra 29.11.2016.
17:51)
Svaki gubitak ostavi trag na nama i našoj duši, ostajemo s pitanjem jesmo li sve rekli, učinili i pokazali svu našu ljubav! Svi ti tužni događaji kao i oni radosni oplemenjuju nas i čine osobama kakvi smo danas! (Gurmanka 29.11.2016.
18:23)
@Demetra... da, božansko anđeoski... moja mala
utopija... čula sam ga u titrju prve adventske voštanice...
možda je samo iluzija, ali usrećuje... :) (Dinaja 29.11.2016. 18:32)
@Gurmanka...da draga, izranjamo iz nutrine, iz nas samih...
iz pitanja... jesmo li?... i odgovora koji se kriju u govoru srca...
oni nas obilježavaju... i božanski glas... oprosti sebi.
grijehe propusta.. ne čini ih više... i to je TO... :) (Dinaja 29.11.2016. 18:38)
Ono što trebaš nekom reći, izgovori danas, ne ostavljaj za sutra. Jer nemamo svi sutra. (Takva 29.11.2016.
19:04)
@Takva...da draga... jer kao sutra nikad ne dođe... :) (Dinaja 29.11.2016.
19:11)
....poezija uspomena
daje snovitos zbilji...
Prelijepo rečeno,hvala Vam od srca
Topao pozdrav (sunsine 29.11.2016. 21:36)
Volio sam ljepotu snova, i uživao sam u njima,
a onda sam se probudio, i desio mi se život,
pa sam spoznao što je istinska ljepota ;)
P.S. Nema baš neke sreće u samoći.
Svi smo bića koja žive i u drugima. (dražeN ;) 30.11.2016. 00:31)
sjetimo ih se.. (Euro 30.11.2016.
08:01)
@suncev trag...ugodan dan želim... hvala na tragu... :) (Dinaja 30.11.2016.
08:08)
@...dražeN ;)...bez drugih bili bi usamljeni...
drugi žive u nama... u sjećanjima... volim
nježnost pamćenja... :) (Dinaja 30.11.2016. 08:11)
@Euro...da, sjetimo ih se... :) (Dinaja 30.11.2016.
08:12)
Jednom prijatelj, uvijek prijatelj... (mecabg 30.11.2016.
09:50)
@mecabg...da, to je TO... sve drugo je nevažno... :) (Dinaja 30.11.2016.
10:38)
I nema okajavanja grijeha nakon što netko trajno ode...
oproste tražimo uživo. (Lastavica 29.11.2016. 15:45)
iznenada ode ostaje pitanje... jesam li... ?
grijeh propusta... a oprost... eh... :) (Dinaja 29.11.2016. 15:56)
nam je iznenada umrlo nekoliko prijatelja... neočekivano,
bez pozdrava... vrijeme adventa budi uspomene na otišle,
vjerovanje u seobu duša, u anđele... i pitanje
postoji li grijeh propusta... jesmo li si sve rekli...
jesmo li mogli više... jesmo li?... pjesma kao katarza... :) (Dinaja 29.11.2016. 17:18)
utopija... čula sam ga u titrju prve adventske voštanice...
možda je samo iluzija, ali usrećuje... :) (Dinaja 29.11.2016. 18:32)
iz pitanja... jesmo li?... i odgovora koji se kriju u govoru srca...
oni nas obilježavaju... i božanski glas... oprosti sebi.
grijehe propusta.. ne čini ih više... i to je TO... :) (Dinaja 29.11.2016. 18:38)
daje snovitos zbilji...
Prelijepo rečeno,hvala Vam od srca
Topao pozdrav (sunsine 29.11.2016. 21:36)
a onda sam se probudio, i desio mi se život,
pa sam spoznao što je istinska ljepota ;)
P.S. Nema baš neke sreće u samoći.
Svi smo bića koja žive i u drugima. (dražeN ;) 30.11.2016. 00:31)
drugi žive u nama... u sjećanjima... volim
nježnost pamćenja... :) (Dinaja 30.11.2016. 08:11)
ponedjeljak, 28.11.2016.
Mama volim te...
 Listam obiteljski album iz kojeg udišem ljepotu i rađam san. Na već izbljedjeloj fotografiji, nona, mama i ja... Svjetlo koje me dodiruje iz svake fotografije oblikuje trenutak u kojem susrećem ljubav. U anđeoskim osmjesima moje majke pronalazim zamišljeni raj i vidim zrcaljenje ljepote koja prelazi u energiju mog postojanja. Povratak je moguć samo tamo gdje smo uistinu već jednom bili i ja se evo vraćam na početak da bih još jednom osjetila ritam i osluhnula onu čudesnu sonatu po kojoj sam nekada davno plesala. Prisjećam se ritma jer ritam se u meni rodio prije mog istinskog rođenja, označio je početak, otvorio vrata životu i uveo me u četvrtu dimenziju postojanja u moje prostor- vrijeme.  Jedino majčina Ljubav može osloboditi od strahova, ona može pobijediti prokletstva, ona može ušutkati zvukove tuđinskih demona koji vrebaju na nas u trenutcima samoće, jedino ona ne dozvaljava da samoća postane osamljenost u kojoj Posejdonova djeca mogu ovladati našim osjetilima i povući nas u bezdan nesrenih stanja u ocean vječnog neznanja. Majčina ljubav je svijetlo nad svijetlima, ljepota svih proživljenih trenutaka, vječna straža nad našim životom. Uspavljivala me ovako... Želim ti vrijeme, Želim ti sve vrline svijeta. Želim ti ono što mnogi nemaju, Želim ti vrijeme puno veselja i sreće, vrijeme smijeha, vrijeme tvojih snova i misli, želim ti toliko vremena da ga možeš i drugima poklanjati. Želim ti vrijeme u kojem nećeš morati žuriti i trčati nego vrijeme zadovoljstva i mira, ne vrijeme koje ćeš gubiti, nego vrijeme koje ćeš imati u izobilju za čuđenje i povjerenje, u kojem nikada nećeš morati gledati na sat, vrijeme za skidanje zvijezda, vrijeme rasta i sazrijevanja. Želim ti vrijeme nade u kojoj će se ljubav u tebi rađati, vrijeme u kojem ćeš sretati samu sebe i u svakom danu i svakom satu osjećati sreću i vrijeme u kojem ćeš drugima opraštati. Želim ti vrijeme u kojem ćeš uistinu živjeti.  Sreće zlatne, srebrne, sreće... šaputala je i na početku i na kraju Krležinog „Kraljeva“…i uvijek istim ritmom, slično Ravelovom "Boleru", sve glasnije i glasnije klicala sreće zlatne, srebrne, sreće... Godinama sam, na razdaljini od tisuću kilometara, svako jutro još snena čula njen veseli glas. Ona je meni šaputala te čarobne riječi. Noć i dan sjedinjeni u novembarskoj magli, kao zalutala lastavica savih gnijezdo u tvom oku sakrih se u njedra djetinjstva. i šapućem... sreće zlatne, srebrne, sreće... Sretan ti 92- ti rođendan <3  Oznake: mama i njen rođendan |
- 08:58 -
Komentari (34) -
Isprintaj -
#
Sretna si što si rasla uz takvu majku. Od srca se pridružujem
čestitanju! Neka joj ovaj dan bude praznik! (Lastavica 28.11.2016. 09:01)
želim da vaša majka bude zdrava, vesela i nasmijana još dosta godina Sretan joj rođendan (U zvijezdama piše 28.11.2016.
09:07)
@Lastavica...hvala ti... uz kavu ću joj pokazati ovaj post i vidjet će tvoju želju... :) (Dinaja 28.11.2016.
09:07)
@u zvijezdama piše...hvala, hvala u moje i njeno ime... :) (Dinaja 28.11.2016.
09:09)
Kako divne žene, kako lijepo nosi svoje godine. Od srca čestitam i želim da joj osmijeh ne silazi sa lica.
SRETAN ROĐENDAN!!!!!! (Just me 28.11.2016. 09:15)
Jedna je majka. (Sjećanje i osvrti 28.11.2016.
09:21)
Pridružujem se iskrenim čestitkama, od srca joj želim sve najbolje :) (Gurmanka 28.11.2016.
09:24)
Sretan joj rodjendan.........zaslužila je svaki sljedeći dan u miru (Kunigunda 28.11.2016.
09:30)
cestitamo...
moja je nazalost otisla sa 62 godine... (Euro 28.11.2016. 09:32)
hehe moja ima 94!
Sretan rođendan mami!
Sjetila si me Kraljeva i onih lijepih dana! (Sjedokosi 28.11.2016. 10:01)
@Just me...da, odlično nosi svoje godine, a mozgom je jača od mene... hvala ti na želji... :) (Dinaja 28.11.2016.
10:37)
@Sjećanja i osvrti...da, jedna jedina... nezamjenjiva... :) (Dinaja 28.11.2016.
10:38)
@Gurmanka...hvala ti... prenosim joj čestitku... :) (Dinaja 28.11.2016.
10:38)
@Annaboni...hvala ti... zaslužila je... nastojim joj to pružiti... :) (Dinaja 28.11.2016.
10:40)
@Euro...tvoje otišla premlada, nažalosti... :) (Dinaja 28.11.2016.
10:41)
@Sjedokosi...nadam se, tvoja mama je dobrog zdravlja...
a Kraljevo, da, fantastična predstava... Mama je igrala
ciganku, proročicu i prodavačicu sreće... :) (Dinaja 28.11.2016. 10:44)
Sretan rođendan mami!! (Takva 28.11.2016.
11:04)
gledao sam :) Upravo mi mama javila da ima kave za tri dana. (Sjedokosi 28.11.2016.
11:08)
@Takva...hvala ti... :) (Dinaja 28.11.2016.
11:29)
@Sjedokosi...jase upravo vratila od mame s kave... a večeras joj
pripremamo slavlje s prijateljima, više našim nego njenim... ali ona se ugodno osjeća u društvu mlađih... :) (Dinaja 28.11.2016. 11:32)
Ugodna van večer! (Sjedokosi 28.11.2016.
11:45)
@Sjedokosi...hvala... :) (Dinaja 28.11.2016.
11:49)
prekrasno :))) (FreshCaYg 28.11.2016.
12:47)
@FreshCaYg ... dobro došao u moj svijet ljubavi, mira i tolerancije...
hvala ti... da, jednostavno ljubav, a Mama je ljubav, bezuvjetna... :) (Dinaja 28.11.2016. 12:51)
Predivno je imati takav lijep odnos s majkom
to ispunjava i oplemenjuje, možete biti uzor (Neka druga 28.11.2016. 14:11)
predivno :)))
ugodan provod i naravno,
cestitam rodjendan! (kaparoculica 28.11.2016. 16:23)
@Neka druga...da, majka, prijateljica, žena...
braniteljica i dobra vila, vječna sugovornica...
čuvarica mnogih tajni... da draga to
oplemenjuje i usrećuje...
sretna sam ... tu je... :) (Dinaja 28.11.2016. 16:23)
@kaparoculica...hvala ti... nadam se
večeras će biti slavlje ljubavi... i sreće... :) (Dinaja 28.11.2016. 16:24)
Lijepe si želje i sjećanja u verse složila i kao buket najljepši, najdraži, najšareniji, najveseliji podarila jedinom biću koje nas voli, koje volimo bez zadrške. Sretan joj rođendan draga prijateljice. (Demetra 28.11.2016.
17:25)
@Demetra...da, to je ljubav bez zadrške, bezuvjetna...
ubrizgana u Genom... darovana mi za sva vremena...
hvala ti draga prijateljice... :) (Dinaja 28.11.2016. 17:29)
Uistinu lijepo. Sretan rođendan i svako dobro slavljenici ;)
P.S. Ti si živi dokaz da je dobro "odradila" ono najbitnije. (dražeN ;) 28.11.2016. 19:35)
@...dražen ;)...hvala ti prijatelju... :) (Dinaja 29.11.2016.
08:55)
za dobre želje nikad kasno... pa... kiss tvojoj mami i tebi :-* (DOMENICO 29.11.2016.
11:53)
@DOMENICO...hvala ti, ne nije kasno... nikad...
svaka želja usrećuje... :) (Dinaja 29.11.2016. 12:27)
čestitanju! Neka joj ovaj dan bude praznik! (Lastavica 28.11.2016. 09:01)
SRETAN ROĐENDAN!!!!!! (Just me 28.11.2016. 09:15)
moja je nazalost otisla sa 62 godine... (Euro 28.11.2016. 09:32)
Sretan rođendan mami!
Sjetila si me Kraljeva i onih lijepih dana! (Sjedokosi 28.11.2016. 10:01)
a Kraljevo, da, fantastična predstava... Mama je igrala
ciganku, proročicu i prodavačicu sreće... :) (Dinaja 28.11.2016. 10:44)
pripremamo slavlje s prijateljima, više našim nego njenim... ali ona se ugodno osjeća u društvu mlađih... :) (Dinaja 28.11.2016. 11:32)
hvala ti... da, jednostavno ljubav, a Mama je ljubav, bezuvjetna... :) (Dinaja 28.11.2016. 12:51)
to ispunjava i oplemenjuje, možete biti uzor (Neka druga 28.11.2016. 14:11)
ugodan provod i naravno,
cestitam rodjendan! (kaparoculica 28.11.2016. 16:23)
braniteljica i dobra vila, vječna sugovornica...
čuvarica mnogih tajni... da draga to
oplemenjuje i usrećuje...
sretna sam ... tu je... :) (Dinaja 28.11.2016. 16:23)
večeras će biti slavlje ljubavi... i sreće... :) (Dinaja 28.11.2016. 16:24)
ubrizgana u Genom... darovana mi za sva vremena...
hvala ti draga prijateljice... :) (Dinaja 28.11.2016. 17:29)
P.S. Ti si živi dokaz da je dobro "odradila" ono najbitnije. (dražeN ;) 28.11.2016. 19:35)
svaka želja usrećuje... :) (Dinaja 29.11.2016. 12:27)
nedjelja, 27.11.2016.
Došašće ljubavi... Sinoć su zapaljena adventska svjetla u gradu, danas je prvi Advent, početak došašća ljubavi... Ulazeći u astralnu dimenziju postojanja, u odaju tišine u kojoj svjetlost i tmina plešu vječni ples života, poželjeh na to putovanje povesti sve one koji se u svojim strahovima ne usuđuju učiniti prvi korak, suprostaviti se Kronosovoj pohlepi i osjetiti beskrajnost i bezvremenost u konačnosti svoga tijela, osjetiti slobodu u skučenosti ovozemaljskog života. Zaplešimo valcer vremena, postanimo uistinu ono što jesmo, titrave strune, tkivo univerzuma, svjetlost nad svjetlima, krijesnice koje osvijetljavaju ovozemaljske puteve, Proustove galije pune neprocijenjenog blaga, galije koje nas uzdižu iznad bezdana neznanja. Ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, ljubav je naš stav, naše postojanje u prostor- vremenu, naše sudjelovanje u plesu svjetlosti i tmine, u zagrljaju prostor- vremena. Ljubav je sunčana strana naše svijesti, poezija sazviježđa našeg nutarnjeg neba, ljubav to smo mi u ovom surrealističkom trenutku spoznaje, u stvarnom osjećaju nestvarnosti.  U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna kod Freuda koji je, razvijajući psihoanalizu, pokušao razbiti monopol razuma. Mnogi znanstvenici su odbacili njegovu pretpostavku da nije samo razum, nego razum vođen ljudskom potsvješću gospodar ljudskih čina. Krajem stoljeća je istraživanje mozga dovelo do otkrivanja mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja. To je potaklo i otkrivanje zatomljenih ljudskih osobitosti i promjene u shvaćanju i objašnjavanju slike o čovjekovom stvarnom postojanju. Među ostalim novonastalim uzorcima je emocija postala sudionikom čovjekovog uma, nedjeljiva od njegovog "čistog" razuma. U našoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja. Prošlo stoljeće se naizgled služilo samo logičnim mišljenjem, suzbijalo emocije i zatomljivalo osjećaje. Kažem naizgled, jer u sukobu s nemogućnostima samoosjetilnosti i samoosjećajnosti u computeru, znanstvenici priznaju emociju osnovom stvaralačke misli. Pored svega logičnog, što su, mozgovi Einsteina, Plancka, Feinmana stvorili, oni su bili i umjetnički nadareni. Svaki od njih je, pored laboratorija, volio glazbu i s puno ljubavi svirao, neki instrument. Izgleda da su se, pri zajedničkom muziciranju, u Einsteinovoj, Planckovoj i Feinemanovoj glavi rađale formule koje su promijenile svijet. Emocija preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija koja spriječava nagomilavanje negativne energije i nastajanje kaosa u glavi. Taj osjećaj se danas naziva jedinicom za mjerenje ljudske kreativnosti. Mi se često u životu, odlučujemo za nešto što je protiv onoga što osjećamo, jer to što osjećamo neznamo izraziti riječima. To je put u nesretna duševna stanja, put u bolove "nepoznatog porijekla", u nezadovoljstva, u životarenje, a ne u život. Freud je to stanje ljudske duše nazvao sindromom nedostatka sreće. Prošlo stoljeće je zakazalo u obrani od tog sindroma. Mi, djeca tog vremena, smo nesvjesno živjeli na dva različita perona, sjedili u dva različita vlaka koji su vozili, doduše u istom smjeru, ali na različitim kolosjecima. Slijedeći odgoj i stičući obrazovanje narkotizirali smo emocije i ne spoznavajući osjećaje dopustili čistom razumu da vlada, pa tako postajali oruđem tuđe volje. Osvijestimo se. Dozvlimo emotivnom umu da upredo s misaonim bude vodič životnim putevima. Ostvarimo sklad nutarnju ravnotežu, ona je isto tako važna kao vanjska. Dijana Jelčić „Umijeće svakodnevnog pokreta“ Kapitol, Zagreb, 2006.  pledoaje emotivnom umu Oznake: prvi advent, došašće, pledoaje emotivnom umu |
- 07:57 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
Na početku adventa sasvim su dobrodošla razmišljanja.
Izdvajam:
"Emocija preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija
koja spriječava nagomilavanje negativne energije i nastajanje
kaosa u glavi. Taj osjećaj se danas naziva jedinicom za
mjerenje ljudske kreativnosti." (Lastavica 27.11.2016. 08:01)
@Lastavica... emocija, osjećanje osjećaja ljubav je onaj anđeoski tio naše svjesti...
To se najbolje osjeća u vrijeme Adventa, predbožićnom vremenu ljubavi i mira. Tada se anđeli spuštaju na zemlju. Anđeo čuvar dobija ljudske oblike i ja ga promatram u izlozima, smiješi mi se stojeći uz cestu, maše mi lebdeći na uličnim svjetiljkama. Sav u bijelom, zlatne kose i krila, svira mi na harfi simfoniju univerzuma i poziva me u svoj svijet. Čini mi se da se nalazim na mostu između znanja i vjere...
hvala ti na izdvajanju misli... ugodnu ti nedelju želim... :) (Dinaja 27.11.2016. 08:15)
"ljubav je suncana strana nase svijesti....to smo mi....u stvarnom osjecaju nestvarnosti." :)))) (kaparoculica 27.11.2016.
08:20)
@kaparoculica...to je ono bezimeno, neopisivo, nedodirljivo
osjećanje osjećaja... osjećam, dakle postojim... :) (Dinaja 27.11.2016. 08:22)
Radujem se nadolazećim blagdanima, blještavilu, druženju, molitvi...!
Ugodan dan ti želim! (Gurmanka 27.11.2016. 09:20)
@Gurmanka... volim vrijeme iščekivanjanja Božića...
radujem se blagdanu ljubavi... ugodna ti bila prva nedelja adventa... :) (Dinaja 27.11.2016. 09:23)
Draga..sinoć sa malim djetetom čekam paljenje lampica i vidim tebe i dragog kako izlaziti iz bara. Krenem da ću ti se javiti,upoznati ali dijete krenulo na drugu stranu. Tako da sam te izgubila iz vida(a tak i onaj sam ćorava ko koka ).Drugi put.......nadam se. (Just me 27.11.2016.
09:49)
@Just me...baš mi je žao... ali bila je užasna gužva, brzo se izgubi trag... nadam se i veselim sljedećem putu... :) (Dinaja 27.11.2016.
10:22)
Neka ti je topla ova nedjelja...! :) (Takva 27.11.2016.
10:34)
@Takva...neka bude i tebi... :) (Dinaja 27.11.2016.
12:01)
zanimljiva teorija koju nemam problem instiktivno prihvatiti (NF 27.11.2016.
12:48)
@NF...ma to ti je moja filozofija iznjedrena iz
pričtano, naučenog i zapamćenog... objavih je u knjizi...
aldanas još uvijek tragam za dokazom istine o tanovitosti
izvorišta svejtlosti... za utjelovljenjem Einsteinova sna... moja utopija... :) (Dinaja 27.11.2016. 13:07)
Freud je svjesnim dijelom uma spoznao skrivenu nišu tog istog dijela uma - podsvijest nije ni primirisao (pametni zub 27.11.2016.
13:45)
Kao se predat tomu što osječamo, kada to neznamo objasniti niti rječima opsati. A ono još kompleksnije, kako to podijeliti sa nekim sa kim bi voljeli zajedno uživati u spoznaji proizišloj iz osječaja.
Filozofi nude razne odgovre, a ja vjerujem kako su ispravna rješenja obično ona koja su najjednotavnija i koja su proizvedena u vastitom umu uz pomoć sugestije srca.
Život u ljubavi je jednostavan. Ako nije, onda smo negdje krivo obradili podatke. (RandomHeart 27.11.2016. 14:13)
S blagoslovom! (Došašće 27.11.2016.
14:29)
Ljubav nam mora biti dio života i prema životu uopće... (crna svjetlost 27.11.2016.
16:49)
jedina smjernica u životu je ljubav . Ako je pratimo, ako njezin put slijedimo nikada ne griješimo. Uvijek smo na pravom putu. (Razmišljanja jedne žene 27.11.2016.
17:03)
S emocijama i umom u zajedništvu prepoznajemo korak prema ljubavi (Kunigunda 27.11.2016.
20:31)
@pametni zub...otkrio je "ono" u nama... :) (Dinaja 28.11.2016.
05:40)
@RandomHeart...da, ljubav je život... jednostavan i lijep... :) (Dinaja 28.11.2016.
05:42)
@Došašće...hvala... blagoslov i tebi... :) (Dinaja 28.11.2016.
05:43)
@Crna svjetlost...da, jednostavno ljubav... :) (Dinaja 28.11.2016.
05:44)
@Razmišljanja jedne žene...istina je to, velika... :) (Dinaja 28.11.2016.
05:45)
@Annaboni...jedno bez drugog ne ide... i reci zašto ne mogu kod tebe ući u komentare... :) (Dinaja 28.11.2016.
05:48)
pocelo je praznicno kicenje.. (Euro 28.11.2016.
08:19)
@Euro...da, pocelo je... :) (Dinaja 28.11.2016.
08:58)
Izdvajam:
"Emocija preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija
koja spriječava nagomilavanje negativne energije i nastajanje
kaosa u glavi. Taj osjećaj se danas naziva jedinicom za
mjerenje ljudske kreativnosti." (Lastavica 27.11.2016. 08:01)
To se najbolje osjeća u vrijeme Adventa, predbožićnom vremenu ljubavi i mira. Tada se anđeli spuštaju na zemlju. Anđeo čuvar dobija ljudske oblike i ja ga promatram u izlozima, smiješi mi se stojeći uz cestu, maše mi lebdeći na uličnim svjetiljkama. Sav u bijelom, zlatne kose i krila, svira mi na harfi simfoniju univerzuma i poziva me u svoj svijet. Čini mi se da se nalazim na mostu između znanja i vjere...
hvala ti na izdvajanju misli... ugodnu ti nedelju želim... :) (Dinaja 27.11.2016. 08:15)
osjećanje osjećaja... osjećam, dakle postojim... :) (Dinaja 27.11.2016. 08:22)
Ugodan dan ti želim! (Gurmanka 27.11.2016. 09:20)
radujem se blagdanu ljubavi... ugodna ti bila prva nedelja adventa... :) (Dinaja 27.11.2016. 09:23)
pričtano, naučenog i zapamćenog... objavih je u knjizi...
aldanas još uvijek tragam za dokazom istine o tanovitosti
izvorišta svejtlosti... za utjelovljenjem Einsteinova sna... moja utopija... :) (Dinaja 27.11.2016. 13:07)
Filozofi nude razne odgovre, a ja vjerujem kako su ispravna rješenja obično ona koja su najjednotavnija i koja su proizvedena u vastitom umu uz pomoć sugestije srca.
Život u ljubavi je jednostavan. Ako nije, onda smo negdje krivo obradili podatke. (RandomHeart 27.11.2016. 14:13)
subota, 26.11.2016.
Ako sutra nikad ne dođe... Stiho-poetska drama Ako sutra nikada ne dođe zamišljena je kao poetski dijalog žena tri generacije koje nošene vlastitim iskustvima, iznimnom, gotovo svetom osjećajnošću, ali i bistrom logikom razuma praćenog razočarenjem i tugom, intimno pregovaraju o ljubavi, njenom smislu, ali i besmislu, njenom uzvišenom ljepotom i istinom, ali i sveopćim ruglom te općim emotivno-mentalnim haosom koji upravo baš ta ljubav proizvodi ako nije uzvraćena. S obzirom da je riječ o netipičnom, iznimno jedinstvenom dramskom obliku, dramska napetost i radnja postignute su upravo navedenim poetskim kontrastima čije su nositeljice „žene triju generacija“ – Dijana, Laura i Hanna, sve tri u potrazi sa istim – ljubavlju, ali u potpuno različitim percipiranjima kako doći do nje, shvatiti, osjetiti i razumjeti njenu prirodu i uživati u njoj... Ovako posmatrane i koncipirane u dramskom tekstu, kroz generacijsko putovanje i nadasve zanimljivu dinamiku poetskih kontrasta „tradicionalnosti i modernosti“ i intimnog ženskog pisma kroz poeziju, predočenih u tek naizgled različitim dramskim likovima, sve tri junakinje mogle bi predstavljati, u konačici, jednu ženu u različitim životnim fazama ili čak momentima. I Dijanu (snažnu, zaljubljenu i samouvjerenu), i Hannu (ciničnu i ironičnu) te Lauru (izgubljenu, tužnu, slomljenu) uvijek željnu samo jednog - ljubavi. S obzirom na to da je, u svakom smislu, riječ o posve jedinstvenoj i briljantnoj stiho-poetskoj drami, s velikom radošću čekam njeno izvođenje na pozorišnim daskama, što hoće, uistinu, biti težak posao za ovako multidimenzionalan tekst koji „toplo ženski vrišti“ različitim čitanjima i interpretacijama. Mirzana Pašić Kodrić, mr. sc.  Bila ranjiva, otrovana dahom samotnice,omamljena riječima bez odjeka, izgovaranim na rubu nadanja, u kaosu nepostojanja, a onda izronih iz utrobe neosjećanja i osjećajući sebe osjetih njega. Još uvijek se sjećam trenutka kada izgovorih… "Vrijeme oluje ruža si pretočio u osjećaj lahoraste miline." Razmaknuli smo nebo, razumjeli govor oblaka, slobodni preletjeli u beskraj, ubrzali vrijeme, zaustavili odlaganje, zatvaranje očiju, uronili u vječnu vatru, u svjetlo koje ubija tminu. Dozvolih biti ulovljena u mrežu snova, ali slobodna u životu. Umrežena u tkivo sanjivosti, sanjam već desetljećima isti san, ljubičasti san, živim život pustolova, plešem ples tetrijeba i ždrala, ćutim kako se pijesak vremena slijeva mojim licem i zaobilazi tragove njegovih usana, uramljuje ih kao pečate sretno proživljenog života, A srce u srebrnoj mreži, odbrojava trenutke svog robovanja nježnom moćniku njegova svijeta, sretno se igra s kristalnim perlama krvi u kojima se krije samo jedna slika, signirana rukopisom duše Jesmo li trajali u viru uzdaha, u jauku rebra, u vrisku rađanja? Jesi li iluzija vječnosti, iscijeđen iz ruke stvoritelja, poslanje bogova ili zbilja očiju boje sljeza? Jesam li bol tvoga torza, prvi grijeh, uzročnica nemira ili san u tvojim očima? Isto kao i danas, osvanulo je jutro našeg vjenčanja obasjano bijelom svjetlosti koja se prelama u rapsodiju predivnih boja. Snijeg se topio., blještali su kristali u krošnjama breza i vrba na obali zelene rijeke. A onda se sunce skrilo. Vjenčanje je bilo najavljeno za 19 satu uvečer. Zaboravili smo pozvati fotografa. Zakoračili smo u brak neopterećeni obavezama i zakonima. Uopće se ne sjećam što nam je matičar govorio. Jedva sam čekala da ceremonija završi jer sam osjećala da se u našem životu tim činom nište neće promijeniti. I nije se promijenilo. Nemamo vidljivo svjedočanstvo tog čina, samo divne slike u sjećanju, pregršt pisama i zapisi pohranjeni u već požutjeloj bilježnici. Tada nisam imala računalo. Pisala sam olovkom. Čitam jedno od pisama koje napisah u vremenu dok je među nama stajali kilometri. Promatram rukopis koji isto polako blijedi, ali ono što onda napisah, osjećam još uvijek.  …Ti i ja ljubavi, mi smo sjedinjeni, sjedinjeni od odjeće do korijenja, od jeseni, vode i bokova sve dok ja i ti ne budemo zajedno. Odjeljeni vlakovima i narodima mi smo se jednostavno morali voljeti, izmješani sa svima, sa muškarcima i ženama, sa zemljom koja sadi i gaji lotose osjetismo da je sada kao nikada i kao uvijek… Ostali smo isti, samo stariji 28 godina. Nas dvoje,beskonačni u konačnosti, smrtni u besmrtnosti, nerazumni robovi srca u koloni žigosanih prolaznošću. Nas dvoje nestvarno stvarni... U sjaju noći punog mjeseca razlomljeno zrcalo svijesti, suze Svetog Lovre, treptaj oka pun zvjezdane prašine i zvuka melodije “Ako sutra nikada ne dođe”. Živimo trenutak, kao da sljedeći neće doći...  Dijelim život sa umjetnikom. Uz njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti, balansirati na sponi između sanjarija i epistemoloških istina. Zajedno koračamo gradom sanjajućih knjiga i u pojavnostima percepcije učimo gledati događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja u prostornosti osobne slobode, one tajanstvene Kafkijanske slobodnosti koju otkrivamo tek u sebi. Dijana Jelčić Oznake: Ako sutra nikad ne dođe, večeras, poetska drama |
- 07:57 -
Komentari (31) -
Isprintaj -
#
Ovo mi je baš dobro došlo da smirim tenzije nastale u postu kojeg sam pročitao ranije, i nastavim mirno u subotu. Čak sam dobio i neke crtice za svoj izražaj:-) (RandomHeart 26.11.2016.
08:16)
@RandomHeart...dobro ti jutro... drago mi je, uživaj u suboti... :) (Dinaja 26.11.2016.
08:22)
uloviti se u mrezu snova, odlican je nacin za osjecati se slobodnom u zivotu...bravo :))))) (kaparoculica 26.11.2016.
08:29)
@kaparoculica...hvala ti... da poezija lijepih uspomena daruje snovitost zbilji... :) (Dinaja 26.11.2016.
08:32)
Susret tri generacije samo traži toleranciju...toleranciju...toleranciju...
Gde naći toliko tolerancije??
Nemoguće, jer svaka generacija zna, dapače sigurna je, da je ona u pravu :)) (mecabg 26.11.2016. 08:49)
Toliko lijepih uspomena je iza tebe, želim ti još pregršt divota i uživaj u svakoj podjednakom strašću kao i do sada! (Gurmanka 26.11.2016.
08:51)
@mecabg...ovo je naš pokušaj da poezijom ukažemo
na tu različitost... Dialog triju žena... sučeljavanje triju žena i uvodne riječi u dramu...
Ovaj dijalog je kao veliko kristalno ogledalo, slika prošlosti i sanjane budućnosti… djetinjstvo, poetski dnevnik, studija postojanja, izgradnja osobnosti u vječnom sukobu snova i stvarnosti.
Skrivena tajna trajanja i nestajanja, prolaska i ponovnog rađanja, spoznaja vremena pamćenja, svijeta sjećanja. Tri lica, tri tjela, jedna priča, jednostavno ljubav. Tri života, neprekinuta nit genetske pripadnosti, nesalomljiva energija utkana u ženskost.
do spoznaje, živimo trenutak kao da sljedeći neće doći...
svaka na svoj naćin... :) (Dinaja 26.11.2016. 08:58)
@Gurmanka... hvala ti draga, pa ako sutra i ne dođe,
neka trenutak bude ljubav... :) (Dinaja 26.11.2016. 08:59)
Čestitam ti zajedništvo ! (Kunigunda 26.11.2016.
09:35)
Danas imamo uvijek...zar je važno sutra..? :) (Takva 26.11.2016.
10:35)
@Annaboni...hvala ti... :) (Dinaja 26.11.2016.
11:04)
@Takva...da, ivimo danas, sutra je nedohvatno i ne važno... :) (Dinaja 26.11.2016.
11:05)
kaže se da najbolje ne mislimo na prošlost, važno je ono danas da mi nam moglo biti bolje sutra, ali mislim da je najbolje se koncentrirati na danas i živjeti za ovaj trenutak, ne misliti na sutra, a još više na jučer. ;) (Pozitivka 26.11.2016.
12:20)
sutra uvik dolazi .... samo kako kome! :) (nisan EL DIABLO 26.11.2016.
15:27)
U svemu i svugdje,gdje bili i što radili jedino što je bitno je LjUBAV!!!! (Just me 26.11.2016.
15:58)
Meni je to genijalna ideja, jer ovisno o iskustvu
imamo različite percepcije, pa čak ne moramo
biti različitih godina...stoga bih rekla da nije samo
riječ o generacijama... (Neka druga 26.11.2016. 16:12)
@pozitivka...da, treba se osloboditi sjena prošlosti, pomiriti se s njom... i živjeti danas... :) (Dinaja 26.11.2016.
16:29)
@nisan EL DIABLO...da, događa se odsanjana budućnost... :) (Dinaja 26.11.2016.
16:31)
@Just me...jednostavno ljubav... :) (Dinaja 26.11.2016.
16:32)
@Neka druga...do, to smo mi... naša različitost je naša snaga,
to dokazuje čovjekovu unikatnost u svemiru... :) (Dinaja 26.11.2016. 16:37)
Stihovi su me dodirnuli, a za drugi dio baš nisam raspoložena,
ne zamjeri, svratit ću kad pu'ne bura:))) (nema garancije 26.11.2016. 16:52)
@nema garancije...i ja više volim buru... :) (Dinaja 26.11.2016.
16:56)
Nadam se da ću jednom i ja gledati islušati vašu poetsku dramu.
Izdvajam:
"Dijelim život sa umjetnikom. Uz njega naučih koračati na
tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti, balansirati na
sponi između sanjarija i epistemoloških istina. " (Lastavica 26.11.2016. 19:28)
Vjerujem da će biti lijepo. (Demetra 26.11.2016.
20:04)
Vjerujem da je bilo ugodno i jako nadahnuto veće (More ljubavi 26.11.2016.
20:47)
Ta nije ljubav uvjetovana uzvraćanjem ;)
P.S. Kad bi ljubav bila uvjetovana nagradom,
ne bi bila uzvišena ljubav, no tek puko sebeljublje. (dražeN ;) 27.11.2016. 01:06)
@Lastavica... :)doći ćemo mi k tebi... :) (Dinaja 27.11.2016.
05:24)
@Demetra...bilo je... :) (Dinaja 27.11.2016.
05:25)
@More ljubavi...bila je to večer za pamćenje... :) (Dinaja 27.11.2016.
05:27)
@...dražeN ;)...jednostavno ljubav... bezuvjetna... :) (Dinaja 27.11.2016.
05:28)
hvala Vam na posjeti mog bloga, ja ovdje nisam cesto, ali cijenim vas komentar.. hvala... i veselim se drami - poslusati ju jos jednom (kristina.koren 27.11.2016.
18:47)
Gde naći toliko tolerancije??
Nemoguće, jer svaka generacija zna, dapače sigurna je, da je ona u pravu :)) (mecabg 26.11.2016. 08:49)
na tu različitost... Dialog triju žena... sučeljavanje triju žena i uvodne riječi u dramu...
Ovaj dijalog je kao veliko kristalno ogledalo, slika prošlosti i sanjane budućnosti… djetinjstvo, poetski dnevnik, studija postojanja, izgradnja osobnosti u vječnom sukobu snova i stvarnosti.
Skrivena tajna trajanja i nestajanja, prolaska i ponovnog rađanja, spoznaja vremena pamćenja, svijeta sjećanja. Tri lica, tri tjela, jedna priča, jednostavno ljubav. Tri života, neprekinuta nit genetske pripadnosti, nesalomljiva energija utkana u ženskost.
do spoznaje, živimo trenutak kao da sljedeći neće doći...
svaka na svoj naćin... :) (Dinaja 26.11.2016. 08:58)
neka trenutak bude ljubav... :) (Dinaja 26.11.2016. 08:59)
imamo različite percepcije, pa čak ne moramo
biti različitih godina...stoga bih rekla da nije samo
riječ o generacijama... (Neka druga 26.11.2016. 16:12)
to dokazuje čovjekovu unikatnost u svemiru... :) (Dinaja 26.11.2016. 16:37)
ne zamjeri, svratit ću kad pu'ne bura:))) (nema garancije 26.11.2016. 16:52)
Izdvajam:
"Dijelim život sa umjetnikom. Uz njega naučih koračati na
tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti, balansirati na
sponi između sanjarija i epistemoloških istina. " (Lastavica 26.11.2016. 19:28)
P.S. Kad bi ljubav bila uvjetovana nagradom,
ne bi bila uzvišena ljubav, no tek puko sebeljublje. (dražeN ;) 27.11.2016. 01:06)
petak, 25.11.2016.
Ikonografija uspomena... U sivilu jesenjeg dana vidjeh plavo sunce... dan se kortljao kraju... azur vremena, modrina prostora, punina Lune je obećavala noć mjesečarenja, lutanje priviđenjima, traganje po maglovitim ravnicama izmaštane prerije, susret sa plemenom ptica, njihov povratak u njedra trenutka. U djeliću lazura vidjeh odraz ljepote. Riječ na usnama trenutka, nečujni romor svemira je uranjao u klijetku sanjara, oslobađao nemire. Noćas se uzburkalo senzualno pamćenje, probudilo vladaricu vode. Ćutim začeće postojanja. Plutanja u kapima plodnosti. Nimfa Stix me rijekom svete krvi odnosi u izmišljaje. Tišina se probija kroz tkivo čujnosti, dotiče srž bitka, kovitla zanose, oplemenjuje lucidnost sna. Zagrljaj izranja iz žudnje. Potražih svjedočanstvo u želji. U jecaju strasti osjetih nestajanje slutnje, iskrenje ognjila svijesti i pokret ruku. Probudih se u zamotuljku sreće, u toplini tvojih dlanova. Nepokretna, iza spuštenih trepavica, oćutih istinu. Na obrubu jutra, riječi usnama razbuđene osvješćuju praslike nesvjesnog, raskrinkavaju pratipove zatomljene u podsvjesti, razularene suprotnosti, negdje u dubinama skriven izmišljaj uzajamne ovisnosti. Pore udišu nježnost mirišljave bliskosti. Blago pjenušanje se širi tijelom. Tkivo kože je začetak početka, aktus purus prvog zagrljaja, izvorište nastajanja. Koža pamti vrijeme prije rađanja, pamti dodire, slijeva ih u gnjezdo proprioceptivnog sjećanja, preslikava uspomene, ucrtava neizbirisive ikone na zidovima nutarnjeg svetišta. Osjećam te ikonografijom uspomena, desetljećima sjećanja. Sutra nam je 28- a godišnjica ... i tri desetljeća zajedništva... Dijana Jelčić  Oznake: jedna u nizu.. godišnjica braka |
- 07:47 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
Čestitam vam od srca i želim još mnoge sretne godišnjice!
A od cijelog teksta biram ovu rečenicu:
"Probudih se u zamotuljku sreće, u toplini tvojih dlanova." (Lastavica 25.11.2016. 07:51)
@Lastavica...hvala ti... sutra je dan x...
proslavit ćemo ga izvođenjem poetske drame
Ako sutra nikad ne dođe... :) (Dinaja 25.11.2016. 07:56)
Cestitam....i zelim vam jos mnogo mnogo sretnih godisnjica... (Euro 25.11.2016.
07:57)
Odličan način proslave :)
Oboje sudjelujete u njoj. (Lastavica 25.11.2016. 08:05)
@Euro...hvala ti... :) (Dinaja 25.11.2016.
08:06)
@Lastavica...da, Zdenko moderira naš
razgovor... :) (Dinaja 25.11.2016. 08:07)
Predivno, čestitam vam i želim još mnogo zajedničkih godina punih ljubavi i ne pristajte na manju, birajte samo ovako veliku koju ste dijelili i do sada! (Gurmanka 25.11.2016.
08:10)
@Gurmanka...neću odustajati dok u meni titra ovo osjećanje osjećaja... nadam se neće ni on... hvala ti draga... i ugodan dan ti želim... :) (Dinaja 25.11.2016.
08:31)
Lijepa godišnjica : meni je bila pred par dana..........Sretno (Kunigunda 25.11.2016.
08:32)
@Annaboni...sretno i tebi... sretan nam je bio ovaj mjesec... :) (Dinaja 25.11.2016.
08:42)
Krasno draga prijateljice, vrisak tvojih ljubavnih slutnji, misli, osjećaja utkan u ljepotu življenja svih tih godina nije izgubio ni jednu trunkicu istih. Tako ste isprepleteni da je ponekad teško razdijeliti tko je tko ili ste ipak jedno. Grlim te, vas i čestitam od srca. (Demetra 25.11.2016.
09:16)
Sretna :-))))))))))))))))))))).
I lijepa :-)).
K'o vas dvoje :-))))))))))))))))))))))). (ZlicaOdOpaka 25.11.2016. 10:14)
Draga.....divan par,lica obasjana srećom. To Vam želim još puno,puno godina.
Čestitam od srca !!! (Just me 25.11.2016. 11:36)
@Demetra...hvala ti draga prijateljice... izgleda, umnažala se godinama... vodila nas kroz moreuze... spašavala od potonuće u
strahove i depresije... neopisiva, nevidljiva, neusporediva, a tu...
postajemo slićni... simbioti našeg vremena... :) (Dinaja 25.11.2016. 11:54)
@ZlicaOdOpaka...osmjesi na našim licima govore...
zrcale memoriju srca... ikonografiju naših uspomena... :) (Dinaja 25.11.2016. 11:56)
@Just me... hvala ti... divno je što si opet tu... :) (Dinaja 25.11.2016.
11:57)
Nekome godine se sporo rzvlače, nikad da prodju.
Sretnima lete i sve kao da je jučer bio.
Živili! (mecabg 25.11.2016. 12:54)
@mecabg... da draga, kao da je juečerbilo, a eto
prošla desetljeća... hvala ti na sreći... neka i tebi bude
bezgranićna... :) (Dinaja 25.11.2016. 13:00)
Miris bliskosti traje duže od bilo kojeg drugog mirisa. :-)
Neka vam je sretno i da još puno godina slavite... (Evora 25.11.2016. 13:50)
@Evora... da, miris bliskosti omamljuje... hvala ti... :) (Dinaja 25.11.2016.
16:39)
...i predivan poklon u obliku ovih lijepih riječi. čestitam! (Pozitivka 25.11.2016.
19:12)
čestitam, nismo u braku drugarica i ja, al mislim da nešto duže trajemo ;) (NF 25.11.2016.
22:43)
Sretno vam bilo i čestitke od srca ;)
P.S. Vrijeme baš leti, i ne pita, zar ne. (dražeN ;) 26.11.2016. 00:18)
@pozitivka...hvala ti... :) (Dinaja 26.11.2016.
06:54)
@NF...brak je samo institucija... bliskost i prisnost zajedništva je život u dvoje... želim vam da trajete... :) (Dinaja 26.11.2016.
06:57)
@...dražeN ;)...hvala ti... da, vrijeme leti i ne pita... :) (Dinaja 26.11.2016.
06:58)
A od cijelog teksta biram ovu rečenicu:
"Probudih se u zamotuljku sreće, u toplini tvojih dlanova." (Lastavica 25.11.2016. 07:51)
proslavit ćemo ga izvođenjem poetske drame
Ako sutra nikad ne dođe... :) (Dinaja 25.11.2016. 07:56)
Oboje sudjelujete u njoj. (Lastavica 25.11.2016. 08:05)
razgovor... :) (Dinaja 25.11.2016. 08:07)
I lijepa :-)).
K'o vas dvoje :-))))))))))))))))))))))). (ZlicaOdOpaka 25.11.2016. 10:14)
Čestitam od srca !!! (Just me 25.11.2016. 11:36)
strahove i depresije... neopisiva, nevidljiva, neusporediva, a tu...
postajemo slićni... simbioti našeg vremena... :) (Dinaja 25.11.2016. 11:54)
zrcale memoriju srca... ikonografiju naših uspomena... :) (Dinaja 25.11.2016. 11:56)
Sretnima lete i sve kao da je jučer bio.
Živili! (mecabg 25.11.2016. 12:54)
prošla desetljeća... hvala ti na sreći... neka i tebi bude
bezgranićna... :) (Dinaja 25.11.2016. 13:00)
Neka vam je sretno i da još puno godina slavite... (Evora 25.11.2016. 13:50)
P.S. Vrijeme baš leti, i ne pita, zar ne. (dražeN ;) 26.11.2016. 00:18)
četvrtak, 24.11.2016.
Iskoristi dan... Sinoć je nad Dubravom lebdio oblak isplakanih suza i stih... zaustavimo nasilje u svijetu... pričinjalo mi se... u zraku je titrala optužnica zlu i pobjeda ljubavi... kao uvod u pjesničku večer smo čuli izvješće nevladinih udruga koje se brinu o zlostavljanim ženama... navedeno je nekoliko primjera na koji način su im pomogli... pozvani su svi zlostvaljani i nama je rečeno da širimo njihove adrese, mailove i tefonske brojeve među onima za Koje znamo da trebaju tu vrstu pomoći... pravnica udruge Ba Be nam je govorila o slučaju iznesenom pred europski sud za ljudska prava... dobili su potvrdu da je svaka država dužna, spriječiti i osuditi bilo kakvu vrstu nasilja... pročitana su dva pisma i jedna pjesma anonimnih, zlostavljanih žena... nisu željele pred publiku... stihom protiv svake vrste nasilja... pokretačica tog već trogodišnjeg događanja je dobila od Europske organizacije mir u svijetu diplomu ambasadorice zlostavljanih... ubrojana je u nobelovce za mir... to je cilj poezije, put ka ostvarenju svjetskog mira i spokoja...  Bijah prognanica doline suza, bjegunica zbilje, pred vratima sna. Plakala sam, nebo je plakalo sa mnom. Davna proljeća, svitanja i miris svježeg kruha. Molitva ubrizgana u svetost umiranja i rađanja, kruh naš svagdašnji u nepostojanju prostora i vremena. Neznajući, stajali smo na vratima svjetova, nesigurni na premosnici trenutaka. Vječnost zgusnuta u načelu mudrosti, u odvajanju svjetla od tmine, u vrtlogu misli i tišini osjetila, bijaše braniteljica od utapljanja u moru strahova. Tišina je bujala, kortljalo se vrijeme. Čekali smo utjelovljenje boga sretnog trenutka. Privid legende. Na lazuru noći razumjesmo govor zvijezda. Šaputale su o prošlosti misli i osjećanja, o strunama misaone Proustiane. Razumjeli smo uzaludnost traganja i nevažnost prošlih života. Oni vjekuju na nebu. Mi smo ovdje i sada u dolini suza, u moći trenutka, u svitanju mladog dana, lahor svijesti romori: Carpe diem.  a onda je Zdenko Jelčić pročitao moju pjesmu Razderaše košulju tvoju, prkosna brđanko, na grudima ti gnječili ljiljane, palili vatre gnjeva, a oči tvoje praštale su. Oči, dva jezera nebom obojena, i ruke majke što razvratnomu sinu konak pripravlja. Praštala si i praštaš, brđanko, dok ti sinovi utrobu dijele i srce tvoje stavljaju na vagu, jer si rađala nevjenčana. I tako ranjena i gola. prkosna još uvijek stojiš. Gasne ti na dlanovima umornim toplina zajedničkih žetvi, a njivama tvojim niču plodovi nekoga davnog zla, i krvavi ti ožiljci na lijepomu se licu množe. Znakovlje izdaje, a sve u ime ljubavi i vjere. I svejednako praštaš; praštaš vjetrom što ti rane cijeli, i šutiš šumama svojim prkosna i sjetna, brđanko, majko nesretna! Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova, Švicarska, devedestih godina prošlog stoljeća...  Oznake: stop nasilju, stihom protiv zlostavljanja, Nevladine udruge |
- 07:47 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
Pjesnici su oduvijek nastojali da promijene svijet nabolje.
Tvoja Brđanka smrzava i opominje. (Lastavica 24.11.2016. 07:49)
@Lastavica...eh moja Brđanka, jedna od onih pjesama
koje sam pisala u tuđini... onda kada je tutnjao rat na Balkanom...
rat, jedno od najsnažnihih nasilja čovjeka nad čovjekom... :) (Dinaja 24.11.2016. 07:54)
uvijek ste u elementu,svaka cast.. (Euro 24.11.2016.
08:22)
@Euro...eto, kad djelim život s umjetnikom... i volim poeziju...
želimo sudjelovati u borbi protiv svakog nasilja... :) (Dinaja 24.11.2016. 08:27)
lijepa večer!
Molim te pošalji mi fotke! (Sjedokosi 24.11.2016. 08:35)
Večer kada se pjesnici susreću ne može ne biti nego lijepa. Ova druga pjesma mi je baš, baš, baš onako. No iznijela sam osobni stav i dalje mislim da sve dok su te žene sakrivene od javnosti, dok se ne ujedine i ne dignu glas pravednih, dok ne izađu pred sve nas koji samo o njima pišemo, skupljamo neku milostinju, sve dok se ujedinjene ne suprostave nasilnicima (jer ruku na srce, tko od nas je u poziciju da pomaže znanoj osobi, češće se ne miješamo, možda ćemo pozvati policiju, samo možda) neće biti pomaka. Vjerujem da je bilo lijepo susresti se sa pjesnicima prijateljima, reći kroz poeziju što mislimo, pojesti kolać, popiti sok ili vino na kraju i sve to ponoviti za godinu dana. Što ćemo napraviti sutra i prekosutra i dan nakon? Bravo za sve mi drage znane i ne znane pjesnike i za njihov krik. Hajdemo napraviti i nešto konkretno. (Demetra 24.11.2016.
08:45)
@Sjedokosi... da, bila je lijepa večer... poslala sam ti nekoliko... reci Koje još želiš iz FB albuma...:) (Dinaja 24.11.2016.
08:54)
@Demetra...organizatorica ovih veöeri s uistinu trudi... uspostavila je kontak s nevladinim udrugama Koje se brinu o zlostavljanima... predstavnice su sinoć bile s nama... radi se upravo na tome da se tim ženma vrati povjerenje u njih same... da smognu hrabrosti, da progovore...
ali vjeruj mi, psihologinja i pravnica su govorila o tome... udruge se trude,
ali zlostavljane mori strah i sram... pjesnici širom hrvatske i regije pokušavaju stihom tim ženama porućiti ne boj te se... ako ti imaš neku ideju... reci, napiši, javi se organizatorici večeri poezije... stihom protiv nasilja... :) (Dinaja 24.11.2016. 09:04)
bila je to svečanost nade, snage i opomene. nadajmo se da će ovo barem još malo više senzibilizirati javnost, djelovati na promjenu okoštalih patrijarhalnih stavova. baš onako kako opisuješ u svojoj snažnoj, iskonskoj pjesmi, brđanki. na žalost, ni u metropoli nismo daleko od ugnjetavanja. kako odgajamo našu djecu? pitanje početaka. esencije obitelji i ucjepljivanje prvih postulata života.
žao mi je što smo se u onolikom mnoštvu mimoilazile, došla sam "na knap", poslije posla, i nastupala posljednja sa svojom pjesmom. na žalost, ti i Zdenko otišli ste ranije i niste sudjelovali u kasnijem druženju u holu, bilo mi je drago pozdraviti se sa poznatima, i upoznati još neznane. posebna zahvala lidiji i lili (znamo se od ranije s nekih drugih događanja), na odličnoj organizaciji. i sjedobradi je otišao ranije, no tokom večeri radili su tramvaji i mobiteli. i ja te molim da mi pošalješ koju slikicu.
JA SAM TVOJA...
Bit ću ti dobra!
Pogladit ćeš me po glavi
I uperiti pogled u daljinu,
Stari kauboj zadovoljan stanjem svojih krda
Svojim psetom do nogu
i činjenicom da ovog proljeća
I nema previše kiša.
Bit ću ti dobra, najbolja
Bit ću brižna kao Saraja
Prije rezanja kožice svojega gazde
I skidat ću mrvice pomno s revera tvojeg odijela
- Što nisi vodila o tomu brigu na vrijeme?-
Bit ću ponosna tako odabrana
u mnoštvu vrhunske robe s tržnice mekoga mesa
oh, kako istančan ukus
Ako me barem pogledaš na čas
kao što blagu daješ vode u korito
Strogi arhanđeo – zaštitnik slabih i palih
Bit ću ti dobra i smjerna
Onako kao što mora od pamtivijeka
Baš kao sve tvoje divne dražesne žene
Prigrljene nezgodnom ženstvu usprkos
Tvoj slatki izazov i dobrostivi oprost
velikodušnost tvoja široka je, gazda!
Nisi me nikad bičem
makar te, priznaš, kajanje zbog toga tišti
oh, kako bih rado da mogu!
Da mogu biti dobra dovoljno
I blaga i vjerna i nježna i mila
Smiješeća slika, radosno roblje
Ruku spremnih na pljesak
Da budem dovoljno dobra za tebe,
samo za tebe,
hitra i tiha da ne primijete
oholi bozi neba i podzemlja
da milost molim samo od tebe
na koljenu ponizna
bit ću dobra, oh, bit ću ti dobra
samo drugi mi puta
donesi i malo mesa u zdjelicu
od ovih se kostiju ne mogu pošteno najesti. (stara teta 24.11.2016. 09:11)
Dinaja, Lidija i ja se dobro znamo i ne radi se o tome da bilo što kritiziram, nego o tome kako konkretno pomoći. Ne želim praviti išta veliko od pomoći koju osobno pružam određenoj osobi, ali znam što joj to znači kada se može osloniti na konkretno. Ostaje problem da se žene boje udružiti čak i sa ženama koje su u istoj situaciji, a tu treba puno raditi. (Demetra 24.11.2016.
09:19)
@stara teta... odlična je tvoja pjesma... da bila je to divna večer...
žao nam je što se nismo ssreli s tobom, ali Zdenko je počeo snimati novi film... imao je dogovor s režiserom... morali smo otići ... vjerujem i druženje kasnije je bilo odlično, toplo, prijateljsko...
hvala ti na pjesmi i osvrtu... :) (Dinaja 24.11.2016. 09:20)
Svojim izričajem obogatili ste priredbu i namjenu svega toga. Plemenito i jako lijepo. (Sukiyaki 24.11.2016.
11:14)
mora biti posebno kad jelčić čita tvoju poeziju :D (NF 24.11.2016.
11:18)
@Demetra...da, to je dugačak proces... imala sam pacijenticu i prijateljicu u Švicarskoj... bila zlostavljana u djetinjstvu... o njoj sam pisala u "Anatomija jednog samoubojstva"...
"Postat ću ambasadorica boli, otvorit ću ambasadu za žene u radničkoj četvrti u kojoj sam odrasla i bit ću izlječitelj njihovih strahova i njihovih želja, branit ću ih od Migreninog carstva i žudnji za odlaskom u svijet glamura i lažnog sjaja. Učit ću ih kako da na vrijeme otkriju san koji nesvjesno žive. Mladić u snu me je frulom pozvao u zemlju mira i spokoja. Slijedit ću ga i tamo još jednom udahnut ljepotu koja se krije u mirisima čempresa i starih kestenova na blagim brežuljcima uz jezero, a onda ću povesti žene u borbu protiv bolova koje izazivaju vukovi koji u noćima zavijaju pred njihovim spavaćim sobama."
cijeli njen život je bio okrenut naopačke... izbljedjela sjećanja i miris muškarca ju je strašio... udala se, ali brak sa nježnim, obrazovanim muškarcem nije bio sretan... sanjala je sreću koju nije mogla dohvtiti... nije mogla prihvatiti tjelesnu ljubav... a nije znala zašto... sve do onog trena kada se odledila lednica njene podsvjesti... sjetila se, vidjela lice nasilnika... ali njoj je tada bilo pedeset godina... tužna je njena priča... i tužan kraj ima...
zato treba odmah početi terapiju sa mladim zlostavljanim djevojkama... i mislim da to psihoterapeuti u u drugama rade... treba im vratiti samopouzdanje i osjećaj osjećanja ljubav... snagu da progovore...
ali zlostavljači i naslinici, što učiniti s njima... kako njima ukazati na zlo koje čine... kako ih pripitomiti... kako raskrinkati sve pedofile... pojednici su nemoćni... ali eto otkriveno je na Europskom sudu za ljudska prava da je svaka država odgovorna za nasilje u obitelji, na cesti, u školi, u crkvi... dravno pravosuđe je obavezno i saslušati rtve... ispitati i osuditi nsilnike... dakle timski rad je jedina šansa da se zaustavi...
ali za sada je to Utopija, traganje za atlatidom, elja da ostvarimo civitas solis...
no ne smijemo odustajati... svatko na svoj način... vanvladine udruge to čine, pjesnici pokušavaju na svoj način...
zloastavljani se moraju osloboditi straha i progovoriti... jedino tako se može pokrenuti istinska mašinerija protiv svakog nasilja... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:28)
@Sukiyaki...nadam se, uspjet ćemo u zlostavljanima odagnati strah i nagovoriti ih da progovore... :) (Dinaja 24.11.2016.
11:31)
@NF... Brđanka mu je dotaknula dušu... rekao mi je kasnije,
skoro pustih suzu... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:32)
Brđanka je pjesma koja zaista dotiče dušu, predivni stihovi mila! (Gurmanka 24.11.2016.
11:35)
Čestitke na uspješnoj večeri! (viviana 24.11.2016.
11:38)
@Gurmanka...hvala ti... oduvjek stihom izričem ono inače neizrecivo... trudim se jezik srca pretoćiti u izričaj... usrećuješ me,
osjetila si... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:45)
@viviana...hvala ti, da, bila je uspješna večer...
i uistinu, moda je pjesma tvoje poznanice pročitana sinoć... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:46)
I ja se tome toplo nadam. Svaka vam čast! (Sukiyaki 24.11.2016.
14:43)
Profesor Sremec je uvijek tvrdio da društo ima problem ako ističe i izdvaja ženu kao posebnu jedinku i to kao seksualni objekt, a ne spominje onu crnu stranu.
Zasmetalo me jučer predstavljanje udruga koje je na kraju zasladila kandidatkinja za gradonačelnicu (zakasnila Mrak Taritaš) Večer je trebalo prepustiti samo umjetnicima.
Poslije tete sam otišao jer pjesnika više nije bilo, a domjenak bi mi zagorčao pogled na dičnu gospođu pa bi mi se cijela večer smračila. Što bi rekao Dvornik neću politiku u svoju butigu.
Hvala na slikama! (Sjedokosi 24.11.2016. 14:58)
@Sukiyaki...nadam se uspjet ćemo, ako ništa drugo, umanjiti njihove strahove... pokazati solidarnost i ljepotu suživota... naše poruke njima su pune ljubavi i suosjećanja... :) (Dinaja 24.11.2016.
15:43)
@Sjedokosi...organizatorica događaja surađuje s tim udrugama... bile su najavljene na plakatu...
predstavnice su ukratko opisale svoje djelovanje... ali one su i prenositeljice naših poruka njihovim štićenicama...
to što je gospođa Mrak zakasnila i propustila veliki dio večeri ide na njezinu dušu... jer poetska večer niije imala politčke konotacije, a ona je samo trebala čuti ona dva pročitana pisma i pjesmu anonimnih žena... i poruku pravnice udruge Ba Be... vrhovni moćnici u državi bi se trebali pobrinuti o počiniteljima... to je ona nažalost propustila... Zdenko i ja smo morali otići ranije, zbog jednog drugog dogovora... tako da smo propustili domjenak i druženje... Ranka je napisala... bilo je ugodno... :) (Dinaja 24.11.2016. 15:52)
I od mene čestitke na uspješnoj pjesničkoj većeri, a i pridružujem se osudi svih vrsta nasilja... (crna svjetlost 24.11.2016.
16:23)
@Crna svjetlost...hvala ti... da, stop svakom nasilju ... :) (Dinaja 24.11.2016.
16:37)
.....a ti nam možeš, ustvari, pisati i pričati samo o ljubavi, kao najboljem oružju protiv nasilja.......grlim vas s juga :* (Moja Moda 24.11.2016.
17:03)
@Moja Moda...hvala ti draga... vidjela sam i Mostar je imao
poetsku veöer ... stihom protiv nasilja... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 24.11.2016. 17:19)
Kad se otvore vrata sna, sve suze iščeznu ...vjerujem čak i za Brđanku ...uh... ;) (Evora 24.11.2016.
18:00)
@Evora...hvala ti draga... Brđanka je govor moga srca... :) (Dinaja 24.11.2016.
18:08)
Praštaš i šutiš. (ZlicaOdOpaka 25.11.2016.
10:44)
@ZlicaOdOpaka...da... :) (Dinaja 25.11.2016.
17:04)
Tvoja Brđanka smrzava i opominje. (Lastavica 24.11.2016. 07:49)
koje sam pisala u tuđini... onda kada je tutnjao rat na Balkanom...
rat, jedno od najsnažnihih nasilja čovjeka nad čovjekom... :) (Dinaja 24.11.2016. 07:54)
želimo sudjelovati u borbi protiv svakog nasilja... :) (Dinaja 24.11.2016. 08:27)
Molim te pošalji mi fotke! (Sjedokosi 24.11.2016. 08:35)
ali vjeruj mi, psihologinja i pravnica su govorila o tome... udruge se trude,
ali zlostavljane mori strah i sram... pjesnici širom hrvatske i regije pokušavaju stihom tim ženama porućiti ne boj te se... ako ti imaš neku ideju... reci, napiši, javi se organizatorici večeri poezije... stihom protiv nasilja... :) (Dinaja 24.11.2016. 09:04)
žao mi je što smo se u onolikom mnoštvu mimoilazile, došla sam "na knap", poslije posla, i nastupala posljednja sa svojom pjesmom. na žalost, ti i Zdenko otišli ste ranije i niste sudjelovali u kasnijem druženju u holu, bilo mi je drago pozdraviti se sa poznatima, i upoznati još neznane. posebna zahvala lidiji i lili (znamo se od ranije s nekih drugih događanja), na odličnoj organizaciji. i sjedobradi je otišao ranije, no tokom večeri radili su tramvaji i mobiteli. i ja te molim da mi pošalješ koju slikicu.
JA SAM TVOJA...
Bit ću ti dobra!
Pogladit ćeš me po glavi
I uperiti pogled u daljinu,
Stari kauboj zadovoljan stanjem svojih krda
Svojim psetom do nogu
i činjenicom da ovog proljeća
I nema previše kiša.
Bit ću ti dobra, najbolja
Bit ću brižna kao Saraja
Prije rezanja kožice svojega gazde
I skidat ću mrvice pomno s revera tvojeg odijela
- Što nisi vodila o tomu brigu na vrijeme?-
Bit ću ponosna tako odabrana
u mnoštvu vrhunske robe s tržnice mekoga mesa
oh, kako istančan ukus
Ako me barem pogledaš na čas
kao što blagu daješ vode u korito
Strogi arhanđeo – zaštitnik slabih i palih
Bit ću ti dobra i smjerna
Onako kao što mora od pamtivijeka
Baš kao sve tvoje divne dražesne žene
Prigrljene nezgodnom ženstvu usprkos
Tvoj slatki izazov i dobrostivi oprost
velikodušnost tvoja široka je, gazda!
Nisi me nikad bičem
makar te, priznaš, kajanje zbog toga tišti
oh, kako bih rado da mogu!
Da mogu biti dobra dovoljno
I blaga i vjerna i nježna i mila
Smiješeća slika, radosno roblje
Ruku spremnih na pljesak
Da budem dovoljno dobra za tebe,
samo za tebe,
hitra i tiha da ne primijete
oholi bozi neba i podzemlja
da milost molim samo od tebe
na koljenu ponizna
bit ću dobra, oh, bit ću ti dobra
samo drugi mi puta
donesi i malo mesa u zdjelicu
od ovih se kostiju ne mogu pošteno najesti. (stara teta 24.11.2016. 09:11)
žao nam je što se nismo ssreli s tobom, ali Zdenko je počeo snimati novi film... imao je dogovor s režiserom... morali smo otići ... vjerujem i druženje kasnije je bilo odlično, toplo, prijateljsko...
hvala ti na pjesmi i osvrtu... :) (Dinaja 24.11.2016. 09:20)
"Postat ću ambasadorica boli, otvorit ću ambasadu za žene u radničkoj četvrti u kojoj sam odrasla i bit ću izlječitelj njihovih strahova i njihovih želja, branit ću ih od Migreninog carstva i žudnji za odlaskom u svijet glamura i lažnog sjaja. Učit ću ih kako da na vrijeme otkriju san koji nesvjesno žive. Mladić u snu me je frulom pozvao u zemlju mira i spokoja. Slijedit ću ga i tamo još jednom udahnut ljepotu koja se krije u mirisima čempresa i starih kestenova na blagim brežuljcima uz jezero, a onda ću povesti žene u borbu protiv bolova koje izazivaju vukovi koji u noćima zavijaju pred njihovim spavaćim sobama."
cijeli njen život je bio okrenut naopačke... izbljedjela sjećanja i miris muškarca ju je strašio... udala se, ali brak sa nježnim, obrazovanim muškarcem nije bio sretan... sanjala je sreću koju nije mogla dohvtiti... nije mogla prihvatiti tjelesnu ljubav... a nije znala zašto... sve do onog trena kada se odledila lednica njene podsvjesti... sjetila se, vidjela lice nasilnika... ali njoj je tada bilo pedeset godina... tužna je njena priča... i tužan kraj ima...
zato treba odmah početi terapiju sa mladim zlostavljanim djevojkama... i mislim da to psihoterapeuti u u drugama rade... treba im vratiti samopouzdanje i osjećaj osjećanja ljubav... snagu da progovore...
ali zlostavljači i naslinici, što učiniti s njima... kako njima ukazati na zlo koje čine... kako ih pripitomiti... kako raskrinkati sve pedofile... pojednici su nemoćni... ali eto otkriveno je na Europskom sudu za ljudska prava da je svaka država odgovorna za nasilje u obitelji, na cesti, u školi, u crkvi... dravno pravosuđe je obavezno i saslušati rtve... ispitati i osuditi nsilnike... dakle timski rad je jedina šansa da se zaustavi...
ali za sada je to Utopija, traganje za atlatidom, elja da ostvarimo civitas solis...
no ne smijemo odustajati... svatko na svoj način... vanvladine udruge to čine, pjesnici pokušavaju na svoj način...
zloastavljani se moraju osloboditi straha i progovoriti... jedino tako se može pokrenuti istinska mašinerija protiv svakog nasilja... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:28)
skoro pustih suzu... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:32)
osjetila si... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:45)
i uistinu, moda je pjesma tvoje poznanice pročitana sinoć... :) (Dinaja 24.11.2016. 11:46)
Zasmetalo me jučer predstavljanje udruga koje je na kraju zasladila kandidatkinja za gradonačelnicu (zakasnila Mrak Taritaš) Večer je trebalo prepustiti samo umjetnicima.
Poslije tete sam otišao jer pjesnika više nije bilo, a domjenak bi mi zagorčao pogled na dičnu gospođu pa bi mi se cijela večer smračila. Što bi rekao Dvornik neću politiku u svoju butigu.
Hvala na slikama! (Sjedokosi 24.11.2016. 14:58)
predstavnice su ukratko opisale svoje djelovanje... ali one su i prenositeljice naših poruka njihovim štićenicama...
to što je gospođa Mrak zakasnila i propustila veliki dio večeri ide na njezinu dušu... jer poetska večer niije imala politčke konotacije, a ona je samo trebala čuti ona dva pročitana pisma i pjesmu anonimnih žena... i poruku pravnice udruge Ba Be... vrhovni moćnici u državi bi se trebali pobrinuti o počiniteljima... to je ona nažalost propustila... Zdenko i ja smo morali otići ranije, zbog jednog drugog dogovora... tako da smo propustili domjenak i druženje... Ranka je napisala... bilo je ugodno... :) (Dinaja 24.11.2016. 15:52)
poetsku veöer ... stihom protiv nasilja... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 24.11.2016. 17:19)
srijeda, 23.11.2016.
Stop svakom nasilju... Parisov sud... ili san u snu... odsanjan... U mreži vremena titra iluzija grijeha, nasilje opisano od pamtivjeka, ozrcaljeno u legendama, u bajkama, u pričama.  U snu koračah vrtom Hesperida vidjeh čuvara zlatnih plodova i Eridinu krađu, uklesan natpis, najljepšoj, prepoznah jabuku razdora, oćutjeh zatomljenu srdžbu, raskalašenu taštinu sujetnih boginja, Parisov sud, uzrok ratova, njegovu patnju i bol kao znamen dobrote tvorca. U kutku vječnosti vizija ljepote, bljesak zlatne spirale, znamen beskraja. San u snu i nepostojeće riječi, neprevedive, složene od zvuka groma i svjetla munja, vrata novog svijeta. Vidjeh potonuće bezumlja, u bezdanu pakla nestajanje sjena. Budim se, tu si, okrunjen znamenjem oprosta, privid uskrsnuća umirućeg boga, u Artemidinom gaju ljubav... Usrećuje... ne dozvolimo Eridi da ostavi jabuku razdora u blogovrtu zlaćanih plodova... ! Dijana Jelčić  Oznake: Erida, parisov sud, stop nasilju |
- 07:47 -
Komentari (50) -
Isprintaj -
#
Strepnja od Parisovog suda je strepnja od bilo kog suda,
tko je bolji, tko gori.
I odatle često proistekne nasilje. (Lastavica 23.11.2016. 07:49)
@Lastavica...da, to je TO...
nasilje od pamtivjeka... ne samo muškaraca nad ženama...
danas imamo večer pozije... stihom protiv nasilja nad ženama...
a tri glumca, tri muškarca će govoriti poeziju... nema razlike... :) (Dinaja 23.11.2016. 07:55)
Znam tvoju odličnu pjesmu za tu večer.
Nadam se da ćeš je sutra objaviti ovdje. (Lastavica 23.11.2016. 08:01)
@Lastavica... hvala ti na vrednovanju pjesme...
možda je sutra objavim... :) (Dinaja 23.11.2016. 08:03)
stop nasilju ali tesko,tesko uvijek ima budala i rata.. (Euro 23.11.2016.
08:05)
@Euro...nažalost imaš pravo...a tebi hvala na smijehu... :) (Dinaja 23.11.2016.
08:07)
ah, zločesta Erida , Hesperida i Ide sve redom......jabuka je ostavljena meni (Kunigunda 23.11.2016.
08:11)
@Annaboni... svaka žena bi poželjela onu s natpisom najljepšoj, ali ne darovanu od Eride... i ne darovanu uvjetno... ono, ako ti meni i ja ću tebi... užasavam se od toga... :) (Dinaja 23.11.2016.
08:21)
Prigodno,ipak želim vjerovati da je većina na strani dobra :) (Gurmanka 23.11.2016.
08:45)
@Gurmanka...i ja draga vjerujem u dobro u ljudima... :) (Dinaja 23.11.2016.
08:47)
Protiv svakog sam nasilja...ali badava, priroda i zasniva svoj napredak na večitoj borbi i nasilju.
Koliko god se borili, snaga jačega, pobjeđuje. Zar nismo svedoci toga svaki dan, na svakom mjestu?? (mecabg 23.11.2016. 08:48)
@mecabg...da, ako vjerujemo Darinu, ali ja sam davno odustala od
Toga... nije zakon dungle, nego tolerancija i suživot su stvorili čovjeka...
njegujmo čovjeka u sebi... neka Cvijeta zrno dobrote u nama...
ne možemo mijenjati svijet, ali možemo sebe... :) (Dinaja 23.11.2016. 09:05)
Sad si u vijestima s bloga, čestitam! (Lastavica 23.11.2016.
09:19)
Eto , meni bez natpisa........ko uopće drži do onoga što se napiše........
Cijeli ovaj prostor postao je konglomerat svekolike ljubavi, podbadanja i ironije, salmonele u nastavcima, i još puno toga bez pokrića...Nema smisla boriti se s vjetrenjačama i živjeti : jedan dan, jedan post pa nek se ljudi " druže" ( moš misliti ) makar i kurtoazno......Ja tako ne funkcioniram! (Kunigunda 23.11.2016. 09:27)
Jučer mi je prijateljica rekla kako ima večer poezije na tu temu, te, kako želi da pjesma bude dostojna teme.
grozim se svake vrste nasilja, ali, iskreno, nisam sigurna da li razumijem u potpunosti žene koje šutke trpe nasilje i pristaju ostati živjeti u takvoj situaciji, no, trudim se i to. u svakom slučaju suosjećam. (durica 23.11.2016. 09:59)
Što god pisali, kakve god hvalospjeve izgovarali jedni drugima sve je to ništa, iako lijepo zvuči, sa stvarnim djelovanjem. Trebalo bi se spustiti sa piedestala samopromicanja i samozatajno raditi upravo tamo gdje je najpotrebnije. Nemoj to shvatiti kao kritiku tvog stvaralaštva jer je obimno i sjajno, ali kao i Ana moj stav je drukčiji. Pjesnici će recitirati svoje stihove na tu temu, a kaj iza toga? (Demetra 23.11.2016.
10:12)
@Lastavica...danas neka budu pozviv... stop nasilju,svake vrste...
i @morska zvijezda je napisala pjesmu... veöeras äemo stihovima
uskliknuti... Stop nasilju... ne samo nad ženama... :) (Dinaja 23.11.2016. 10:13)
@Annaboni...meni je blosfera draga u ne mogu drugačije...
žao mi svaki puta kada se neki blog ugasi... a svi mi imamo putra na glavi...
svi smo griješili... nema bezgriješnih... tek spoznajom osobnih grijeha možemo opraštati drugima... a jabuka razdora, da pojavi se... pojavljuje se od Adama i Eve... pojavila se u legendi... pojavljuje se raznim epohama...
Eneida se ponekad utjelovi u svakom od nas... treba ju prepoznati i ugušti na samom početku... prije nego se upuštamo u trgovinu na sajmištu taštine... svi ljudi su slićno sretni, a svaka tuga i nesreća je drugačija...
postoje trenuci u kojima smo ranjivi... ne smijemo dozvoliti razbuktavanje želje za osvetom... osvetnik se puni gorčinom... @Nisa je jučer odlućila otići... to me zabolilo... do suza... bila je tu godinama, a otišla je dostojanstveno... u tome je njena veličina... :) (Dinaja 23.11.2016. 10:27)
@Durica...da večeras će diljem Hrvatske i europe biti večer poezije...stihom protiv nasilja... bit ćemo povezani radiovezama...
različitost pjesama Koje su najavljene dokazuje i različitost doživljaja nasilja i zlostavljanja bilo Koje vrste... o tome se govori i piše već godinama... nudi se pomoć zlostavljanima... pitam se možemo li uistinu
zaustaviti nasilje... hoće li nasilnici razumjeti naše poruke... ? (Dinaja 23.11.2016. 10:32)
@Demetra...potpuno se slažem s tobom... upravo sam to pitanje postavila u odgovoru @Durici... hoće li nasilnici čuti i razumjeti naše poruke... sumnjam... nažalost je to velika istina... ovakve večeri se ponavljaju već godinama...sve više udruga se prijavljuje s porukama, a nasilje se nastavlja... možda je to samo naša želja da opravdamo svoju nemoć... jer nemoćni smo... Jura je nešto drugo od Justicije... kao oživjeti Justiciju... kako joj darovati moć nad svijetom?... :) (Dinaja 23.11.2016.
10:44)
mali poetski doprinos borbi protiv nasilja u obitelji."Hrvatska obilježava Dan borbe protiv nasilja nad ženama
Nakon što su na Općinskom sudu ubijene tri žene tijekom brakorazvodne parnice Sabor je proglasio je 22. rujan Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama."
moj komentar:
povodom dana nenasilja nad ženama...
sve je to sitno, doduše, i malo može pomoći, pa pokušajmo. no kako promijeniti svijest i stavove ove naše zatucane klerikalne, malograđanske i neuke sredine, gdje nam kojekakvi doktorčići neznamčega kroje nebulozne zakone, jedan zakon u kontradikciji s drugim, pa kak paše sucu, fiškalu i susedu. kako promijeniti shvaćanje žena da ne moraju biti nužno osuđene na vječno premlaćivanje, tjelesnu i emocionalnu ugrozu. kako navesti nekog našeg guduraša domesticusa vulgarisa da ženu i dalje ne tretira kao predmet, prema tako "krasnim" biblijskim shvaćanjima, vrlo jasno deklariranim i u starom i u novom zavjetu, u kuranu, iako u našem zakonu stoje drugačije riječi? kako osvijestiti mozak one koja, razbijenih rebara, pred doktorom moljaka da se ne piše nikakva priijava jer je, eto, nes/pretnica, pala po štengama? i kako osigurati životni prostor ženi koju pijandura usred noći izgura van u spavaćici. i onda vele: pa rastani se! a kuda će ona, kad ima malu plaću, nedovoljnu za hranu, a kamoli za najam sobice, kako će s djecom, kad naše revne socijalne radnice se priklone mužu jer, eto, on ima jednu sobu više i više para, a sve je to "...na dobrobit djeteta..." .. o tomu imam cijeli esej, samo pokušaj da se problem razloži na najbitnije točke, a onda djeluje na promjene pojedinačnog i općeg društvenog stava, promjena rakursa sagledavanja nesreće u vlastitoj svijesti i djelovanje na svoje najbliže. barem to. misli globalno, djeluj lokalno! (stara teta 23.11.2016. 11:45)
@stara teta... odličan komentar hvala ti... ovo večeras i sve one prohujale večeri stihom protiv nasilja nad ženama je znak solidarnosti sa zloastavljanima... da osjete da smo tu... da susjećamo s njima... pojedinac ne može ništa, ali treba pustiti glas... darovati im snagu... evo moje prve pjesme na tu temu...
Zaboravi,
promjeni obrazac,
zaustavi sjećanja,
nasmiješi se.
Osmijeh ti dobro stoji.
Opiši osjećaj,
iskorak u nepoznato,
u neslućeno,
u bezdan mogućnosti.
Utroba vremena,
maternica svemira,
kaos početka,
bez prošlosti.
Uzdigni Nikin pobjednički stijeg,
koračaj,
izvrši obećanje.
U ognju patosa
je istina.
Kreni sunčanom stranom,
ne okreći se,
iza ostaje sjena,
uporna,
bezbojna pratilja,
robinja mraka.
Uroni u sebstvo,
ostani vjerna sebi
i Heraklitovoj vatri,
bliskosti sa logosom,
početku prije
rađanja bogova,
temelju svijeta.
Budi bestjelesni plam,
živuća baklja
neugasivih čežnji
za daljinama,
suho blistanje svijesti
do katarze,
do iskona mudrosti.
Dijana Jelčić (Dinaja 23.11.2016. 12:59)
Društvo temelji svoj opstanak na ideji korigiranja gole sile iz prirode. Ništa pametnije još nismo iznašli, ali i to je nešto. (j. 23.11.2016.
13:02)
@j. ...da... ostaje pitanje je li to moguće?... priroda je moćnica prostor vremena... pokazuje svoju moć potresima... kao zaustaviti ljudsko nasilje... reci mi... :) (Dinaja 23.11.2016.
13:28)
kako da pomognemo ženama koje su nezaposlene, nemaju kud otići, nemaju niti za dobrog advokata, boje se jer su samo tako naučile???
i, ne zaboravimo, nasilje nad čovjekom ne znači samo udaranje šakama i urlanje, glasna prijetnja smrću! sve obično počinje najprije od ponižavanja, emocionalne ucjene i psihičke torture. mnoge stvari vide se poslije odlaska, poslije razvoda, pogotovo kakav je čovjek. kad poslije svega priča o bivšoj/bivšem sve najgore, opanjkava, i dalje osuđuje, pogotovo kad spominje čega se trebalo materijalnog odreći, fuj.
evo, da ne pričamo samo o jadnim ženama, imala sam priliku razgovarati o problemima koje su doživjeli očevi koji su se borili za skrbništvo nad djecom, i to sa zrcalnim razlozima: nemarna supruga, ogrezla u šopingiranju, bez imalo savjesti i samilosti za potrebe djeteta, niti za trunku angažmana u obiteljji. nezrele osobe, odrasle pod utjecajem malograđanštine i mainstreama, bez vlastitog stava, nego doslovno preuzetih shvaćanja od kojekakvih kolegica, prijateljica, susjeda i časopisa tipa gloria, gracija, patricija, fujcija. bljak!
kolike su to isto prošle, kroz cijelu ljudsku povijest, osim u doba prvobitne zajednice, žena je samo tegleća marva. dok se mozgovi ne promijene, dotle nema pomaka. no, evolucija je prespora stvar, tehnologija i "socijalni napredak" su nas pregazili. zakoni čopora su degenerirali počevši s prvobitnom akumulacijom kapitala. koju su si priuštili oni koji su imali veću snagu, bolju toljagu i strašljivije pajdaše.
...dok se u muškom mozgu prestane odvijati drama „alfizma“, ženskim mozgovima ne razbudi osnovni nagon za samoodržanje, dotle će pjesnici uzalud pisati svoje pjesmuljice. ne nadam se boljitku. ovakve manifestacije mogu samo osnažiti naše vlastite misli i stavove. ajd, makar to. jer, oni koji misle kao mi, barem će nastojati svoju djecu odgajati u poštovanju prema drugom ljudskom biću, bez obzira je li to žena, starčić ili slatka beba. u pitanju je samo osnovno poštovanje prema onom koji živi tu, kraj tebe. (stara teta 23.11.2016. 13:41)
@stara teta...eh draga moja tko to razumije osjeća, tko je prošao stajanje pred vratima smrti... zlostavljane žene jesu... njihove boli i njihova ranjavanja nisu usporediva, a niti opisiva... fotografije govore u njihovo ime... a i one Koje su spaljivane u vrijeme inkvizicije... ma ne bih o tome...
prije svega žena... ženau ženi... ljubav... a potlaćene u ime ljubavi šute... @Duruca je napisala odličnu pjesmu... on ju je volio na svoj način... i eto,
to je TO... mnoge iz ljubavi i u ime ljubavi u koju vjeruju šute... a tko im može garantirati sigurnost ako progovore?... u tome je Problem... mi stihom pokušavamo šapnuti, tu smo za vas, mi vam vjerujemo... :) (Dinaja 23.11.2016. 14:10)
najžalosnije je da vjeruju u nekakvu imaginarnu ljubav, jer ne mogu vjerovati u - čovjeka! možeš li zamisliti osobu s vlastitim prihodima, školovanu, uvaženu, koja me zove da joj saniram ozljede koje je "zaradila" od nasilnog muža-mentalnog kamenjara i sadista, no moli sklopljenih ruku da ne pišem prijavu policiji, ako dozna ubit će je. ili, drugi, treći i peti put, objašnjava da se trknula u kuhinjski ormar. isto tako kad se susjedi žale na neprestanu buku, jauke i plač pa pozovu policiju, "gazda" im sve "stručno " objasni, da žensku zapravo boli glava, ima migrenu, osjetljivih je živaca, bla, bla. ili u pritvoru završe oboje. a mi možemo samo gledati i pružiti razumijevanje! (stara teta 23.11.2016.
14:30)
Stop nasilju uvijek i za vijeke vijekova...
ali koga briga, danas ljudi žive svoj život i uopće se ne osvrnu na tako nešto, koliko sam samo puta pročitala, netko je zlostavljan čak na ulici a nitko nije pomogao...sve su to na žalost isprane riječi...
malo je onih koji zaista mare za zlostavljane ajoš na kraju mnogi i osuđuju zlostavljanu osobu... (jedna dusa a nas dvoje 23.11.2016. 14:35)
Nažalost, nasilje je svuda oko nas i u velikoj količini. Ne znam što je tomu razlog, sigurno nije opravdan, nadajmo se da će ova pjesma ublažiti ove velike razdore nasilja koji se kriju iza skoro svakog ugla. ;) (Pozitivka 23.11.2016.
15:15)
sve ti je to šuć-muć-pa-proli. dok se izvjesne javne kreature, kvazipsiholozi, pedagoški djelatnici, socijalni teoretičari etc. ne počnu šetati zajedno sa socijalnim radnicima i patronažnim sestrama po terenu, pa tu i tamo u sudske dvorane slušati svjedočenja, pa malo u sabor gdje zadrigli brđani i uštogljeni purgeri s leptirkama odabiru kontroverzne i kontradiktorne zakone (konkretno neizbrušeni zakon o obitelji, zakon o braku i slične trice) o kojima nemaju pojma, no ipak se usuđuju izglasavati jer su oni jako pametni i ne treba im uvid, i dok će kojekakve markičke i dalje zarađivati lovu na drugima nepoznat način, a javno proklamirati katolibanske zahtjeve "većinskog obćinstva".
ma tu je problematika jako gadna, primitivizam našeg odgoja, nebulozni zakoni, neprovođenje ni onoga što garantiraju osnovna ljudska prava i ustav. ne toliko zbog krive "pravologije", nego zbog zatucanosti i rigidnosti psihe običnog čovjeka da išta mijenja u ponašanju. posebno napredak onemogućuje ekonomska i egzistencijalna nesigurnost, materijalna oskudica i strah kako će se preživjeti. daklem, pitanje i države i odgoja, i utjecaja okoline, a pogotovo materijalnih uvjeta za osiguranje životnog minimuma. ne govorim "standarda", jer smo danas, više nego ikad, postali kastinski sustav. kojim zapravo vlada zakon džungle: požderi ili budi požderan. na žalost, danas se mladi ne/odgajaju upravo u tom pravcu: gazi sve oko sebe da budeš naj-naj, najbogatitji, najcjenjeniji, najglavniji, jer - ti to zaslužuješ. a ostali nek se snalaze ili krepaju. pravi kapitalistički raj, dostojan i malthusa, hobbesa, smitha i machiavellija. (stara teta 23.11.2016. 15:20)
"Uopće ne vidim kako ću dalje. Možda najbolje da se razbolim i umrem."
To stoji u jednoj od zadnjih poruka koje mi je napisala moja znanica, pjesnikinja, s jednom objavljenom zbirkom poezije strašno dobrih pjesama 'da se naježiš', s adresom 'negdje na zagrebačkim ulicama' jer je beskućnica, jer je spašavajući se od životnih uvjeta u obitelji i svega onog čemu je bila izložena a nije mogla, nije htjela više trpjeti, dospjela.... nigdje. Bez ikoga tko bi joj stvarno htio a mogao pomoći. Uz svo poštovanje jedne ovakve inicijative za koju pročitah ovdje da se održava već godinama, Ona bi trebala čitati svoje pjesme na večeri poezije posvećenoj borbi protiv nasilja nad ženama.
I ako bi joj se stvarno konkretno nečim moglo pomoći, to bi imalo smisla.... (viviana 23.11.2016. 16:14)
tu je poanta. nužno je suosjećati, napraviti barem mali korak da se o problemu čuje, piše, znade. a ovo što prolazi tvoja prijateljica je vrlo česti završetak ovakvih situacija. na žalost, nije uspjela preokrenuti pravdu na svoju stranu. dolazi tu do apsurda, kažu: potraži pravnu pomoć. a pravnika treba platiti! postoje javni pravobranitelji, postoje zakoni, no dok dojdeš na red, krepaš. da ne spominjem raznorazne vijuge i slijepa crijeva naših zakona, propisa i birokratskih nesmiljenih čekićanja. od poezije i knjiga se rijetko tko obogatio i napravio osnovu za egzistenciju. to mogu samo idealisti. a oni prevareni, pretučeni, izmaltretirani k tomu mogu obijati pragove kojekakvih institucija. na žalost, kad sam bila u gabuli morala sam se sama pobrinuti da pročitam zakone, da se sama obranim na sudu, da sama potegnem prava. u državi gdje nema nikakvih financijskih mogućnosti za konkretnu pomoć (mi nismo kapitalističko društvo tipa švedska ili finska da nam socijala osigurava stvarni životni minimum, no to blagoizvolimo zaboraviti, pa se uzaludno već desetljećima nadamo pristojnom životu za našu novorođenčad, za jaslice, vrtiće i mogućnost kvalitetnog školo0vanja, odmora, bavljenja sportom etc.) možemo se osloniti samo na one koji suosjećaju s patnjom. pjesništvo je samo blagi melem. no ponekad i dignuti prst! j´accuse! (stara teta 23.11.2016.
16:39)
Bojim se Dinajice da će nasilja uvijek biti ali upravo zbog toga moramo svi apelirati na svj način. Ti to jesi i bravo za tebe draga. (Sukiyaki 23.11.2016.
16:46)
Nasilja ima od pamtivijeka, i na žalost biti će ga zbog nekih budala, ali se nikad ne trebamo prestati boriti protiv nasilja svih vrsta... (crna svjetlost 23.11.2016.
17:22)
Žalosti ta činjenica da je i previše zla uokolo nas :-( (dnevnikJR 23.11.2016.
17:41)
Ja ne mislim da se poezijom i prozom ne može protiv nasilja
i da to ne pomaže, dapače. Treba probuditi svijest o tome,
treba biti zvijezda vodilja, treba dići svoj glas...
I ne može se to uspoređivati s izravnim pomaganjem,
sos-telefonima, psihološkom pomoći, sigurnim kućama...
ali je isto potrebno.
Možda neće doprijeti do neke napaćene duše, ali hoće
do onih koji to trebaju čuti. Društvo treba senzibilizirati za problem. (Neka druga 23.11.2016. 19:51)
Slažem se, stop svakom nasilju,
ali ovdje ga ima i puno prikrivenoga,
pa slijedi iza "da draga" i sličnih umiljenica :)
P.S. Bilo bi glupo sebe amnestirati od negativnosti,
jer i prelaženje preko nasilja, nasilje je, na bar neki način. (dražeN ;) 23.11.2016. 21:36)
Pridružujem se ovom Stopu od sveg srca.
Lp. (međiko 23.11.2016. 22:41)
@stara teta...sinoć se dogodila ljepota... kao uvod u pjesničku večer u Dubravi smo čuli izvješće nevladinih udruga Koje se brinu o zlostavljanim ženama... navedeno je nekoliko primjera na koji način su im pomogli... pozvani su svi zlostvaljani i nama je rečeno da širimo njihove adrese, mailove i tefonske brojeve među onima za Koje znamo da trebaju tu vrstu pomoći... pravnica udruge Ba Be nam je govorila o slučaju iznesenom pred europski suda za ljudske prava... dobili su potvrdu da je svaka država dužna, spriječiti i osuditi bilo kakvu vrstu nasilja... :) (Dinaja 24.11.2016.
06:48)
@viviana...sinoć u prepunoj dvorani su pročitana dva pisma i jedna pjesma anonimnih, zlostavljanih žena... nisu željele pred publiku... ali eto moda je jedno od tih uradaka bio vapaj tvoje poznanice... :) (Dinaja 24.11.2016.
06:50)
@Sukiyaki...solidarnost sa zlostavljanima, napačenim dušama je put kojim koračamo... stihom protiv svake vrste nasilja... pokretačica tog već trogodišnjeg događanja je dobila od Europske organizacije mir u svijetu diplomu ambasadorice zlostavljanih... ubrojana je u nobelovce za mir... to je cilj poezije, put ka ostvarenju svjetskog mira i spokoja... :) (Dinaja 24.11.2016.
06:56)
@Crna svjetlost... da, stop svakom nasilju... :) (Dinaja 24.11.2016.
06:57)
@dnevnikjednerazvedenice... da, nažalost... :) (Dinaja 24.11.2016.
06:57)
@Neka druga...nadam se prodrijet će... stihom i prozom smo sinoć pokušali pozvati sve tihe i šutljive, prestršene žrtve nasilja da progovore, da se jave na prave adrese... tamo ih čekju ljudi spremni pomoći...
spremni stručno stati u njihovu obranu... pokušavamo pokrenuti mašineriju Justicije... :) (Dinaja 24.11.2016. 07:01)
@...dražeN ;)...postoje pravna i psihološka savjetovališta za potlaččene, ugnjetvane, zlostavljane... savjetovališta Koja šire pozitivnu energiju... koja je produciraju i u drugima... koja uče one koji ne znaju, kako i na koji način u sebi ugušiti, mržnju, gorčinu i želju za osvetom...
Divan je osjećaj biti u takvom društvu... sinoć nam je psihologinja prihvatilišta za zlostavljane pročitala pjesmu žene koja je nakon svih patnji ponovo osjetila ljubav i napisala pjesmu o ljubavi... :) (Dinaja 24.11.2016. 07:06)
@pozitivka...poezijom se izriče ono inače neizrecivo... pokušavamo stihom potaknuti širenje ljubavi među svim ljudima... :) (Dinaja 24.11.2016.
07:10)
@arosainmyheart...hvala ti... :) (Dinaja 24.11.2016.
07:11)
@stara teta...nadala sam se susretu s tobom... sinoć te nisam vidjela,.. bilo nas je puno... možžda smo se mimoišle... :) (Dinaja 24.11.2016.
07:12)
@jedna duša i nas dva... imaš pravo, ali upravo zbog Toga trebamo širit istinu, darovati tim ženama potporu... osloboditi ih straha... omogućiti im da pokau tko su one uistinu... :) (Dinaja 24.11.2016.
07:29)
na žalost, došla sam poslije posla, nekoliko minuta zakašnjenja, no sudjelovala sam u svemu, sve ovo što si navela potiče nas da se još više aktiviramo, barem u svojoj okolini. žao mi je što ste ranije otišli, nakon pjesničkog nastupa družili smo se i dogovarali kako ostvariti sve navedeno. jer inače će naše cjelokupno društvo zaglibiti u katolibanskim natražnjačkim patrijarhalnim običajjima. kao u biblijska vremena. 21 stoljeću usprkos.
bilo nas je punoo, dragi ljudi otvorenog srca, na kraju smo i zapjevali. nadajmo se da ćemo učiniti bar nešto o čemu smo tamo govorili. (stara teta 24.11.2016. 09:25)
tko je bolji, tko gori.
I odatle često proistekne nasilje. (Lastavica 23.11.2016. 07:49)
nasilje od pamtivjeka... ne samo muškaraca nad ženama...
danas imamo večer pozije... stihom protiv nasilja nad ženama...
a tri glumca, tri muškarca će govoriti poeziju... nema razlike... :) (Dinaja 23.11.2016. 07:55)
Nadam se da ćeš je sutra objaviti ovdje. (Lastavica 23.11.2016. 08:01)
možda je sutra objavim... :) (Dinaja 23.11.2016. 08:03)
Koliko god se borili, snaga jačega, pobjeđuje. Zar nismo svedoci toga svaki dan, na svakom mjestu?? (mecabg 23.11.2016. 08:48)
Toga... nije zakon dungle, nego tolerancija i suživot su stvorili čovjeka...
njegujmo čovjeka u sebi... neka Cvijeta zrno dobrote u nama...
ne možemo mijenjati svijet, ali možemo sebe... :) (Dinaja 23.11.2016. 09:05)
Cijeli ovaj prostor postao je konglomerat svekolike ljubavi, podbadanja i ironije, salmonele u nastavcima, i još puno toga bez pokrića...Nema smisla boriti se s vjetrenjačama i živjeti : jedan dan, jedan post pa nek se ljudi " druže" ( moš misliti ) makar i kurtoazno......Ja tako ne funkcioniram! (Kunigunda 23.11.2016. 09:27)
grozim se svake vrste nasilja, ali, iskreno, nisam sigurna da li razumijem u potpunosti žene koje šutke trpe nasilje i pristaju ostati živjeti u takvoj situaciji, no, trudim se i to. u svakom slučaju suosjećam. (durica 23.11.2016. 09:59)
i @morska zvijezda je napisala pjesmu... veöeras äemo stihovima
uskliknuti... Stop nasilju... ne samo nad ženama... :) (Dinaja 23.11.2016. 10:13)
žao mi svaki puta kada se neki blog ugasi... a svi mi imamo putra na glavi...
svi smo griješili... nema bezgriješnih... tek spoznajom osobnih grijeha možemo opraštati drugima... a jabuka razdora, da pojavi se... pojavljuje se od Adama i Eve... pojavila se u legendi... pojavljuje se raznim epohama...
Eneida se ponekad utjelovi u svakom od nas... treba ju prepoznati i ugušti na samom početku... prije nego se upuštamo u trgovinu na sajmištu taštine... svi ljudi su slićno sretni, a svaka tuga i nesreća je drugačija...
postoje trenuci u kojima smo ranjivi... ne smijemo dozvoliti razbuktavanje želje za osvetom... osvetnik se puni gorčinom... @Nisa je jučer odlućila otići... to me zabolilo... do suza... bila je tu godinama, a otišla je dostojanstveno... u tome je njena veličina... :) (Dinaja 23.11.2016. 10:27)
različitost pjesama Koje su najavljene dokazuje i različitost doživljaja nasilja i zlostavljanja bilo Koje vrste... o tome se govori i piše već godinama... nudi se pomoć zlostavljanima... pitam se možemo li uistinu
zaustaviti nasilje... hoće li nasilnici razumjeti naše poruke... ? (Dinaja 23.11.2016. 10:32)
Nakon što su na Općinskom sudu ubijene tri žene tijekom brakorazvodne parnice Sabor je proglasio je 22. rujan Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama."
moj komentar:
povodom dana nenasilja nad ženama...
sve je to sitno, doduše, i malo može pomoći, pa pokušajmo. no kako promijeniti svijest i stavove ove naše zatucane klerikalne, malograđanske i neuke sredine, gdje nam kojekakvi doktorčići neznamčega kroje nebulozne zakone, jedan zakon u kontradikciji s drugim, pa kak paše sucu, fiškalu i susedu. kako promijeniti shvaćanje žena da ne moraju biti nužno osuđene na vječno premlaćivanje, tjelesnu i emocionalnu ugrozu. kako navesti nekog našeg guduraša domesticusa vulgarisa da ženu i dalje ne tretira kao predmet, prema tako "krasnim" biblijskim shvaćanjima, vrlo jasno deklariranim i u starom i u novom zavjetu, u kuranu, iako u našem zakonu stoje drugačije riječi? kako osvijestiti mozak one koja, razbijenih rebara, pred doktorom moljaka da se ne piše nikakva priijava jer je, eto, nes/pretnica, pala po štengama? i kako osigurati životni prostor ženi koju pijandura usred noći izgura van u spavaćici. i onda vele: pa rastani se! a kuda će ona, kad ima malu plaću, nedovoljnu za hranu, a kamoli za najam sobice, kako će s djecom, kad naše revne socijalne radnice se priklone mužu jer, eto, on ima jednu sobu više i više para, a sve je to "...na dobrobit djeteta..." .. o tomu imam cijeli esej, samo pokušaj da se problem razloži na najbitnije točke, a onda djeluje na promjene pojedinačnog i općeg društvenog stava, promjena rakursa sagledavanja nesreće u vlastitoj svijesti i djelovanje na svoje najbliže. barem to. misli globalno, djeluj lokalno! (stara teta 23.11.2016. 11:45)
Zaboravi,
promjeni obrazac,
zaustavi sjećanja,
nasmiješi se.
Osmijeh ti dobro stoji.
Opiši osjećaj,
iskorak u nepoznato,
u neslućeno,
u bezdan mogućnosti.
Utroba vremena,
maternica svemira,
kaos početka,
bez prošlosti.
Uzdigni Nikin pobjednički stijeg,
koračaj,
izvrši obećanje.
U ognju patosa
je istina.
Kreni sunčanom stranom,
ne okreći se,
iza ostaje sjena,
uporna,
bezbojna pratilja,
robinja mraka.
Uroni u sebstvo,
ostani vjerna sebi
i Heraklitovoj vatri,
bliskosti sa logosom,
početku prije
rađanja bogova,
temelju svijeta.
Budi bestjelesni plam,
živuća baklja
neugasivih čežnji
za daljinama,
suho blistanje svijesti
do katarze,
do iskona mudrosti.
Dijana Jelčić (Dinaja 23.11.2016. 12:59)
i, ne zaboravimo, nasilje nad čovjekom ne znači samo udaranje šakama i urlanje, glasna prijetnja smrću! sve obično počinje najprije od ponižavanja, emocionalne ucjene i psihičke torture. mnoge stvari vide se poslije odlaska, poslije razvoda, pogotovo kakav je čovjek. kad poslije svega priča o bivšoj/bivšem sve najgore, opanjkava, i dalje osuđuje, pogotovo kad spominje čega se trebalo materijalnog odreći, fuj.
evo, da ne pričamo samo o jadnim ženama, imala sam priliku razgovarati o problemima koje su doživjeli očevi koji su se borili za skrbništvo nad djecom, i to sa zrcalnim razlozima: nemarna supruga, ogrezla u šopingiranju, bez imalo savjesti i samilosti za potrebe djeteta, niti za trunku angažmana u obiteljji. nezrele osobe, odrasle pod utjecajem malograđanštine i mainstreama, bez vlastitog stava, nego doslovno preuzetih shvaćanja od kojekakvih kolegica, prijateljica, susjeda i časopisa tipa gloria, gracija, patricija, fujcija. bljak!
kolike su to isto prošle, kroz cijelu ljudsku povijest, osim u doba prvobitne zajednice, žena je samo tegleća marva. dok se mozgovi ne promijene, dotle nema pomaka. no, evolucija je prespora stvar, tehnologija i "socijalni napredak" su nas pregazili. zakoni čopora su degenerirali počevši s prvobitnom akumulacijom kapitala. koju su si priuštili oni koji su imali veću snagu, bolju toljagu i strašljivije pajdaše.
...dok se u muškom mozgu prestane odvijati drama „alfizma“, ženskim mozgovima ne razbudi osnovni nagon za samoodržanje, dotle će pjesnici uzalud pisati svoje pjesmuljice. ne nadam se boljitku. ovakve manifestacije mogu samo osnažiti naše vlastite misli i stavove. ajd, makar to. jer, oni koji misle kao mi, barem će nastojati svoju djecu odgajati u poštovanju prema drugom ljudskom biću, bez obzira je li to žena, starčić ili slatka beba. u pitanju je samo osnovno poštovanje prema onom koji živi tu, kraj tebe. (stara teta 23.11.2016. 13:41)
prije svega žena... ženau ženi... ljubav... a potlaćene u ime ljubavi šute... @Duruca je napisala odličnu pjesmu... on ju je volio na svoj način... i eto,
to je TO... mnoge iz ljubavi i u ime ljubavi u koju vjeruju šute... a tko im može garantirati sigurnost ako progovore?... u tome je Problem... mi stihom pokušavamo šapnuti, tu smo za vas, mi vam vjerujemo... :) (Dinaja 23.11.2016. 14:10)
ali koga briga, danas ljudi žive svoj život i uopće se ne osvrnu na tako nešto, koliko sam samo puta pročitala, netko je zlostavljan čak na ulici a nitko nije pomogao...sve su to na žalost isprane riječi...
malo je onih koji zaista mare za zlostavljane ajoš na kraju mnogi i osuđuju zlostavljanu osobu... (jedna dusa a nas dvoje 23.11.2016. 14:35)
ma tu je problematika jako gadna, primitivizam našeg odgoja, nebulozni zakoni, neprovođenje ni onoga što garantiraju osnovna ljudska prava i ustav. ne toliko zbog krive "pravologije", nego zbog zatucanosti i rigidnosti psihe običnog čovjeka da išta mijenja u ponašanju. posebno napredak onemogućuje ekonomska i egzistencijalna nesigurnost, materijalna oskudica i strah kako će se preživjeti. daklem, pitanje i države i odgoja, i utjecaja okoline, a pogotovo materijalnih uvjeta za osiguranje životnog minimuma. ne govorim "standarda", jer smo danas, više nego ikad, postali kastinski sustav. kojim zapravo vlada zakon džungle: požderi ili budi požderan. na žalost, danas se mladi ne/odgajaju upravo u tom pravcu: gazi sve oko sebe da budeš naj-naj, najbogatitji, najcjenjeniji, najglavniji, jer - ti to zaslužuješ. a ostali nek se snalaze ili krepaju. pravi kapitalistički raj, dostojan i malthusa, hobbesa, smitha i machiavellija. (stara teta 23.11.2016. 15:20)
To stoji u jednoj od zadnjih poruka koje mi je napisala moja znanica, pjesnikinja, s jednom objavljenom zbirkom poezije strašno dobrih pjesama 'da se naježiš', s adresom 'negdje na zagrebačkim ulicama' jer je beskućnica, jer je spašavajući se od životnih uvjeta u obitelji i svega onog čemu je bila izložena a nije mogla, nije htjela više trpjeti, dospjela.... nigdje. Bez ikoga tko bi joj stvarno htio a mogao pomoći. Uz svo poštovanje jedne ovakve inicijative za koju pročitah ovdje da se održava već godinama, Ona bi trebala čitati svoje pjesme na večeri poezije posvećenoj borbi protiv nasilja nad ženama.
I ako bi joj se stvarno konkretno nečim moglo pomoći, to bi imalo smisla.... (viviana 23.11.2016. 16:14)
i da to ne pomaže, dapače. Treba probuditi svijest o tome,
treba biti zvijezda vodilja, treba dići svoj glas...
I ne može se to uspoređivati s izravnim pomaganjem,
sos-telefonima, psihološkom pomoći, sigurnim kućama...
ali je isto potrebno.
Možda neće doprijeti do neke napaćene duše, ali hoće
do onih koji to trebaju čuti. Društvo treba senzibilizirati za problem. (Neka druga 23.11.2016. 19:51)
ali ovdje ga ima i puno prikrivenoga,
pa slijedi iza "da draga" i sličnih umiljenica :)
P.S. Bilo bi glupo sebe amnestirati od negativnosti,
jer i prelaženje preko nasilja, nasilje je, na bar neki način. (dražeN ;) 23.11.2016. 21:36)
Lp. (međiko 23.11.2016. 22:41)
spremni stručno stati u njihovu obranu... pokušavamo pokrenuti mašineriju Justicije... :) (Dinaja 24.11.2016. 07:01)
Divan je osjećaj biti u takvom društvu... sinoć nam je psihologinja prihvatilišta za zlostavljane pročitala pjesmu žene koja je nakon svih patnji ponovo osjetila ljubav i napisala pjesmu o ljubavi... :) (Dinaja 24.11.2016. 07:06)
bilo nas je punoo, dragi ljudi otvorenog srca, na kraju smo i zapjevali. nadajmo se da ćemo učiniti bar nešto o čemu smo tamo govorili. (stara teta 24.11.2016. 09:25)
utorak, 22.11.2016.
U radnom kutku... "U svakom se čovjeku nalazi ogroman potencijal. Vjeruj u svoju snagu i mladost. Nauči se beskonačno ponavljati - Sve ovisi samo o meni." Andre Gide  Zakrabuljena siluetom bezimenog osjećaja dugo nisam ćutila maskeradu svjesti. U razgovoru sa imaginarnim sugovornikom nisam osjećala kako razgovaram s nekim velikim nikim u sebi. Retoričkim trikovima pokušavah sebi samoj objasniti apsurd nutarnje palanke u kojoj sam kopnila. Pisala sam tužaljke vremenu i sebi, čitala egzistencijalističku literaturu i samo prividno tražila smisao u svrsishodnosti svakodnevice. Jednoga dana, lutajući knjižarom pronađoh knjigu "Ceremonija jednog rastanka" filozofkinje Simone de Beauvoire. Jednostavnošću obrazovanog jezika je opisala je deset zadnjih godina života sa Sartreom, njihove razgovore, njihova misaona sučeljavanja, njihovu ljubav i prijateljstvo. Kao da se moć te tankoćutne kronike pretočila u mene osjetih skučenost zbilje u kojoj sam životarila. Ponesena jačinom autoričinog izričaja spoznah istinu. Pakao i planet malog Princa nosimo u sebi, kako ćemo živjeti ovisi o nama. Otvorih zakračunate dveri svijesti i zakoračih u zemlju vječnog sunca. Pred spoznajom se prosula rajska livada puna mirisa i boja koji su se ispreplitali sa zvukom gonga. Objavljivao je jutrenje uma. Zaustavih se pod snopom toploga zlata i udahnuh kaplje života, oćutih početak bez kraja i kraj bez početka lutanja prividima. Besmisleno traganje za ljepotom dobi obličje zagrljaja sa njom. Vidjeh život u svoj njegovoj jednostavnoj kompliciranosti. Svijest skinu koprenu strahovanja i sumnji i odjenu boju vjenčanice kojom svjetlost kiti mladi dan. Koji je dan danas? upitah. Dan za ljubav, šapnuo si. Ovo je tren buđenja, odgovorih još uvijek dvosmisleno. Uroni u smisao i osjeti istinitost praesencije, impertiv izrečen nježnošću tvoga srca. Uronih u zapovjed i osjetih kako nestaju granice između različitosti. Oćutih komplementarnost anđela i demona. Nema dobrog i lošeg, ne postoji zla i sveta kob, progovorih jezikom svjesti. Izroni u stvarnost obogaćena smislom, pozvao si me u istinsko bivstvovanje. Presuditi o tome ima li ili nema smisla živjeti znači odgovoriti na osnovno pitanje filozofije. Ima li svijet tri ili više dimenzija, a duša devet ili dvanaest kategorija dolazi tek poslije toga. Očiglednost koju srce osjeća i tumači duši je nutarnji dijalog koji obavezuje. Ravnoteža između očevidnog i poetskog obznanjuje sklad života. Ponekad je teško izabrati pravi tren u kojem će taj suptilni korak u tankoćutnost svjesti postati djelotvoran. No, odustajanje od tog koraka je slično posljednjem činu melodrame kojim priznajemo svoje duševno samoubistvo. U dijalogu s tobom osjetih oštricu noža na kojoj sam dugo balansirala nad provalijom vremena, gubila se u mračnim koridorima sumnje, zaustavljala misli na beznačajnostima, postajala sužanj tugovanja. Oprostih se od nutarnje palanke, od osrednjosti i vječnog traženja krivca i krivnje. U dolini tvoga sunca osjetih snagu svjetlosti i postadoh robinja te ljepote. Upletena u mreže snovitosti, slobodna u životu, odlučih se za ljubav, za smisao života. Zato u radnom kutku našeg doma naše razgovore, naša misaona sučeljavanja, našu ljubav i prijateljstvo pretačem u štivo... riječima utjelovljujem prohujale trenutke, ne dozvoljavam im zaborav. Dijana Jelčić  Oznake: ceremonija oproštaja, egzistencijalizam, smisao |
- 08:38 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
Život itekako ima smisla, samo nekad to zaboravimo.
Pomogne nam dobra knjiga, a najbolje nam to objasni ljubav. (Lastavica 22.11.2016. 08:42)
@Lastavica...da, dobre knjige su izvorište smisla...
ljubav ga oplemenjuje... :) (Dinaja 22.11.2016. 08:45)
Za dobru opciju si se odlučila :nezgodno je, što ona ide ponekad pravolinijski, ponekad up&down (Kunigunda 22.11.2016.
09:25)
sto vise dana za ljubav.. (Euro 22.11.2016.
09:35)
@Annaboni...subina mi je ipak bila naklonjena... :) (Dinaja 22.11.2016.
10:41)
@Euro...hvala ti... :) (Dinaja 22.11.2016.
10:41)
Radni kutak i ljubavni kutak. Sinonimi, stvarno sinonimi. (Zadihana 22.11.2016.
11:28)
@Zadihana...tvoj kutak, moj kutak... vraćamo se zaboravljenom... :) (Dinaja 22.11.2016.
11:41)
Dinajice ovo je istinski predivno napisano. Ja se u tvojim riječima ogledam. Osjetim taj nemir i tu spoznaju o ljubavi, smislu života, krivnji tj. oštricu noža...jako lijepo draga. (Sukiyaki 22.11.2016.
11:54)
@Sukiyaki...hvala ti draga prijateljice... :) (Dinaja 22.11.2016.
12:32)
lijep radni kutak. (rU 22.11.2016.
12:53)
Vidim se tamo, sklupčanu i sretnu! (Gurmanka 22.11.2016.
13:29)
Svatko u sebi krije ogromni potencijal...
samo je u nekom tako duboko, da ne može van :)) (mecabg 22.11.2016. 13:41)
@rU...hvala ti... uživam pišući... :) (Dinaja 22.11.2016.
17:44)
@Gurmanka...hvala ti... :) (Dinaja 22.11.2016.
17:46)
@mecabg...treba duboko zaroniti... :) (Dinaja 22.11.2016.
17:47)
ma odlično od gidea, možda je to vrijedilo u njegovoj francuskoj, ili je poslije shvatio, čini mi se da sam pročitao negdje da su i njemu klerikalci došli glave. (NF 22.11.2016.
19:17)
@NF...da, znao je on... sve je u nama... u onom čudesnom zrnu prapočetka... vjekuje i čeka na klijanje... osjetimo ga u sebi... njegujmo ga... :) (Dinaja 22.11.2016.
20:01)
Ljubav i je najveći smisao života (More ljubavi 22.11.2016.
21:15)
Cvijet živi život, mi vjerovanje u život ;) (dražeN ;) 22.11.2016.
22:27)
@More ljubavi... da, to je TO... :) (Dinaja 23.11.2016.
05:02)
@...dražeN ;)...lijepo si to rekao... :) (Dinaja 23.11.2016.
05:04)
Pomogne nam dobra knjiga, a najbolje nam to objasni ljubav. (Lastavica 22.11.2016. 08:42)
ljubav ga oplemenjuje... :) (Dinaja 22.11.2016. 08:45)
samo je u nekom tako duboko, da ne može van :)) (mecabg 22.11.2016. 13:41)
ponedjeljak, 21.11.2016.
Poslije vremena samoće...
 Bila sam Eremit u pustinji svijesti, bila sam žedna na vrulji vode, dolazila je iz sjećanja, bila sam gladna snova, nestali su u oluji žudnji, tražila sam odlutalog sanjara koji me je vodio kroz nanose vihora sudbine. Ćutila sam sukob misli i osjećaja u sebi, sučeljavanje suhoparnih paragrafa uljudnog ponašanja i želje za izvorištem istinskog življenja. U razvalini misli oćutih lahor smiraja, pokušah zaustaviti bujicu besmisla, dotaknuti Mjesec, odlutati na prapočetak, nestati u kaosu, u utrobi vremena. Nisam uspjela. Moj prostor, rekao je Göthe, to je vrijeme. Izgledalo je kao apsurdna rečenica apsurdnog čovjeka, izričaj velikog uma koji je učio od kristala, šutljivih učitelja života. Tko je apsurdan čovjek? Onaj koji samo živi i živeći svoje apsurde dokazuje hrabrost življenja. Tko ima hrabrosti zakoračiti u tajanstvenost tišine ? Osluhnuh tišinu, zakoračih u podivljalu igru svijest i podsvjesti. Osjetih smrznuće sjećanja, amneziju pamćenja, entropiju nutrine, zgusnuće uspomena u netalasajuću osrednjosti. Zaglušujući muk neprolaznosti. Tek jedna lijepa iluzija je lebdjela u skrivenom kutku izmišljaja. Silueta nedosanjanog sna. Kao Pygmalionova Galatea... pomislih. Imaginacija žudnje se udaljavala. Krenuh za njom. Zakoračih u odaju ogledala i odjeka. Odživjeh vrhunac samoće... Kao u „metamorfozama“ prošaputah molitvu Afroditi. Iz nijemosti trenutka izroni privid odsanjane budućnosti. Vidjeh te na kapiji vremena. Dolazio si sa Suncem mladoga dana. Lahor je razmrsio čvor misli u niti osjećanja, zatalasao mrtvilo prostora, pokrenuo vrijeme. Osjetih otapanje lednice zaborava, otvaranje školjki svjesti, bljesak ljepote. Hostija na istočnom nebu daruje otajsvo neprospavanoj noći. Pjesme koje napisah nestaju u oluji ruža, prestaju na margini ovoga trenutka. Prepoznah se u dubini tvoga pogleda, oćutih proticanje pjeska vremena kroz prste ovoga ovdje i ovoga sada. U kristalnoj suzi neba vidjeh konture sreće. Dogodila se istovjetnost iluzije i zbilje. Samosanjajuće proročanstvo utkano u želju se ostvarilo. Tu si... usrećuješ... Dijana Jelčić  Oznake: poslije samoće, Pygmalionov efekt |
- 08:08 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
Sviđa mi se posebno
"Vidjeh te na kapiji vremena. Dolazio si sa Suncem mladoga dana. Lahor je razmrsio čvor misli u niti osjećanja, zatalasao mrtvilo prostora, pokrenuo vrijeme. Osjetih otapanje lednice zaborava, otvaranje školjki svjesti, bljesak ljepote. " (Lastavica 21.11.2016. 08:10)
@Lastavica...hvala ti... to je bio trenutak
buđenja u odsanjanoj budućnosti... :) (Dinaja 21.11.2016. 08:12)
neka on samo usrecuje.. (Euro 21.11.2016.
08:49)
@Euro...hvala ti... nadam se, hoće... :) (Dinaja 21.11.2016.
08:50)
Teško mi je izdvojiti samo jedan tvoj stih, usrećuješ nas :)
Pozdrav mila! (Gurmanka 21.11.2016. 10:44)
@Gurmanka...hvala tebi draga... jutros kod tebe
osjetih slavlje osjetila... :) (Dinaja 21.11.2016. 11:49)
Iluzija i zbilja, prijatelja dva. Tako i treba biti. Ti si posebna draga jer uz relnost svjesna si i mašte kao i iluzije. Ugodan ti dan želim. (Sukiyaki 21.11.2016.
13:41)
apsurd je utjeha, smisao opterećuje (pametni zub 21.11.2016.
13:42)
Poslije dana samoće, svaki dan je kao darovan... (mecabg 21.11.2016.
14:05)
Lijepo kad se spoje iluzije i zbilja. (gogoo 21.11.2016.
17:14)
@Sukiyaki...divno je plesati i u snu i javi... sjetih se moga teksta...
ponoćni tango
... ti bi ga sigurno lijepo utjelovila slikom i muzikom... :) (Dinaja 21.11.2016. 17:25)
@pametni zub...velika istina, zato živimo svoje apsurde svjesno... :) (Dinaja 21.11.2016.
17:26)
@mecabg...uživam darovanom mi dolazećem... :) (Dinaja 21.11.2016.
17:27)
@gogoo...da, upletena u tkivo snovitosti živim život... :) (Dinaja 21.11.2016.
17:29)
Ali učiti znači uvijek preispitivati,
što posebno vrijedi za sve ono što "znamo" ;)
P.S. S druge strane, živjeti ne traži ništa osim cijele nas. (dražeN ;) 21.11.2016. 20:44)
Dinajice...Hvala ti na tom dodatku kod mene, kojeg sam pročitala i uvjerila se da si predivno biće puno mašte, ljepote i ljubavi koja jednostavno zrači iz tebe. (Sukiyaki 21.11.2016.
21:26)
Nešto iz sna?:) (fra gavun 21.11.2016.
22:58)
Beskonačna Si! (sewen 22.11.2016.
00:08)
@...dražeN ;)...krhko je naše znanje... :) (Dinaja 22.11.2016.
05:48)
@Sukiyaki...To sam ja, Kasandra.
A ovo je moje mjesto pod pepelom.
A ovo je moj štap i trake proročke.
A ovo je moja glava puna sumnje…
Wyslawa Szymborska
hvala ti draga, ja ipak uvijek sumnjam u samu sebe, uvijek se preispitujem, tragam, znatiželjna sam, čudim se i divim čuđenju drugih... divim se tvojoj kreativnosti... tvojoj moći da razgrneš oblake i daruješ mi osmijeh tvog nutarnjeg neba... :) (Dinaja 22.11.2016. 05:54)
@fra gavun...nešto iz sna, nešto iz jave... :) (Dinaja 22.11.2016.
05:55)
@sewen...hvala ti... :) (Dinaja 22.11.2016.
05:56)
"Vidjeh te na kapiji vremena. Dolazio si sa Suncem mladoga dana. Lahor je razmrsio čvor misli u niti osjećanja, zatalasao mrtvilo prostora, pokrenuo vrijeme. Osjetih otapanje lednice zaborava, otvaranje školjki svjesti, bljesak ljepote. " (Lastavica 21.11.2016. 08:10)
buđenja u odsanjanoj budućnosti... :) (Dinaja 21.11.2016. 08:12)
Pozdrav mila! (Gurmanka 21.11.2016. 10:44)
osjetih slavlje osjetila... :) (Dinaja 21.11.2016. 11:49)
ponoćni tango
... ti bi ga sigurno lijepo utjelovila slikom i muzikom... :) (Dinaja 21.11.2016. 17:25)
što posebno vrijedi za sve ono što "znamo" ;)
P.S. S druge strane, živjeti ne traži ništa osim cijele nas. (dražeN ;) 21.11.2016. 20:44)
A ovo je moje mjesto pod pepelom.
A ovo je moj štap i trake proročke.
A ovo je moja glava puna sumnje…
Wyslawa Szymborska
hvala ti draga, ja ipak uvijek sumnjam u samu sebe, uvijek se preispitujem, tragam, znatiželjna sam, čudim se i divim čuđenju drugih... divim se tvojoj kreativnosti... tvojoj moći da razgrneš oblake i daruješ mi osmijeh tvog nutarnjeg neba... :) (Dinaja 22.11.2016. 05:54)
nedjelja, 20.11.2016.
Vrijeme samoće... Sjedim za pisaćim stolom. Na zaslonu računala piše datum i vrijeme. 20.11. 2016. 06 i 56 minuta. Dok sam upisivala podatke prošlo je nekoliko sekundi. Dogodilo se vrijeme, uronila sam u novi trenutak noseći u sebi sjećanje na prošli Nagomilava se životna iskustvenost, širi se geometrija uma. Nema apsolutnog vremena, ono nestaje i nastaje, ono je umijeće i sloboda, a ljubav je sloboda. Minutnik se kotrlja i evo već je prošlo pola sata. Trenuci odlepršali u nepovrat. Je li ih požderao Kron? Možda, ali ostala su sjećanja na njih. Šizofrenija postojanja u entitetu vječnost. Osjećanje je sjećanje, vječno obnavljenje već doživljenog. Jutros se poigrah starim fotografijama i sjećanjima. Uspomene uskovitlaše trenutke, vratiše me četrdesetak godina unazad.  Rado se misaono vraćam u vrijeme davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vrijeme koje nazivam olujom ruža, vrijeme plača pustinjaka u magičastom svijetu pješčane oluje osjećanja, u svijetu bez horizonta, bez prelamanja dana u noć, bez amplituda osjećaja. To je bilo vrijeme, predugo vrijeme, vrijeme slično vremenu Marquesovih 100 godine samoće u kojima sam prelazila granice mogućnosti življenja i sve više uranjala u mirisni i crvljivi plod ljubavi, koja me vukla prema smrti. Gledala sam beskonačni krug zlatnih ribica i u posljednjeg žutog leptira koji je najavljivao proljeće. Živjela sam na margini svjesti i podsvjesti, života i sjećanja, sna i zbilje. Pisah pjesme koje ne znadoh obojiti bojom, ne znadoh oplemeniti mirišljavom koprenom sa Elizejskih poljana vječnosti. Srce je titralo ritmom tugaljive istine, usnulo snivalo u tišini noći koje nisu željele dočekati zornice novih svitanja, nego su na oltaru života palile svijeće bježeći od samovanja u ubitačnu usamljenost. Mjesec se igrao sa osjećanjima, pretakao ih u dubine oceana snova koji nije reagirao na plime i oseke uzbuđenja. Samovala sam na hridi vječnosti ne ćuteći nježnost carstva koje me je grlilo tišinom. To je bilo tugovanje mene čovjeka koji se utapljao u žudnjama za nečim nedohvatnim što se krilo u magličastim daljinama žuđenog zaborava. U satenu neba se iskrila istina koju dijelih tek sa prestrašenim srnama na obroncima vilinskog jezera, na trgovima cvijeća i ptica na kojima sam susretala siluete prohujalog vremena i slušala šapate davno ispisane poezije. A onda osjetih samoću kao milovanje bezvremna, usamljenost kao eliksir alkemije bezvremena i uronih u nutrinu tišine. Na koraljnom sprudu vjerovanja osjetih toplinu ognjišta koje tražeći istinu napustih. U izmišljaju izmišljene stvarnosti me Vestalke prigrliše u zagrljaj ognja istine i pretvoriše život u hram ljubavi, izvedoše me iz kruga usamljenosti u krug samoće. Usamljenost i osamljenost zaplesaše vještičji ples sa sjenkama nepostojanja. Promatrala sam tu igru kradljivosti i samotnosti duše koja se gubila u bezdanu neznanja. Prekrila ju je laž kojom se hranila, lažnost iz koje se pokušala iznjedriti samosažaljivim jecajima praznine. Odbaciše je i pjena i pjesak, bistra voda sa izvorišta sreće se zamutila njenim dahom, svijeća na oltaru noći je zatitrala strahom, pastiri su tjerali stada sa obronaka lažnih sutona i odvodili ih u koridore u koje ulaze samo sretne duše i srca puna ljubavi. Sjenka usamljenosti ostade na vjertometrini sudbine moleći oproštaj za grijehe kojima je trovala izvor ljubavi. Oćutih sram i spoznah da je usamljenost kob nesretnih duša koje same sebi kradu eliksir i traže utjehu u paklu izgaranja na ognju svojih sotonskih šapata.  Skupih napisane pjesme u torbu samotnice, ukorićih napisano u zbirku "Osamnaest crvenih ruža" i 1986- e godine, u Lapidariju, na jutru poezije stadoh pred publiku. Pozdravili su me pljeskom. Osluhnuh rapsodiju boja kojom je nebeski orkestar pozdravljao novo srcozorje. Samoća je carstvo bogatih duhom, zašuh misao ispisanu rukom nobelovca i osjetih otvaranje dveri nove spoznaje. Osluhnuh zov nutrine i osjetih izvorište rijeke vremena, začuh romor sreće, žubor veselja, sonatu ljubavi. Samoća je sanatorij u kojem tišina liječi i pretače se u simfoniju života, lječilište u kojem se iz zagrljaja pjeska i pjene rađa biserje kojim našu životnu lađu sidrimo u doku sreće. Dijana Jelčić...  U dnevnoj sobi moga djetinjstva je stajalo veliko kristalno ogledalo... odaja ogleda i odjeka u kojoj doživjeh vrhunac samoće, a onda u njemu vidjeh sebe nasmijanu i njegov lik u dolasku... Dogodila se ljubav. Oznake: Lapidarij, Jutro poezije, osamnaest crvenih ruža |
- 07:17 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
Postoji vrijeme kada treba biti sam, da bismo shvatili tko smo.
A onda smo sposobni da budemo dvoje kao jedno. (Lastavica 20.11.2016. 07:24)
@Lastavica...da, potrebno je pronaći sebe u sebi,
doživjeti vrhunac samoće, osjetiti sebe u sebi da bi mogli
osjećati druge u njima... što potvrđđuje i misao Ive Andrića...
Samoća je carstvo bogatih duhom... :) (Dinaja 20.11.2016. 07:37)
Samoća liječi i jača... (Takva 20.11.2016.
08:42)
... rađa biserje kojim našu životnu lađu sidrimo u doku sreće.
Predivno jutro je svanulo, a tvoji stihovi ga čine još ljepšim mila!
Samoća me plaši, volim smijeh i žamor, osjetiti prisustvo...! (Gurmanka 20.11.2016. 08:51)
@Takva...da, mene je izliječila... ojačala, promijenila... :) (Dinaja 20.11.2016.
08:57)
@Gurmanka...da, evo nam sunca, juro obećaje lijep dan...
bez samoće, susret s prijateljima, smijeh i radost... neka i tebi bude
takav dan... :) (Dinaja 20.11.2016. 08:58)
"samoca je carstvo bogatih duhom..." potpisujem. (kaparoculica 20.11.2016.
09:20)
super! "šizofrenija postojanja ili vječnost entiteta.."
Nažalost, generacijama nas uče da je ljubav prema sebi sebičnost..Dobila sam priliku mijenjati ta loša uvjerenja i počinjem živjeti ljubav, tu slobodu. Dug je put, ali sam na dobrom putu, to je bitno.
Lijepo si to ispisala i tvoja unutarnja ljepota se zrcali izvana. Neka ogledala, tu su da nas uče. (O-da životu! 20.11.2016. 10:04)
@kaparoculica... d, to je TO... :) (Dinaja 20.11.2016.
10:19)
@O-da životu...tko u sebi ne osjeti ljubav prema sebi ne može je osjetiti ni kod drugoga, ne može darivati i biti darivan... to nije sebičnosti, niti narcizam... to je nutarnja sloboda, ljubav... život...
Da dugačak je put do te spoznaje, ali koračajući ga učimo... :) (Dinaja 20.11.2016. 10:24)
Lijepo! (Mendula 20.11.2016.
11:28)
Prelijepo... (toma juda 20.11.2016.
12:22)
Dobro je biti ponekad sam i u samoći razmisliti događajima iz prošlosti i što nam donosi budućnost, te sakupiti snage za svakodnevni život... (crna svjetlost 20.11.2016.
12:40)
Nekad me prolaznost satare......a nekad.... (sewen 20.11.2016.
14:52)
Dinajice i ja se rado prisjećam tih godina ali i samoće. Da, nekad je ona poželjna i potrebna. Ponekad pomoću samoće shvatimo puno stvari koje nismo znali ili tek budemo saznali. (Sukiyaki 20.11.2016.
15:41)
@Mendula...hvala... :) (Dinaja 20.11.2016.
17:20)
@toma juda...hvala, hvala... :) (Dinaja 20.11.2016.
17:21)
@Crna svjetlost...dobro došao... da, trenuci prividnog mira nas obogaćuju... :) (Dinaja 20.11.2016.
17:22)
@sewen...da, svjesni svoje prolaznosti mi ipak živimo život... :) (Dinaja 20.11.2016.
17:24)
@Sukiyaki...mnoga moja sjećanja su utkana u tisuće i tisuće tekstova pohranjenih u arhivi interneta... rado prolutam i oživljavam ih...
vrijeme samoće je na već požutjelim papairima i bilježnicama pisano rukom... čuvam ih... to je moja odaja ogledala i odjeka... tu često oživim divan osjećaj... vrhunac samoće... :) (Dinaja 20.11.2016. 17:31)
oguglao sam na sve to (Sjedokosi 20.11.2016.
18:55)
@Sjedokosi...žao mi je dragi prijatelju... lijepa sjećanja treba njegovati... i pamtiti... oplemenjuju, bogate... vjeruj mi... :) (Dinaja 20.11.2016.
19:07)
"Samovala sam na hridi vječnosti, nećuteći nježnost carstva koje me je grlilo tišinom".
Ljudi često brkaju usamljenost s namjernom osamom , uranjanjem u istinsko ja. Oćutjeti sebe, zavoljeti sebe, znači s radošću bidti osamljen. Olujno vrijeme ruža svi moraju proći, ma kako bolno bilo.
No kad nakon oluje slijedi vrijeme ljubav, znamo da je vrijedilo. (Neka druga 20.11.2016. 20:46)
Mislim da upravo prolazim ovaj pakao o kojemu si pisala. I zato se bojim vlastitog pisanja, zato ga izbjegavam. Teško je. Dala si mi nadu da postoji kraj takvim stvarima... hvala ti. (Zadihana 20.11.2016.
21:07)
Tek sa odmakom vremena spoznajemo trenutke kroz koje smo prolazili (More ljubavi 20.11.2016.
22:36)
Tko ima vremena za samoću ima ga previše ;) (dražeN ;) 21.11.2016.
01:05)
@Neka druga...da, vrijeme samoće nije vrijeme osamljenosti,
to je vrijeme rasta i izrastanja u više sfere svjesti... inicijacija u
sferu slobode, osobne... kao prica na grani, kao leptir na cvijetu...
let kroz vrijeme... odsanjano prohujalo i sanjano dolazeće...
dosanjana zbilja... Pygmalionov efekt... meni se dogodio... :) (Dinaja 21.11.2016. 05:55)
@Zadihana...da, kada shvatimo da je pakao u nama... moramo ga proći... dobro je osjetiti izgaranje na vatri nutrine... kažnjavanje samog sebe... koraćanje kroz pustinju neosjećanja do oaze spasa...
do konačne samospoznaje... do sebe u sebi... :) (Dinaja 21.11.2016. 05:59)
[B]@More ljubavi...[/Bda, tek s odmakom u vremenu osjetimo moć sadašnjeg trenutka... :) (Dinaja 21.11.2016.
06:01)
@...dražeN ;)...da, to se dogodi poslije bolnog rastanka... iznenada imamo previše vremena... i pitanje, kako ga iskoristiti... u traganju za izvorištem ljepote, za smislom života... ja se odlućih za samoću... vrijedilo je... osjetih izvor u sebi... :) (Dinaja 21.11.2016.
06:08)
a ja bih u 80-te.. (Euro 21.11.2016.
07:50)
@Euro...bile su divne... :) (Dinaja 21.11.2016.
08:01)
A onda smo sposobni da budemo dvoje kao jedno. (Lastavica 20.11.2016. 07:24)
doživjeti vrhunac samoće, osjetiti sebe u sebi da bi mogli
osjećati druge u njima... što potvrđđuje i misao Ive Andrića...
Samoća je carstvo bogatih duhom... :) (Dinaja 20.11.2016. 07:37)
Predivno jutro je svanulo, a tvoji stihovi ga čine još ljepšim mila!
Samoća me plaši, volim smijeh i žamor, osjetiti prisustvo...! (Gurmanka 20.11.2016. 08:51)
bez samoće, susret s prijateljima, smijeh i radost... neka i tebi bude
takav dan... :) (Dinaja 20.11.2016. 08:58)
Nažalost, generacijama nas uče da je ljubav prema sebi sebičnost..Dobila sam priliku mijenjati ta loša uvjerenja i počinjem živjeti ljubav, tu slobodu. Dug je put, ali sam na dobrom putu, to je bitno.
Lijepo si to ispisala i tvoja unutarnja ljepota se zrcali izvana. Neka ogledala, tu su da nas uče. (O-da životu! 20.11.2016. 10:04)
Da dugačak je put do te spoznaje, ali koračajući ga učimo... :) (Dinaja 20.11.2016. 10:24)
vrijeme samoće je na već požutjelim papairima i bilježnicama pisano rukom... čuvam ih... to je moja odaja ogledala i odjeka... tu često oživim divan osjećaj... vrhunac samoće... :) (Dinaja 20.11.2016. 17:31)
Ljudi često brkaju usamljenost s namjernom osamom , uranjanjem u istinsko ja. Oćutjeti sebe, zavoljeti sebe, znači s radošću bidti osamljen. Olujno vrijeme ruža svi moraju proći, ma kako bolno bilo.
No kad nakon oluje slijedi vrijeme ljubav, znamo da je vrijedilo. (Neka druga 20.11.2016. 20:46)
to je vrijeme rasta i izrastanja u više sfere svjesti... inicijacija u
sferu slobode, osobne... kao prica na grani, kao leptir na cvijetu...
let kroz vrijeme... odsanjano prohujalo i sanjano dolazeće...
dosanjana zbilja... Pygmalionov efekt... meni se dogodio... :) (Dinaja 21.11.2016. 05:55)
do konačne samospoznaje... do sebe u sebi... :) (Dinaja 21.11.2016. 05:59)
subota, 19.11.2016.
Bojišnica intime... Život se mora živjeti unaprijed, no može se razumjeti samo unatrag. Soren Kierkegaard  Pokušavam zamisliti kako bi bilo živjeti bez sjećanja.Tada bi svaki trenutak bio početak i kraj, cijeli jedan život untar njega samoga. Bila bih slična onoj ćeliji iz koje sam nastala, jednoćelijskom biću koje živi bez vremeno, ali vječno. Postala bih ponovo duplo biće koje samo sebe djeli i ponovo samo u sebi traje od trenutka do drugog djeljenja i drugog trenutka. Moglo bi se reći, tada bih bila ne samo subjektivno nego i objektivno besmrtna. Mogla bih se uvijek iznova podvostručiti i tako bih bila ne dvostruka nego tisuć puta ponovljena osobnost i po današnjim obrascima definiranja samosvijesti i samospoznaje vjerovatno bih završila na kauču nekog poznatog psihijatra. No, ja se susrećem sa davno poznatim definicijama spoznaje koje mi kažu da je svaka spoznaja upitna i da samo ona koja u ovom trenu nastaje u isto vrijeme i ne postoji više. Sumnja je jedini oblik svijesti koji nedvojbeno uistinu postoji. Samo tom obliku svijesti, koja se odvojila od duše svijeta i dobila ime čovjek, je dozvoljen pogled iza kulisa u teatru koji nazivamo život. Upravo ta sumnja me navodi na zaključak da još uvijek nismo uspjeli ostvariti savršenstvo spoznaje i to nas još uvijek potiče na daljnju sumnju. U trenucima dvoumljenja uranjam u stanje svijesti u kojem vrijeme prestane postojati. U tim tajanstvenim odbljescima nepostojanja spoznajem više od obićnog trajanja u stvarnosti. Dotakne me život lomljiv i nepredvidljiv. Gomilaju se misli, misaone slike, a naizgled zaboravljeni kaos dobija obličje. Izrasta u geometriju bivstvovanja, postaje smisao. U sjećanje se vraćaju besmislene rečenice, izgovorene na pustopoljinama nebitnosti. Zazvone glasovi davno izgubljeni u žamoru svakodnevice, odzvanjaju kao jeka osmijeha, jecaj tuge, vapaj boli. Prohujala nevažnost postaje bit sjećanja. Postajem sentimantalna, a onda se to sladunjavo raspoloženje pretače u postojanje, uranja u srž osjećajnosti, u osjećaj uklesan u pamćenje. To je proces sazrijevanja, imenovanje bezimenosti, skidanje patine sa moždanih vijuga. To je nešto kao glancanje starog srebra, izranjanje iz senzualne amnezije. U takvim trenucima susrećem onu od sebe odbaćenu sebe, onu koja je koračala rubom bezdana, onu inače nevidljivu siluetu žene u koroti srca, plačljivu sjenu sebe same. Spoznajem otupljenost osjetila, gubitak kontrole nad osjećanjima, zadah nagomilanog mulja u orbiti senzoričkog pamćenja. Svijest i podsvjest na bojišnici intime. Svjesno ranjavam onu samosažaljivu sebe. U malim dozama joj ubrizgavam otrov skupljan u peharu misaonosti. Provodim je kroz labirint uspomena. Prisiljavam je da osjeti bol kojoj se podavala, da spozna istinu o sebi bjegunici iz stvarnosti. Samoranjavanje nije mazohizam, ono je eliksir koji oplemenjuje zbilju. Samoanaliza rezultira odbacivanjem tereta prošlosti, otapanjem lednice podsvjesti, oslobađanjem zatomljenih osjećaja. Svjesna svih svojih grijeha, sigurna u sebe vraćam se sebi. Osjećam, na sceni života sam bila sudionikom mnogih tužnih i sretnih trenutaka. Postojala sam. Dijana Jelčić  fotografije... Tihomir Franov Oznake: samospoznaja, samoanaliza, samokritika |
- 09:09 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
a što drugo nego postojati
Svijet Suzi Vong počinje:
nađi uvijek nekoga s kim ćeš dijeliti svoja sjećanja
život nije ništa drugo do li sjećanje (Sjedokosi 19.11.2016. 09:14)
Soren Kierkegaard je inspirirao i Ivu Andrića.
A ti imaš vrlo realan prilaz životu. (Lastavica 19.11.2016. 10:05)
Kad ne bismo ponekad pobjegli iz stvarnosti, mnogo toga nam se ne bi dogodilo. Možda čak ni ljubav. Dakle, sve je to život. I sjećanje, da. (Takva 19.11.2016.
10:31)
@Sjedokosi... da, jednstavno postojati u javi i u snu...
pezija sjećanja daruje snovitost zbilji... hvala ti na misli iz
Suzi Vong... divan je osjećanje to djeljenje sjećanja s
prijateljima... a to je život... naš svagdanji... bez
prijatelja i ljubavi bio bi tek vegetiranje... :) (Dinaja 19.11.2016. 11:04)
@Lastavica...da, Soren se smatra ocem filozofije
egzstencijalizma... ili... ili... Sokrat jest... ti jesi... mi jesmo...
jesmo u trenutku... sve drugo je sjećanje ili san... ponekad i
dosanjana budućnosti u kojoj opet jesmo... :) (Dinaja 19.11.2016. 11:07)
@Takva...da draga, tek bjeg iz stvarnosti nas vrati u
sjećanja, te tajanstvene mostove pod kojima se budimo
sretni, ponekad nesretni... a budnost slijedim motom
... zavoli dan u kojem se budiš... dozvoli srcu disanje... :) (Dinaja 19.11.2016. 11:15)
i meni drag kierkegaard, baš drag, doduše ko mislioce sam više cijenio nietzshea, schopenhauera i druge ne uvijek drage ;) (NF 19.11.2016.
12:32)
Uvijek mi je analiza bila strana. Čemu tražiti crva u plastu sijena, kada je ljepše živjeti trenutak u svoj njegovoj punini. Koliko trenutaka izgubimo upravo zavlačeći se u beskonačnost istraživanja trenutka. Jesam i sada sam i to mi je više no dovoljno. I uživam upravo u tome što jesam upravo sada. (More ljubavi 19.11.2016.
13:24)
Svaki bijeg iz stvarnosti mi donosi nešto lijepo, pozdrav draga! (Gurmanka 19.11.2016.
13:59)
potpisujen Bradu skroz naskroz,ajd živila ti meni:-) (gali 19.11.2016.
14:30)
Kladim se da je sve što razumijemo tek veća ili manja zabluda,
za razliku od vjere da smo nešto razumjeli, ona je bolno stvarna ;) (dražeN ;) 19.11.2016. 14:46)
Svidja mi taj krug koji ima i početak i završetak u svakome od nas sa svim životnim napuklinama koje vidimo i "krpamo" kako znamo (Kunigunda 19.11.2016.
15:00)
često se uhvatim u samoanalizi, dosta volim samoću, prisustvo drugih me samo odvraća od lijepih misli. ;) (Pozitivka 19.11.2016.
15:23)
Svjesno ranjavam onu samosažaljivu sebe. U malim dozama joj ubrizgavam otrov skupljan u peharu misaonosti.
Otrov kao lijek; u dozi koja je ljekovita.
Podsjetila si me da sam i ja jednom poodavno napisala jednu pričicu gledajući iz vizure svog nepostojanja....
Ne želim ni zamisliti nemati sjećanja
pomalo, jer ne bih da ne 'prizovem vraga' bojim se bolesti koja odnosi sjećanja, znači gubitak takve sposobnosti i općenito sposobnosti uma bez kojih bi život bio vegetiranje
Izgubili bi ono što nas i čini različitima u odnosu na druge vrste, izgubili bi ono što nas čini individuama sa svojim osobnim povijestima, kreativnim mišljenjem, istim takvim osjećajima, spoznajnim moćima, sve ono što se ne da razlučiti jedno od drugog u jednom biću a čini ga.
Samo neka je bistra uma i svih pripadajućih nam kao svojstva senzibiliteta.... (viviana 19.11.2016. 15:52)
@NF...meni su sva trojica dragi... :) (Dinaja 19.11.2016.
16:07)
@More ljubavi...slažem se s tobom, treba živjeti trenutak, ali ipak...
postoji podsvjest koja nas ponekad guši, postoji vrijeme strahova i tuge koje smo zatomljavali... postoje grijesi koje smo željali zaboraviti... kada uspijemo taj dio sjećanja oživjeti, utjeloviti u ovome ovdjei ovome sada... oprostiti sebi tada trenutak postaje uistinu vječnost... mjenjamo s iz nutra...
shvatimo da smo bježali od nečega čega nije ni bilo... samoanalizom upoznajemo sva svoja lica, onu kolonu bića koja smo kroz život bili, a bilo ich je... tužnih i raosnih, sretnih i nesretnih, hladnih i strasnih... dobro je zaroniti u dubinu sebe prije nego nas dohvati depresija... prije nego potonemo do dann kaljuže neodživljenoh trenutaka... sretni su oni koji to nikada ne moraju... ti si jedan od njih... sigurno je to divan osjećaj... :) (Dinaja 19.11.2016. 16:15)
@Gurmanka...da, bijeg iz stvarnosti je uranjanje u san, ljubičasti divan... tada je povratak u zbilju sreća i ljubav... :) (Dinaja 19.11.2016.
16:17)
@gali... onda moj odgovor bradi važi i za tebe... carpe diem draga... :) (Dinaja 19.11.2016.
16:18)
@...dražeN ;)...to je upravo ono što je osnova filozofije
egzistencijalizma... :) (Dinaja 19.11.2016. 16:19)
@Annaboni...život je Krug... vrtloženje kola... tko bi gori sad je doli i obratno... usponi i padovi... sučeljavanje anđela i demona u nama samima... to smo mi sa našim Manama i vrlinama... :) (Dinaja 19.11.2016.
16:22)
@pozitivka...dobrodošla u moj svijet... u ovaj kutak blogoverzuma, u
trenutak samoanalize... :) (Dinaja 19.11.2016. 16:24)
@viviana...da, užasna je pomisao na gubitak sjećanja... u mom radnom vjeku sam se susretala s pacijentima oboljelim od Alzheimerove bolesti... sama pomisao na to ledi srce... zato često oživljavam uspomene... budim sjećanja... u davnoj zbirci pjesama nazvah jedno poglavlje, sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim... izdala sam zbirku prozno poetskih tekstova... mostovi pod kojima se budim... pišem, pišući oživljavam misaono osjećajne slike pohranjene u galeriji pamćenja... sretna sam, imala sam ivot prepun događanja... upoznalasam mnogo ljudi, proputaval mnogim zemljama, upoznala razne kulture, civilizacije, obićaje... danas u buketu godina osjećam, nisam uzaludno ivjela... i tuge i strahovi su dio Toga buketa... ne dozvoljavam si gubitak tog vremena... ali odavno mogu reći... pamtim samo sretne dane... a da bi ich prepoznala potrebna su mi sjećanja ne one nesretne... :) (Dinaja 19.11.2016.
16:31)
O, da! Zato volim što, čak i kad izbivam s bloga, nekako uvijek dođem u trenutku kad nekim čudnim (ili ne?) spletom okolnosti baš naiđem na tekstove koji mi tako dobro dođu, onako, baš se pronađem! Tako mi je dobro s tvojim riječima, hvala. :-) (Big Blue 19.11.2016.
18:11)
Bez obzira na bolne trenutke u prošlosti, bez nje se ipak ne može. Jadan taj koji nema uspomena. Sve si predivno napisala draga. Sječam se, dakle postojim, zar ne? (Sukiyaki 19.11.2016.
20:20)
@Big Blue...dobrodošla natrag... a došla si s bojama...
otvorila vrijeme boja i sjetila me mog davnog teksta...
Život i boje čine jedinstvo, isprepliću se nijansama sna i jave. Bijela i crna su neboje, one su svijeto i tama, lice i naličje, našega života, sreća i tuga, pozitivna i negativna energija moje duše.Pitam se kako bi u crno bijelim tonovima tih neboja uistinu izgledala priroda u proljeće i jesen, a kako zalazak sunca na obali Mediterana. Kohinor u našim očima već stoljećima prelama svijetlost i mi vidimo prirodu u svoj njenoj ljepoti. Očarani tom ljepotom mi smo počeli tu čudesnu igru svjetlosti i tame prepoznavati i davati joj imena, a onda i sami proizvoditi boje. Boja haljine kojom Sofija kiti sunčani dan je bijela kao vjenčanica satkana od pjene. Tek kada je promatram kroz staklenu prizmu primjećujem njen spektar, koji se prelama u plavu, crvenu, ljubičastu, zelenu, žutu i narandžastu nijansu. (Dinaja 20.11.2016. 04:22)
@Sukiyaki...tek kada se pomirimo s prohujalim vremenom... tek kada si oprostimo grijehe i zablude možemo sretni živjeti trenutak...
vidim to tebi uspijeva... pronašla si ritam, načelo tvoga vremena... :) (Dinaja 20.11.2016. 04:24)
Svijet Suzi Vong počinje:
nađi uvijek nekoga s kim ćeš dijeliti svoja sjećanja
život nije ništa drugo do li sjećanje (Sjedokosi 19.11.2016. 09:14)
A ti imaš vrlo realan prilaz životu. (Lastavica 19.11.2016. 10:05)
pezija sjećanja daruje snovitost zbilji... hvala ti na misli iz
Suzi Vong... divan je osjećanje to djeljenje sjećanja s
prijateljima... a to je život... naš svagdanji... bez
prijatelja i ljubavi bio bi tek vegetiranje... :) (Dinaja 19.11.2016. 11:04)
egzstencijalizma... ili... ili... Sokrat jest... ti jesi... mi jesmo...
jesmo u trenutku... sve drugo je sjećanje ili san... ponekad i
dosanjana budućnosti u kojoj opet jesmo... :) (Dinaja 19.11.2016. 11:07)
sjećanja, te tajanstvene mostove pod kojima se budimo
sretni, ponekad nesretni... a budnost slijedim motom
... zavoli dan u kojem se budiš... dozvoli srcu disanje... :) (Dinaja 19.11.2016. 11:15)
za razliku od vjere da smo nešto razumjeli, ona je bolno stvarna ;) (dražeN ;) 19.11.2016. 14:46)
Otrov kao lijek; u dozi koja je ljekovita.
Podsjetila si me da sam i ja jednom poodavno napisala jednu pričicu gledajući iz vizure svog nepostojanja....
Ne želim ni zamisliti nemati sjećanja
pomalo, jer ne bih da ne 'prizovem vraga' bojim se bolesti koja odnosi sjećanja, znači gubitak takve sposobnosti i općenito sposobnosti uma bez kojih bi život bio vegetiranje
Izgubili bi ono što nas i čini različitima u odnosu na druge vrste, izgubili bi ono što nas čini individuama sa svojim osobnim povijestima, kreativnim mišljenjem, istim takvim osjećajima, spoznajnim moćima, sve ono što se ne da razlučiti jedno od drugog u jednom biću a čini ga.
Samo neka je bistra uma i svih pripadajućih nam kao svojstva senzibiliteta.... (viviana 19.11.2016. 15:52)
postoji podsvjest koja nas ponekad guši, postoji vrijeme strahova i tuge koje smo zatomljavali... postoje grijesi koje smo željali zaboraviti... kada uspijemo taj dio sjećanja oživjeti, utjeloviti u ovome ovdjei ovome sada... oprostiti sebi tada trenutak postaje uistinu vječnost... mjenjamo s iz nutra...
shvatimo da smo bježali od nečega čega nije ni bilo... samoanalizom upoznajemo sva svoja lica, onu kolonu bića koja smo kroz život bili, a bilo ich je... tužnih i raosnih, sretnih i nesretnih, hladnih i strasnih... dobro je zaroniti u dubinu sebe prije nego nas dohvati depresija... prije nego potonemo do dann kaljuže neodživljenoh trenutaka... sretni su oni koji to nikada ne moraju... ti si jedan od njih... sigurno je to divan osjećaj... :) (Dinaja 19.11.2016. 16:15)
egzistencijalizma... :) (Dinaja 19.11.2016. 16:19)
trenutak samoanalize... :) (Dinaja 19.11.2016. 16:24)
otvorila vrijeme boja i sjetila me mog davnog teksta...
Život i boje čine jedinstvo, isprepliću se nijansama sna i jave. Bijela i crna su neboje, one su svijeto i tama, lice i naličje, našega života, sreća i tuga, pozitivna i negativna energija moje duše.Pitam se kako bi u crno bijelim tonovima tih neboja uistinu izgledala priroda u proljeće i jesen, a kako zalazak sunca na obali Mediterana. Kohinor u našim očima već stoljećima prelama svijetlost i mi vidimo prirodu u svoj njenoj ljepoti. Očarani tom ljepotom mi smo počeli tu čudesnu igru svjetlosti i tame prepoznavati i davati joj imena, a onda i sami proizvoditi boje. Boja haljine kojom Sofija kiti sunčani dan je bijela kao vjenčanica satkana od pjene. Tek kada je promatram kroz staklenu prizmu primjećujem njen spektar, koji se prelama u plavu, crvenu, ljubičastu, zelenu, žutu i narandžastu nijansu. (Dinaja 20.11.2016. 04:22)
vidim to tebi uspijeva... pronašla si ritam, načelo tvoga vremena... :) (Dinaja 20.11.2016. 04:24)
petak, 18.11.2016.
U suzi istina... Na pola puta zastadoh. Okrenuh leđa vremenu i umjesto da hodam po budućem »nitko me tamo ne čeka« vratih se da hodam po prohodanom. Octavio Paz Jedna stara pjesma u srcu titra, oči boje meda iskre davnu tugu, poeziju kapi, stih u suzi na licu vremena, plač utkan u huk vjetra, u tužaljku mora, u romor rijeke, u epitaf snu nedosanjanom. Događala se povijest kamenjara, obala rijeka i Mediterana. Nad humcima poezija kiše, i nebo plače za otišlima.  Prokrstario sam ulice i trgove, sive kipove u hladnoj zori i živi vjetar medu mrtvima. Nakon grada polje, a nakon polja noć u pustinji: moje srce bijaše noć i bijaše pustinja. Octavio Paz U pustinji uspomena oaza vjerovanja, jecaj prohujalih godina, omamljuje osjetila, priziva oprost... Dalj, Vukovar, Škabrnja, Dubrovnik, Zadar, Mostar, Sarajevo ... Stoji grad spomenik vremenu i snu jednom imenovan ulicama banketima pjesmama knjigama. Grad stoji i podnosi vlakove, dolaske i odlaske i broji godine zapaljenim svijećama, mirisom krizantema i suzama. Oprost titra u zrnu srca, a nezaborav u poeziji suza. Slušam melodiju, stari gramofon jeca, trubadur na skalinama izranja iz pamćenja… Dijana Jelčić Oznake: Vukovar |
- 07:07 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
Oprost titra
u zrnu srca,
a nezaborav
u poeziji suza. (Lastavica 18.11.2016. 07:09)
@Lastavica...upravo tako, oprostiti da... ali zaboraviti ne smijemo i
ne možemo... sjećanja ostaju... davne slike ne blijede...
Lica ispaćena, uplašena,
lica krvava i otečena,
lica umirućih,
lica mrtvih.
Na krvavom obrazu suza,
oči su umrle zadnje,
oči koje pamte...
U koloni jedan po jedan
uništen korača život,
na ramenu mrtav brat,
bjeg iz obruča smrti,
iz grada na kraju svijeta. (Dinaja 18.11.2016. 07:22)
Oda ranjenim dušama.......Lijepo! (Kunigunda 18.11.2016.
07:48)
ugodan vikend bez suza a i ako ih bude neka budu suze radosnice.. (Euro 18.11.2016.
07:56)
@Annaboni... hvala ti... :) (Dinaja 18.11.2016.
07:58)
@Euro...hvala ti... ugodan vikend ti želim... :) (Dinaja 18.11.2016.
07:59)
Jako lijepo, dostojanstveno!
Bila sam tamo, vodila sam i djecu da oni pamte kada nas više ne bude,da ostane sjećanje na heroje! (Gurmanka 18.11.2016. 08:11)
@Gurmanka...da, sjećanja na heroje ne smiju ugasnuti... :) (Dinaja 18.11.2016.
08:18)
shvatila sam do kraja što se događa kad su ljudi oko mene odlazili, a više se ne vraćali...opomena i vječna tuga. (stara teta 18.11.2016.
08:25)
@stara teta...tada sam bila daleko... gledala TV izvješća iz cijelog svijeta... bolilo je... slike su ostale... vječna tuga... :) (Dinaja 18.11.2016.
08:36)
iz povijesti učiti .. da se ne ponavlja..
nikada nitko ..takvo zlo, tugu i bol da doživi (DOMENICO 18.11.2016. 10:53)
@DOMENICO...eh dragi prijatelju... historia est Magistra vitae...
jesmo li naučili... da, trebamo iz povijesti učiti, da se zlo, bol, ne ponavljaju... :) (Dinaja 18.11.2016. 10:59)
izbjegavam skupna sjećanja, naravno dobro napisano... (NF 18.11.2016.
12:48)
@NF...ipak nosimo u sebi Jungove arhetipove...
hvala na pohvali štiva...:) (Dinaja 18.11.2016. 15:04)
Večeras me Vukovar peče! (sewen 18.11.2016.
16:53)
@sewen...rasplamsala se bol sjećanja... :) (Dinaja 18.11.2016.
16:57)
Da, večeras ...:-( (sunsine 18.11.2016.
18:10)
@trag sunca...da, večeras zaapalimo svijeće... :) (Dinaja 18.11.2016.
18:45)
Bravo Di, jedan veliki ljubac onaj najveći plimnovalni ti kao prvo pljuskam iz srca i sve duše svoje, jesan zapalila san je ,eno je u ponistri svitli,a Poeziju kiše slušan sada već siguro stoti put, cilu znan i napamet već.
Fala ljudi , ljudine ste, oboje!
Vas je tako lako voljeti i neizmjerno san sritna šta san eto iako uvik u letu i u priši i protrkavanju uvik ko da san vječno na mrduji u regatama vječito ,nikad mira i spokoja.....uf.....ovo su versi za sva vrimena....uuuuf.iden opet ispočetka slušat i guštat,bravom zdenko,bravo ibrica,bravo moja Ti....u koliko dugo nisan ovako guštala nad i uz lipotu,a stvarno:-))) (gali 18.11.2016. 22:48)
p.s. eto viš sad koliko su mi se umrsile sve mrižice da san neš krivo uzvodno spljuskala, da , tila san reć odavno , zapravo uopće se ne mogu sitit kad san zadnji puta ovako guštala u lipoti i stiha i glazbe, eto to san tila splovit pa opet u ove versi i glazbu cila uronit,eto. (gali 18.11.2016.
22:52)
Gledam grob, i tužan sam, dignem pogled,
i vidim da se groblje spaja s nebom ;) (dražeN ;) 18.11.2016. 23:05)
dušom danas uronimo u sjećanja , srce ispunimo nadanjem za ljepša i bolja vremena. (Razmišljanja jedne žene 18.11.2016.
23:37)
ne ponovilo se, nikada i nikome
ali mi se čini da je siguran put do ponavljanja zaborav... (j. 18.11.2016. 23:39)
@gali...dobro ti jutro draga... hvala ti... :) (Dinaja 19.11.2016.
06:45)
@gali...stihovi Vukovaru i Zdenkova pjesma... zrcale tugu... nezaboravnu... :) (Dinaja 19.11.2016.
06:47)
@...dražeN ;) da, to je slika nezaborava... :) (Dinaja 19.11.2016.
06:48)
@Razmišljanja jedne žene... da, za bolja vremena... :) (Dinaja 19.11.2016.
06:49)
@j....da, ne ponovilo se... zato ne smijemo zaboraviti... :) (Dinaja 19.11.2016.
06:50)
u zrnu srca,
a nezaborav
u poeziji suza. (Lastavica 18.11.2016. 07:09)
ne možemo... sjećanja ostaju... davne slike ne blijede...
Lica ispaćena, uplašena,
lica krvava i otečena,
lica umirućih,
lica mrtvih.
Na krvavom obrazu suza,
oči su umrle zadnje,
oči koje pamte...
U koloni jedan po jedan
uništen korača život,
na ramenu mrtav brat,
bjeg iz obruča smrti,
iz grada na kraju svijeta. (Dinaja 18.11.2016. 07:22)
Bila sam tamo, vodila sam i djecu da oni pamte kada nas više ne bude,da ostane sjećanje na heroje! (Gurmanka 18.11.2016. 08:11)
nikada nitko ..takvo zlo, tugu i bol da doživi (DOMENICO 18.11.2016. 10:53)
jesmo li naučili... da, trebamo iz povijesti učiti, da se zlo, bol, ne ponavljaju... :) (Dinaja 18.11.2016. 10:59)
hvala na pohvali štiva...:) (Dinaja 18.11.2016. 15:04)
Fala ljudi , ljudine ste, oboje!
Vas je tako lako voljeti i neizmjerno san sritna šta san eto iako uvik u letu i u priši i protrkavanju uvik ko da san vječno na mrduji u regatama vječito ,nikad mira i spokoja.....uf.....ovo su versi za sva vrimena....uuuuf.iden opet ispočetka slušat i guštat,bravom zdenko,bravo ibrica,bravo moja Ti....u koliko dugo nisan ovako guštala nad i uz lipotu,a stvarno:-))) (gali 18.11.2016. 22:48)
i vidim da se groblje spaja s nebom ;) (dražeN ;) 18.11.2016. 23:05)
ali mi se čini da je siguran put do ponavljanja zaborav... (j. 18.11.2016. 23:39)
četvrtak, 17.11.2016.
Ona i on... Što joj je kazivalo podne jučerašnjeg dana? Život pod groznim suncem, isušeno korito rijeke vremena. Bila je žedna, uokolo mrak, pod rascvjetalim suncem zenit tužnoga dana i strah u srcu. Željela je vidjeti sunce, željela je čuti glas sreće, svuda zvukovi tuđih života, željela je sanjati, budili je krici trenutka. Zalutala u močvari zbilje, omamljena strahovima poželi ubrzati vrijeme. Oko nje mrak, u daljini smijeh odraslih, smijeh djece, zvono s neke crkve raspolovi dan. Ona pruži ruke ka naslućenom suncu, jedan svjetli pogled izroni i dotkanu je kao vjetar u sutonu razbijajući tugu odlazećeg ljeta. Opijena blagošću njegova glasa ona zaustavi trenutak, njen lagani čun zaluta među lotose. Na laticama suze, odsjaj zalaska sunca, čovjek je sjeo u čun pored nje, hladno, suho korito rijeke proromori toplinom. Ljeto, to naglo ljeto, spusti zavjesu, jesen je stigla tiho, cvijeće umire u vrtu, a rijeka nevraćanka oživje ljepotom dolazećih dana... Ja ipak živim u Arkadiji, pomisli gledajući laste kako odlaze. Jučer su mislili jedno na drugo, na oba mjesta lijepa tuga i tragovi straha na obrazima. Noćas se nad njenim čelom rađala neka nova istina. Suton otvori oči neba, da ne zalutaju u tmini strahova. Orionovo sazvježđe prosu zlaćani prah, Jakovljeve ljestve, trag sreće među jastucima. Oni utonuše u san. Netko pokuca na okno srca. Ona otvori oči. Bude je suze neba. Nebo je noćas plakalo od sreće, pomisli gledajući kako se duga širi jutarnjim nebom. Bojama neba sjedinjeni, oni misle jedno na drugo, na oba mjesta nemir i želja da ovo svitanje bude svitanje spasenja. Dijana Jelčić  Ona i on Oznake: vrijeme tihog umiranja |
- 07:17 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Pomenulo se, ne povratilo se. Zajedno ste prebrodili
to vrijeme suza i izišli ojačani. (Lastavica 17.11.2016. 07:19)
poslije guste magle kad tad se pojavi sunce.. (Euro 17.11.2016.
07:22)
@Lastavica...da, bilo je to vrijeme tihog umiranja,
ljubav je pobjedilae utvare... imali smo sreću... :) (Dinaja 17.11.2016. 07:23)
@Euro...da, ponekad skriveno iz oblaka sunce je uvijek tu... :) (Dinaja 17.11.2016.
07:25)
Sreća i tuga samo su dvije strane medalje zvane život...i baš taj život, kojeg u nekim trenucima i proklinjemo, pruži nam iznenađenje, slamku spasa kad to najmanje očekujemo...a slamka često postane razlog svakog osmjeha, svakog novog buđenja. I na tome moramo biti zahvalni. (Elly01 17.11.2016.
08:14)
@Elly01...da, to je istina, velika, jedina... :) (Dinaja 17.11.2016.
08:18)
Tek kada proživimo ta tamna vremena naučimo cijeniti život i uživati u svoj njegovoj jednostavnosti! (Gurmanka 17.11.2016.
09:13)
Najljepša svitanja...nose nas na krilima dalje...lijepo!! (Takva 17.11.2016.
09:26)
"...da ovo svitanje bude svitanje spasenja..." tako jako :))))) (kaparoculica 17.11.2016.
09:56)
Dinajice imam osjećaj kao da si pisala o meni. Vjerojatno noge žene isto razmišljaju ali samo ti to znaš tako lijepo sročiti. Ugodan dan ti želim draga. (Sukiyaki 17.11.2016.
10:05)
@Gurmanka... da draga, vrijeme tihog umiranja ostavlja trag u sjećanju... ali onda naučimo drugaćije vrednovati život... živjeti trenutak kao da sljedeći neće doći... :) (Dinaja 17.11.2016.
10:46)
@Takva...svitanje i moj moto... opusti se, zavoli dan u kojem se budiš...
dozvoli srcu da diše... :) (Dinaja 17.11.2016. 10:47)
@kaparoculica...to svitanje spasenja blješti u mom pamćenju kao najvrijedniji dragulj u riznici uspomena... :) (Dinaja 17.11.2016.
10:48)
@Sukiyaki...sve smo mi "žigosane Afroditinim genima... u svakoj od nas bdije boginja ljubavi... ja pokušavam njene šapate pretočiti u štivo i pjesmu... hvala ti draga... :) (Dinaja 17.11.2016.
10:51)
probao sam zaustaviti trenutak, ali nije se obazirao na mene (pametni zub 17.11.2016.
16:28)
@pametni zub...to je onaj treptaj kada dotaknemo Kairosov pramen kose... metafora sreće... :) (Dinaja 17.11.2016.
16:37)
Jača su tvoja pleća nego bi se možda na prvu reklo ;) (dražeN ;) 18.11.2016.
00:14)
@...dražeN ;)...da dragi prijatelju, u nekim trenucima možemo više nego što vjerujem da možemo... :) (Dinaja 18.11.2016.
06:08)
to vrijeme suza i izišli ojačani. (Lastavica 17.11.2016. 07:19)
ljubav je pobjedilae utvare... imali smo sreću... :) (Dinaja 17.11.2016. 07:23)
dozvoli srcu da diše... :) (Dinaja 17.11.2016. 10:47)
utorak, 15.11.2016.
Između dva sna... Promatrala sam most uzdaha. Tonovi rodno venecijano otvoriše vrata srca. Kišni vjetar je uranjao u krošnju klijetki. Ječala sam pod udarcima boli. Bilo je to vrijeme zatomljavanja istine. Tražila sam uzroke boli u izmišljaju nekog nesanjanog sna. Imala sam neizgovorene riječi i doline suza na usnama, sunčane brežuljke i sjećanja u nepostojanim maglama. Nad ugašenim kraterom žudnji, u odaji ogledala i odjeka slušah ključanje pitanja. Imam li još uvijek kovčežić s milion rumenih velova za tebe? upitah se stihom ne znajući tko je tajanstveni sugovornik moje samoće. Davala bih ti jedan po jedan ili tisuću po tisuću, žaleći što ih nemam dovoljno. Sanjajući o putu do puteva koji se križaju na nebu, stresla sam se u snu i zavapila između snova, koliko svjetlosnih milja, koliko još godina, koliko dana do susreta na rondou sna? Tišinu je doticala glazba veselih svirača na trgu punom golubova. Stao si pored mene na obali velike vode, tvoje lice se zrcalilo u kristalima suncem obasjane pučine. A onda smo sjedili na terasi ispred crkve svetoga Marka i filozofirali o životu i ljubavi na prvi pogled. "Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ljubav završava, postoji dodir dvije ruke koji se opire svim rečenicama" govorio si dodirujući mi dlanove. "Da bismo razumjeli Karla Sandberga treba ga prije svega shvatiti kao čovjeka koji razgovara o stvarima koje su naizgled jednostavne, svakidašnje, razumljive i proste. Ono što nam on svojom poezijom govori o ljudima utonulim u životu punom protivurječnosti učini nam se da i sami znamo, da je to onaj, u modernoj psihijatriji, poznati fenomen deja vu, već viđeno." “No to ipak nije tako. On je bio pisac nove biblije, on je običnim čovjeku, upotrebljavajući jezik ulice, predgrađa i radničkih naselja približio poeziju i ljubav." odgovorih ti zanesena. To je bilo popodne mog novog buđenja, uz tebe sam osjetila sva ona mladenačka uzbuđenja, čula ponovo glas ljubavi i počela sanjati ljubičasti san. Pitam se u snu i između dva sna je li moguće utjecati na sudbinu, je li joj moguće promijeniti smijer? Vrijeme ljepote traje već godinama. Ljepotu su ponekad zatamnili strahovi, mirise ljubičastog cvijeća zamjenili mirisi lijekova, tonove ronda Veneciana zvuci requiema, ali ništa nije uspjelo ubiti trenutke ljubavi. Oči pamte, oči umiru zadnje, oči su zrcalo duše, u očima se ogleda ljepota srca. Tvoje oči su bile i ostale preslika sna koji zajedno sanjamo, u njima se oslikavaju putevi kojima smo zajedno koračali, u njima naslućujem puteve koji stoje ispred nas. Sve one šarene velove koje sam ti darivala sam skidala sa duše koja se pred tobom razotrivala u svom vjerovanju u ljubav. Zaustavio si kišni vjetar koji se probijao kroz okna srca i pokušavao ugasiti lumin na oltaru sreće. U tvom zagrljaju pronađoh toplinu gnjezda koje je razorila oluja ruža, sa tvojih usana ispih nektar strasti i dozvolih životu da odjene odoru vječnosti. Danas sretna dijelim život s umjetnikom. Dijana Jelčić  Oznake: Sandberg, Venecija, susret, život s umjetnikom |
- 07:47 -
Komentari (38) -
Isprintaj -
#
Leglo mi je. Da si napisala samo ovo, meni bi bilo dovoljno :)
""Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ljubav završava,
postoji dodir dvije ruke koji se opire svim rečenicama" govorio
si dodirujući mi dlanove." (Lastavica 15.11.2016. 07:50)
Dobro jutro draga, nježno i snažno istodobno!
Predivna razmišljanja i stihovi, znaš da volim tu veliku romantičarku u tebi, nedostaje ih u ova hladna siva vremena :) (Gurmanka 15.11.2016. 07:52)
@Lastavica...hvala ti draga, prolutah arhivom...
Sandbergova poezija je tako čvrsta i tako moćna,
često smo razgovrali njegovim jezikom...
još uvijek uranja u dušu... uzburkava,
budi nadahnuće... :) (Dinaja 15.11.2016. 07:56)
eh te Venecija...mene odmah podsjeti na skupocu... (Euro 15.11.2016.
07:57)
@Gurmanka... eh da, volim moje stare tekstove...
romantik s pokrićem od trideset godina... hvala ti... :) (Dinaja 15.11.2016. 07:59)
@Euro...pred trideset godina je bila jeftinija...
prisnija... :) (Dinaja 15.11.2016. 08:01)
Voljeti i biti voljen!:) (White Lilith 15.11.2016.
09:35)
Lijepi ljubičasti san...nek' potraje do vječnosti! :) (Takva 15.11.2016.
09:53)
rondo veneciano............i živi ljubav (Kunigunda 15.11.2016.
11:23)
@White Lilith...da, velika istina i smisao života... :) (Dinaja 15.11.2016.
11:42)
@Takva... hvala ti... nadam se trajat će... :) (Dinaja 15.11.2016.
11:43)
@Annaboni...divan je kao i ljubav... :) (Dinaja 15.11.2016.
11:44)
Dinajice kao prvo, predivan opis ljubavi i sudbine. I ja se često pitam da li postoji sudbina. Sve što sam starija, manje sam sigurna u nju. Zapravo ne znam da li uopće postoji ali nije to toliko bitno, bitnije od toga je da život živo u ritmu jubavi. (Sukiyaki 15.11.2016.
13:03)
Malo šale, može??
Na mostu uzdaha mogla sam samo uzdahnuti, jer me je neko odžepario.
Nadala sam se da On će doći i prosuti pred mene bukete cveća...Nije dobro shvatio, doneo je ruže umesto latica...izbodoh se sva...
U snu smo leteli izmedju oblaka, skrivajući se od ptica koje su nam pjevale...Budeći se videh da mi je pao poplun, a nisam isključila TV...
Bežite snovi, gde je ta reala??
Reala je bila više prozaična...doneo je vruću kavu i zemičke sa puterom u krevet budeći me smjehom, jer sam govorila da je još rano... i da neću u školu :)) (mecabg 15.11.2016. 13:06)
"Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ljubav završava, postoji dodir dvije ruke koji se opire svim rečenicama" ...
To mjesto se zove tišina. :-)
Hvala ti draga, da te nije bilo ostala bih uljuljkana u tišini svoga sna ... ;) (Evora 15.11.2016. 13:29)
"Oči pamte, ... oči su zrcalo duše, u očima se ogleda ljepota srca"
I da ništa drugo nisam pročitao, ovo bi bilo više nego dovoljno da razumijem napisano. (Emmet 15.11.2016. 14:14)
@Sukiyaki...sve se događa u nama samima ... odgovorni smo za svoja djela... i tuga i patnja nije tuga i patnja ako je mi ne učinimo tugom i patnjom... uvijek se sjetim Hesseove pjesme... :) (Dinaja 15.11.2016.
15:15)
@mecabg...uvijek sam za šalu i tebe... hvala ti na tragu... :) (Dinaja 15.11.2016.
15:17)
@Evora...da to mjesto je odaja tišine... :) (Dinaja 15.11.2016.
15:18)
@Emmet...hvalati, hvala na svakom tragu... i na čitanju... :) (Dinaja 15.11.2016.
15:19)
Lijepa poezija, a sad si me sjetila i mojih pogleda na Ponte dei Sospiri i stajanju do koljena u velikoj vodi na Riva Schiavoni (Slavenska, Hrvatska obala), a i na Rondo. E, Serenissima. (gogoo 15.11.2016.
16:05)
@gogoo...E. Serenissima, da, i Venecija... i sjećanja... i gondole i kanali i Lagune... i Murano... hvala ti na tragu... :) (Dinaja 15.11.2016.
16:42)
Dinajice hvala ti za taj preporučeni post. Pročitala jesam i odgovorila sam kod sebe. Ugodnu veće ti želim draga. (Sukiyaki 15.11.2016.
19:37)
Neka nadahnuća nikad ne sagore, uvijek tinjaju i potpiruju
moćnu vatru emocija...sanjaj još dugo ljubičaste sne uz lijepe stihove (Neka druga 15.11.2016. 22:11)
zanimljiv je taj most uzdisaja, koliko sam primjetio na svim fotkama dobro ispada, a i dobre su priče turističkih vodića o njegovoj simbolici, čuo sam barem dvije različite ;) (NF 15.11.2016.
23:00)
@Sukiyaki...dobro ti jutro... carpe diem... :) (Dinaja 16.11.2016.
05:34)
@Neka druga...hvala ti... da, neka potraje... :) (Dinaja 16.11.2016.
05:35)
@NF...volim slušati priče iz davnina... u svakoj zrno istine... :) (Dinaja 16.11.2016.
05:37)
Dva velika umjetnika kada dijele život tada se umjetnost samo množi. Pozdrav tebi/vama umjetnicima. (Demetra 16.11.2016.
08:27)
@Demetra... hvala tebi draga prijateljice... :) (Dinaja 16.11.2016.
08:34)
Dinajice želim ti da ti i ovaj dan bude veseo i uspješan. (Sukiyaki 16.11.2016.
09:58)
Violina, sama za sebe, nijema je, u rukama umjetnika, čarolija zvuka duše ;) (dražeN ;) 16.11.2016.
10:11)
@Sukiyaki...hvala ti draga... neka i tebi bude uspješan i veseo... :) (Dinaja 16.11.2016.
10:47)
@...dražeN ;)...hvala ti na divnoj misli... istinitoj... :) (Dinaja 16.11.2016.
10:49)
Prekrasne riječi o ljubavi. Da ste mi još dugo živi i sretni vas dvoje! (morska zvijezda 16.11.2016.
12:52)
@morska zvijezda...hvala ti draga... divno je,ponovo si tu... :) (Dinaja 16.11.2016.
14:42)
priča koju sam čula od turističkog vodiča toliko me rastužila da sam drugi posjet Veneciji jednostavno taj dio preskočila.
Od tada pa i sada na spomen tog mosta uvijek vidim tužna lica, suzne oči i opraštanjae sa suncem, svjetlom , životom..... (Razmišljanja jedne žene 16.11.2016. 21:56)
@Razmišljanja jedne žene...da, draga, to je tužna priča... posljednji pozdrav suncu i odlazak zauvijek... pogled na most kovitla Neurone u osjećajnom režnju... :) (Dinaja 17.11.2016.
05:27)
""Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ljubav završava,
postoji dodir dvije ruke koji se opire svim rečenicama" govorio
si dodirujući mi dlanove." (Lastavica 15.11.2016. 07:50)
Predivna razmišljanja i stihovi, znaš da volim tu veliku romantičarku u tebi, nedostaje ih u ova hladna siva vremena :) (Gurmanka 15.11.2016. 07:52)
Sandbergova poezija je tako čvrsta i tako moćna,
često smo razgovrali njegovim jezikom...
još uvijek uranja u dušu... uzburkava,
budi nadahnuće... :) (Dinaja 15.11.2016. 07:56)
romantik s pokrićem od trideset godina... hvala ti... :) (Dinaja 15.11.2016. 07:59)
prisnija... :) (Dinaja 15.11.2016. 08:01)
Na mostu uzdaha mogla sam samo uzdahnuti, jer me je neko odžepario.
Nadala sam se da On će doći i prosuti pred mene bukete cveća...Nije dobro shvatio, doneo je ruže umesto latica...izbodoh se sva...
U snu smo leteli izmedju oblaka, skrivajući se od ptica koje su nam pjevale...Budeći se videh da mi je pao poplun, a nisam isključila TV...
Bežite snovi, gde je ta reala??
Reala je bila više prozaična...doneo je vruću kavu i zemičke sa puterom u krevet budeći me smjehom, jer sam govorila da je još rano... i da neću u školu :)) (mecabg 15.11.2016. 13:06)
To mjesto se zove tišina. :-)
Hvala ti draga, da te nije bilo ostala bih uljuljkana u tišini svoga sna ... ;) (Evora 15.11.2016. 13:29)
I da ništa drugo nisam pročitao, ovo bi bilo više nego dovoljno da razumijem napisano. (Emmet 15.11.2016. 14:14)
moćnu vatru emocija...sanjaj još dugo ljubičaste sne uz lijepe stihove (Neka druga 15.11.2016. 22:11)
Od tada pa i sada na spomen tog mosta uvijek vidim tužna lica, suzne oči i opraštanjae sa suncem, svjetlom , životom..... (Razmišljanja jedne žene 16.11.2016. 21:56)
ponedjeljak, 14.11.2016.
Ona i neizgovorene tuge...
 "Zaustavila je sudbinu u naručju njegovih isušenih želja dotaknula već napukli porcelan povjerenja, zgužvani staniol neke prošle ljubavi i u ljepoti njegovih očiju pronašla nebo, okićeno oklopom neke davne tuge... tražila je osmjehe, skupljala i ljepila krhotine njegovih uspomena. A ljubav? Element sa slobodnom valencijom, strune neke za njega nepoznate energije začahurene u srčanim komorama, nesposobne da stvore najvredniju formulu ljudskosti, ljubav je u njemu spavala uz pepeo neke davne vatre... poštujući njegovu prošlost, njegove neizgovorene boli, njegove neisplakane suze, njegovu nemogućnost da osjeti ljubav u osmjehu, u ispruženoj ruci, u poljupcu... Dijana Jelčić... "Odakle dolazi ljepota" Zagreb, 1987.  Prihvatiti život onakav kakav je, život pun uspona i padova, voljeti zalaske sunca i kišu i oblačno nebo i vjetar koji donosi suze, razumjeti sve nepravde koje možda nisu nepravde, znači živjeti, znači znati živjeti. Tek onda ostaje puno trenutaka, između trenutačnih tuga, trenutaka ljepote koja nas uvijek iznova uzdižu iznad rezignacije i životarenja, ublažuju strahove, brišu suze, poklanjaju osmijehe. Nikada ne smijemo prihvatiti bonacu i neki nepostojeći horizont jer tada smo zaboravili živjeti. Mi moramo vjerovati u svoju snagu koja je ponekad skrivena u mladalačkim snovima, a nekada spava u tuzi zbog izgubljenog vremena. Ne smijemo plakati nad prošlošću i uvelim ružama, mi moramo znati voljeti, voljeti do iznemoglosti da iznemoglost nikada ne dođe. "Ona postade obrana njegovim strahovima, povjerenjem dobi povjerenje i prve ljepote njegovog buđenja i pokloni mu svoje vrijeme" Zavoljeti želje i život u tuđim srcima, naučiti ih da dišu, a ne ih željeti posjedovati znači biti sretan, beskonačno sretan. Spoznati da je LJUBAV važnija od biti voljen onda smo uistinu i voljeni. "Ona za uzvrat dobi naručje u kojem danas smije sanjati njegove i svoje tajne." Za sve one koji nisu odustali ljubiti LJUBAV Ljubav je kada jedan čovjek Ljubav je kada jedna .... Ljubav je kada LJUBAV je !!! Zavolite ovaj dan, zavolite misli i sjećanja, dozvolite srcu da diše! Dijana Jelčić ona i neizgovorene tuge tada @Teuta, danas @Sukiyaki i @More ljubavi su onda komentirali ovaj tekst... sretna sam što smo još uvijek tu... što dijelimo ovaj djelić svemira... prijateljstvo je to... Oznake: odakle dolazi ljepota, tuga, strah, ljubav |
- 07:17 -
Komentari (36) -
Isprintaj -
#
Mnogi ne prihvate život i ne nauče uživati u njemu, takvom
kakav je, stalno tražeći neštio što doći neće, a propuštajući
ovo što jeste. Ti se ne daš uloviti u tu varku. (Lastavica 14.11.2016. 07:19)
@Lastavica... da, život je prepun zamki
i varki... treba naučiti balansirati, prolaziti
kroz scile i haribde sudbine... ja vjerujem
ljubav je moćnica i vodičica... a prijatelji
moćna potporapri tome... kada ovo davne 2008
objavih na blogu, blogoprijatelji su mi komentarima
olakšali trenutke tuge... to je bilo vrijeme tihog umiranja...
suprug je bio u bolnici... to neću i ne mogu nikada zaboraviti...
eto draga i to je jedan od oblika ljubavi... prijateljstvo... :) (Dinaja 14.11.2016. 07:26)
Kako da nije, što bismo bili bez prijateljstva?
Siromašni i slabi. (Lastavica 14.11.2016. 07:29)
@Lastavica...da i virtualni i oni u reali su bogatstvo,
neprocjenjivo... prijateljstvo je najdragocijeni cvijet, kao jerihonska
ruža... preivljava i pustinjske vjetrove i dane tišine... ali ne umire...
tu je za sva vremena... :) (Dinaja 14.11.2016. 07:37)
Draga prijateljice, znaš li da je nemoguće komentirati tu ofromnu količinu ljubavi koju si ti godinama, kao nabujala rijeka, plavila u svojim pjesmama, proznim trenucima stvaranja. I da nije te čak lako ni pratiti jer skokovita kao srna na proplanku preskačeš lakonoga, lakoruko kroz osjećaje što samo ljubav i ljepotu ljubavi prepoznaje. Veliki pozdrav šaljem. (Demetra 14.11.2016.
07:47)
i meni se svidja kod tebe na blogu ona maca na fotki..hehe (Euro 14.11.2016.
07:54)
@Demetra...draga prijateljice, ti si nas doživjela i u reali...
a prohujali vikend smo tankali prijateljsku ljubav u velikim
količinama... susreti u KIC u, pod starim krovovima, u amruševoj,
kasnije večera u klubu... jutros je moje srce prepuno ljepote...
i tvoj komentar, još jedan dragulju riznici vrijednosti... hvala ti draga...
i ovo sunčano jutro... raa se još jedan divan dan... uživajmo u njemu... :) (Dinaja 14.11.2016. 08:06)
@Euro...eto, nasmijao si me i komentarom... hvala ti... :) (Dinaja 14.11.2016.
08:08)
Zavoliti život da, ali podnositi i vrijeme bez ljubavi po tebi " svevišnje i svemoćne" (Kunigunda 14.11.2016.
08:15)
@Annaboni...bila sam jako mlada kada sam povjerovala da me ljubav napustila... godinama sam tragala za njenim izvorištem... bila sam bjegunica iz sebe same... pisala tužne pjesme... a onda, sazrijevajući, čitajući knjige o samospoznaji, paraleno radeći na sebi i pacijentima na naučih osjećati sebe... a onda osjećajući sebe osjetih drugačije titraje u srcu, drugačije kolanje krvi, drugačiji ritam disanja...
da postoji i vrijeme u kojem vjerujemo da je ljubav nestala... to je ono gluho vrijeme u kojem mislimo da je ljubav moguća samo između dva srca... ne draga ja ne pišem o toj ljubavi... tek kada sam zavoljela dan u kojem se budim, moje misli i moja sjećanja, dozvolila srcu da diše osjetih i zavoljeh sebe... pa osjećajući sebe osjetih i njega... dogodio se i taj uzvišeni oblik ljubavi... :) (Dinaja 14.11.2016. 08:33)
Ljubiti znači prihvaćati. Ljubav nije uvjetovanje ni zahtjev ... to je najljepša riječ za slobodu ikad izgovorena i napisana. (Emmet 14.11.2016.
08:39)
@Emmet...ljubav je bezuvjetna... nezahtjevna i slobodna, hvala ti na tragu... :) (Dinaja 14.11.2016.
08:45)
Ono što je sada, ovdje i s njim je najbitnije, ne propuštam uživati u ljubavi i životu, treba iskoristiti sve lijepe trenutke jer brzo prolaze, a sivi oblaci nam stižu s prvim vjetrom! (Gurmanka 14.11.2016.
09:19)
Prava tuga se vidi samo u očima...
Duboko je u srcu i nikad se ne nalazi u rečima... (mecabg 14.11.2016. 10:02)
Dinajice istina, život je pun iznenađenja. Čas je divan a bome zna biti i jako bolan ali sve je to dio nas, dio samog Svemira a na nama je kako ćemo se nositi s time. Ti znaš, kao i tvoj Zdenko jer polauište vam je ljubav kao i sama vječnost. To je to draga. Ljubav je ljubav, ljubav je sve oko nas, ljubav je život, ljubav je sreća i patnja, ljubav je postojanje... (Sukiyaki 14.11.2016.
11:05)
@Gurmanka...da, ovo sada, ovaj trenutak s njim je najbitniji...
živimo trenutak između dva sna... jer i budni često sanjamo ...
to je ljepota života s umjetnikom... :) (Dinaja 14.11.2016. 11:07)
@mecabg...neizgovorene tuge su one najdublje... kao tisuću
poljubaca u dubini, duboko, jako duboko... neprevodive su na jezik uma... :) (Dinaja 14.11.2016. 11:09)
@Sukiyaki...da draga, život i ljubav su nedjeljivi... i tišina zvjezda i glas gromova i bljesak munja... moreuzi sudbine i svjetionik na hridi oceana sna... sve je to življeni život... i pijesak vremena koji se slijeva našim licima i srce koje se igra perlama krvi i pamti emocije... neizgovorene tuge, ali i sreću... i lakoću postojanja u ovome ovdje i ovome sada... njena je točnost njegova pamćenja... :) (Dinaja 14.11.2016.
11:15)
Neke tuge nikad se ne prebole (stihovi su iz jedne stare pjesme)....ali živimo i dalje, a LJUBAV daje smisao svemu, lijepa. Ti to živiš i znaš:) (White Lilith 14.11.2016.
11:30)
Nema nam druge, nego prihvatiti....i biti strpljiv ...
( btw. sjećaš se kako ti je Aldyev šešir super pristajao ;) (Moja Moda 14.11.2016. 11:33)
Živjeti dane ljubavi najljepše je što možemo imati (More ljubavi 14.11.2016.
11:36)
@White Lilith...da to e onaj lumin koi uvjek, zauvjek u nama tinja...
možda jednoga dana pronađemo riječi kojima ćemo uspeti govor srca prevesti na jezik uma... možda tada neuroni u našem misaonom režnju uistinu zatitraju ritmom do sada neizgovorljivog... do tada živimo jednostavno ljubav sa svim njenim oblicima... hvala ti na tragu...
divnom... :) (Dinaja 14.11.2016. 11:45)
@Moja Moda... da sjećam se te večeri i tebe i Aldya i Aldyevog šešira... nezaboravljena ugoda susreta... postoje i fotke ... usrećuju... :) (Dinaja 14.11.2016.
11:49)
@More ljubavi...da dragi prijatelju, to je TO... najuzvišenije vrijeme našeg trajanja u vječčnosti... ti i tvoja draga, mi... i mnogi uz nas šire to carstvo... i daruju svima divan osjećaj... neka bude ljubav... i mi njeni sljedbenici... da, to je najljepše što možemo imati... :) (Dinaja 14.11.2016.
11:53)
Nikad prestati voljeti...to je tajna smislenog života... (Takva 14.11.2016.
14:17)
@Takva...da, to je tajna smislenog života...
živimo ljubav... :) (Dinaja 14.11.2016. 15:17)
Dinajice prijateljstvo je poput ljubavi, mora se njegovati i svakako je najvažnija iskrenost i povjerenje. Znam da ti to znaš jer si upravo ti takva. Znaš, tvoj mi je naslov posta jako blizak, u njemu se krije moja "tajna". Moja bol, sreća pa i ljubav koja najviše dominira mnom. (Sukiyaki 14.11.2016.
17:13)
Meni je trebalo 45 da dođem - sebi! (sewen 14.11.2016.
17:56)
@Sukiyaki...da draga razumijem te... neizgovorene tuge kriju u sebi onaj dio nas koji je neopisiv, nedodirljiv i neusporediv... ono najintimnije u nama... da, to je tajna koju ne možemo podijeliti ni sa kim jer ja ne mogu znati kako ti doivljavaš crvenu ili plavu boju... ili kakav za tebe okus čokolade... ili kakvoća boli... ili boja tuge... ili miris sreće... a sve to je zgusnuto u naš, ali samo naš osjećaj ljubavi... i taj osjećaj je isto tako neusporediv... a prijateljestvo je nejuzvišeniji oblik ljubavi... ja mogu suosjećati s tobom... mogu te osjetiti u sebi, ali ne mogu osjetiti ono što ti osjećaš... :) (Dinaja 14.11.2016.
18:52)
@sewen...svatko od nas ima svoje vrijeme sazrijevanja... :) (Dinaja 14.11.2016.
18:53)
Ljubav je kada ne pitamo za cijenu,
sve ostalo je tek trgovina, s ljudima, bogom ili sobom ;) (dražeN ;) 14.11.2016. 19:59)
od uzajamnog poštivanja sve počinje... (NF 14.11.2016.
22:44)
Ljubav je..... ne moći nikada izraziti do kraja što je sve ljubav
jer uvijek se o njoj iznova ima što reći i na temu ljubavi
isto a drugačije, na razne načine, raznim značenjima obuhvaćano... pa niti jedno 'određenje' nije 'dovršeno' u svojoj formulaciji već se neprestano može nadograđivati.... (otud i ovi znaci navoda) iako nebrojeno formulacija svaka na svoj način govori o ljubavi i što je ona..... Važna je sposobnost za ljubav - egzistencija njome prožeta - kao odnos prema svijetu. Ljubav je inteligentna.
I da, 'ljubav je i svojevrsno društvo' (F. Pessoa) i s ljubavlju u sebi nikad nisi sam.....
Lijepa fotografija :), pjesma iz 'Odakle dolazi ljepota' i tekst što slijedi za njom.... sve :) (viviana 15.11.2016. 00:15)
@...dražeN ;)... izmeu moje i tvoje ulice dućan ljubavi...
ne policama ceduljice s naznakom ... neprocjenjivo... :) (Dinaja 15.11.2016. 06:54)
@NF...da, to je To... :) (Dinaja 15.11.2016.
06:54)
@viviana...hvala ti draga... s ljubavlju u sebi nikad nisi sam...
da, ljubav je sreća, a sretan čovjek nikad nije sam...
Vječni smo prolaznici pored nas samih, nema drugog krajolika do krajolika nas samih. Ne posjedujemo ništa jer ni sebe ne posjedujemo. Nemamo ništa jer nismo ništa. Koje ruke da ispružim prema kojem svijetu? Svijet nije moj, svijet sam ja. Pessoa je znao... :) (Dinaja 15.11.2016. 06:58)
kakav je, stalno tražeći neštio što doći neće, a propuštajući
ovo što jeste. Ti se ne daš uloviti u tu varku. (Lastavica 14.11.2016. 07:19)
i varki... treba naučiti balansirati, prolaziti
kroz scile i haribde sudbine... ja vjerujem
ljubav je moćnica i vodičica... a prijatelji
moćna potporapri tome... kada ovo davne 2008
objavih na blogu, blogoprijatelji su mi komentarima
olakšali trenutke tuge... to je bilo vrijeme tihog umiranja...
suprug je bio u bolnici... to neću i ne mogu nikada zaboraviti...
eto draga i to je jedan od oblika ljubavi... prijateljstvo... :) (Dinaja 14.11.2016. 07:26)
Siromašni i slabi. (Lastavica 14.11.2016. 07:29)
neprocjenjivo... prijateljstvo je najdragocijeni cvijet, kao jerihonska
ruža... preivljava i pustinjske vjetrove i dane tišine... ali ne umire...
tu je za sva vremena... :) (Dinaja 14.11.2016. 07:37)
a prohujali vikend smo tankali prijateljsku ljubav u velikim
količinama... susreti u KIC u, pod starim krovovima, u amruševoj,
kasnije večera u klubu... jutros je moje srce prepuno ljepote...
i tvoj komentar, još jedan dragulju riznici vrijednosti... hvala ti draga...
i ovo sunčano jutro... raa se još jedan divan dan... uživajmo u njemu... :) (Dinaja 14.11.2016. 08:06)
da postoji i vrijeme u kojem vjerujemo da je ljubav nestala... to je ono gluho vrijeme u kojem mislimo da je ljubav moguća samo između dva srca... ne draga ja ne pišem o toj ljubavi... tek kada sam zavoljela dan u kojem se budim, moje misli i moja sjećanja, dozvolila srcu da diše osjetih i zavoljeh sebe... pa osjećajući sebe osjetih i njega... dogodio se i taj uzvišeni oblik ljubavi... :) (Dinaja 14.11.2016. 08:33)
Duboko je u srcu i nikad se ne nalazi u rečima... (mecabg 14.11.2016. 10:02)
živimo trenutak između dva sna... jer i budni često sanjamo ...
to je ljepota života s umjetnikom... :) (Dinaja 14.11.2016. 11:07)
poljubaca u dubini, duboko, jako duboko... neprevodive su na jezik uma... :) (Dinaja 14.11.2016. 11:09)
( btw. sjećaš se kako ti je Aldyev šešir super pristajao ;) (Moja Moda 14.11.2016. 11:33)
možda jednoga dana pronađemo riječi kojima ćemo uspeti govor srca prevesti na jezik uma... možda tada neuroni u našem misaonom režnju uistinu zatitraju ritmom do sada neizgovorljivog... do tada živimo jednostavno ljubav sa svim njenim oblicima... hvala ti na tragu...
divnom... :) (Dinaja 14.11.2016. 11:45)
živimo ljubav... :) (Dinaja 14.11.2016. 15:17)
sve ostalo je tek trgovina, s ljudima, bogom ili sobom ;) (dražeN ;) 14.11.2016. 19:59)
jer uvijek se o njoj iznova ima što reći i na temu ljubavi
isto a drugačije, na razne načine, raznim značenjima obuhvaćano... pa niti jedno 'određenje' nije 'dovršeno' u svojoj formulaciji već se neprestano može nadograđivati.... (otud i ovi znaci navoda) iako nebrojeno formulacija svaka na svoj način govori o ljubavi i što je ona..... Važna je sposobnost za ljubav - egzistencija njome prožeta - kao odnos prema svijetu. Ljubav je inteligentna.
I da, 'ljubav je i svojevrsno društvo' (F. Pessoa) i s ljubavlju u sebi nikad nisi sam.....
Lijepa fotografija :), pjesma iz 'Odakle dolazi ljepota' i tekst što slijedi za njom.... sve :) (viviana 15.11.2016. 00:15)
ne policama ceduljice s naznakom ... neprocjenjivo... :) (Dinaja 15.11.2016. 06:54)
da, ljubav je sreća, a sretan čovjek nikad nije sam...
Vječni smo prolaznici pored nas samih, nema drugog krajolika do krajolika nas samih. Ne posjedujemo ništa jer ni sebe ne posjedujemo. Nemamo ništa jer nismo ništa. Koje ruke da ispružim prema kojem svijetu? Svijet nije moj, svijet sam ja. Pessoa je znao... :) (Dinaja 15.11.2016. 06:58)
petak, 11.11.2016.
Razgovarajmo o ljubavi... Jučerašnji komentar i pitanje blogoprijatelja @semper contra Da, ljubav je tvoja česta, da ne kažem, vječna tema. A ja nikako da pojmim što je to ljubav. Zaista bih se volio naći s tobom tet-a-tet i čuti tvoje viđenje pojma ljubavi. Ne da ti oponiram već da jednostavno čujem nekog koji je toliko uronjen u nju. me prisjetio ovog davno napisanog teksta. Ovo je samo djelić. Koga zanima cijeli tekst i komentari koji su me onda usrećili i pokazali da svatko od nas drugačije doživljava, izražava i živi taj osjećaj, na kraju teksta je link davno napisanog...  Ljubav je osnova na kojoj se stvara istinska ljudska zajednica. Sv. Augustin je rekao: "Ljubi i čini što hoćeš". Što bi se još moglo dodati toj višestoljetnoj misli? Mislim da ništa više nije potrebno, znati ljubiti znači ostvariti savršenstvo duha, osmisliti svoje postojanje u univerzumu, osjećati i osmisliti sebe, svoje osjećaje i sve svoje čine. Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego naš stav, naše postojanje u prostor- vremenu, obilježje našega karaktera. Što je uistinu LJUBAV? U mojim zrcalnim neuronima se smiješe lica, ali ja u njima, odrasla i vjerujući da sam osvještena, zaboravih djete u sebi, pa ne prepoznajem i ne razlikujem više osjećaje. Krabuljni ples se upravo odigrava na pozornici mog života. Kako prepoznati iskrenost u osmjehu? Čiji glas će najaviti "radosnu poruku" iz koje ću saznati istinu? Tko će na koncu ubiti kralja? Na stolu leži upravo pročitana knjiga David Servan- Schreibera "Novi lijek za emocije" Autor je uspio povezati znanstvene spoznaje s porukama od vitalnog značenja i ponuditi lijek protiv negativnih osjećaja. Život svakoga od nas je jedinstven i podjednako opterećen igrom sudbine i na svoj način težak. Zaboravljajući to često se uhvatimo u razmišljanju i otkrijemo u sebi zavist prema tuđim životima. Aktiviranjem afektivnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva zapamćene osjećaje, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Milost naše prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili. Pokušah osjetiti pročitano, pozvati u sjećanje ljubav, osjećaj koji izrasta iz osnovne energije našeg postojanja. U mom misaonom labirintu su se smjenjivala sjećanja na djetinjstvo, mladosti, zrelost i trenutak se pretvori u mimohod stanja koja sam prolazila. Djetinjstvo zatreperi spokojem i mirom, osjetih mirise lavande i maslinovog ulja, vidjeh blagi osmjeh djeda i njegovu ruku kako kruhom umoćenim u vino gasi svijeću na svečano postavljenom stolu. Moje srce je otkucavalo davno zaboravljenim ritmom potpune sreće. Mladost, trg cvijeća, ljubav u liku crne pantere se spusti u moju misao. "Ja ne znam šta bih još mogao spoznati, kao dobro, kada bih izgubio ugodu okusa, ljubavi, slušanja i na koncu onog čudesnog uzbuđenja pri suosjećanju s osjećajima drugih." pročitah među redovima teksta Epikurovu misao. "Nema ljepote ni ugode ni sreće izvan tijela. Sve je tu u nama samima, u našoj kinesferi. Tko danas želi najaviti "radosnu poruku", trebao bi iz sebe samoga širiti ugodu i znati je podijeliti s onima koji to ne znaju" razmišljam pretvarajući riječi autora knjige "Novi lijek za emocije" u svoj osjećaj. Što je uistinu ljubav? Stajala sam na hridi zaborava i more više nije bilo more i sunce više nije bilo sunce umorno pružih ruke i dotaknuh svjetleću zraku snovima omamljena... Bilo je kao rukovanje čekanjem okrunjeno, a skrivena u rijeci pročitanog tek naslućena u poljubcu zatvorena u neizgovorenim istinama odjevena u čovjeka vratila se LJUBAV Dijana Jelčić  Poezija i glazba nezaboravnog Leonarda Cohena je ljubav... Razgovarajmo o ljubavi Sokratova misao Oznake: što je ljubav, razgovarajmo o ljubavi, novi lijek za emocije |
- 07:17 -
Komentari (42) -
Isprintaj -
#
Što je ljubav? Ono što si ti rekla. Nedefinirana emocija koju
svi poznajemo u bar nekoliko oblika, a samo je jedna i
vječna ljubav. (Lastavica 11.11.2016. 07:20)
@Lastavica...to je pitanje sa tisuću odgovora...
i svaki je istinit... jer svaki izranja iz duše čovjeka
koji osjeća... :) (Dinaja 11.11.2016. 07:25)
ljubav nisu samo lijepe stvari izmedju dvije osobe,nego i one prljave,e upravo u tim prljavim stvarima se tek pokaze kolika je ljubav.. (Euro 11.11.2016.
07:33)
@Euro...da, to je to... u dobru i zlu... to je prava ljubav... :) (Dinaja 11.11.2016.
07:42)
Ima mnogo lica, ali pravo je lako odmah prepoznati!
Nosi nas na svojim krilima u visine ka novim ljudima, novim osjećajima...
Ugodan vikend ti želim :) (Gurmanka 11.11.2016. 07:50)
@Gurmanka...upravo tako... odnosi nas u zagrljaje ljepote,
nove susrete, druženja... prijateljska ljubav je najmoćnija moćnica u carstvu ljubavi...
neka i tebi bude ugodan vikend... ja mu se veselim... bit će prepun
divnih događanja... :) (Dinaja 11.11.2016. 07:59)
Znam što je ljubav ali ne volim " valjati" ni svoje osjećje, ni definicije......
A Leonard Choen je .........jučer umro (Kunigunda 11.11.2016. 08:42)
@Annaboni...i to je dobro u našim različitostima je
ljepota... ljubav tako i tako nema univerzalnu definiciju...
eto jutros je osjetih čitajući tvoj post...
mirisi i okusi mediterana... zatitrala sjećanja...
Choen je otišao... ostale su njegove divne pjesme...
uživanje u njima budi isto jedan od mnogih oblika ljubavi... :) (Dinaja 11.11.2016. 08:52)
Kao i bog, ljubav je pojam koji je najviše izlizan nerazumijevanjem.
Objašnjenja ne pale, jer sve sjeda na svoje mjesto tek kada se ispune uvjeti,
a oni su isključivo u nama i našem duhovnom stanju, tj. mogućnosti distance od ega ;) (dražeN ;) 11.11.2016. 09:57)
pitanje ljubavi je neiscrpno pitanje čovječanstva, toliko puta upitano, ispisano i pročitano. Ono najljepše u svemu je 'neulovljivost'. Kolikogod puta pokušali ispisati ili definirati ljubav, uvijek ostaje mogućnost za neki novi naš ispis. Ljubav je, kako ono ljudi kažu, svugdje oko nas, samo je treba pronaći. Ona nije, kako si i sama navela "samo odnos do druge osobe", već puno više - "ostvariti savršenstvo duha, osmisliti svoje postojanje u svemiru, osjećati i osmisliti sebe". E, to je meni baš dobro leglo, ono pravo. (Pjaceta 11.11.2016.
10:16)
'Ja ne znam što bih još mogao spoznati, kao dobro, kada bih izgubio ugodu okusa, ljubavi, slušanja i na koncu onog čudesnog uzbuđenja pri suosjećanju s osjećajima drugih.' Ni ja. (Takva 11.11.2016.
10:32)
O ljubavi se ne diskutuje...u ljubavi se samo voli :)) (mecabg 11.11.2016.
12:21)
@...dražeN ;)...skoro pa otrcan nerazumjevanjem...
ali ipak ljubav nije samo pojam ili samo riječ... jer
ljubav je bezuvjetna...
jednostavno ljubav
i to je to... :) (Dinaja 11.11.2016. 12:22)
@Pjaceta...hvala ti na tragu... osjetila si srž napisanog
jednostavno ljubav (Dinaja 11.11.2016. 12:24)
@Takva...da draga ljubav je hedonizam... ugoda uživanja
u ovome ovdje i ovome sada...
jednostavno ljubav
ugoda osjećanja osjećaja i to je TO... :) (Dinaja 11.11.2016. 12:26)
@mecabg...da, ne diskutira se...
ljubav se jednostavno živi... ali ipak
vječno oslikana, opisana, opjevana
ljubav u nama izaziva želju i znatiželju...
slijedimo titraje te energije i tragamo za riječima
kojima bi je opisali... oslikali... ili učinili Pigmalionou statutu...
kojoj bi nam Afrodita pomogla udahnuti dušu... ponekad se taj san ostvari... pygmalionov efekt oživi u našim čežnjama... :) (Dinaja 11.11.2016. 12:34)
Dinajice, vječna tema ljuba. Znaš što je interesantno? I kad ne govorimo o ljubavi, kad mislimo sasvim na nešto drugo...mi smo ipak uvijek okružini ljubavlju a da toga nismo ni svjesni jer je živimo kroz sve aktivnosti. Ona je uvijek tu, ona je smisao naših života pa i same smrti. Ona je sve. (Sukiyaki 11.11.2016.
12:50)
@Sukiyaki...da, i kada ne razgovaramo o ljubavi ona je tu, u nama i oko nas... u trenutku, u titraju oka, u treningu uma... u svemu što činimo...
i što čini nas... tvoja kreativnost je ljubav, tvoj tekst i pitanje osjetih kao ljubav i odgovorih ti s ljubavlju... :) (Dinaja 11.11.2016. 15:33)
Ljubav je voljeti baš svaku česticu
baš svaki foton i nakloniti mu se
jer nosi klicu ljubavi
a tragove ljubavi ipak najljepše
rišu poete...to baš svi osjete
Ljubav se uvijek zrcali
u kapljici kiše
u kumulusu iznad grada
u otpalom listu
samo treba imati čisto srce
i otvoren um
....pa osjetiti (Neka druga 11.11.2016. 16:43)
@Neka druga...da, svaka struna univerzuma
nosi u sebi klicu ljubavi... u svakom titraju lista na vjetru,
svakoj kapi oceana... u zagrljaju pjeska i pjene živi ljubav,
u genomu čovjeka se ugnjezidila od početka priče...
jer da nije ljubavi ne bi svita bilo... kaže stih...
vjerujem u njega... :) (Dinaja 11.11.2016. 17:05)
Dinajice...Hvala ti za lijepe riječi draga. To je upravo to, ljubav je svugdje i zauvijek. Ugodnu laku noć ti želim i lijepe snove. (Sukiyaki 11.11.2016.
20:21)
čak ni s frommom u umijeću ljubavi se dosta tog ne slažem, vrlo individualan osjećaj ;) (NF 11.11.2016.
23:21)
@Sukiyaki...dobro ti jutro draga, dan pun ljubavi ti želim... :) (Dinaja 12.11.2016.
07:06)
@NF...dobri stari Fromm... a ljubav je uistinu individualan osjećaj...
neusporediv i to je dobro... :) (Dinaja 12.11.2016. 07:09)
ljubav je jednostavno ljubav. U životu postoji čovjek i postoji ljubav. Ako su čovjek i ljubav jedno onda je to to. (Razmišljanja jedne žene 12.11.2016.
19:58)
"Stajala sam na hridi zaborava....ne mogu sad ovako na brzinu popamtiti sve ove lijepe stihove koje sad pročitah kod tebe, naprosto jer mi odmah sinuo Shakespeare kojeg puno volim čitati,a ti si za mene ženski Shakespeare i gotovo i to je to.
-Moja je dobrota bezgranična poput mora. Moja je ljubav jednako duboka. Što više dajem tebi, to više imam sam, jer oboje smo beskonačni.-
William Shakespeare (gali 13.11.2016. 00:02)
da, to si ti; tvoja je dobrota bezgranična poput mora, tvoja je ljubav jednako duboka,što više se daješ, više imaš i oboje ste beskonačni,to je jednostavno to i gotovo. (gali 13.11.2016.
00:08)
@Razmišljanja jedne žene... da, to je to...čovjek je ljubav... :) (Dinaja 13.11.2016.
06:41)
@gali...hvala ti draga... evo, darujem ti još jednu moju pjesmu iz davnina...
Zaustavila sam sudbinu
u naručju isušenih želja
prihvatila napukli porcelan povjerenja,
zgužvani staniol neke ljubavi
i u ljepoti njegovih očiju
pronašla nebo...
okićeno oklopom tuge...
tražila sam osmjehe
i skupljala krhotine njegovih uspomena,
a ljubav
element sa slobodnom valencijom,
strune neke nepoznate energije
začahurene u srčanim komorama
nesposobne da stvore
najvredniju formulu ljudskosti...
poštujući njegovu prošlost
postadoh obrana od njegovih strahova
povjerenje dobih povjerenje
i prve ljepote njegovog buđenja
i poklonih mu vrijeme
za naručje u kojem smijem
sanjati njegove i svoje tajne... (Dinaja 13.11.2016. 06:45)
@gali...osjećaš me... hvala ti... prijateljska ljubav je
najmoćnija ljubav... :) (Dinaja 13.11.2016. 06:47)
Ljubav je trajan osmijeh na licu osobe koju ljubimo, zadovoljstvo
osobe kojoj činimo dobro a ne moramo, a sve ostalo je dogradnja
kroz poeziju. E, tu ima razlike, rijetki je znaju dovesti do savršenstva
kao ti. Uprošćeno, ljubav je torta, ukusna, slatka, ima sve sastojke,
samo što joj neki finiranjem daju potpunost:)) (nema garancije 13.11.2016. 09:44)
@nema garancije...eto draga tvoj nick zrcali istinu...
ljubav nema garancije, nije joj potrebna...
jer kada je jednostavno ljubav.,,
onda je ona upravo TO... :) (Dinaja 13.11.2016. 12:24)
Za pravu ljubav ne treba Pigmalion...ne vidi se, osjeća se.
Što se tiče Afrodite, uvijek sam bila malo skeptična prema njoj :)) (mecabg 13.11.2016. 13:13)
@mecabg...da Pigmalion efekt treba onima koji tragaju za ljubavi...
Afrodita je utjelovila njegovu želju... je li ... ma divno je vjerovati u to... :) (Dinaja 13.11.2016. 13:19)
Di, molim te kada uloviš vremena malko, spusti se do mene i mog Zapisa ;Volim te čovječe i reci ;Vjeruješ li?
Pomogni mi da pojasnim ljudima svoje uvjerenje ,ili me potopi,kako god bilo,silno želim čuti što ti o tome misliš,molim te
i Hvala Ti Veliko na Prelijepoj Pjesmi ,prepisala sam ju u svoju bilježnicu ,obradovala si me jako ,onako kako samo ti znaš,hvala ti od srca (gali 13.11.2016. 14:36)
@gali...volim te, otvoraš se kao ljiljan (marijansko znamenje)
i vidiš,
samo sam otapljajući snijeg
na kiši,
volio sam te ledena srca
dodirivao, ljubio
tu u dubini uz
tisuću poljubaca.
i nije važno, ne čuješ me više
jer svaka moja riječ
govori protiv mene.
tu, u dubini kroz
tisuću poljubaca.
evo mog slobodnog prevoda... osjetih pjesmu kao šapat duše,
duše ljubavi, duše oceana... duše čovjeka...
volim te Čovječe :) (Dinaja 13.11.2016. 16:51)
Dinajice ugodnu nedjelju ti želim. Baš gledam ovaj video i moram ti reći da mi je to super film. (Sukiyaki 13.11.2016.
18:27)
@Sukiyaki...da draga, Leonard Choen njegova poezija i njegov glas... jednostavno ljubav... nadahnjuje... oplemenjuje, usrećuje... daruje nadahnuće oduvjek... i onda postajemo slobodni kao
Kao ptica na žici,
Kao pijanac u ponoćnoj tišini
Pokušao sam, na svoj način, biti slobodan.
Kao crv na udici,
Kao vitez iz neke drevne knjige
Sačuvao sam sve svoje krpe za tebe.
Ako sam, ako sam bio neljubazan,
Nadam se, to mi možeš oprostiti
Ako sam ikad bio neiskren
Nadam se, znaš, to nikad nije bilo prema tebi.
Kao dijete, mrtvorođenče,
Kao zvijer sa svojim rogom
odgurnuo sam svakog tko se želio približiti.
Ali kunem se ovom pjesmom
I svime što sam učinio loše
sve ću učini za tebe.
Vidio sam prosjaka naslonjenog na štap,
Reče mi "Ne smiješ tražiti toliko puno"
a ljepotica koja je stajala u mranom prolazu
mi reče, "Hej, zašto ne tražiti više?"
Oh, kao ptica na žici,
Kao pijanac u ponoćnoj tišini
Pokušao sam, na svoj način, biti slobodan.
hvala ti draga... uživaj u noći velikog mjeseca... u noći koju nazivam krstionicom ljubavi... zagrljaj plavog planeta i srebrne mjesečine će se ove noći dogaati pred našim očima... Divan osjećaj... :) (Dinaja 13.11.2016. 18:50)
Dinajice...Hvala ti od srca na ovom predivnom komentaru. Zaista je poseban i toliko prikladan, baš u tvom stilu ali uujedno i u stilu Leonarda Choena. (Sukiyaki 13.11.2016.
19:33)
@Sukiyaki...eto draga pronalazimo se u poeziji koja život znaći... jednostavno ljubav... ti i @More ljubavi i mi... divno... tu smo još uvijek... :) (Dinaja 13.11.2016.
19:50)
Hvala ti od srca do neba i preko njega,eto,jednostavno tako,volim te ti juniko heroiko pjesnikinjo ,duboko preduboko. (gali 13.11.2016.
23:47)
@gali...i ja tebe, duboko preduboko s tisuću poljubaca draga prijateljice... :) (Dinaja 14.11.2016.
03:58)
svi poznajemo u bar nekoliko oblika, a samo je jedna i
vječna ljubav. (Lastavica 11.11.2016. 07:20)
i svaki je istinit... jer svaki izranja iz duše čovjeka
koji osjeća... :) (Dinaja 11.11.2016. 07:25)
Nosi nas na svojim krilima u visine ka novim ljudima, novim osjećajima...
Ugodan vikend ti želim :) (Gurmanka 11.11.2016. 07:50)
nove susrete, druženja... prijateljska ljubav je najmoćnija moćnica u carstvu ljubavi...
neka i tebi bude ugodan vikend... ja mu se veselim... bit će prepun
divnih događanja... :) (Dinaja 11.11.2016. 07:59)
A Leonard Choen je .........jučer umro (Kunigunda 11.11.2016. 08:42)
ljepota... ljubav tako i tako nema univerzalnu definiciju...
eto jutros je osjetih čitajući tvoj post...
mirisi i okusi mediterana... zatitrala sjećanja...
Choen je otišao... ostale su njegove divne pjesme...
uživanje u njima budi isto jedan od mnogih oblika ljubavi... :) (Dinaja 11.11.2016. 08:52)
Objašnjenja ne pale, jer sve sjeda na svoje mjesto tek kada se ispune uvjeti,
a oni su isključivo u nama i našem duhovnom stanju, tj. mogućnosti distance od ega ;) (dražeN ;) 11.11.2016. 09:57)
ali ipak ljubav nije samo pojam ili samo riječ... jer
ljubav je bezuvjetna...
jednostavno ljubav
i to je to... :) (Dinaja 11.11.2016. 12:22)
jednostavno ljubav (Dinaja 11.11.2016. 12:24)
u ovome ovdje i ovome sada...
jednostavno ljubav
ugoda osjećanja osjećaja i to je TO... :) (Dinaja 11.11.2016. 12:26)
ljubav se jednostavno živi... ali ipak
vječno oslikana, opisana, opjevana
ljubav u nama izaziva želju i znatiželju...
slijedimo titraje te energije i tragamo za riječima
kojima bi je opisali... oslikali... ili učinili Pigmalionou statutu...
kojoj bi nam Afrodita pomogla udahnuti dušu... ponekad se taj san ostvari... pygmalionov efekt oživi u našim čežnjama... :) (Dinaja 11.11.2016. 12:34)
i što čini nas... tvoja kreativnost je ljubav, tvoj tekst i pitanje osjetih kao ljubav i odgovorih ti s ljubavlju... :) (Dinaja 11.11.2016. 15:33)
baš svaki foton i nakloniti mu se
jer nosi klicu ljubavi
a tragove ljubavi ipak najljepše
rišu poete...to baš svi osjete
Ljubav se uvijek zrcali
u kapljici kiše
u kumulusu iznad grada
u otpalom listu
samo treba imati čisto srce
i otvoren um
....pa osjetiti (Neka druga 11.11.2016. 16:43)
nosi u sebi klicu ljubavi... u svakom titraju lista na vjetru,
svakoj kapi oceana... u zagrljaju pjeska i pjene živi ljubav,
u genomu čovjeka se ugnjezidila od početka priče...
jer da nije ljubavi ne bi svita bilo... kaže stih...
vjerujem u njega... :) (Dinaja 11.11.2016. 17:05)
neusporediv i to je dobro... :) (Dinaja 12.11.2016. 07:09)
-Moja je dobrota bezgranična poput mora. Moja je ljubav jednako duboka. Što više dajem tebi, to više imam sam, jer oboje smo beskonačni.-
William Shakespeare (gali 13.11.2016. 00:02)
Zaustavila sam sudbinu
u naručju isušenih želja
prihvatila napukli porcelan povjerenja,
zgužvani staniol neke ljubavi
i u ljepoti njegovih očiju
pronašla nebo...
okićeno oklopom tuge...
tražila sam osmjehe
i skupljala krhotine njegovih uspomena,
a ljubav
element sa slobodnom valencijom,
strune neke nepoznate energije
začahurene u srčanim komorama
nesposobne da stvore
najvredniju formulu ljudskosti...
poštujući njegovu prošlost
postadoh obrana od njegovih strahova
povjerenje dobih povjerenje
i prve ljepote njegovog buđenja
i poklonih mu vrijeme
za naručje u kojem smijem
sanjati njegove i svoje tajne... (Dinaja 13.11.2016. 06:45)
najmoćnija ljubav... :) (Dinaja 13.11.2016. 06:47)
osobe kojoj činimo dobro a ne moramo, a sve ostalo je dogradnja
kroz poeziju. E, tu ima razlike, rijetki je znaju dovesti do savršenstva
kao ti. Uprošćeno, ljubav je torta, ukusna, slatka, ima sve sastojke,
samo što joj neki finiranjem daju potpunost:)) (nema garancije 13.11.2016. 09:44)
ljubav nema garancije, nije joj potrebna...
jer kada je jednostavno ljubav.,,
onda je ona upravo TO... :) (Dinaja 13.11.2016. 12:24)
Što se tiče Afrodite, uvijek sam bila malo skeptična prema njoj :)) (mecabg 13.11.2016. 13:13)
Afrodita je utjelovila njegovu želju... je li ... ma divno je vjerovati u to... :) (Dinaja 13.11.2016. 13:19)
Pomogni mi da pojasnim ljudima svoje uvjerenje ,ili me potopi,kako god bilo,silno želim čuti što ti o tome misliš,molim te
i Hvala Ti Veliko na Prelijepoj Pjesmi ,prepisala sam ju u svoju bilježnicu ,obradovala si me jako ,onako kako samo ti znaš,hvala ti od srca (gali 13.11.2016. 14:36)
i vidiš,
samo sam otapljajući snijeg
na kiši,
volio sam te ledena srca
dodirivao, ljubio
tu u dubini uz
tisuću poljubaca.
i nije važno, ne čuješ me više
jer svaka moja riječ
govori protiv mene.
tu, u dubini kroz
tisuću poljubaca.
evo mog slobodnog prevoda... osjetih pjesmu kao šapat duše,
duše ljubavi, duše oceana... duše čovjeka...
volim te Čovječe :) (Dinaja 13.11.2016. 16:51)
Kao ptica na žici,
Kao pijanac u ponoćnoj tišini
Pokušao sam, na svoj način, biti slobodan.
Kao crv na udici,
Kao vitez iz neke drevne knjige
Sačuvao sam sve svoje krpe za tebe.
Ako sam, ako sam bio neljubazan,
Nadam se, to mi možeš oprostiti
Ako sam ikad bio neiskren
Nadam se, znaš, to nikad nije bilo prema tebi.
Kao dijete, mrtvorođenče,
Kao zvijer sa svojim rogom
odgurnuo sam svakog tko se želio približiti.
Ali kunem se ovom pjesmom
I svime što sam učinio loše
sve ću učini za tebe.
Vidio sam prosjaka naslonjenog na štap,
Reče mi "Ne smiješ tražiti toliko puno"
a ljepotica koja je stajala u mranom prolazu
mi reče, "Hej, zašto ne tražiti više?"
Oh, kao ptica na žici,
Kao pijanac u ponoćnoj tišini
Pokušao sam, na svoj način, biti slobodan.
hvala ti draga... uživaj u noći velikog mjeseca... u noći koju nazivam krstionicom ljubavi... zagrljaj plavog planeta i srebrne mjesečine će se ove noći dogaati pred našim očima... Divan osjećaj... :) (Dinaja 13.11.2016. 18:50)
četvrtak, 10.11.2016.
Pjesma... Ljubav, vjekuje u duši svemira, romorom tišine budi ritam vremena, srce ga osjeća, pamti, slijedi. Nezaborav ljepote, pod svodom Zagreba ljubav i život. Dijana Jelčić  Ova je pjesma stručak riječi, tišina utkana u ritam prstiju, tvoj osmijeh i tvoje oči. Oslobođena iz krletke srca, ulovljena u mrežu sunca, prosuta u trajanje dana. Huji alejom osjećanja, zaustavlja u krošnji misli, izlijeće kao ptica bezglasna i slijeće u prazninu svijeta. Gubi se u metežu događanja, u zvonjavi telefona, u mirisu cvijeća, u okusu kave. Bježi iz zbilje, ogleda se na pučini sanja, utaplja u podsvjesti i kao jeka vraća u svijest. Zaziva me glasom nimfe, razotkriva do nagosti, do pročišćenja nutrine. Postaje vedrina, zraka sunca, bijeli oblak, kap kiše, maleni cvijet. Izranja iz mene i za sobom ostavlja tebe. Dijana Jelčić... zbirka Nestvarno stvarni... Kultura snova, Zagreb, 2014... i Beograd 2016 sa prevodom na romski jezik...  Oznake: nestvarno stvarni, bičačes čačutne |
- 08:08 -
Komentari (40) -
Isprintaj -
#
Jedna pjesma je uvod u drugu, ne zna se koja je ljepša.
Pišeš pjesmu pjesmi... (Lastavica 10.11.2016. 08:12)
@Lastavica...pjesma je jednostavno pjesma, a ljubav
ostaje u meni... pjesma je samo pokušaj osjećaj
pretoiti u rijei... nekad uspije, često ne...
pjesmom pjesmi pokušah umnožiti osjećanje
osjećaja ljubav... ma dosadna sam ponekad sama sebi...
tragam za onim napisanim u pledoajeu emotivnom umu...
kada pronađem rijei kojima ću uspjeti uistinu premostiti
jaz između misli i osjećaja uspjet ću štivom ili pjesmom
oslikati taj osjećaj u sebi... za sada tragam... :) (Dinaja 10.11.2016. 08:19)
Pravi poeta stalno traga... oni nabijeđeni misle da su našli... (Lastavica 10.11.2016.
08:23)
@Lastavica...tragam već desetljećima... jedna brošurica 1986,
dvije ukorićene zbirke u zadnja tri desetljeća... nedsotaje mi hrabrosti,
Zlatomira Jovanović mi je osvrtom darovao vjetar, ali moja jedra
su još uvijek spuštena... Imam vremena... još dvije godine do
slavlja tridestgodina braka... možda njemu darujem zbirku naših godina...
hvala ti na sudjelovanju u mojim razmišljanjima... :) (Dinaja 10.11.2016. 08:32)
ce se i cige nacitaju... (Euro 10.11.2016.
08:37)
@Euro... upoznala sam načitane rome... Zlatomir Janković je
profesor na fakultetu... njegova želja je bila da romima priblii zbirku...
on prevodi mnoge knjige na njihov jezik... :) (Dinaja 10.11.2016. 08:49)
Ne smijemo dozvoliti da se ljubav gubi u metežu života koji nam drugi diktiraju. Onaj naš, samo naš kutak duše i srca od ljubavi, treba uvijek biti u našim očima :) (Takva 10.11.2016.
08:52)
@Takva...upravo tako, ljubav je ono najintimnije i najnježnije u nama... moćno i ranjivo... :) (Dinaja 10.11.2016.
08:59)
Izranjati u dubine mogu samo rijetki ;)
P.S. Htio sam reći, ljubav može sve,
pa i ono što ne znamo da može. (dražeN ;) 10.11.2016. 09:22)
To su naši trenuci, naše emocije koje ljubomorno čuvamo od drugih, bitno je pronaći ljepotu u svemu što nas okružuje!
Predivni stihovi Dinaja, razmazila si nas svojom poezijom :) (Gurmanka 10.11.2016. 09:29)
ima vremena :D (NF 10.11.2016.
10:06)
@...dražeN ;)...da, moćnica je ona... :) (Dinaja 10.11.2016.
10:31)
@Gurmanka...da, Još uvijek se sjećam kraja potopa,
trenutka kada izgovorih…
"Vrijeme oluje ruža si pretočio u osjećaj lahoraste miline.",
trenutak utkan u pamćenje... neopisiv, ali moj... :) (Dinaja 10.11.2016. 10:34)
@NF...da ima vremena... nekad davno sam tragala za izvorom
ljepote, a danas tragam za riječima... :) (Dinaja 10.11.2016. 10:35)
Bravo i ovdje ostavljam uz pozdrav! (Demetra 10.11.2016.
10:53)
@Demetra...hvala ti... carpe diem... :) (Dinaja 10.11.2016.
11:30)
Ovako sam doživio pjesmu:
"Oslobođena iz krletke srca,
ulovljena u mrežu sunca,
prosuta u trajanje dana. "
A ovako sam je vidio:
"Postaje vedrina,
zraka sunca,
bijeli oblak,
kap kiše,
maleni cvijet.
Izranja iz mene
i za sobom
ostavlja tebe."
Iako se ponekad zagubi u stvarnosti (Gubi se u metežu događanja,
u zvonjavi telefona, ) ipak "Ljubav, vjekuje u duši svemira," ... (Emmet 10.11.2016. 11:43)
@Emmet... da dragi prijatelju, ljubav vjekuje u svemiru...
dokazuje našu nedjeljivost od kozma... tu je u nama i oko nas...
u ritmu vremena... u načelu našeg trajanja u njemu...
i tko tvrdi da je prolazna taj nikad nije volio...
jer želja majke koju ti ostavih kao komentar u tvom svijetu dokazje tu moć...
jednostavno ljubav u svim njenim oblicima... u dimenziji vremena, u nama... to smo mi... titraji svevremena... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 10.11.2016. 11:57)
Kao i uvijek, Dinajice, tvoja pretraga je uspješna i toliko snažna ali ujedno i toliko nježna jer se ipak radi o ljubavi. Nek ti i ovaj dan bude uspješan i veseo. (Sukiyaki 10.11.2016.
12:54)
kako ono ide
traži traži pa ćeš naći... (Sjedokosi 10.11.2016. 13:36)
@Sukiyaki...traganje je put inicijacije u više sfere postojanja... žen filozofi tvrde put je cilj... rado koračam tim putem... hvala ti draga na želji... :) (Dinaja 10.11.2016.
15:14)
@Sjedokosi...nikada ne smijemo odustati... traganje oplemenjuje... :) (Dinaja 10.11.2016.
15:15)
kako ti znaš voljeti... i učiti nas da ljubav zaista nije od ovoga svijeta. hvala, Dinaja. (Zadihana 10.11.2016.
15:45)
@Zadihana...hvala ti draga... ljubav oduvjek u meni pjeva
blistavu odu bliskosti... :) (Dinaja 10.11.2016. 15:54)
Opet o ljubavi ! (Kunigunda 10.11.2016.
19:07)
Tako i treba Dinajice i ja sam takva, samo bih tragala i tražila. Samo da se ne izgubimo u svemu hehehe.
Želim ti ugodnu veće draga. (Sukiyaki 10.11.2016. 19:11)
@Annaboni... uvijek o ljubavi, pa znaš to je moja vječna tema...:) (Dinaja 10.11.2016.
19:15)
@Sukiyaki...hvala ti na tragu i želji draga moja... ne nećemo se izgubiti... sigurna sam, moje traganje je počelo davno... legendama o Afroditi i Apolonu... ispred Apolonova hrama raste lovor i bunika... neki to mjesto nazivaju pupkom svijeta... ja ga davno osjeetih u sebi... kao zagrljaj ludila i ljepote, kao ljubav... to mjesto je Pitagora izabrao za sastajalište sa svojim učenicima... eto traganje je krenulo iz pupka svijeta ka ovome danas... a nedohvatno sutre... tragat ću dalje...
a tebi draga prijateljice želim ugodne snove... :) (Dinaja 10.11.2016. 19:25)
Kada ostavljaš trag ljubavi u liku osobe, što još više poželjeti možeš? (slavonchica 10.11.2016.
19:54)
@slavonchica...ništa drugo, jer to je to... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 10.11.2016.
20:08)
Dinajice...Istina, nema šanse da se izgubimo. A treba i dalje tragati. Znam da budeš ti kao i ja. Lijepo si sve napisala. I ja sam snažno povezana s Afroditom i Apolonem, naravno u mislima i u tom traganju. Kao i s Euridikom i Orfeom. Lijepo mi sanjaj draga. (Sukiyaki 10.11.2016.
20:39)
Izranjanje iz jednog tijela
i pretakanje u drugo
moguće je samo
u spojenim zrcalima duše.
Lijepo Dinaja, inspirativno (Neka druga 10.11.2016. 21:55)
stručak riječi....buket ljubavi
Hvala Ti na lijepim riječima kod mene (Razmišljanja jedne žene 10.11.2016. 22:27)
Da, ljubav je tvoja česta, da ne kažem, vječna tema. A ja nikako da pojmim što je to ljubav. Zaista bih se volio naći s tobom tet-a-tet i čuti tvoje viđenje pojma ljubavi. Ne da ti oponiram već da jednostavno čujem nekog koji je toliko uronjen u nj. (semper_contra 10.11.2016.
23:18)
u mirisu cvijeća
u okusu kave
zraka sunca
bijeli oblak
kap kiše
...
Jako lijepi stručak stihova.
:) (viviana 10.11.2016. 23:57)
@Sukiyaki...dobro ti jutro draga, da to je puk kojim koračamo da ne zalutamo u kaosu strahova i nesretnih stanja, Apolon i Afrodita, k tome još i Erosovo carstvo... euridika i Orfej nas naučiše ne okretanju... koračajmo sunčanom stranom ulice... uvijek ka suncu, ka izvorištu sreće, ka tankanju serotonina, hormona sreće... carpe diem draga prijateljice... :) (Dinaja 11.11.2016.
05:50)
@Neka druga... da u zralnim neuronima,
u nutarnjoj odaji ogledala i odjeka susrećemo
lica i glasove dragih nam osoba... tu
živimo i vrhunac samoće upoznavajući
sebe i sva svoja lica... tu u dubinama se događaju
promjene i spremnost na izron neke, ne bolje,
nego drugačije sebe... spremne za ljubav i
sve njene konotacije... :) (Dinaja 11.11.2016. 05:54)
@Razmišljanja jedne žene...hvala tebi na uvijek divnom
komentaru na moje štivo... :) (Dinaja 11.11.2016. 05:56)
@semper contra...davno, jako davno na samim počecima pisanja na blogu objavih tekst
Razgovarajmo o ljubavi
komentari su me usrećili... jer svatko na drugačiji način doživljava taj osjećaj... jer ljubav je energija koja se ne gubi samo se zrcali u raličitim oblicima... razgovori o njoj otvaraju vidike, šire njeno carstvo u nama samima... ukidaju zabrane, razgrću olujne oblake... ljubav je jutro u kojem se budim, tuširanje, prva jutarnja Kava... razgoor s prijateljima, pročitana knjiga... ljubav je prostor vrijeme u kojem trajemo... a bez ljubavi prema sebi samom ne bi znali što je to ljubav... jer sve, baš sve što se oko nas događa osjećamo u sebi samom... :) (Dinaja 11.11.2016. 06:05)
@viviana...upravo to...
u buketu riječi ljepota,
hvala ti na njoj... :) (Dinaja 11.11.2016. 06:06)
Pišeš pjesmu pjesmi... (Lastavica 10.11.2016. 08:12)
ostaje u meni... pjesma je samo pokušaj osjećaj
pretoiti u rijei... nekad uspije, često ne...
pjesmom pjesmi pokušah umnožiti osjećanje
osjećaja ljubav... ma dosadna sam ponekad sama sebi...
tragam za onim napisanim u pledoajeu emotivnom umu...
kada pronađem rijei kojima ću uspjeti uistinu premostiti
jaz između misli i osjećaja uspjet ću štivom ili pjesmom
oslikati taj osjećaj u sebi... za sada tragam... :) (Dinaja 10.11.2016. 08:19)
dvije ukorićene zbirke u zadnja tri desetljeća... nedsotaje mi hrabrosti,
Zlatomira Jovanović mi je osvrtom darovao vjetar, ali moja jedra
su još uvijek spuštena... Imam vremena... još dvije godine do
slavlja tridestgodina braka... možda njemu darujem zbirku naših godina...
hvala ti na sudjelovanju u mojim razmišljanjima... :) (Dinaja 10.11.2016. 08:32)
profesor na fakultetu... njegova želja je bila da romima priblii zbirku...
on prevodi mnoge knjige na njihov jezik... :) (Dinaja 10.11.2016. 08:49)
P.S. Htio sam reći, ljubav može sve,
pa i ono što ne znamo da može. (dražeN ;) 10.11.2016. 09:22)
Predivni stihovi Dinaja, razmazila si nas svojom poezijom :) (Gurmanka 10.11.2016. 09:29)
trenutka kada izgovorih…
"Vrijeme oluje ruža si pretočio u osjećaj lahoraste miline.",
trenutak utkan u pamćenje... neopisiv, ali moj... :) (Dinaja 10.11.2016. 10:34)
ljepote, a danas tragam za riječima... :) (Dinaja 10.11.2016. 10:35)
"Oslobođena iz krletke srca,
ulovljena u mrežu sunca,
prosuta u trajanje dana. "
A ovako sam je vidio:
"Postaje vedrina,
zraka sunca,
bijeli oblak,
kap kiše,
maleni cvijet.
Izranja iz mene
i za sobom
ostavlja tebe."
Iako se ponekad zagubi u stvarnosti (Gubi se u metežu događanja,
u zvonjavi telefona, ) ipak "Ljubav, vjekuje u duši svemira," ... (Emmet 10.11.2016. 11:43)
dokazuje našu nedjeljivost od kozma... tu je u nama i oko nas...
u ritmu vremena... u načelu našeg trajanja u njemu...
i tko tvrdi da je prolazna taj nikad nije volio...
jer želja majke koju ti ostavih kao komentar u tvom svijetu dokazje tu moć...
jednostavno ljubav u svim njenim oblicima... u dimenziji vremena, u nama... to smo mi... titraji svevremena... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 10.11.2016. 11:57)
traži traži pa ćeš naći... (Sjedokosi 10.11.2016. 13:36)
blistavu odu bliskosti... :) (Dinaja 10.11.2016. 15:54)
Želim ti ugodnu veće draga. (Sukiyaki 10.11.2016. 19:11)
a tebi draga prijateljice želim ugodne snove... :) (Dinaja 10.11.2016. 19:25)
i pretakanje u drugo
moguće je samo
u spojenim zrcalima duše.
Lijepo Dinaja, inspirativno (Neka druga 10.11.2016. 21:55)
Hvala Ti na lijepim riječima kod mene (Razmišljanja jedne žene 10.11.2016. 22:27)
u okusu kave
zraka sunca
bijeli oblak
kap kiše
...
Jako lijepi stručak stihova.
:) (viviana 10.11.2016. 23:57)
u nutarnjoj odaji ogledala i odjeka susrećemo
lica i glasove dragih nam osoba... tu
živimo i vrhunac samoće upoznavajući
sebe i sva svoja lica... tu u dubinama se događaju
promjene i spremnost na izron neke, ne bolje,
nego drugačije sebe... spremne za ljubav i
sve njene konotacije... :) (Dinaja 11.11.2016. 05:54)
komentaru na moje štivo... :) (Dinaja 11.11.2016. 05:56)
Razgovarajmo o ljubavi
komentari su me usrećili... jer svatko na drugačiji način doživljava taj osjećaj... jer ljubav je energija koja se ne gubi samo se zrcali u raličitim oblicima... razgovori o njoj otvaraju vidike, šire njeno carstvo u nama samima... ukidaju zabrane, razgrću olujne oblake... ljubav je jutro u kojem se budim, tuširanje, prva jutarnja Kava... razgoor s prijateljima, pročitana knjiga... ljubav je prostor vrijeme u kojem trajemo... a bez ljubavi prema sebi samom ne bi znali što je to ljubav... jer sve, baš sve što se oko nas događa osjećamo u sebi samom... :) (Dinaja 11.11.2016. 06:05)
u buketu riječi ljepota,
hvala ti na njoj... :) (Dinaja 11.11.2016. 06:06)
srijeda, 09.11.2016.
Sjene uma... U knjizi Rogera Penrosea " Shadows of the Mind" upoznah postojanje sjena svjesnosti, naučih da one postoje kao pratilje našeg postojanja u svjetlosnoj dimenziji prostor- vrijeme. Ta knjiga je svojim revolucionarnim uranjanjem u djelovanje našeg mozga ucrtala nove puteve ka spoznaji naše samoosjećajnosti. Fizičar Penrose je matematičkom etikom uronio u mikrokozmos, prolutao skeletom naših neurona, nazvao ih poetično leptirićima naše svijesti i sjedinio Platonove ideje sa fizikalnim procesima u djelovanju našeg mozga. Insinuacije sjenki svjesti ponekad pokušavaju promjeniti temu tražeći uzroke svog ne postojanja na sceni svjesnosti. Čitajući knjigu spoznah opanost, oćutih podlost kojom se služe da bi dobile moć nad svjesnošću.  Živjela sam u špilji iluzija. Sjene uma su plesale na sceni trenutka. Bila sam zatočenica vizija, robinja nestvarnosti. Promatrala sam tu igru izmaštanih trenutaka u koje nisam mogla ući. Nisam bila sudionik vremena. Na dalekom obzoru su se grlili san i zbilja, titralo je Sunce, kišilo je, vjetar se igrao s oblacima, plavilo se nebo, a u meni se nije događalo ništa. Srce je tihovalo u monotoniji nemjenjajućeg ritma. Ne ja, ono je tugovalo, mislila sam. Događale su se noći punog mjeseca, zvjezde su sjale za nekog drugog, ne za mene. Stvarnost je bila daleka, nedohvatna. Predugo sam vjerovala da se ono nešto, što nazivah božansko, nalazi izvan mene, negdje u beskraju kraljevstva nebeskog. To zabludom nastalo vjerovanje u to nešto nadnaravno je u meni budilo katastrofalnu žudnju upravo za tim za mene nedohvatljivim. Deluzija, sindrom Alise u zemlji čudesa... bojala sam se. A onda osjetih da tijelo živi u svijesti, da su osjetila okna osjećaja. Pogledah u dubinu univerzuma uma, zakoračih u svijet iza misli. Uđoh u labirint zrcala, slijedih trag svjetlosti na njenom putu ka čujnosti. Očima upijamo ljepotu svijeta u kojem živimo, kroz te blješteće kristale se lome sunčane zrake i u zrcalu pamćenja ostaju slike koje pamtimo. U riznici zrcalnih neurona se ogleda život. Oči su poetski nazvane majkom rastojanja. Naučih gledati kroz prizmu svijesti. Razdaljine se izgubiše. Osjetih da je sve ono što mi se činilo nedostižnim, pohranjeno u meni. Osluhnuh tišinu, oćutih mirisi cvijeća, trave poslije kiše i miris ljubavi. Vidjeh sjećanja u galeriji osjećajnih slika, prepoznah oči boje sna i svoj lik u dubini njegova pogleda. Sreća je u meni, osmjehnuh se Fortuni. Uzvratila mi je osmijeh. Oko nas se širila bijela svjetlost, aureola svetosti. Osjetih nestajanje sjena i sjaj dnevne svjetlosti. Predugo sam živjela u nutarnjoj špilji iz koje sam tek nazirala ljepotu života, njegov sjaj u koji se nisam usudila ući, kojem nisam dozvoljavala da postane dio mene. A ljubav? I ona je čekala na vratima vremena da je prepoznam, da je oćutim u sebi, da joj dozvolim da iz sjena uma zakorači u svijet zbilje. Sreća, ljubav, život… to smo mi… mi rođenjem u ovom djeliću svemira „osuđeni“ na misaonost i osjećanje osjećaja… Dijana Jelčić  Sjene uma Sjene svjesti slika... Salim Ljuma fotografija posuđena s neta. Zašto baš danas? Diplomirani sam fizioterapeut, uža specijalizacija kineziterapija, terapija pokretom. Pokret je tako postao moja "ljubav", a svakodnevni pokret, to siroće među pokretima, moja opsesija. Iz tog razloga sam napisala knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta". U tu knjigu sam sažela svo svoje znanje, iskustvo i ljubav... 09 11 2006 je u Novinarskom domu u Zagrebu bila promocija knjige. Poslije promocije knjige sam dobila ohrabrujuće pismo od gospođe i gospodina Kostović, vrhunskih znanstvenika u podrućju istraživanja mozga. Postovana gda Dijana, Zelimo se ovim putem zahvaliti na vasoj knjizi koju nam urucila gda Ana Buneta. Sa zanimanjem smo procitali knjigu koja nas je odusevila iz nekoliko razloga. Prvo je osebujan pristupu fizioterapiji u svakodnevnomzivotu. Kao drugo, ali po nasem dubokom uvjerenju jos vaznije je spoznaja da iz svake vase poetski oblikovane recenice stoji veliko iskustvo,kao i poznavanje anatomije i fiziologije covjeka. Kao trec'e knjiga sadrzava sve bitne elemente koji je cine strucnom i visoko profesionalnomkao sto su pojmovnik i navodi suvremene literature iz podruc(ja fizioterapije.Na kraju zelimo istaknuti da smo ponosni sto ste prve temelje iz fizioterapije stekli na Zdravstvenom Veleucilistu u Zagrebu, sto vas je odredilo u smjeru vase uspjesne profesije sve do danas. Uz srdacne cestitke i mnogo uspjeha i u buducnosti prof. dr. Ljiljana Kostovic-Knezevic akademik Ivica Kostovic Sveuciliste u ZagrebuMedicinski fakultet umijece svakodnevnog pokreta  Oznake: Roger Penrose, sjene svjesti, umijeće svakodnevnog pokreta |
- 08:08 -
Komentari (28) -
Isprintaj -
#
To božansko se ipak nalazi u nama, i kad to shvatimo, naučimo
živjeti sretnije. (Lastavica 09.11.2016. 08:13)
@Lastavica...to božansko je ljubav, bijela golubica, simbol vječnog mira u nježnim nemirima uma i srca... :) (Dinaja 09.11.2016.
08:33)
a oni u Americi bez uma... (Euro 09.11.2016.
08:34)
Lijepo "presječen" tekst osobnim stavovima (Kunigunda 09.11.2016.
08:39)
@Euro...izgleda tako je dragi prijatelju... njih ne zanimaju putevi ka novoj fizici svijesti... :) (Dinaja 09.11.2016.
08:41)
@Annaboni...pročitane knjige ostavljaju traga i razgrču tminu svjesne spoznaje... :) (Dinaja 09.11.2016.
08:43)
Dinaja,kada spoznamo sami sebe i pronađemo unutarnje zadovoljstvo,pronašli smo sve, svijet je naš!
Predivna priča draga! (Gurmanka 09.11.2016. 09:17)
Dobro jutro Dinajice. Krasno si to opisala. Slažem se, zapravo sva se čarolija i nebeska ljepota nalazi u nama. Mi ljudi smo stvaraoci te ljepote uz pomoć cijelog Univerzuma. (Sukiyaki 09.11.2016.
09:44)
@Gurmanka...hvala ti draga... danas je točno deset godina od promocije moje knjge "Umijeće svakodnevnog pokreta"
09. 11. 2006 u Zagrebu u Novinarskom domu... bio je to za meine savršen trenutak... u knjigu sam tkala svoje znanje, spoznaju i ljubav... tada pisah slično ovome danas a li ipak drugačije... evo malog djelića mene od tada...
"Savršen trenutak za otpjevati, savršen trenutak za sudjelovati, savršen trenutak u kojem nas svijest na pučinu zove. Ka Suncu neka nas vuku neka nova snoviđenja, jer u starima smo šapnuli do viđenja i osjetili da naše nove misli kao jedrenjak, veslajući riječima, u svom sjedinjenu u svemirsku luku naše spoznaje plove. Kao u Proustovoj galiji, u nutrini ovog broda tajni stražar čuva naše blago, iz sedefaste školjke iznjedreno bisreje i naše davne sanje. U dubini sebe tada osjećamo sve ono što je srcu drago, ali pučina nas zove jer u tom beskraju skriveno je znanje. Da u tom beskraju duše, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka se krije znanje koje još nitko opisao nije, još nitko o tome pisao nije jer što drugi pišu nije vidljivo našem unutarnjem oku. Sada spoznajem snagu savršenog trenutka, zagrljaj svjetlosti i sjene, u tom zagrljaju spoznajemo da sve je isto, a ništa nije slično onom što je bilo prije. U nama se krije bezdan, provalija skliska i duboka, koju tek svješću svojom spoznajemo i prelijećemo u dubini svoga oka. Da ne bi ostali na međi vremenskoga toka i da osjetimo zagrljaj sretnoga trenutka probudimo u sebi pticu bijelih krila, golubicu koja našem životnome brodu znak života u kljunu nosi i u nama budi vjerovanja da su naša stara snoviđenja utkana u treptajima njenih vječnih krila. Igrokaz života na pozornici svijeta, likovi putuju, mjenjaju se lica, ali svjetlost, svijest utkana u znanje ostaje uvijek ista. U dubini našeg postojanja, u trenutku nasmiješena lica izvire naša osjećajna ponornica. Harmonija drevna iznjedrena iz zakona vječnih mijena, svjetlost duša naših zagrljajem svojim savršen trenutak stvara, sretan trenutak u koje naša životna lađa na pučinu oceana svijesti plovi i od naših osjećja treperava vesla, a iz misaone snage jedra jaka za sve životne oluje tvori." (Dinaja 09.11.2016. 10:30)
@Sukiyaki...hvala ti draga, cijeli moj radni vijek sam provela u spoznavanju našeg malog nutarnjeg svemira i osjećala našu nedjeljivost od kozma... to saznanje sam ubrizgala u knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta"... sjećam se razgovora s novinarim poslije promociije... pokret se događa u glavi, ne u mišićima... to je bila misao koja ich je zanimala... 09. 11. 2006 je ostao blještati u mojim sjećanjima... evo djelića teksta iz knjige...
Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti.Uspijemo li, sjedinjujući razumsko - emocionalne mogućnosti, sami sebi protumačiti pojam utjelovljeni um, uspjeli smo ga usvojiti i dopustiti mu da postane dio nas, kao ruka, noga, srce ili mozak, dragulj koji ćemo mislima dalje brusiti. Spoznavši taj dragulj u sebi mi postajemo bogatiji, snažniji, sretniji, mi prelazimo granice skučenosti u prostoru koji ne osjećamo, ulazimo u nevidljivu, ali snažnu rijeku vremena i postajemo svjesni svog trajanja u trenutku. Tada život postaje poezija koju smo čitali, zemlja čudesa kojom smo kao djeca lutali, bajka koju smo sanjali, legenda u koju smo vjerovali. U dubini nas samih se krije kristalno biće koje svojim treptajima, svojim vibracijama svojom energijom usmjerava naše želje, žudnje, čežnje, našu ljubav i naše snove. (Dinaja 09.11.2016. 10:39)
Kad bismo bar srčaniji i svjesniji tog 'božanskog' u nama, kad bismo bar to znali dijeliti sa drugima, sa svima... (Takva 09.11.2016.
10:44)
@Takva...je eto pokušavam već destljećima opisati taj osjećaj posjedovanja tog božanskog u čovjeku... uroniti u dubinu nutarnjeg svemira... otvarati neotvorene školjke uma, pronalaziti u njima bisere... to je proces koji traje cijeli život... svaka otvorena školjka je novi titraj naših neurona, poetino nazvanih leptirima... umrežavanje i nastajanje novih poveznica na mentalnim kartama... širenje univerzuma našeg uma...
hvala ti na tragu... osjetila si bit napisanog... :) (Dinaja 09.11.2016. 10:51)
Lijepo, dio svemira se nalazi i u nama, a di bi bili športaši bez fizioterapeuta. (gogoo 09.11.2016.
12:48)
Nisam bila sudionik vremena ...
... slijedih trag svjetlosti ...
Sreća je u meni ...
Kad ugasimo vanjsku buku (vanjski svijet) možemo čuti tihi šapat iskonskog u sebi koji nas doziva, vapi za našom pažnjom, za prijateljstvom ... Da, šapće on u nama jer je izgubio glas pokušavajući nadglasati kakofoniju ovoga svijeta (vremena). (Emmet 09.11.2016. 14:02)
@gogoo...fizioterapeuti pomažu sportašima da njihov pokret bude i ostane savršen... :) (Dinaja 09.11.2016.
15:46)
@Emmet...evo danas dobih ovaj osvrt o mom pisanju...
Psihologizam kojim se bavi ugledna pesnikinja Dijana Jeličić u svojoj poeziji, identifikuje subjekt saznanja sa psihološkim subjektom. Ona tvrdi da „dan izvan vremena“ koji ima svoje trajanje nije rečenica nezavisna od „mene“ koju ja iskazujem i kako opažam taj dan i njegovo prolaženje kroz vreme. Reći će se da su dan i vreme promenljivi-prolazni, to su odredljivi pojmovi, po obimu i sadržaju, nezavisno od svake konkretne misli. Kada logičar tvrdi da dve suprotne rečenice ne mogu biti istinite u isti mah, on samo izražava da je, „meni“, u stvri nemoguće da, na stupnju doživljaja svesti, verujem kako je dan prolazan a da je istovremeno i vreme prolazno bez ograničenja. U Dijaninim pesmama vreme kao suština, se oseća kroz doživljenu intuiciju; „viđenje suštine vremena“, nema nikakv metafizički karakter u fenomenološkom smislu. Ta teorija vremena ne ulazi u okvir platonovskog realizma u kojem bi postojanje suština bilo potvrđeno, suština je ono kroz šta se u Dijaninim pesmama prestavlja kao „sama stvar“, koja se otkriva u prvobitnoj datosti.
Ustvari u Dijaninim pesmam suština svake prirodne stavri sastoji se iz toga što je prostrana, a geometrija je ejdetika prostora- pesma Sveta geometrija. Pesnikninja u svojim pesmama naglašava da je svest „svest o nečem“, drugim rečima , da je svest intencionalnost. A ko se tema njenih pesama prenese na nivo ejdetike, to bi značilo da je svaki objekat uopšte uzev, pa čak i sam edios stvar pojma; vremena, metafore sreće, radost širine, nepovrat, dvoznačnost, dašak vremena, pijanstvo svjetlosti, istorječje sreće, govor tijla i sazvučje čovjeka i svemira.
Pesnikinja dalje u svojim pesmama kroz određene redukcije epohe, navodi da svet nije više samo postojeći, već „fenomen postojanja“. Čisto „ja“, koje naglašava pesnikinja u pesmama; Poezija vremena, Nije poezija, Klatno vremena, Afroditin broj, Metafora sreće, Pustinja nadanja, Glasnik sreće i Bliskost, konkretno su isprepletane sa prirodnim svetom, jasno je da je tu došlo do sosptvene perceptivne reudkcije „ JA SE MORAM ODREĆI SVAKE TEZE O SEBI KAO POSTOJEĆEM“. Ali isto toliko je jasno da postoji samo jedno „Ja“ koji se odriče upravo sebe i koje je samo „ja“ redukcije. Pesnikinja ovo naziva „čisto ja“, a epoha je opšta metoda pomoću koje ja sebe shvatam kao „čisto ja“. Pesnikinja dalje u pesmema pita sebe „Da li ovo „čisto ja“ ima neku sadržinu u kosmosu; pesma Sazvučje čovjeka i kosmosa,. Nema je u smislu što ono „ja“ sadrži ništa u odnosu na kosmos i vreme. Suprotno tome, doživljaj je dat samom sebi kroz “imanentni opažaj“. Ovde je vreme dato kroz opažanje samog sebe i uvek je otvoren prema neodređenim horizontima, „ona unapred označava raznolikost opažaja čije se faze vremena, prelazeći neprestaano iz jedne u drugu, stapaju u jedinstvo jednog opažanja. Pesnikinja dalje navodi da nam stvar nikada ne može biti data kao „apsolut“.
Zlatomir Jovanović
Beograd, 09.11.2016.godine (Dinaja 09.11.2016. 15:47)
U ovoj TVOJOJ cvjećarnici riječi, čovjek se izgubi u mirisima! (sewen 09.11.2016.
17:10)
@sewen...hvala ti na ovom buketu pohvale... :) (Dinaja 09.11.2016.
18:12)
Dinajice apsolutno se slažem to u biti uvijek nastojim tako i raditi. Lijepo si to napisala. Hvala ti. (Sukiyaki 09.11.2016.
18:45)
Lijepo (saraja azra 09.11.2016.
19:17)
Snaga uma i ljepota pokreta su eliksir života. Dodamo li tu i ljepotu duše.....eto naše Dinaje (Razmišljanja jedne žene 09.11.2016.
23:01)
Izranjanje iz špilje iluzija je ponovno, duhovno, rođenje
pa se iznova učimo hodati, osjećati, misliti -
jer sve ima novu dimenziju.
Pronaći ljubav u svojoj nutrini, živjeti s njom i širiti je oko sebe
novi je smisao postojanja. (Neka druga 09.11.2016. 23:48)
a meni je neopisivo drago što pored svog uzglavlja često prelistavam ovu tvoju knjigu draga Di i uvijek mi izmami osmijeh i val neobične topline, meni neobjašnjive kada svaki puta išćitam tvoju posvetu .
Nemjerljiva ni sa čim moja je zahvalnost što si mi je darovala ti juniko ,heroiko draga čije bogatstvo i ljepotu duše rijetki, zaista rijetki posjeduju. (gali 10.11.2016. 02:40)
@Sukiyaki...dobro ti jutro draga... carpe diem... :) (Dinaja 10.11.2016.
05:31)
@saraja azra... hvala ti... :) (Dinaja 10.11.2016.
05:32)
@Razmišljanja jedne žene...dobro ti jutro ... raznježila si me i usrećila komentarom... hvala ti... :) (Dinaja 10.11.2016.
05:34)
@Neka druga...da, to je istina... promjene se događaju
iz nutra... u onom zrnu srca, u onoj božanskoj iskri u nama...
u osjećanju osjećaja ljubav, u titrajima energije, u lepetu
leptirića u našim glavama... u spoznaji svojih mana i vrlina,
u sukobu demona i anđela u našoj svjesti... :) (Dinaja 10.11.2016. 05:40)
@gali...hvala ti draga što čitaš i dočitavaš moju knjigu,
daruješ mi osjećaj sreće... nisam uzaludno pisala... :) (Dinaja 10.11.2016. 05:42)
živjeti sretnije. (Lastavica 09.11.2016. 08:13)
Predivna priča draga! (Gurmanka 09.11.2016. 09:17)
09. 11. 2006 u Zagrebu u Novinarskom domu... bio je to za meine savršen trenutak... u knjigu sam tkala svoje znanje, spoznaju i ljubav... tada pisah slično ovome danas a li ipak drugačije... evo malog djelića mene od tada...
"Savršen trenutak za otpjevati, savršen trenutak za sudjelovati, savršen trenutak u kojem nas svijest na pučinu zove. Ka Suncu neka nas vuku neka nova snoviđenja, jer u starima smo šapnuli do viđenja i osjetili da naše nove misli kao jedrenjak, veslajući riječima, u svom sjedinjenu u svemirsku luku naše spoznaje plove. Kao u Proustovoj galiji, u nutrini ovog broda tajni stražar čuva naše blago, iz sedefaste školjke iznjedreno bisreje i naše davne sanje. U dubini sebe tada osjećamo sve ono što je srcu drago, ali pučina nas zove jer u tom beskraju skriveno je znanje. Da u tom beskraju duše, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka se krije znanje koje još nitko opisao nije, još nitko o tome pisao nije jer što drugi pišu nije vidljivo našem unutarnjem oku. Sada spoznajem snagu savršenog trenutka, zagrljaj svjetlosti i sjene, u tom zagrljaju spoznajemo da sve je isto, a ništa nije slično onom što je bilo prije. U nama se krije bezdan, provalija skliska i duboka, koju tek svješću svojom spoznajemo i prelijećemo u dubini svoga oka. Da ne bi ostali na međi vremenskoga toka i da osjetimo zagrljaj sretnoga trenutka probudimo u sebi pticu bijelih krila, golubicu koja našem životnome brodu znak života u kljunu nosi i u nama budi vjerovanja da su naša stara snoviđenja utkana u treptajima njenih vječnih krila. Igrokaz života na pozornici svijeta, likovi putuju, mjenjaju se lica, ali svjetlost, svijest utkana u znanje ostaje uvijek ista. U dubini našeg postojanja, u trenutku nasmiješena lica izvire naša osjećajna ponornica. Harmonija drevna iznjedrena iz zakona vječnih mijena, svjetlost duša naših zagrljajem svojim savršen trenutak stvara, sretan trenutak u koje naša životna lađa na pučinu oceana svijesti plovi i od naših osjećja treperava vesla, a iz misaone snage jedra jaka za sve životne oluje tvori." (Dinaja 09.11.2016. 10:30)
Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti.Uspijemo li, sjedinjujući razumsko - emocionalne mogućnosti, sami sebi protumačiti pojam utjelovljeni um, uspjeli smo ga usvojiti i dopustiti mu da postane dio nas, kao ruka, noga, srce ili mozak, dragulj koji ćemo mislima dalje brusiti. Spoznavši taj dragulj u sebi mi postajemo bogatiji, snažniji, sretniji, mi prelazimo granice skučenosti u prostoru koji ne osjećamo, ulazimo u nevidljivu, ali snažnu rijeku vremena i postajemo svjesni svog trajanja u trenutku. Tada život postaje poezija koju smo čitali, zemlja čudesa kojom smo kao djeca lutali, bajka koju smo sanjali, legenda u koju smo vjerovali. U dubini nas samih se krije kristalno biće koje svojim treptajima, svojim vibracijama svojom energijom usmjerava naše želje, žudnje, čežnje, našu ljubav i naše snove. (Dinaja 09.11.2016. 10:39)
hvala ti na tragu... osjetila si bit napisanog... :) (Dinaja 09.11.2016. 10:51)
... slijedih trag svjetlosti ...
Sreća je u meni ...
Kad ugasimo vanjsku buku (vanjski svijet) možemo čuti tihi šapat iskonskog u sebi koji nas doziva, vapi za našom pažnjom, za prijateljstvom ... Da, šapće on u nama jer je izgubio glas pokušavajući nadglasati kakofoniju ovoga svijeta (vremena). (Emmet 09.11.2016. 14:02)
Psihologizam kojim se bavi ugledna pesnikinja Dijana Jeličić u svojoj poeziji, identifikuje subjekt saznanja sa psihološkim subjektom. Ona tvrdi da „dan izvan vremena“ koji ima svoje trajanje nije rečenica nezavisna od „mene“ koju ja iskazujem i kako opažam taj dan i njegovo prolaženje kroz vreme. Reći će se da su dan i vreme promenljivi-prolazni, to su odredljivi pojmovi, po obimu i sadržaju, nezavisno od svake konkretne misli. Kada logičar tvrdi da dve suprotne rečenice ne mogu biti istinite u isti mah, on samo izražava da je, „meni“, u stvri nemoguće da, na stupnju doživljaja svesti, verujem kako je dan prolazan a da je istovremeno i vreme prolazno bez ograničenja. U Dijaninim pesmama vreme kao suština, se oseća kroz doživljenu intuiciju; „viđenje suštine vremena“, nema nikakv metafizički karakter u fenomenološkom smislu. Ta teorija vremena ne ulazi u okvir platonovskog realizma u kojem bi postojanje suština bilo potvrđeno, suština je ono kroz šta se u Dijaninim pesmama prestavlja kao „sama stvar“, koja se otkriva u prvobitnoj datosti.
Ustvari u Dijaninim pesmam suština svake prirodne stavri sastoji se iz toga što je prostrana, a geometrija je ejdetika prostora- pesma Sveta geometrija. Pesnikninja u svojim pesmama naglašava da je svest „svest o nečem“, drugim rečima , da je svest intencionalnost. A ko se tema njenih pesama prenese na nivo ejdetike, to bi značilo da je svaki objekat uopšte uzev, pa čak i sam edios stvar pojma; vremena, metafore sreće, radost širine, nepovrat, dvoznačnost, dašak vremena, pijanstvo svjetlosti, istorječje sreće, govor tijla i sazvučje čovjeka i svemira.
Pesnikinja dalje u svojim pesmama kroz određene redukcije epohe, navodi da svet nije više samo postojeći, već „fenomen postojanja“. Čisto „ja“, koje naglašava pesnikinja u pesmama; Poezija vremena, Nije poezija, Klatno vremena, Afroditin broj, Metafora sreće, Pustinja nadanja, Glasnik sreće i Bliskost, konkretno su isprepletane sa prirodnim svetom, jasno je da je tu došlo do sosptvene perceptivne reudkcije „ JA SE MORAM ODREĆI SVAKE TEZE O SEBI KAO POSTOJEĆEM“. Ali isto toliko je jasno da postoji samo jedno „Ja“ koji se odriče upravo sebe i koje je samo „ja“ redukcije. Pesnikinja ovo naziva „čisto ja“, a epoha je opšta metoda pomoću koje ja sebe shvatam kao „čisto ja“. Pesnikinja dalje u pesmema pita sebe „Da li ovo „čisto ja“ ima neku sadržinu u kosmosu; pesma Sazvučje čovjeka i kosmosa,. Nema je u smislu što ono „ja“ sadrži ništa u odnosu na kosmos i vreme. Suprotno tome, doživljaj je dat samom sebi kroz “imanentni opažaj“. Ovde je vreme dato kroz opažanje samog sebe i uvek je otvoren prema neodređenim horizontima, „ona unapred označava raznolikost opažaja čije se faze vremena, prelazeći neprestaano iz jedne u drugu, stapaju u jedinstvo jednog opažanja. Pesnikinja dalje navodi da nam stvar nikada ne može biti data kao „apsolut“.
Zlatomir Jovanović
Beograd, 09.11.2016.godine (Dinaja 09.11.2016. 15:47)
pa se iznova učimo hodati, osjećati, misliti -
jer sve ima novu dimenziju.
Pronaći ljubav u svojoj nutrini, živjeti s njom i širiti je oko sebe
novi je smisao postojanja. (Neka druga 09.11.2016. 23:48)
Nemjerljiva ni sa čim moja je zahvalnost što si mi je darovala ti juniko ,heroiko draga čije bogatstvo i ljepotu duše rijetki, zaista rijetki posjeduju. (gali 10.11.2016. 02:40)
iz nutra... u onom zrnu srca, u onoj božanskoj iskri u nama...
u osjećanju osjećaja ljubav, u titrajima energije, u lepetu
leptirića u našim glavama... u spoznaji svojih mana i vrlina,
u sukobu demona i anđela u našoj svjesti... :) (Dinaja 10.11.2016. 05:40)
daruješ mi osjećaj sreće... nisam uzaludno pisala... :) (Dinaja 10.11.2016. 05:42)
utorak, 08.11.2016.
Bijela golubica... “Hranio sam golubove, hiljade njih, godinama. Ali bio je jedan golub, prelijepa ptica, bijela sa sivom bojom na vrhovima krila; taj je bio drugačiji. Bila je ženka. Prepoznao bih je bilo gdje. Bez obzira gdje sam bio, ona bi me našla. Kada sam je želio vidjeti samo sam trebao zaželiti i ona bi mi doletjela. Razumjela me je i ja sam razumio nju. Volio sam tog goluba. Da, volio sam je kao što muškarac voli ženu, i ona je volila mene. Kada sam je jednom gledao, znao sam šta mi želi reći – umirala je. I onda, kada sam shvatio njenu poruku, iz njenih očiju je izbilo svjetlo – jaki snop svijetla.” Nikola Tesla  Bila sam ranjiva, omamljena glasom bez odjeka, slikom samotnice bez vrijednosti. Odupirala sam se ljepoti, zaboravljala slučajne susrete, nestajale su slike, lica se gubila u izmaglici vremena. U sutonskoj oluji sam osluškivala poeziju kiše. Lazur neba je razgrtao oblake. Kiša koja je četrdeset dana padala iznenada prestade. Na obali oceana sna ti. U tvojoj kosi sjaj izlazećeg sunca. Iz sna izlijeće bijela golubica, zoblje zvijezde, rađa se mladi dan. Šapnuo si, dozvoli pripadanju da te obuzme, neka te čarolija ne zbunjuje, neka te ne iznenađuje ovo krotko svitanje u podivljaloj igri svijesti i podsvjesti. Na obrubu jutra, riječi usnama razbuđene osvjestiše praslike nesvjesnog, pratipove zatomljene u podsvjesti. Osjetih blijesak ljepote ubrizgane u genetiku bliskosti, u tragove božanskog nasljedstva, u oglede Erosa i Afrodite, negdje duboko u nama. Zatitraše strune razularenih suprotnosti, onaj u zrnu srca skriven izmišljaj uzajamne ovisnosti. Oćutih ljubav je nerazotkrivena misterija, promjenjiva, vjekuje u pričama i snovima, tugama i žudnjama, razotkriva se sjajem zjenica, drhtajem srca. Razotkriva do nagosti, do katarze. Kada se dan kotrljao kraju dogodilo se čudo. Stajali smo spramčiok suncu. Zlatna hostija je pretakala svoj sjaj u tvoje oči. Začuh poeziju drevnih oceana. Tanana nit vjerovanja se usidrila u srce i ono je zaigralo davno zaboravljenim ritmom. Mjesec je zasjao iskričavim srebrom otkrivajući tajnovite staze ka vječnosti. Još uvijek pamtim taj tren preobražavanja, titraj zjenice vremena u kojem se zaustavih u tvom pogledu i vidjeh rađanje jedne drugačije mene. Pamtim ljepotu sutonske zvjezde i njenu metamorfozu u zvijezdu jutrenja, pamtim čaroliju pretakanja transcendentne žudnje u iskustvenost patosa, u ognjilo strasti. Pamtim tvoje riječi kojima si obznanio uskrsnuće ljubavi. "Ti si sada stvarnost." "Golubica je bila san i želja da ljubav jednoga dana ponovo siđe s neba." "Bijela golubica je simbol ljubavi i mira u našim srcima."šapnuh sneno. "Ona je tvoja misao preobražena u osjećaj koji nazivamo ljubav." A onda je zavaladala tišina. Utonuli smo u bezriječje jedne, jedine i velike istine. Dijana Jelčić  Bijela golubica i sveta Eulalia Oznake: bijela golubic, simbol mira, Nikola Tesla, Picasso |
- 07:17 -
Komentari (42) -
Isprintaj -
#
Često ne dozvolimo pripadanju da nas obuzme, a ono je
suštinski dio i začin ljubavi! (Lastavica 08.11.2016. 07:20)
@Lastavica...da, to je uvijek problem poslije
tunog rastanka... to vrijeme nazvah olujom ruža,
trebalo mi dugo, a onda iznenada dozvolih
pripadanju da me obuzme... :) (Dinaja 08.11.2016. 07:23)
golubovi su prekrasne zivotinje... (Euro 08.11.2016.
07:29)
@Euro...da, divne... simboli mira i ljubavi... :) (Dinaja 08.11.2016.
07:34)
"Tanana nit vjerovanja se usidrila u srce" ... i onda iz te niti nikne vjernost i predanje, čvrsto. Pripadanje ... (Emmet 08.11.2016.
08:23)
@Emmet...vjerovanje, vjernost i povjerenje... trojstvo ljubavi... :) (Dinaja 08.11.2016.
08:33)
Bezriječje jedne velike istine. Hod pavane.
Ima li šta veće i uzvišenije od toga?
Ima neka tajna veza za sve nas.:-) (Petra 08.11.2016. 08:58)
@Petra...da, dostojanstven je ples srca...
najuzvišeniji ritam vremena... to je tajna veza za sve nas...
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 08.11.2016. 09:08)
Tko nije dozvolio da ga pripadanje obuzme, nije iskusio uzvišenost ljubavi... (Takva 08.11.2016.
09:56)
@Takva...da, pripadanje je najuzvĂŻšeniji oblik ljubavi...
dozvolih biti ulovljena u tkanicu njene ljepote, ali ostadoh slobodna...
osjećajući sebe zavoljeh njega u njemu... :) (Dinaja 08.11.2016. 10:09)
Jako lijepo! (Mendula 08.11.2016.
11:36)
@Mendula... draga prijateljice... eto ti i ja trajemo u
ritmu blogovremena... zbrajamo godine prijateljstva... tu si,
hvala ti... usrećeuješ... :) (Dinaja 08.11.2016. 11:40)
Samo potpuno pripadanje me može usrećiti, ne pristajem na ništa manje :)
Predivna priča draga! (Gurmanka 08.11.2016. 11:58)
@Gurmanka...eto draga, to je to... samo potpuno pripadanje...
usrećuješ... osjećaš moć davno napisanog i zrcaljenje priče u ovome
ovdje i danas...jednostavno ljubav... da, ne smijemo dozvoliti da blogeri umru... bili smo... nadam se, bit ćemo... hoćemo li? (Dinaja 08.11.2016. 12:09)
Dinajice predivna priča,predivneo ispisane riječi kao što to ti znaš. Eto, ti si golubice bijela kao i sve ostale žene voljene i željne vječne ljubavi. (Sukiyaki 08.11.2016.
12:25)
Kada se dan kotrljao kraju, dogodilo se čudo.
Dovoljno je vjerovati pomislih, a sada kada sam pročitala priču o svetoj djevojčici Eulaliji vidim da jeste. :-) (Evora 08.11.2016. 14:01)
lijepa riječ, spramčiok (pametni zub 08.11.2016.
16:01)
@Sukiyaki... hvala ti draga... bijela golubica se u mojim tekstovima pojavljuje oduvijek... ona je zrcalo božanske iskre u nama samima... simbol ljubavi i mira u našim srcima... :) (Dinaja 08.11.2016.
16:03)
@Evora...čuda se događaju kada u njih vjerujemo... a djevojčica Eulalija je vjerovala u ljubav... i dogodilo se čudo... :) (Dinaja 08.11.2016.
16:06)
@pametan zub...da čudesna riječ... prvi put sam je čula u dolini Neretve... stajali smo na obali rijeke slušali romor vjetra u krošnji bijelih breza i promatrali zalazak sunca... to je opis zalaska od strane ovjeka... čelopek je zalazak sunca opisan sa strane sunca... ma hercegovački dijalekt je prepun takvih poetičnih riječi... :) (Dinaja 08.11.2016.
16:12)
Svi smo mi i golubice i golubovi. Jedino što to mnogi ne razumiju i ne osjete. (More ljubavi 08.11.2016.
16:52)
@More ljubavi...da, svi smo mi golubovi, jednostavno ljubav... oni koji to ne osjete gube pregršt ljepote... :) (Dinaja 08.11.2016.
16:56)
sad si me sitila babine ponistre... njoj je dolazila bila golubica.. Santina .. kad je baba umrla 3 dana je tužno na ponistri stala .. poslin se više nikada nije pojavila.. (DOMENICO 08.11.2016.
17:02)
@DOMENICO...divan komentar, do suza... hvala ti... Santina je tugovala nad odrom tvoje babe... sjetio si me pogreba moje prijateljice... nad njenim humkom je kružila bijela golubica... pomislila sam moja draga Ana se inkarnila u nju... :) (Dinaja 08.11.2016.
17:09)
... ti i ja, kao goluba dva...... prva asocijacija :) a ostavih ti komentar i na postu iz siječnja, eto, slučajno ili ne :) (kamena 08.11.2016.
17:41)
Dinajice...Ja je isto na sličan način doživljavam. Nek je samo ima što iše. (Sukiyaki 08.11.2016.
17:42)
@kamena...hvala ti na pjesmi... da, to je to... evo mog davno napisane crtice o gugutki i njemu...…
Tijelo se budi prije njega. Nespreman za zbilju zaustavlja bujanje svijesti. Iščekuje sreću na izvoru. Na početku su bili mučkarac i žena, otac i majka, invokacija Sunca i Lune. Uranja u dubinu osjećanja, u bistru suzu srca i ne dozvoljava mu sumnju. Uzdrhtali predosjećaj dolazećeg svanuća, bijela svjetlost se prelama u prizmi vječnosti, oslikava Carpaccio jutrenje.
U lucidnom snu čuje korake, nestvarno stvarne i tiho kucanje. Otvara oči, ustaje sretan. Prilazi joj, došla je objaviti kraj plova pućinom žudnji.
Na prozoru gugutka.
P.S. odogovorila sam ti na pitanje pod pledoajeom emotivnom uma... :) (Dinaja 08.11.2016. 17:48)
@Sukiyaki...da draga, bijela golubica se pojavila na prozoru Zdenkove bolesničke sobe... kao vjesnik ozdravljenja... jednostavno vjerujem u njenu simboliku... a često se jedna grlica pojavi ovdje na našem prozoru... pitoma je, gleda kroz okno... a njen gugut je smirujući... :) (Dinaja 08.11.2016.
17:55)
Hvala ti za onaj divni valer svjetlosti u tmini vječnosti. :-) (Petra 08.11.2016.
18:11)
lijepo... i hvala tebi :) (kamena 08.11.2016.
18:18)
prepuno simbolike nalaženja u zajedništvu
PS: imam Picasovu golubicu kupljenu u Parizu......velikih dimenzija, jedan potez! (Kunigunda 08.11.2016. 18:36)
@Petra...hvala tebi što si opisala valer... osjetih ga... :) (Dinaja 08.11.2016.
18:55)
@kamena... usrećila si me pitanjem... dokazala si mi da nisam uzaludno pisala... a sutra je deset godina od promocije moje knjige "umijeće svakodnevnog pokreta"... da, stvarno si me usrećila... :) (Dinaja 08.11.2016.
18:58)
@Annaboni...Picassova golubica je zrcalo one davne koja je najavila kraj potopa... njome rado ilustriram moje tekstove o bijeloj golubici... a bijela golubica je vjerna i vjena pratilja mojih desetljetnih tekstova... od campo del fiori do današnjih dana... volim jutrenja i njeno slijetanje na naš prozor... usrećuje...:) (Dinaja 08.11.2016.
19:02)
Bijela golubica simbol vječne ljubavi....dali poznaješ pesmu Milo Hrnića o bijeloj golubici...slušaj jo...prekrasna je i Hvala Tebi:)) (modrinaneba 08.11.2016.
19:39)
i bi stvarnost (NF 08.11.2016.
22:40)
Dinajice, golubice bijela, laka ti noć i lijepe snove ti želim. (Sukiyaki 08.11.2016.
22:54)
Bijela golubica je simbol ljubavi i mira...i kad uronimo u bezrječje jedne, jedine , velike istine......
Samo ću izdvojiti, a onda u miru razmišljati o rečenome. (Razmišljanja jedne žene 08.11.2016. 23:16)
@modrinaneba... misliša na ovu
Bijela golubica
hvala ti... :) (Dinaja 09.11.2016. 06:49)
@NF...dogodila se... :) (Dinaja 09.11.2016.
06:53)
@Sukiyaki...dobro ti jutro draga... i ugodan ti dan bio... :) (Dinaja 09.11.2016.
06:54)
@Razmišljanje jedne žene...hvala ti na izdvojenoj misli i tvom razmišljanju... :) (Dinaja 09.11.2016.
06:57)
suštinski dio i začin ljubavi! (Lastavica 08.11.2016. 07:20)
tunog rastanka... to vrijeme nazvah olujom ruža,
trebalo mi dugo, a onda iznenada dozvolih
pripadanju da me obuzme... :) (Dinaja 08.11.2016. 07:23)
Ima li šta veće i uzvišenije od toga?
Ima neka tajna veza za sve nas.:-) (Petra 08.11.2016. 08:58)
najuzvišeniji ritam vremena... to je tajna veza za sve nas...
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 08.11.2016. 09:08)
dozvolih biti ulovljena u tkanicu njene ljepote, ali ostadoh slobodna...
osjećajući sebe zavoljeh njega u njemu... :) (Dinaja 08.11.2016. 10:09)
ritmu blogovremena... zbrajamo godine prijateljstva... tu si,
hvala ti... usrećeuješ... :) (Dinaja 08.11.2016. 11:40)
Predivna priča draga! (Gurmanka 08.11.2016. 11:58)
usrećuješ... osjećaš moć davno napisanog i zrcaljenje priče u ovome
ovdje i danas...jednostavno ljubav... da, ne smijemo dozvoliti da blogeri umru... bili smo... nadam se, bit ćemo... hoćemo li? (Dinaja 08.11.2016. 12:09)
Dovoljno je vjerovati pomislih, a sada kada sam pročitala priču o svetoj djevojčici Eulaliji vidim da jeste. :-) (Evora 08.11.2016. 14:01)
Tijelo se budi prije njega. Nespreman za zbilju zaustavlja bujanje svijesti. Iščekuje sreću na izvoru. Na početku su bili mučkarac i žena, otac i majka, invokacija Sunca i Lune. Uranja u dubinu osjećanja, u bistru suzu srca i ne dozvoljava mu sumnju. Uzdrhtali predosjećaj dolazećeg svanuća, bijela svjetlost se prelama u prizmi vječnosti, oslikava Carpaccio jutrenje.
U lucidnom snu čuje korake, nestvarno stvarne i tiho kucanje. Otvara oči, ustaje sretan. Prilazi joj, došla je objaviti kraj plova pućinom žudnji.
Na prozoru gugutka.
P.S. odogovorila sam ti na pitanje pod pledoajeom emotivnom uma... :) (Dinaja 08.11.2016. 17:48)
PS: imam Picasovu golubicu kupljenu u Parizu......velikih dimenzija, jedan potez! (Kunigunda 08.11.2016. 18:36)
Samo ću izdvojiti, a onda u miru razmišljati o rečenome. (Razmišljanja jedne žene 08.11.2016. 23:16)
Bijela golubica
hvala ti... :) (Dinaja 09.11.2016. 06:49)
ponedjeljak, 07.11.2016.
Besmisleni smisao... "Apsurd se rađa iz suprotstavljenosti između ljudskog poziva i bezumne tišine svijeta. Upravo tu je ono što ne treba zaboraviti. Upravo tu je ono čega se treba čvrsto držati, jer sve posljedice jednog života mogu odatle iznikunti. Iracionalno, ljudska nostalgija i apsurd koji izbija iz njihove suprotstavljenosti, eto tri glavna lika drame koja treba nužno završiti sa svom logikom za koju je život sposoban." A. Camus, Mondovi, 7. studenog 1913. - Villeblevin, 4. siječnja 1960., francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine.  Bio si bezimen, bio si poeta moje snovitosti. U škrinji mogućnosti začuh uzdah vjetra, vidjeh, srcem odapet, let ptice, u prevratu sjena oćutjeh srž vremena, snagu davnog zenita, poeziju suza i vjetrom zapisano ime. Srela sam te u besmislu trenutka, na rubu vječnosti, u zajedništvu mene i svijeta u kojem sam tek egzistirala. Čuo si vapaj mog srca i objavio rađanje zlatnog doba. Zavoljeh te u vatri ukradenoj Bogovima, u kotrljanju kamena mudrosti obodom besmisla. Udaljavali smo se od Sunca, uranjali u vidljivost zvjezdanog neba i viziju beskraja. Zagrlio si me. Stajali smo na obzoru noći punog mjeseca i promatrali zvijezde, putokaze ka dosegnuću istine. Tvrdio si da će sa stajališta Siriusa za nekoliko tisuća godina poezija koju danas čitamo biti tek zlaćani prah vječnosti. Apsurd tog šapata, tvog šapata, tebe poete života je dokazivala moć ovoga ovdje i ovoga sada. Razbio si zidove kojima sam se branila od života. Osjetih postojanost nekog odbijanja u duši se ponovo zrcali u posljedicama koje duša sama ne spoznaje. Oćutih titraj nečeg bezimenog u srcu, naslutih kako svjesno ulazim u vrijeme nedokazive istinitosti postojanja na rajskim poljana sna. Neshvatljivost nježne golotinje svjesti je prekrivala mrtvilo neke daleke nedohvatne svjetlosti. Sutoni su tek iluzija, apsurdi naše nedjeljivosti od kozma. Zemlja je velika, a ljudsko srce planet anđela vatre. Zakoraknuli smo u srce vremena, približavali se Suncu. Rađao se mladi dan. Sunce nam je dokazivalo apsurd našeg vjerovanja u njegove izlaske i zalaske. Svjetlost njegova uranjanja u svitanje novog sna je potvrđivala istinu. Ono nikada ne odlazi, ono stoluje u našim uspomenama. Zaustavljeni u zagljaju neba i zemlje, sna i jave, iluzije i stvarnosti prestadosmo tragati za smislom. Doživjeli smo lakoću besmisla u kojem živeći ljubav živimo smisao života. Dijana Jelčić  Oznake: A. Camus, Mit o Sizifu |
- 07:17 -
Komentari (34) -
Isprintaj -
#
Možda bi moglo i drugačije:
"Zaustavljeni u zagljaju neba i zemlje, sna i jave, iluzije i stvarnosti prestadosmo tragati za smislom."
Završetak rečenice: našli smo smisao. (Lastavica 07.11.2016. 07:20)
@Lastavica...moglo bi i tako draga, ali bit
Camusove filozofije je u svjesnom življenju apsurda...
ne u traganju za smislom nego u njegovom stvaranju...
iz trenutka u trenutak... uvijek iznova... :) (Dinaja 07.11.2016. 07:24)
Odlično. Stvorili ste smisao. (Lastavica 07.11.2016.
07:27)
@Lastavica...jesmo i stvaramo ga živeći svjesno život... :) (Dinaja 07.11.2016.
07:28)
rijetka Zdenina slika bez cigarete... (Euro 07.11.2016.
08:03)
zaustavljeni...ziveci ljubav, zivite smisao...pa to je to...bravo :))))) (kaparoculica 07.11.2016.
08:05)
@Euro...da, kada drži knjigu nema cigarete... :) (Dinaja 07.11.2016.
08:12)
@kaparoculica...ljubav je smisao života... vječno,
od prvog bljeska božanske iskre... hvala ti na tragu... :) (Dinaja 07.11.2016. 08:14)
Logikom za koju je život sposoban sunce stoluje na njegovom tronu.
Tvoje misli žuborom teku riječima. Ljubav je smisao života, ona ga pokreće i održava. :-) (Petra 07.11.2016. 08:42)
Dobar tajming za dobar tekst! (Kunigunda 07.11.2016.
09:21)
Ljubav sama po sebi je apsurd...
Voleti nekog više od sebe same, voleti do zadnjeg daha, disati za njega, živjeti život koji ne postoji bez njega.
Voleti nekog, najviše na svijetu...
Ili samo reći
LJUBAV...
i znati sve... (mecabg 07.11.2016. 09:27)
@Petra...da, sunce stoluje na tronu života i jednostavno ljubav...
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 07.11.2016. 10:02)
@Annaboni...da, godišnjica njegova rođenja... hvala ti na vrednovanju teksta... :) (Dinaja 07.11.2016.
10:03)
@mecabg...imaš pravo, besmisao je u izgovorenom ii napisanom
Voleti nekog više od sebe same, voleti do zadnjeg daha, disati za njega, živjeti život koji ne postoji bez njega.
Voleti nekog, najviše na svijetu...
ljubav je apsurd koji živim svjesno...:) (Dinaja 07.11.2016. 10:08)
Zaustavljeni u zagljaju neba i zemlje, sna i jave, iluzije i stvarnosti prestadosmo tragati za smislom. Doživjeli smo lakoću besmisla u kojem živeći ljubav živimo smisao života.
Predivno, privilgij je moći živjeti tako, spoznati i uživati u ljubavi! (Gurmanka 07.11.2016. 10:23)
@Gurmanka...da, jer ljubav nije samo med i mlijeko,
nije riječ nego djelo... nije samo pjenušac u venama i leptiri u srcu... ponekad je i uragan, oluja, vječni proces, dinamika nutrine...
ali i želja da nam ruke stare uporedo i da budemo, da pristanemo
zajedno ostariti... Camus je cijeli taj proces vješto utkao u jednu misao... :) (Dinaja 07.11.2016. 10:35)
Dinajice eto vi ste dokaz da besmisleni smisao može biti itekako smisleni. A to što je je ljubav tj. da pristajemo da ostarimo zajedno, to je velika istina i predivno ostvarenje ljubavi. Nek vam se to ispuni draga prijateljice. (Sukiyaki 07.11.2016.
10:44)
Vječito pitanje smisla...ostaje bez odgovara, a nama preostaje jedino da ga (život u ljubavi) sami osmislimo, za sebe...za svoju dušu... (Takva 07.11.2016.
10:47)
@Sukiyaki...sam Camus je u svom Kaliguli napisao... ljubav je bolest koja ne štedi ni mudrace ni idiote... kako je osjećamo i kako je živimo ovisi o nama samima... ljubav je miris prve jutarnje kave i poezija suza... ljubav je traganje za avionskim kartama i san o putu u Japan... kuhanje ruka i pravljenje torte... darovanje dizajna... i ostavljanje tragova kod dragih virtualnih prijatelja... jednostavno ljubav...
hvala ti draga na želji... :) (Dinaja 07.11.2016. 11:02)
@Takva... Pitanje o smislu života smatram najvažnijim od svih pitanja."
"Veliko životno pitanje je kako funkcionirati među ljudima."
"Nikada nećete biti sretni ako ćete tražiti smisao sreće, i nikada nećete živjeti ako ćete tražiti smisao života."
ove Camusove misli zrcale smisao netraganja za smislom... da, kako si i ti napisala... mi da sami stvaramo, on se događa u nama, za nas... :) (Dinaja 07.11.2016. 11:45)
Dinajice...A što reći na ovo što s napisala? Jednostavno si napisaa sve. Znaš da i ja tako mislim i ponosna sam na to. (Sukiyaki 07.11.2016.
15:09)
@Sukiyaki...da draga to je TO... :) (Dinaja 07.11.2016.
16:57)
.....razbio si zidove kojima sam se branila od života....
predraga Di ovo mi je sjelo ,pojma nemaš kako....kad se najmanje nadala, dogodilo se....
legenda si i gotovo ,čitam ponovno i divim ti se samo da znaš,zaista (gali 07.11.2016. 19:16)
@gali... draga prijateljice... osjećam, sjelo ti je... osjećam te već godinama... osjećamo se... i to je TO... hvala ti draga, uistinu ti hvala što trajemo već godinama... zaista... :) (Dinaja 07.11.2016.
19:23)
Dinajice što mogu kad me gravitacija previše privlači hehehe. (Sukiyaki 07.11.2016.
19:37)
@Sukiyaki... i to je najanježnija sila pod kojom živimo... i svi smo sigurni... dole stižemo bez problem... i smijemo se... i ja se smijem... jer pad je let... : (Dinaja 07.11.2016.
19:42)
evo mene konačno do Tebe....dok ja sve odradim traje.. Ti Si ljubav i tako uvjek pišeš sa ruko ljubavi...osetljivo a ja osetljiva ko mrav često zaplačem kada nešto nježno prečitam...prelepa Si na sliki....to je slika sa promocije? (modrinaneba 07.11.2016.
20:23)
smisao je život...a besmisao poimanje smisla. Kad to naučimo živimo i postojimo ovako kao ti. Kao čovjek, kao riječ, kao ljubav. (Razmišljanja jedne žene 07.11.2016.
22:17)
Jednom mi je netko mudro rekao, ne filozofiraj previše, ne traži...samo se prepusti...i ima nešto u tome, neke se istine ne mogu dokučiti razumom , jer je istina (smisao) onkraj uma (Neka druga 07.11.2016.
22:24)
jedan od najdražih, čak je i apsurdno sa sinovima skončao. (NF 07.11.2016.
23:08)
@modrinaneba...da to je slika sa jedne promocije... on i ja
čitamo dijalog ljubavnika iz moga štiva, jednostavno ljubav... :) (Dinaja 08.11.2016. 04:00)
@Razmišljanja jedne žene...čitajući Camusova djela, osjetih kako i filozofija može biti pisana jezikom poezije... a poezija je ljubav... besmisleni smisao života... :) (Dinaja 08.11.2016.
04:03)
@Neka druga...da, smisao je onkraj uma... smisao je u promjeni ritma srca... u zaboravljenim otkucajima... u titrajima neurona u emotivnom režnju... u lucidnim snovima, u nama samima... :) (Dinaja 08.11.2016.
04:07)
@NF...Uvijek sam nagonski slijedio neku nevidljivu zvijezdu... U meni je neka anarhija, neki strašan nered. Stvaranje me stoji tisuću smrti, jer se radi o redu, a čitavo moje biće odbija red. Ali bez njega bih umro razbacan.
ovo je meni jedan od njegovih dražih citata... :) (Dinaja 08.11.2016. 04:09)
"Zaustavljeni u zagljaju neba i zemlje, sna i jave, iluzije i stvarnosti prestadosmo tragati za smislom."
Završetak rečenice: našli smo smisao. (Lastavica 07.11.2016. 07:20)
Camusove filozofije je u svjesnom življenju apsurda...
ne u traganju za smislom nego u njegovom stvaranju...
iz trenutka u trenutak... uvijek iznova... :) (Dinaja 07.11.2016. 07:24)
od prvog bljeska božanske iskre... hvala ti na tragu... :) (Dinaja 07.11.2016. 08:14)
Tvoje misli žuborom teku riječima. Ljubav je smisao života, ona ga pokreće i održava. :-) (Petra 07.11.2016. 08:42)
Voleti nekog više od sebe same, voleti do zadnjeg daha, disati za njega, živjeti život koji ne postoji bez njega.
Voleti nekog, najviše na svijetu...
Ili samo reći
LJUBAV...
i znati sve... (mecabg 07.11.2016. 09:27)
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 07.11.2016. 10:02)
Voleti nekog više od sebe same, voleti do zadnjeg daha, disati za njega, živjeti život koji ne postoji bez njega.
Voleti nekog, najviše na svijetu...
ljubav je apsurd koji živim svjesno...:) (Dinaja 07.11.2016. 10:08)
Predivno, privilgij je moći živjeti tako, spoznati i uživati u ljubavi! (Gurmanka 07.11.2016. 10:23)
nije riječ nego djelo... nije samo pjenušac u venama i leptiri u srcu... ponekad je i uragan, oluja, vječni proces, dinamika nutrine...
ali i želja da nam ruke stare uporedo i da budemo, da pristanemo
zajedno ostariti... Camus je cijeli taj proces vješto utkao u jednu misao... :) (Dinaja 07.11.2016. 10:35)
hvala ti draga na želji... :) (Dinaja 07.11.2016. 11:02)
"Veliko životno pitanje je kako funkcionirati među ljudima."
"Nikada nećete biti sretni ako ćete tražiti smisao sreće, i nikada nećete živjeti ako ćete tražiti smisao života."
ove Camusove misli zrcale smisao netraganja za smislom... da, kako si i ti napisala... mi da sami stvaramo, on se događa u nama, za nas... :) (Dinaja 07.11.2016. 11:45)
predraga Di ovo mi je sjelo ,pojma nemaš kako....kad se najmanje nadala, dogodilo se....
legenda si i gotovo ,čitam ponovno i divim ti se samo da znaš,zaista (gali 07.11.2016. 19:16)
čitamo dijalog ljubavnika iz moga štiva, jednostavno ljubav... :) (Dinaja 08.11.2016. 04:00)
ovo je meni jedan od njegovih dražih citata... :) (Dinaja 08.11.2016. 04:09)
subota, 05.11.2016.
Bdijenje... Pitanja vidim kao šumu, izniklu iz uznemirenih, plašljivih misli... Kao drveće čije isprepletane grane teže ka nebu da bi primile ptice ili ih podigle u prolazne slike odlaska i povratka. Vezane reči koje traže druge reči... ne umem da izgovaram. Nemam pitanja... Umesto pitanja imam mesto na kome postojim. Mesto sa koga večnim pogledom osećanja mirno posmatram promenljivi svet čudesa. I... zato u ovoj noći budna u snu lutam slikama dalekih sećanja. Napuštam zemlju satkanu od muzike i leda... i odlazim na mračna i strašna nepoznata mesta... u vremena u kojima su se događale moje ljubavi. - Pazi!!! Ako nemaš Sada, prošlost i budućnost će se pomešati u košmarnu teskobu. Diši duboko i ne zadržavaj se nigde... sve će proći!– čujem opomenu svoga učitelja meditacije. Feti Dautović  Upravo tako. Nemam pitanja... Pročitanje knjige ostaju zapisane u sjećanjima i postaju čuvari na vratima vremena. Dautovićeva "Aleksandrija spava" svjedočanstvo prolaznosti, nestajanje znanja u plamenu vremena. Paul Anderson je izbio u prvi plan naučne fantastike kako kvalitetom tako i kvantitetom književne produkcije. Njegovo najpoznatije i možda najbolje djelo jeste "Čuvari vremena". Posljednji Joyceov roman "Finnegans Wake" nije moguće doslovno prevesti. Teškoće počinju već s naslovom. Riječ wake kao imenica oznaćava bdijenje nad mrtvacem, a kao glagol zrcali buđenje. Sada već davnih osamdestih godina prošlog stoljeća, u jednom sutonu doživjeh i jedno i drugo značenje, sjedinih u svjesti istinu o Senekinoj smrti, Matoševu pjesmu "Utjeha kose" Ujevićevo "pobratimstvo lica u svemiru" i Šimićev stih... a smrt će biti nešto sasvim nešto ljudsko...  Poznavala sam je površno. Stanovala je u onoj ulici kojom sam godinama prolazila upijajući ljepotu jutrenja. Sretale smo se u prolazu i osmijehom pozdravljale. Nismo progovorile ni jednu jedinu riječ. A onda sam promijenila adresu i više je nisam vidjela. Sinoć sam u traganju za prohujalim vremenom prošetala tim putem, želeći oživjeti lijepa sjećanja. Uzavrelost trenutka u kojem ništa nije važno do osjećanja osjećaja, predivno priviđenje priviđenja, anđeoska istina šapnuta u jednom sudbonosnom treptaju oka. Naslutih uzburkanost bezgraničja, vidjeh oblake kako se gomilaju u oluju i osjetih nemir. Pred jednom zgradom je stajao automobil prve pomoći i policijski auto sa upaljenim plavim svjetlom. Zaustavih se u trenutku kada su ljudi u bijelom iznosili zatvoren postmrtni kovčeg. Skupljena masa je komentirala događaj. Živjela je sama. Bila je nesretna. Nije voljela razgovore. Možda je bila gluhonjema. Samo se smiješila. Zujao je romor glasova oko mene. Sjetih se osmijeha žene koju godinama nisam vidjela. Kako je umrla? Nije umrla, ubila se. Pronašla ju je njena poslodavka jer par dana nije dolazila na posao. Kako se ubila. Nađena je u kupaoni u hladnoj vodi punoj krvi. Zastao mi je dah. Osmijeh se pretakao u izraz boli na licu koje se tog trena zrcalilo u mojoj svjesti. Stajala sam kao okamenjena dok se znatiželjna masa razilazila. Sunoćavalo je bljeskanjem munja poslije vrelog dana. Zar je to uistinu moguće? pomislih. Kakvu igru sudbina igra samnom u ovom trenutku. Bježeći od misaonog sučeljavanja sa samom sobom uletih u koloplet istih misli. One je umrla Senekinom smrću bježeći od sebe same i nedohvatnih istina. Nebo je zatutnjalo gromoglasnim smijehom, poezija kiše je zaljevala pupljke u perivoju duše, a tijelo je zaplesalo ritmom neke nepoznate melodije i postajalo zvjezdani prah koji se provlačio kroz žudnju srca. Vratila sam se u stvarnost i očutila istinu Camusovih riječi. " Poput velikih djela, duboka osjećanja znače oduvijek više nego što su svjesna onoga što kazuju. Velika osjećanja nose sobom svoj svijet, blistav ili jadan. Osjećanje apsurdnosti na zaokretu bilo koje ulice može iznenaditi svakog čovjeka. Takvo kakvo je u svojoj očajnoj golotinji, u svojoj mrtvoj svjetlosti, ono je nerazumljivo, ali je naše." Živeći apsurde mi živimo istinski život jer on se ipak ne odigrava samo na sunčanoj strani ulice, on se slijeva trenucima i tvori rijeku bez povratka koja se ulijeva u ocean vječnog sna. Mi smo smo samo kapljice velike vode koje na kraju ovozemaljskog puta postaju suze na dlanu vremena. Dijana Jelčić... Oznake: bdijenje., Senekina smrt, James Joyce |
- 08:18 -
Komentari (36) -
Isprintaj -
#
Ali mi ne možemo pobjeći od sebe samih... što nam je pisano,
što se treba desiti, desit će se. (Lastavica 05.11.2016. 08:53)
@Lastavica...da, broj naših ovozemaljskih koraka je upisan
sjajem zvijezde pod kojom smo rođeni... ova priča je nsatala ja, jako davno, ali još uvijek se sjećam tog sutona... i pitam se koliko takvih osamljenih duša živi u našoj blizini... kako ih prepoznati?...
ona se uvijek osmjehivala... pamtim taj osmijeh... to je osmijeh koji boli... :) (Dinaja 05.11.2016. 08:54)
Takav osmijeh se pamti (Lastavica 05.11.2016.
08:55)
@Lastavica...da, nezaboravan je... usjekao se u
pamćenje... kao trenutak kada su je pokrivenu plahtom
unosili u auto... to je bio oproštaj poznate neznanke... :) (Dinaja 05.11.2016. 08:56)
Svakog jutra kada idem na posao susrećem poznatu neznanku,pozdravimo se toplim osmijehom i produžimo svaka svojim putem.
Nakon tvoje priče osjećam veliku želju da je upoznam,tko zna, možda bih bila bogatija za još jedno novo lijepo prijateljstvo :) (Gurmanka 05.11.2016. 09:15)
@Gurmanka...da, slućajni susreti ponekad obogate, izrastu u pravo prijateljstvo... ne smiješ propustiti priiku... ja sam je propustila... :) (Dinaja 05.11.2016.
10:31)
Takvih situacija ima bezbroj, samo si tvoja sjećanja osmislila i dala im književni biljeg (Kunigunda 05.11.2016.
10:52)
@Annaboni...da, ima ih, puno više nego smo ih svjesni...
užasav se o vijesti ... netko je u stanu bio danima mrtav...
osamljenost ili otuđivanje?... tužna bilnsa zbilje...
zato mi je drago da sam bilježila takve trenutke...
za života prijatelju... to je ono najvažnije među prijateljima... :) (Dinaja 05.11.2016. 11:11)
Život, bez obzira kakav bio, živimo i trudimo se da nam bude ugodniji. Nekad je to teže ali jednostavno ne možemo pojeći niti od prošlosti niti od samog sebe. (Sukiyaki 05.11.2016.
14:07)
@Sukiyaki...bjeg od prošlosti i samog sebe je zavaravanje... širenje lednice podsvjesti do potpunog zatamljenja svjesti... traženje krivca izvan sebe je krivi put... promjene se događaju iz nutra... moguće je pomiriti se s prošlošću i sa samim sobom... raskrinkati se pred sobom... oprostiti sebi... :) (Dinaja 05.11.2016.
17:08)
Čudno je to kako se osjećamo zakinuti u ovakvim trenucima...jer jednostavno nismo znali... (Takva 05.11.2016.
18:15)
Nekada nas iznenadi naoko radosna osoba posljednjim očajničkim činom! To je uvijek tajna jer nagon za životom je najjači. Koliko puta smo se iznenadili kako su naše slike o drugima krive, a možda smo im mogli pomoći da smo bili pozorniji, komunikativniji.
Ali, sa životom se treba nositi, ne tonuti u uspomenama niti se zanositi maštanjima! S iskustvom prošlosti i gledanjem u budućnost živjeti u sadašnjosti! Nije uvijek lako ali je moguće!
Ne znam svoje misli izraziti tako lijepo kao ti, ali nekada mi je i drago što nisam veliki zanesenjak. Ustvari bit i jest u tome da sebe prihvatimo sa svim manama i vrlinama nastojeći da prevladaju ove druge da ne bismo ugrozili ni sebe ni svoje bližnje. (Sjećanje i osvrti 05.11.2016. 18:58)
danas čuo kako se jedan maturant objesio o radijator poput velikog pjesnika, eh ta sadašnjost. (NF 05.11.2016.
22:18)
težka tema smrt...bojim se je..često mi se sanja o tome....neznam dali je to dobro ali što mora biti neka bude....Nočni Pozdrav Tebi!!! (modrinaneba 05.11.2016.
22:42)
@Takva...da, uvijek smo zatečeni objavom odlaska duše ...
jer nismo znali, da jer nismo mogli znati... :) (Dinaja 06.11.2016. 04:47)
@Sjećanja i osvrti...vječna borba anđela i demona u nama...
anđeoski sukob sa Posejdonovom djecom koja kradu san...
kako ih se odloboditi?... vladati sobom naveća je moć...
jer samo iz nutra se sanja... :) (Dinaja 06.11.2016. 04:57)
@NF...svaki suicid je tužan, sjećam se izvjšća o samoubojstvu jedne mlade djevojke... ostavila je dragome pisamce... ako ti nisi Romeo, ja sam Julija... :) (Dinaja 06.11.2016.
05:06)
@modrinaneba... mi smo živa bića svjesna svoje neumitne smrti...
to breme nosimo u sebi... kada čitam i dočitavam poeziju Sylve Plath,
žene Koje je samu sebe nazvala Lady Lazarus, upitam se postoji li uistinu način kojim možemo zaustaviti nagon u poetncijalnim samoubojicama...
nju su nekoliko puta spašavali... (tako je nstala žena lazarica), a ipak ona je pjesmom najavila svoj konačni odlazak... moja prijateljica Ana je otišla bez najave... o njoj sam napisala cijeli "Roman", a pitanje, što se dogodi u glavama samoubica u trentku odlaska je još uvijek velika tajna... i pitanje... jesmo li mogli nešto učiniti da smo znali?... i ono ostaje bez odgovora... :) (Dinaja 06.11.2016. 05:19)
Pitanja jesu šuma, često i prašuma...
Treba znati hodati njihovim mrakom ka svome cilju, bez odgovora.
Teško je to, ali moguće je dostići cilj. :) (Petra 06.11.2016. 07:58)
@Petra...da, često je to prašuma u kojoj se izgubimo...
ali širenjem univerzuma emocionanog uma osvjetljavamo
si put kroz labirint nutrine, upoznajemo sebe, svu onu kolonu lica koja smo bili i jesmo... a bili smo tužni i radosni, nesretni i sretni, strasni i hladni, izgubljeni i pronađeni... tako kroz spoznaju osobnih mana i vrlina opraštamo sebi pogreške, osjećamo empatiju prema drugima i gradimo
mostove ka društvu u kojem živimo... :) (Dinaja 06.11.2016. 08:09)
Dinaja naš mozak je jedna cijelina. Svjesni dio (racionalni) i podsvjesni (iracionalni) Podsvjesni dio se nalazi u zadnjem djelu želuca tj pleksus. On jednostavno izvršava naredbe svjesnog djela mozga. Mi smo na tragu kada kažeš beskonačna emocionalna intelegencija , ja kažem da je to beskonačna intelegencija.Ti si to spoznala jer to je bog u tebi. Ja čvrsto vjerujem da si ti sugestijom u svojoj podsvjesti za ogromnu ljubav prema svom mužu pridonjela apsolutno ozdravljenju svog muža. Muž kao veliki intelektualac je prihvatio tvoje sugestije koje su bile plemenite i pobjedili ste zajedno. To je Bog To je Život, Uspjeh To je vaša sudba. Hvala beskonačnoj intelegenciji i ja je šaljem Vama obojejer sam kroz uvjerenje u riznici svoje nutrine stekao sve pozitivno. Hvala ti na komentaru. (međiko 06.11.2016.
10:06)
@arosainmyheart ...hvala ti što čitaš i pamtiš moje uradke... pred deset godina sam promovirala knjigu Umijeće svakodnevnog pokreta... u mnogim pogavljima se dotiem upravo Toga o čemu ti pišeš... nešto iza Toga se razbolio moj suprug... da kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samopoimanjem pokrenuti procese samorazumjevanja, samospoznavanja i samoodgovornosti. Osjećaj tada postaje trajnim izvorom naše svjesne spoznaje.
evo poglavlja iz knjige...
Moj primjer kao dokaz snage emocionalnog uma
Odlučni trenutak je bila dijagnoza "hiperfunkcija štitnjače". Tražila sam u literaturi,u razgovoru s pacijentima, s prijateljima i slagala mozaik misaonih slika, doživljavajući tako, svijesno, dio po dio onog nepoznatog u sebi. Početak je uvijek težak, javlja se nesigurnost, bijes kada pokušaj ne uspije, strah od nepoznatih osjećaja koje obavezno prate svaku promjenu. Shvatila sam da sam stranac u tijelu, da postojim s njim, ali ne i u njemu.
Sreća je što tijelo šalje znakove za uzbunu. Kod mene je to bilo u obliku prekomjernog izlučivanja hormona štitnjače. Moja unutarnja dinamična ravnoteža je bila poremećena. Došlo je do nesklada u ritmu mog disanja i rada srca, govor više nije imao moj ritam, nisam više mogla utjecati na osjećaje. Plakala sam bez razloga, napadi nekontroliranog bijesa su se množili. Osjećala sam te promjene i shvatala da se nagomilava nešto do tad nepoznato u meni, nešto što se širi i vlada mojim tijelom.
Prošle su ,vjerojatno, godine tog "neznanja",a ja sam makinalno, uporno djelovala, trošeći pri tome suviše energije. Nesvjesna svog nesvrsishodnog korištenja tijelom, naprezala sam ga, dok se ono nije počelo odupirati. Tada sam otišla lječniku. Dijagnoza i šok terapija ljekovima. Nakon par razgovora s lječnikom i njegove potvrde da štitnjača odgovara na tjelesne neuravnoteženosti koje mogu biti izazvane šokom, neprerađenom stresnom situacijom, emocinalnim gubitkom, dakle situacijama koje smo već skoro i zaboravili, ali čiji su tragovi ostali u podsvjesti. Počela sam se vraćati mislima u prošlost i tražiti uzroke. Prisjećala sam se trenutaka tuge, ponovo preživljavala one povezane sa strahom, bijesom, šokom. Takvih situacija ima mnogo, mi ih naizgled zaboravljamo, dok one ostaju dio nas kao ožiljci u nesvjesnom dijelu pamćenja.
Počela sam svjesno razmišljati o narušenom skladu mog unutarnjeg prostora i osjetila nesklad u osobnom ritmu. Potražila sam slijepu točku iz koje se taj nesklad širi. Stvorivši misaonu sliku tijela počela sam živjeti u njemu. Misaono promatranje me je uvelo u dubinu sjećanja u dio onoga što sam vjerovala da je zaboravljeno.
Sjetila sam se ponovo trenutaka u kojem sam izgubila dah, dobila lupanje srca, histeričan napad plača, a onda je u meni zavladala tišina. Jedno mjesto u mom emocionalnom umu je zauvjek ostalo prazno. Vijest o nesreći, iznenadni gubitak najbolje prijateljice, je šok koji je zauzeo mjesto u mojoj podsvjesti i narušio sklad u prostoru mog utjelovljenog uma.
Moje unutarnje oči su odvrtile još jednom film tog davnog trenutka. Osjetila sam lupanje srca, ponestalo mi je daha što se pretvorilo u beskrajni osjećaj tuge koji sam mogla svjesno proživjeti. Dozvolila sam tom osjećaju da zavlada mojim misaonim "Ja", a onda sam se, svjesna vremena koje je prošlo, oprostila od prijateljice i njena slika je zauzela mjesto slijepe točke u mom sjećanju. Energiju svjesne spoznaje, koja se, tom promjenom, oslobodila, sam počela misaono usmjeravati. Ritam disanja se usklađivao s ritmom mog srca i govora.
Tijelo i moj utjelovljeni um su bili spremni za promjene. Odlučila sam se drugačije služiti tijelom, počela sam izvoditi svakodnevne poslove zbog pokreta, a ne više zbog radnji koje sam činila.
Ja sam izraziti dešnjak. Pokušala sam u svakodnevne pokrete uključiti lijevu stranu tijela. Već kod jutarnje toalete sam prala zube ljevom rukom, pokušavala se šminkati sa obe, kod sjedanja i ustajanja koristiti obe noge, paziti da ne stojim samo na desnoj nozi, itd. Nakon izvjesnog vremena sam odlučila jedan cijeli dan, svjesno, raditi samo ljevom rukom, dok je desna dobila svoj zasluženi odmor. Za izvođenje pokreta, slabijom, lijevom rukom, potrebna je potpuna usredotočenost na pokret od njegovog početka do kraja.
Bilo je teško, ali uspjelo je. Usmjeravala sam misli u ugodu sjećanja, vraćala se u djetinjstvo, lutala parkom mojih prvih sastanaka, ponavljala poeziju, slušala muziku, brojala zvijezde u uvali moga djetinjstva i pokreti su postajali djetinje laki. Počela sam, ponovo, osjećati širinu mog prostora, koji sam nesvijesno bila smanjila na najmanju mjeru. Osjetila sam ponovo pokrete rebara i kralježnice, stabilnost zdelice i snagu mišića njenog dna, a disanjem, pri govoru, produžavala dah.
Svjest o pokretu je postajala skladan prostor pun moga prirodnog,zdravog ritma. (Dinaja 06.11.2016. 10:47)
Hvala ti draga, divno je tvoje štivo i nesmanjena energija kojom bivstvuješ :-) (Petra 06.11.2016.
10:52)
@Petra...hvala tebi draga što si tu, što čitaš i vrednuješ moje štivo... :) (Dinaja 06.11.2016.
11:00)
Dinajice sve si lijepo rekla ali nekad jednostavno netko ne može postići to neko optimalno gledanje na život, ma kakav on bio. Sigurno me razumiješ.
I hvala ti na komentaru kod mene, krasno si ti napisala. (Sukiyaki 06.11.2016. 11:19)
@Sukiyaki...razumijem ja tebe draga... dobro te razumijem... rado bih ti darovala moju knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta"... vjeruj mi moć emocionalnog uma je bez granica... a tebe osjećam kao utjelovljenu emociju... dozvoli joj da djeluje... :) (Dinaja 06.11.2016.
11:25)
Očito je da se njen život nije odigravao na "sunčanoj strani ulice",
a oni koji trče za nedohvatljivim umiru uskačući u vlastitu zamku:) (nema garancije 06.11.2016. 12:01)
Dinajice...Hvala ti draga, i baš si to lijepo napisala: "a tebe osjećam kao utjelovljenu emociju..." što je zaista jako blizu istine ako ne i ona prava istina o meni. Možda to i nije dobro jer biti takav znači ne samo osjećati sve lijepo oko sebe već i ono jako bolno. Ali eto, kao što si i napisala jednostavno to sam ja. (Sukiyaki 06.11.2016.
15:55)
@nema garancije...da, sigurno nije... žao mi je što
je nikada nisam upitala tko je, od kuda je došla
i kamo želi stići... možda bi... da, samo možda... :) (Dinaja 06.11.2016. 16:59)
@Sukiyaki...draga, osjećanje osjećaja je moć nutrine... srce pamti emocije... i vedre i tužne... i dobre i loše... ni jednih ni drugih se ne smijemo odreći... tebe osjećam kroz tvoje štivo... ćutim tvoju veselost i
tvoje suze... amplitude tvojih raspoloženja... i tvoju vrlinu empatije... jer kao što ja osjećam tebe ti osjećaš druge... uvijek spremna darovati vrijeme
sudjelovanja u problemima drugih... divan je to osjećaj draga... :) (Dinaja 06.11.2016. 17:06)
Imam bezbroj pitanja, ali vremena je sve manje i manje,
pa su u tom pomanjkanju zdravog izbora moji stavovi sve čvršći ;) (dražeN ;) 06.11.2016. 18:01)
@...dražeN ;)...da, vremena je sve manje... ostanimo vjerni stavovima... :) (Dinaja 06.11.2016.
18:37)
Dinajice...Predivno si to napisala i jedino ti mogu odgovoriti da ako je tako kako si napisala, onda sam presretna osoba. Biti tvoj prijatelj je predivan osjećaj. (Sukiyaki 06.11.2016.
19:55)
Hvala na Tvome odgovoru...Ugodno Ti veče dalje! (modrinaneba 06.11.2016.
21:17)
@Sukiyaki...hvala tebi draga... prijateljska ljubav je najmoćnija od svih moćnica... :) (Dinaja 07.11.2016.
05:09)
@modrinaneba... carpe diem... :) (Dinaja 07.11.2016.
05:09)
što se treba desiti, desit će se. (Lastavica 05.11.2016. 08:53)
sjajem zvijezde pod kojom smo rođeni... ova priča je nsatala ja, jako davno, ali još uvijek se sjećam tog sutona... i pitam se koliko takvih osamljenih duša živi u našoj blizini... kako ih prepoznati?...
ona se uvijek osmjehivala... pamtim taj osmijeh... to je osmijeh koji boli... :) (Dinaja 05.11.2016. 08:54)
pamćenje... kao trenutak kada su je pokrivenu plahtom
unosili u auto... to je bio oproštaj poznate neznanke... :) (Dinaja 05.11.2016. 08:56)
Nakon tvoje priče osjećam veliku želju da je upoznam,tko zna, možda bih bila bogatija za još jedno novo lijepo prijateljstvo :) (Gurmanka 05.11.2016. 09:15)
užasav se o vijesti ... netko je u stanu bio danima mrtav...
osamljenost ili otuđivanje?... tužna bilnsa zbilje...
zato mi je drago da sam bilježila takve trenutke...
za života prijatelju... to je ono najvažnije među prijateljima... :) (Dinaja 05.11.2016. 11:11)
Ali, sa životom se treba nositi, ne tonuti u uspomenama niti se zanositi maštanjima! S iskustvom prošlosti i gledanjem u budućnost živjeti u sadašnjosti! Nije uvijek lako ali je moguće!
Ne znam svoje misli izraziti tako lijepo kao ti, ali nekada mi je i drago što nisam veliki zanesenjak. Ustvari bit i jest u tome da sebe prihvatimo sa svim manama i vrlinama nastojeći da prevladaju ove druge da ne bismo ugrozili ni sebe ni svoje bližnje. (Sjećanje i osvrti 05.11.2016. 18:58)
jer nismo znali, da jer nismo mogli znati... :) (Dinaja 06.11.2016. 04:47)
anđeoski sukob sa Posejdonovom djecom koja kradu san...
kako ih se odloboditi?... vladati sobom naveća je moć...
jer samo iz nutra se sanja... :) (Dinaja 06.11.2016. 04:57)
to breme nosimo u sebi... kada čitam i dočitavam poeziju Sylve Plath,
žene Koje je samu sebe nazvala Lady Lazarus, upitam se postoji li uistinu način kojim možemo zaustaviti nagon u poetncijalnim samoubojicama...
nju su nekoliko puta spašavali... (tako je nstala žena lazarica), a ipak ona je pjesmom najavila svoj konačni odlazak... moja prijateljica Ana je otišla bez najave... o njoj sam napisala cijeli "Roman", a pitanje, što se dogodi u glavama samoubica u trentku odlaska je još uvijek velika tajna... i pitanje... jesmo li mogli nešto učiniti da smo znali?... i ono ostaje bez odgovora... :) (Dinaja 06.11.2016. 05:19)
Treba znati hodati njihovim mrakom ka svome cilju, bez odgovora.
Teško je to, ali moguće je dostići cilj. :) (Petra 06.11.2016. 07:58)
ali širenjem univerzuma emocionanog uma osvjetljavamo
si put kroz labirint nutrine, upoznajemo sebe, svu onu kolonu lica koja smo bili i jesmo... a bili smo tužni i radosni, nesretni i sretni, strasni i hladni, izgubljeni i pronađeni... tako kroz spoznaju osobnih mana i vrlina opraštamo sebi pogreške, osjećamo empatiju prema drugima i gradimo
mostove ka društvu u kojem živimo... :) (Dinaja 06.11.2016. 08:09)
evo poglavlja iz knjige...
Moj primjer kao dokaz snage emocionalnog uma
Odlučni trenutak je bila dijagnoza "hiperfunkcija štitnjače". Tražila sam u literaturi,u razgovoru s pacijentima, s prijateljima i slagala mozaik misaonih slika, doživljavajući tako, svijesno, dio po dio onog nepoznatog u sebi. Početak je uvijek težak, javlja se nesigurnost, bijes kada pokušaj ne uspije, strah od nepoznatih osjećaja koje obavezno prate svaku promjenu. Shvatila sam da sam stranac u tijelu, da postojim s njim, ali ne i u njemu.
Sreća je što tijelo šalje znakove za uzbunu. Kod mene je to bilo u obliku prekomjernog izlučivanja hormona štitnjače. Moja unutarnja dinamična ravnoteža je bila poremećena. Došlo je do nesklada u ritmu mog disanja i rada srca, govor više nije imao moj ritam, nisam više mogla utjecati na osjećaje. Plakala sam bez razloga, napadi nekontroliranog bijesa su se množili. Osjećala sam te promjene i shvatala da se nagomilava nešto do tad nepoznato u meni, nešto što se širi i vlada mojim tijelom.
Prošle su ,vjerojatno, godine tog "neznanja",a ja sam makinalno, uporno djelovala, trošeći pri tome suviše energije. Nesvjesna svog nesvrsishodnog korištenja tijelom, naprezala sam ga, dok se ono nije počelo odupirati. Tada sam otišla lječniku. Dijagnoza i šok terapija ljekovima. Nakon par razgovora s lječnikom i njegove potvrde da štitnjača odgovara na tjelesne neuravnoteženosti koje mogu biti izazvane šokom, neprerađenom stresnom situacijom, emocinalnim gubitkom, dakle situacijama koje smo već skoro i zaboravili, ali čiji su tragovi ostali u podsvjesti. Počela sam se vraćati mislima u prošlost i tražiti uzroke. Prisjećala sam se trenutaka tuge, ponovo preživljavala one povezane sa strahom, bijesom, šokom. Takvih situacija ima mnogo, mi ih naizgled zaboravljamo, dok one ostaju dio nas kao ožiljci u nesvjesnom dijelu pamćenja.
Počela sam svjesno razmišljati o narušenom skladu mog unutarnjeg prostora i osjetila nesklad u osobnom ritmu. Potražila sam slijepu točku iz koje se taj nesklad širi. Stvorivši misaonu sliku tijela počela sam živjeti u njemu. Misaono promatranje me je uvelo u dubinu sjećanja u dio onoga što sam vjerovala da je zaboravljeno.
Sjetila sam se ponovo trenutaka u kojem sam izgubila dah, dobila lupanje srca, histeričan napad plača, a onda je u meni zavladala tišina. Jedno mjesto u mom emocionalnom umu je zauvjek ostalo prazno. Vijest o nesreći, iznenadni gubitak najbolje prijateljice, je šok koji je zauzeo mjesto u mojoj podsvjesti i narušio sklad u prostoru mog utjelovljenog uma.
Moje unutarnje oči su odvrtile još jednom film tog davnog trenutka. Osjetila sam lupanje srca, ponestalo mi je daha što se pretvorilo u beskrajni osjećaj tuge koji sam mogla svjesno proživjeti. Dozvolila sam tom osjećaju da zavlada mojim misaonim "Ja", a onda sam se, svjesna vremena koje je prošlo, oprostila od prijateljice i njena slika je zauzela mjesto slijepe točke u mom sjećanju. Energiju svjesne spoznaje, koja se, tom promjenom, oslobodila, sam počela misaono usmjeravati. Ritam disanja se usklađivao s ritmom mog srca i govora.
Tijelo i moj utjelovljeni um su bili spremni za promjene. Odlučila sam se drugačije služiti tijelom, počela sam izvoditi svakodnevne poslove zbog pokreta, a ne više zbog radnji koje sam činila.
Ja sam izraziti dešnjak. Pokušala sam u svakodnevne pokrete uključiti lijevu stranu tijela. Već kod jutarnje toalete sam prala zube ljevom rukom, pokušavala se šminkati sa obe, kod sjedanja i ustajanja koristiti obe noge, paziti da ne stojim samo na desnoj nozi, itd. Nakon izvjesnog vremena sam odlučila jedan cijeli dan, svjesno, raditi samo ljevom rukom, dok je desna dobila svoj zasluženi odmor. Za izvođenje pokreta, slabijom, lijevom rukom, potrebna je potpuna usredotočenost na pokret od njegovog početka do kraja.
Bilo je teško, ali uspjelo je. Usmjeravala sam misli u ugodu sjećanja, vraćala se u djetinjstvo, lutala parkom mojih prvih sastanaka, ponavljala poeziju, slušala muziku, brojala zvijezde u uvali moga djetinjstva i pokreti su postajali djetinje laki. Počela sam, ponovo, osjećati širinu mog prostora, koji sam nesvijesno bila smanjila na najmanju mjeru. Osjetila sam ponovo pokrete rebara i kralježnice, stabilnost zdelice i snagu mišića njenog dna, a disanjem, pri govoru, produžavala dah.
Svjest o pokretu je postajala skladan prostor pun moga prirodnog,zdravog ritma. (Dinaja 06.11.2016. 10:47)
I hvala ti na komentaru kod mene, krasno si ti napisala. (Sukiyaki 06.11.2016. 11:19)
a oni koji trče za nedohvatljivim umiru uskačući u vlastitu zamku:) (nema garancije 06.11.2016. 12:01)
je nikada nisam upitala tko je, od kuda je došla
i kamo želi stići... možda bi... da, samo možda... :) (Dinaja 06.11.2016. 16:59)
tvoje suze... amplitude tvojih raspoloženja... i tvoju vrlinu empatije... jer kao što ja osjećam tebe ti osjećaš druge... uvijek spremna darovati vrijeme
sudjelovanja u problemima drugih... divan je to osjećaj draga... :) (Dinaja 06.11.2016. 17:06)
pa su u tom pomanjkanju zdravog izbora moji stavovi sve čvršći ;) (dražeN ;) 06.11.2016. 18:01)
petak, 04.11.2016.
Moć svjetlosti...
 Tvoj pogled tone u prostor smiraja, guši vapaj za umirućim ljetom. Na obzoru opoziv tmine, završilo je vještićje bdijenje nad carstvom seobe duša, odgođeno je vrijeme razularenih sjena, guta ih tmina nepostojanja. Pod krovom muk, odletjele su laste. U tvom oku jesen tihovnjem objavljuje dolazeće vrijeme Na hridi vjekuje hram, sunčanik objavljuje zoru. Rađa se dan iz sna. Bezglasje svjetlosti traje, neumorno. Anđeoski tajac, zvuk dolazi niotkuda, iz bljeska jutra, možda iz tišine. Širi se, romori, suzvučje mora i vjetra omamljuje. Njedri se vječnost, iz sedefa izranja vizija lijepe nagosti, muk svjetlosti i tvoj glas. Neka ljubav bude vatra u venama i voda na dlanovima, neka pali želje i gasi strahove. Neka se odmara tišinom, pleše ritmom svitanja, zenita i sutona i bude blaga moćnica životu tvom i mom. Osjećam moć svjetlosti! Dijana Jelčić  kolaž fotka... Lara Laura Gee, moć svjetlosti... Jasna Marcelić |
- 08:00 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
Meni je ovo prekrasno, osobito:
Neka se odmara tišinom,
pleše ritmom svitanja,
zenita i sutona
i bude blaga moćnica
životu tvom i mom. (Lastavica 04.11.2016. 08:06)
@Lastavica... hvala ti, da to je šapat srca...
njegovog i mog... :) (Dinaja 04.11.2016. 08:08)
Uvijek je dobro dok je tako dobro (Kunigunda 04.11.2016.
08:39)
Što vreme više prolazi sve više poželim blistavost svetlosti zameniti romantikom titraja sveća ;)) (mecabg 04.11.2016.
08:42)
... suzvučje mora i vjetra omamljuje ...
https://www.youtube.com/watch?v=7IsCMF_KR1I (Emmet 04.11.2016. 08:44)
@Annaboni...da, uvijek je dobro... :) (Dinaja 04.11.2016.
08:56)
@mecabg...i u titraju svijeća je moć svjetlosti... očaravajuća... :) (Dinaja 04.11.2016.
08:57)
@Emmet... i poezija oceana
hvala ti na ovoj jepoti... :) (Dinaja 04.11.2016. 08:59)
a cigareta svijetli non stop kao i kod mene hehe (Euro 04.11.2016.
09:39)
Neponovljivi i isprepleteni titraji svjetlosti i emocija, predivno draga! (Gurmanka 04.11.2016.
10:48)
@Euro...da, uvijek svjetli... :) (Dinaja 04.11.2016.
10:57)
@Gurmanka...hvala ti draga... svjetlost i emocije, klupko našeg vremena... vječni sjaj trenutaka... :) (Dinaja 04.11.2016.
10:59)
Sreća je da se ljubav ne da opisati do kraja; tjera nas da je svakodnevno pokušamo opisivati na bezbroj načina...i to je lijepo, kao i ovi tvoji stihovi :) (Takva 04.11.2016.
12:11)
rodimo se u svjetlosti, mi jesmo svjetlost....ti jesi svjetlost ljubavi i ljepote duše.... (Razmišljanja jedne žene 04.11.2016.
12:35)
Neka jednostavno bude LJUBAV jer ona je sve na ovom svijetu ali i u cijelom Univerzumu. Ona je smisao života. (Sukiyaki 04.11.2016.
13:03)
Samo da su se smirile razularene sjene ...sada možemo uživati u svome suncu. :-)
Iz praskozorja u kojima se rađa dan, ljubav treperi ritmom svitanja i pleše piruetom u zenitu, moćnica našeg života...
Divno si sve napisala. :-) (Petra 04.11.2016. 13:30)
...neka pali želje i gasi strahove, širi se vjetrom, romori i omamljuje ...
Uvijek neka bude Ljubav! (Evora 04.11.2016. 15:12)
Vaša ljubav je sigurno vatra u venama, jer kada on izgovori "Dušo!", zapali sve vatre u tebi.... (Moja Moda 04.11.2016.
15:19)
@Takva...da, ljubav je neopisiva... riječi su tek preslika
njenog originala u našim srcima... ipak pjesmom se najlakše
izriče ono inače neizgovorljivo... pokušavam... hvala ti na vrednovanju...:) (Dinaja 04.11.2016. 15:37)
@Razmišljanja jedne žene... i ti si svjetlost... svaki tvoj
komentar je iskra tvoje nutrine... hvala ti što si tu... :) (Dinaja 04.11.2016. 15:38)
@Sukiyaki...da draga prijateljice, ljubav je smisao života...
živimo je... :) (Dinaja 04.11.2016. 15:39)
@Petra...da, pirueta u zenitu sunčanog dana, kao tvoja oda suncu... :) (Dinaja 04.11.2016.
15:41)
@Evora...prijateljska ljubav je najmoćnija od svih moćnica...
neka bude i neka traje... prijateljstvo i ljubav... :) (Dinaja 04.11.2016. 15:42)
@Moja Moda...hvala ti na tragu draga... ti nas poznaš... :) (Dinaja 04.11.2016.
15:43)
odgođeno je... (NF 04.11.2016.
22:20)
@NF...da... :) (Dinaja 05.11.2016.
06:23)
Neka se odmara tišinom,
pleše ritmom svitanja,
zenita i sutona
i bude blaga moćnica
životu tvom i mom. (Lastavica 04.11.2016. 08:06)
njegovog i mog... :) (Dinaja 04.11.2016. 08:08)
https://www.youtube.com/watch?v=7IsCMF_KR1I (Emmet 04.11.2016. 08:44)
hvala ti na ovoj jepoti... :) (Dinaja 04.11.2016. 08:59)
Iz praskozorja u kojima se rađa dan, ljubav treperi ritmom svitanja i pleše piruetom u zenitu, moćnica našeg života...
Divno si sve napisala. :-) (Petra 04.11.2016. 13:30)
Uvijek neka bude Ljubav! (Evora 04.11.2016. 15:12)
njenog originala u našim srcima... ipak pjesmom se najlakše
izriče ono inače neizgovorljivo... pokušavam... hvala ti na vrednovanju...:) (Dinaja 04.11.2016. 15:37)
komentar je iskra tvoje nutrine... hvala ti što si tu... :) (Dinaja 04.11.2016. 15:38)
živimo je... :) (Dinaja 04.11.2016. 15:39)
neka bude i neka traje... prijateljstvo i ljubav... :) (Dinaja 04.11.2016. 15:42)
četvrtak, 03.11.2016.
Metafora...
 Jean Buridan, filozof iz XIV stoljeća nam je darovao metaforu o dvoumljenju između ostvarenja dviju želja. Slikovito je opisao tu nedoumicu.Žednom i gladnom magarcu je stavio u jednakom rastojanju posudu vode i košaru zobi. Jadni magarac se ne može odlučiti, jesti ili piti i u tom dvoumljenju ugiba. Žao mi je magarca, žalim njegovu sudbinu, ne sviđaju mi se usporedbe te svete životinje sa ljudskom nemogućnosti istinske odluke, njegovom neodlučnosti između misaonog i emotivnog. Postavljam si pitanja. Postoji li slobodna volja? Je li istinita tvrdnja da možemo gledati i fizičkim i duhovnim okom? Koja mjerljivost je vjerodostojnija, ona mjernim instrumentima ili ona moralnim zakonima? Koliko je blisko ono fizičko, osjećajno i intelektualno u nama? Odluka je jedan od kompleksnijih oblika ljudske svijesti. Jean Buridan se već onda pitao što je važnije pri konačnoj odluci vanjski ili nutarnji poticaj. Odlučiti se za ljubav sa svim njenim konotacijama, sa svim njenim usponima i padovima je najteža ali i najvrednija odluka koju donosimo. Sjećam se vremena strahova i bijega od odluke, vremena u kojem sam na Kairosovu vagu stavljala misaonost i emotivnost. Ni jedna strana nije prevagnula, održavala sam sklad neosjećajući da sam bjegunica iz same sebe, da neodlučnošću odbacujem ponuđeni mi čuperak kose. A onda si došao ti. Zavoljela sam te u jednom davnom i dalekom djeliću vječnosti, u danas nedohvatnoj prostornosti vremena, u zavijutku izgnanstva iz stvarnosti. Zaveo si me riječima, omamio pričama o sanjanim božanstvima iz kozmogonije vjerovanja. Zamrsio si misaonost i osjećajnost u kaos prauzora svijeta. Iz tebe je govorila čulnost iskona, na tvojim dlanovima je gorila vatra Olimpa, u tebi prepoznah titana dolutalog iz neispričane legende. Ne, nisi bio Prometej, bio si dječak u čijem pogledu vidjeh sebe bjegunicu iz nedosanjanog sna. Bio si strpljiv, podnosio si moje odlaske, moj bjeg od osjećaja. Napisah ti pismo. "Koliko puteva još moramo proći do prvog poljupca, koliko je još lutajuće samoće do ponovnog susreta? Usamljeni vlakovi se kotrljaju kišom. U zemlji runolista će uskoro biti jesen. Ti i ja smo sjedinjeni korjenjem rođenja, sjedinjeni proljećem vode i bokovima ljeta. Ti i ja odjeljeni vlakovima i narodima, ti i ja smo se jednostavno morali sresti. Voda i smjeh dolaze iz zemlje i sjedinjuju se pod jesenskim nebom u himnu ljubavi i vinu. samo ja" Dijana Jelčić... "Mostovi pod kojima se budim" zbirka prozno- poetskih tekstova 1987- 2007. Zagreb, 2014  Oznake: Mostovi pod kojima se budim, Jean buridan, MetaFORA, ljubav |
- 07:47 -
Komentari (30) -
Isprintaj -
#
Eh, to zavođenje riječima...neki to tako lijepo znaju... (Lastavica 03.11.2016.
07:53)
@Lastavica...da, on to čini još uvijek... naši dijalozi su
neiscrpno izvorište nadahnuća... :) (Dinaja 03.11.2016. 07:59)
"usamljeni vlakovi se kotrljaju po kiši." kažeš otprilike ( sad se ne može pejstati izraz ni kod tebe ).............e, to kotrljanje se zaustavilo na sreću da vlak popkupi pravu osobu......... (Kunigunda 03.11.2016.
08:02)
napravila si dobru odluku... (Euro 03.11.2016.
08:03)
Voda i smjeh dolaze iz zemlje i sjedinjuju se pod jesenskim nebom u himnu ljubavi i vinu.
Predivan stih draga, vi ste se jednostavno morali sresti, tako je određeno! (Gurmanka 03.11.2016. 08:06)
@Annaboni...Teuta je tako odlučila dizajnom... a tebi hvala na tragu... da kotrljanje se zaustavilo na pravommjestu, u pravom trenutku... :) (Dinaja 03.11.2016.
08:19)
@Euro...da, kocka je baćena u pravom trenutku... :) (Dinaja 03.11.2016.
08:20)
@Gurmanka... u jednoj pjesmi napisah, umrli bi da se nismo sreli...
hvala ti na divnom tragu... :) (Dinaja 03.11.2016. 08:21)
Postoji li slobodna volja? Univerzalan odgovor ne postoji, on se nalazi u svakom od nas. Svakome od nas dana je sloboda izbora (kao u primjeru iz posta, voda ili hrana npr.) i izbor je upravo ono što nas definira. Kad ne bi bilo mogućnosti izbora, tada nam ni sloboda nije potrebna. Upravo ta sloboda je najvrijednije ljudsko blago, upravo ta mogućnost izbora. Pritom ne mislim na današnju površnu, izlizanu i pohabanu riječ sloboda, već na onu koja nam je dana odozgo.
"Odluka je jedan od kompleksnijih oblika ljudske svijesti." Da, jer smo misaona bića kojima nije dostatna "hrana i voda" već smo puno više od toga. Nama je prije svega potrebna Ljubav da bismo uistinu bili ljudi. A ljubav si lijepo pokazala kroz stihove na kraju posta, tako lijepo zaokruživši putovanje od dileme, misli do svrhe postojanja. Pozdrav ostavljam. (Emmet 03.11.2016. 08:40)
@Emmet...slobodna volja?... da nema univerzalnog odgovora... Benjamin Libet je pri istraživanju djelovanja ljudskog mozga je registirao signal u mozgu, tzv. potencijal spremnosti 30 desetinki sekunde prije nego su ispitanici najavili da će pomaknuti prst. Dakle, njihov je mozak bio spreman i prije nego što su ispitanici bili svjesni toga, iz čega je Libet zaključio da slobodna volja ne postoji... prema tome mozak odlućuje prije naše svijesti o odluci... u tome je i kompleksnost odluke... a ljubav, eh da... potrebna nam je... ona je apsolut u nama...
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 03.11.2016. 08:55)
s oprezom prihvaćam konstatacije o nekakvoj čovjekovoj slobodi, posebno u sklopu ovog socijalnog sustava. (NF 03.11.2016.
11:04)
@NF... razumijem te... sloboda je ljubav... isto se pitam... postoji li ona u mentalnom sklopu trenutačnih moćnika svijeta... :) (Dinaja 03.11.2016.
11:16)
kairos, bog sretnog trenutka? dugo se spomenuo nije, nigdje...
znala sam ja, gdje cu ga naci :)))) pa i neznajuci. (kaparoculica 03.11.2016. 11:33)
@kaparoculica...da draga, tu je on, u mojim paralelnim svjetovima... oduvjek...
usrećuješ, osjetila si njegovu moć u mom nutarnjem univerzumu... hvala ti... :) (Dinaja 03.11.2016. 11:39)
Buridanov magarac je baš magarac...
U ljubavi lako, pojedeš jednog za doručak, drugog za ručak, a za večeru pojede neko tebe :))
Znam, ubićeš me zbog komentara pa da promenim...
Iskrena i prava ljubav se ne traži, zna se,ne bira se,
zna se, u osmehu, u dodiru, u zvezdama...
zna se, ne traži se, ona se samo pojavi i ostane zauvijek u nama... (mecabg 03.11.2016. 12:02)
@mecabg...neću te ubiti, volim tvoje duhovite komentare...
ljubav, e to je nešto u što ne dam dirati... i ona je upravo to što
si opisala... dođe nepozvana i ostane zauvjek u nama...
ma volim j tebe... i Balaševića i ... ma jednostavno ljubav
draga prijateljice... :) (Dinaja 03.11.2016. 12:25)
Ti UVJEK pišeš sa srcem i ljubavju...Divim Ti se!!! (modrinaneba 03.11.2016.
16:09)
@modrinaneba...hvala ti... :) (Dinaja 03.11.2016.
17:32)
Duša uvijek vidi unutarnjim okom
ako smo dobri receptori, oslobođeni
od okova maye, iluzije što nas mami.
Iluzija je ta koja nas privlači šarmom
pa poteže u okove...
I ljubav je na neki način okov, vezuje
no to je ipak najuzvišeniji od svih okova
s pozitivnom konotacijom
Ako naučimo voljeti bez stege, tad i taj
poslijednji okov nestaje...
a oni koji uspiju i s ljubavi skinuti okove
istinski su sretni...
Komentirala sam tek djeliće tvojih misli
jer bi se tu moglo zaroniti u dubine u
svakoj napisanoj sentenci...
Budi (te) sretn(i)a i dalje, draga @Dinaja...
sreća i ljubav su sinice koje se umnožavaju,
šire i nose radost. (Neka druga 03.11.2016. 18:12)
Pitanje slobode je previše kompleksno, ali...u svakodnevnom životu osjećaj slobode nam može dati (za nas) ispravno donesena odluka koja, nekim čudom, pozitivno utječe i na one oko nas... (Takva 03.11.2016.
18:34)
Kome je suđeno Dinajice, to je gotova stvar samo je treba ispravno i do kraja iskoristiti a vama to ide tako krasno. Sve si jako lijeo napisala. (Sukiyaki 03.11.2016.
23:28)
Voda i smjeh dolaze iz zemlje i sjedinjuju se pod jesenskim nebom u himnu ljubavi i vinu.
Izdvajam kao krunu i temelj tvog života.
Prelijepa i presretna ženo neka te tvoje sjedinjenje i nadalje usrećuje u svoj svojoj cjelovitosti. (međiko 04.11.2016. 00:01)
Za ljubav se ne odlučujemo. Ona jednostavno dođe ili smo osuđeni čekati čitav život. Kako bi to bilo jednostavno kada bi mogli reči: Od sutra se zaljubljujem i volim. Ustanemo ujutro i sretni smo i voljeni. Na žalost, neide to baš tako. (More ljubavi 04.11.2016.
00:48)
@Neka druga...hvala ti na kreativno komentaru... jedino ovako ti mogu uzvratiti... mojim davnim stihom...
Dok se svitanje bori sa ostacima tame i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći srebrnu haljinu, stojim na obali sna, promatram rađanje ljubavi i prisjećam se njenog početka na početku početka. Zavoljeti zalaske sunca i kišu i oblake i vjetar koji donosi suze, prihvatiti sve oluje, sve osvete neba, sve nepravde koje su se samo činile nepravdama, znači živjeti, znači znati živjeti... (Dinaja 04.11.2016. 05:03)
@Takva... sloboda, slobodna volja, odluka... zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše... razmakni oblake, uroni u svjetlost, uguši nutarnju tminu, odlući se za osjećanje osjećaja...
i uvijek iznova, iz trenutka u trenutak osjećaj, osjećam, dakle slobodna sam... živim život tako jednostavan i lijep... :) (Dinaja 04.11.2016. 05:12)
@Sukiyaki...da, draga kome je suđeno... sretna sam... sudbina nam je bila naklonjena... zahvalna sam svakom jutru u kojem se budim... i ovom današnjem svitanju... i gugutki na prozoru i mirisu prve jutarnje kave... i tebi jer si tu, uz meine već godinama... hvala ti... :) (Dinaja 04.11.2016.
05:16)
@arosainmheart...hvala ti... cjelina je više od sume njenih djelova, da hvala ti na želji... :) (Dinaja 04.11.2016.
05:19)
@More ljubavi...da, imaš pravo, ali trajala sam u vremenu u kojem se bojah osjećanja osjećaja ljubav, bila sam ranjena, otrovana dahom samotnice, bježala sam od sebe same... danas čitam i dočitavam pjesme napisane u vremenu Koje nazivam olujom ruža... Pisanje je bilo terapija, obrana od tuge i boli, od potonuća u strahove. U samoći sam čitala Danteovu božansku komediju, lutanjima kroz njegove krugove obnavljala davna vjerovanja, ubirala latice Empirejske ruže i slagala ih misaono osjećajni kolaž vremena. A onda iznenada osjetih pregršt ljepote u poeziji koja me je uzdizala iznad slabosti duše i bijesa srca. Na dlanu zbilje doživjeh rađanje ljepote. Bogatija osjećanjem osjećaja, na horizontu svijesti oćutih snagu ljubavi, njeno tkivo u snovima, u tuzi izgubljenog vremena, u zatišju koje naviješta ljepšu uzdrhtalost tijela, nježnije treptaje srca... dogodila se ljubav... prestala sam bježati, vratih se sebi... :) (Dinaja 04.11.2016.
05:26)
Pročitala sam još jučer ali nisam odmah ostavila komentar, mislim, poslije ću kad budem imala i vrijeme za kvalitetnije to učiniti... ali i ostade tako, a sad, evo, već je i novi post. Ipak, ja ću se pribilježiti pod ovaj ovdje - i svih pitanja što se tiče a u tvom su tekstu, mislim... čini mi se kako mi je sve bliža ona poznata Sokratova: znam da ništa ne znam
pa mi se tako i čini da bih najčešće mogla odgovoriti na nešto.
Sviđa mi se, lijepo je
pismo na kraj tvog teksta
danas sam njeg ponovno pročitala
:)
mala anegdotica kad je riječ o odlučivanju; jedna moja crtica: kad sam sjela jednom u ljetnu baštu popiti nešto, dolazi konobar i pita me što ću i odmah mi sam kaže što: sok od naranče. Ja se nasmijem, i kažem: odlično; može! Pomislivši, onako opušteno sjedeći i već zabavljena nekim drugim mislima, kako je dobro kad ponekad netko drugi odluči namjesto tebe. pa makar bila to i takva jedna sitnica. (viviana 04.11.2016. 16:08)
@viviana...sinoć smo imali malo slavlje... u dvoje... moj imendan...
dobih buket bijelih ruža i poziv na večeru u klub umjetnika... naš omiljeni
restoran... a sada što se odluke tiće... listala sam jelovnik, on se smješio...
i naručio biftek tatar za dvoje... smijala sam se i ja... i kao što si napisala, divno je kada drugi odlući umjesto tebe... uživala sam... :) (Dinaja 05.11.2016. 05:27)
neiscrpno izvorište nadahnuća... :) (Dinaja 03.11.2016. 07:59)
Predivan stih draga, vi ste se jednostavno morali sresti, tako je određeno! (Gurmanka 03.11.2016. 08:06)
hvala ti na divnom tragu... :) (Dinaja 03.11.2016. 08:21)
"Odluka je jedan od kompleksnijih oblika ljudske svijesti." Da, jer smo misaona bića kojima nije dostatna "hrana i voda" već smo puno više od toga. Nama je prije svega potrebna Ljubav da bismo uistinu bili ljudi. A ljubav si lijepo pokazala kroz stihove na kraju posta, tako lijepo zaokruživši putovanje od dileme, misli do svrhe postojanja. Pozdrav ostavljam. (Emmet 03.11.2016. 08:40)
hvala ti na tragu... :) (Dinaja 03.11.2016. 08:55)
znala sam ja, gdje cu ga naci :)))) pa i neznajuci. (kaparoculica 03.11.2016. 11:33)
usrećuješ, osjetila si njegovu moć u mom nutarnjem univerzumu... hvala ti... :) (Dinaja 03.11.2016. 11:39)
U ljubavi lako, pojedeš jednog za doručak, drugog za ručak, a za večeru pojede neko tebe :))
Znam, ubićeš me zbog komentara pa da promenim...
Iskrena i prava ljubav se ne traži, zna se,ne bira se,
zna se, u osmehu, u dodiru, u zvezdama...
zna se, ne traži se, ona se samo pojavi i ostane zauvijek u nama... (mecabg 03.11.2016. 12:02)
ljubav, e to je nešto u što ne dam dirati... i ona je upravo to što
si opisala... dođe nepozvana i ostane zauvjek u nama...
ma volim j tebe... i Balaševića i ... ma jednostavno ljubav
draga prijateljice... :) (Dinaja 03.11.2016. 12:25)
ako smo dobri receptori, oslobođeni
od okova maye, iluzije što nas mami.
Iluzija je ta koja nas privlači šarmom
pa poteže u okove...
I ljubav je na neki način okov, vezuje
no to je ipak najuzvišeniji od svih okova
s pozitivnom konotacijom
Ako naučimo voljeti bez stege, tad i taj
poslijednji okov nestaje...
a oni koji uspiju i s ljubavi skinuti okove
istinski su sretni...
Komentirala sam tek djeliće tvojih misli
jer bi se tu moglo zaroniti u dubine u
svakoj napisanoj sentenci...
Budi (te) sretn(i)a i dalje, draga @Dinaja...
sreća i ljubav su sinice koje se umnožavaju,
šire i nose radost. (Neka druga 03.11.2016. 18:12)
Izdvajam kao krunu i temelj tvog života.
Prelijepa i presretna ženo neka te tvoje sjedinjenje i nadalje usrećuje u svoj svojoj cjelovitosti. (međiko 04.11.2016. 00:01)
Dok se svitanje bori sa ostacima tame i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći srebrnu haljinu, stojim na obali sna, promatram rađanje ljubavi i prisjećam se njenog početka na početku početka. Zavoljeti zalaske sunca i kišu i oblake i vjetar koji donosi suze, prihvatiti sve oluje, sve osvete neba, sve nepravde koje su se samo činile nepravdama, znači živjeti, znači znati živjeti... (Dinaja 04.11.2016. 05:03)
i uvijek iznova, iz trenutka u trenutak osjećaj, osjećam, dakle slobodna sam... živim život tako jednostavan i lijep... :) (Dinaja 04.11.2016. 05:12)
pa mi se tako i čini da bih najčešće mogla odgovoriti na nešto.
Sviđa mi se, lijepo je
pismo na kraj tvog teksta
danas sam njeg ponovno pročitala
:)
mala anegdotica kad je riječ o odlučivanju; jedna moja crtica: kad sam sjela jednom u ljetnu baštu popiti nešto, dolazi konobar i pita me što ću i odmah mi sam kaže što: sok od naranče. Ja se nasmijem, i kažem: odlično; može! Pomislivši, onako opušteno sjedeći i već zabavljena nekim drugim mislima, kako je dobro kad ponekad netko drugi odluči namjesto tebe. pa makar bila to i takva jedna sitnica. (viviana 04.11.2016. 16:08)
dobih buket bijelih ruža i poziv na večeru u klub umjetnika... naš omiljeni
restoran... a sada što se odluke tiće... listala sam jelovnik, on se smješio...
i naručio biftek tatar za dvoje... smijala sam se i ja... i kao što si napisala, divno je kada drugi odlući umjesto tebe... uživala sam... :) (Dinaja 05.11.2016. 05:27)
srijeda, 02.11.2016.
U dvorani Borislav Pekić... "Čini nam se da je svet pun pitanja. A svet nije nikakvo pitanje. Svet je odgovor. Odgovor na pitanje ko zna kada i zašto postavljeno. I mi tek odgovor na ko zna kakvo pitanje...Kucao sam na tesna vrata i ona su se otvorila, ali su to bila pogrešna vrata. Njihovo otvaranje nije mi donelo ništa do razočarenje. U prostoru i vremenu, sva su vrata bila lažna. Prava su van prostora i vremena....Osećam hladnoću. Drugi svet teče mimo mene. Treba pružiti ruku i dodirnuti ga. Treba tvoriti – novo" Borislav Pekić, Rađanje Atlantide  Na Beogradskom sajmu knjiga na štandu Rom Produkcija naši plakati, u dvorani “Borislav Pekić” promocija moje dvojezične zbirke Nestvarno stvarni. Doživjeh inicijaciju u više sfere postojanja, osjetih... nisam uzaludno pisala... dok je Zlatomir Jovanovic govorio o meni i našem susretu u Rovinju, Jovana Bokunovic čitala Reč urednika, ti čitao pjesmu Preživjeli smo, u mojoj glavi se odvio film početaka, zatutnjalo je vrijeme koje nazivam oluja ruža. Sjetih se davno napisanog.  Bio si treptaj Kronosova oka, titraj Kairosovih krila, pramen njegove kose koji ne dotaknuh, djelić prostor- vremena koji nedosanjah. Nisi bio danas, bio si ono prolazno jučer i nedohvatljivo sutra. Bio si nježna karika koja me vezivala u uvalu djetinjstva i ocean mladosti. Bio si titrajuća struna u niti koja me sidrila u lijepim prividima. Nebo je plakalo kada sam odlazila. Sjećam se kristala koji su se prelijevali licem tvog i mog vremena i ispirali tragove naših koraka na pješčanom žalu djevojaštva. Između nas se ugasila svjetlost, svjetlosni stožac se slijevao u moreuz bez iskre spasenja, sjaj prošlosti je nestajao u utrobi Scile i Haribde, bez nagovještaja budućnost. Bili su to trenuci duboke tmine, mračan hram bez slika, bez sjećanja, bez uspomena. Izgubih se u traženju uzroka grijeha koji nije bio grijeh, bilo je samo buđenje iz opsjene. Bila sam pustolov pred vratima sna u koji se nisam usudila ući. Jedan leptir je zalepršao svilankastim krilima svjesti i izazvao urgan u ružičnjaku spoznaje. Vrijeme oluje ruža je trajalo opijajući me do nemoći srčanih otkucaja. Srce je otkucavalo svoje probne titraje i preskakalo ritam uzbuđenja da ne proplačem u novom snu. Ti nisi znao kako izgleda soba u kojoj sam te voljela dušom samotnjaka, nisi znao s kojeg prozora sam pozdravljala izlazak večernjice i nakon besanih noći se radovala sjaju zornice. Praskozorja su bila spas mom umornom srcu. Srcozorja su stigla kasnije. Tugovala sam dušom beskućnika. Prestala sam skupljati bisere, bilo ih je trinaest u kadeni koja je moju životnu galiju vezivala u doku tvoga postojanja. Dugo, predugo sam živjela u neznanju, bivstvovala izvan sebe. Lebdjela sam u nekom za mene nedohvatnom prostor- vremenu. Nijemo sam optuživala tebe i tražila izvorište ljepote u daljinama, neosjećajući ga u ekliptici mog nutarnjeg sunca. A onda spoznah jednotu sunoćavanja i svitanja. U jednoj besanoj noći krenuh s Venerom na putovanje ka Levantu i vidjeh njeno preobražavanje u zvijezdu svitanja. Zlatna hostija se pretočila u osjećanje osjećaja ljubav i ja zakoračih u ljubičasti san. Vrulja nutrine je proključala nadolaženjem ponornica iz ciborija života. Srce je počelo titrati ritmom sreće, a ti, ti si ostao san i prauzor ljubavi. Dijana Jelčić Oznake: nestvarno stvarni, B. Pekić, sajam knjiga |
- 06:36 -
Komentari (38) -
Isprintaj -
#
Neiscrpni su izvori tvoje inspiracije i kreativnosti.
Čestitam ti od srca. Samo mi je žao što se ovog
puta nismo srele, ali nadoknadit ćemo to. (Lastavica 02.11.2016. 06:39)
@Lastavica...hvala ti... divan je osjećaj biti tamo na izvoru
književnog bogatstva... a onda se vrti film u glavi,
sjećanja ožive, uspomene titraju poezijom
i tkaju snovitost trenutka...
i meni je žao što se nismo susrele... ali ima vremena... :) (Dinaja 02.11.2016. 06:45)
lijepo,lijepo.. (Euro 02.11.2016.
07:47)
@Euro...hvala, hvala... :) (Dinaja 02.11.2016.
07:54)
Pa ti više nećeš imati vremena za nas :):)
Sretna sam zbog tebe! (Gurmanka 02.11.2016. 08:09)
@Gurmanka...hvala ti draga... za blog. hr ću uvijek imati vremena...
tu je moj dnevnik i divni virtualni prijatelji... usrećuje te me... :) (Dinaja 02.11.2016. 08:17)
Kada vidim koliko veličanstvenih svjetova žene s lakoćom sagrade i poruše,
pitam se kakav bi smisao bio pričati im o ovom mom neuglednom komadiću stvarnosti koju sam koliko toliko naslutio.
U takvom kontekstu je nekako logično u centar svojih priča, pažnje, ... ljubavi, staviti upravo ženu,
a onoj pravoj sve možeš reći u par riječi, ili čak i bez njih, što je posebno ugodan izazov ;) (dražeN ;) 02.11.2016. 09:12)
@...dražeN;)...pisanje kao terapija rađa paralelne svjetove...
jer ljubav je energija ... ne gubi se, samo mjenja oblike...
da, nekada mi je pisanje bilo terapija, danas poslanje...
onaj tajanstveni put pokore ka sebi samom... proces koji ne prestaje...
a zbilja je ponekd najdivnija u osluškivanju tišine... dijalog pogledima i dodirima... bezriječni izričaj srca... da, imaš pravo, to je posebno ugodan izazov... :) (Dinaja 02.11.2016. 10:40)
Eh, da...tama čini sve strašnim, a praskozorja kao da rukom skinu breme straha sa ramena.... (Moja Moda 02.11.2016.
10:47)
@Moja Moda...tmina, ona nutarnja je strašna...
nedostatak nutarnjeg svjetla... a onda izenanda
se dogodi svanuće... uskrsnuće sebe samog iz nutarnjeg pakla...
divan osjećaj... :) (Dinaja 02.11.2016. 10:58)
Najljepše od svega je tu sreću podijeliti jer samo tada se množi i daje onaj stvarni očekivani rezultat sveg stvaranja. Čestitam draga prijateljice. (Demetra 02.11.2016.
11:32)
čitao sam pekića, čini mi se da su u pitanju bili aerodrom i ludilo, eh koliko tog vrijednog zaboravljeno (NF 02.11.2016.
11:34)
Kažu sat tamo, sat vamo, nije bitno...
Sedela sam kao budala prerano...iako je pisac bio zanimljiv...i otišla malo prije tvog dolaska... :( (mecabg 02.11.2016. 11:46)
@Demetra...hvala ti draga... da, sretna sam,
bila sam u dvorani odraza i odjeka... u srcu se uzburkala sjećanja... u sreći oživjele davno napisane, tugaljive pjesme... doživjeh ih drugačije... taj osjećaj je neopisiv... ali poželjeh ga davno napisanim podijeliti s prijateljima... i ono nekad i ovo sad žive u meni... kao pakao i raj, kao tmina i svjetlost... kao demon i anđeo... da to smo mi... ljudi... :) (Dinaja 02.11.2016. 11:49)
@NF...gutala sam i još uvijek dočitavam Bekića... nisam mogla sanjati da ću u dvorani krštenoj njegovim imenom doživjeti ljepotu trenutka... :) (Dinaja 02.11.2016.
11:51)
@mecabg...žao mi je draga... uzburkalo se vrijeme...
bila je užasna gužva... dogodio se pomak u vremenu... ali sljedeći put
dogovor pod konjem... znak prepoznavanja bijela ruža i tvoj osmijeh...
prepoznala bih te i bez ruže... pusa ti ... :) (Dinaja 02.11.2016. 11:55)
Praskozorjima se svakodnevno rađa svjetlost, a srcozorjima traje među vama svjetlost ljubavi koja se ne može se ugasiti ... :-) (Petra 02.11.2016.
12:38)
Velike čestitke, Dinaja! (viviana 02.11.2016.
13:08)
Još jednom čestitam ! (Kunigunda 02.11.2016.
13:12)
Čestitam. (Mela 02.11.2016.
14:32)
Lijepo sa sajma knjiga, čestike. (gogoo 02.11.2016.
15:17)
cestitam! (kaparoculica 02.11.2016.
15:36)
@Petra... srcozorja su divna... on kao stih moje davne
pjesme... zavoli dan u kojem se budiš... dozvoli srcu da diše...
i ono diše... sretno... :) (Dinaja 02.11.2016. 16:13)
@viviana...hvala ti draga... :) (Dinaja 02.11.2016.
16:14)
@Annaboni...još jednom ... hvala ti... :) (Dinaja 02.11.2016.
16:15)
@Mela...hvala... :) (Dinaja 02.11.2016.
16:15)
@gogoo...hvala ti... bilo je lijepo... :) (Dinaja 02.11.2016.
16:16)
@kaparoculica...hvala... :) (Dinaja 02.11.2016.
16:17)
Uvijek je drugačiji osjećaj, nakon sazrijevanja, ponovno se misaono vratiti u kompleksne vrtloge sjećanja, u vrijeme ruža, pa s distance promatrati sebe u kontekstu doživljenoga. (Neka druga 02.11.2016.
16:54)
@Neka druga...da, u mom pisanju postoje različite faze...
nekakvi pjesmuljici po bilježnicama iz osmoljetke... a onda prva ljubav. gimnazija, početak zrelosti i rastanak... do 1987, do ukorićenja zbirki Osamanaest crvenih ruža i Odakle dolazi ljepota... a onda godine
sazrijevanja u ljubavi... i doživljaja pročitanog iz filozofije, neurologije, novonastajuće znanosti... doživljaj četvrte dimenzije, prostor vrijeme su upliće u moja nonvonastajuća štiva izmješano sa legendama i mitovima... ipak rado vraćam u sjećanja... i kako ti kažeš promatram sebe s distance u kontekstu doživljenog... na promociji u Beogradu doživjeh upravo... hvala ti što si to osjetila, jer gore napisani tekst je kolaž one mene iz vremena tugovanja i oluje ruža... ali ja još uvijek tražim pravu geometriju izričaja...
kao što si ti napisala u tvom odgovoru na moj komentar kod tebe... tragam sa samom sobom ovom sada utkanu u buket godina... :) (Dinaja 02.11.2016. 17:24)
Od srca čestitam, blogerice dana! (Lastavica 02.11.2016.
19:40)
@Lastavica... ti si stvarno divan prijatelj... hvala ti draga... :) (Dinaja 02.11.2016.
19:59)
Čestitke!! :) (Takva 02.11.2016.
20:14)
Šta reči nego čestitati (More ljubavi 02.11.2016.
20:18)
@Takva...hvala ti... :) (Dinaja 03.11.2016.
06:07)
@More ljubavi...hvala što si tu... :) (Dinaja 03.11.2016.
06:08)
Čestitke draga Dinaja! Neiscrpni izvor energije je u tebi:-))) I isto je prava motivacija za sve one koji žive pisanu riječ:-) (dnevnikJR 03.11.2016.
07:36)
@dnevnikjednerazvedenice...hvala ti, ljubav je energija, a energija sam ja... ljubav je moje vječno nadahnuće... :) (Dinaja 03.11.2016.
07:56)
Čestitam ti od srca. Samo mi je žao što se ovog
puta nismo srele, ali nadoknadit ćemo to. (Lastavica 02.11.2016. 06:39)
književnog bogatstva... a onda se vrti film u glavi,
sjećanja ožive, uspomene titraju poezijom
i tkaju snovitost trenutka...
i meni je žao što se nismo susrele... ali ima vremena... :) (Dinaja 02.11.2016. 06:45)
Sretna sam zbog tebe! (Gurmanka 02.11.2016. 08:09)
tu je moj dnevnik i divni virtualni prijatelji... usrećuje te me... :) (Dinaja 02.11.2016. 08:17)
pitam se kakav bi smisao bio pričati im o ovom mom neuglednom komadiću stvarnosti koju sam koliko toliko naslutio.
U takvom kontekstu je nekako logično u centar svojih priča, pažnje, ... ljubavi, staviti upravo ženu,
a onoj pravoj sve možeš reći u par riječi, ili čak i bez njih, što je posebno ugodan izazov ;) (dražeN ;) 02.11.2016. 09:12)
jer ljubav je energija ... ne gubi se, samo mjenja oblike...
da, nekada mi je pisanje bilo terapija, danas poslanje...
onaj tajanstveni put pokore ka sebi samom... proces koji ne prestaje...
a zbilja je ponekd najdivnija u osluškivanju tišine... dijalog pogledima i dodirima... bezriječni izričaj srca... da, imaš pravo, to je posebno ugodan izazov... :) (Dinaja 02.11.2016. 10:40)
nedostatak nutarnjeg svjetla... a onda izenanda
se dogodi svanuće... uskrsnuće sebe samog iz nutarnjeg pakla...
divan osjećaj... :) (Dinaja 02.11.2016. 10:58)
Sedela sam kao budala prerano...iako je pisac bio zanimljiv...i otišla malo prije tvog dolaska... :( (mecabg 02.11.2016. 11:46)
bila sam u dvorani odraza i odjeka... u srcu se uzburkala sjećanja... u sreći oživjele davno napisane, tugaljive pjesme... doživjeh ih drugačije... taj osjećaj je neopisiv... ali poželjeh ga davno napisanim podijeliti s prijateljima... i ono nekad i ovo sad žive u meni... kao pakao i raj, kao tmina i svjetlost... kao demon i anđeo... da to smo mi... ljudi... :) (Dinaja 02.11.2016. 11:49)
bila je užasna gužva... dogodio se pomak u vremenu... ali sljedeći put
dogovor pod konjem... znak prepoznavanja bijela ruža i tvoj osmijeh...
prepoznala bih te i bez ruže... pusa ti ... :) (Dinaja 02.11.2016. 11:55)
pjesme... zavoli dan u kojem se budiš... dozvoli srcu da diše...
i ono diše... sretno... :) (Dinaja 02.11.2016. 16:13)
nekakvi pjesmuljici po bilježnicama iz osmoljetke... a onda prva ljubav. gimnazija, početak zrelosti i rastanak... do 1987, do ukorićenja zbirki Osamanaest crvenih ruža i Odakle dolazi ljepota... a onda godine
sazrijevanja u ljubavi... i doživljaja pročitanog iz filozofije, neurologije, novonastajuće znanosti... doživljaj četvrte dimenzije, prostor vrijeme su upliće u moja nonvonastajuća štiva izmješano sa legendama i mitovima... ipak rado vraćam u sjećanja... i kako ti kažeš promatram sebe s distance u kontekstu doživljenog... na promociji u Beogradu doživjeh upravo... hvala ti što si to osjetila, jer gore napisani tekst je kolaž one mene iz vremena tugovanja i oluje ruža... ali ja još uvijek tražim pravu geometriju izričaja...
kao što si ti napisala u tvom odgovoru na moj komentar kod tebe... tragam sa samom sobom ovom sada utkanu u buket godina... :) (Dinaja 02.11.2016. 17:24)
utorak, 01.11.2016.
Apoteoza ljubavi...
 za blagdan svi sveti... palimo svijeće i sjećamo se... U romoru kapi utjeha mora, u zvuku orgulja vilinski smijeh, u šapatu boga tišine, blagost neumitne smrti... čujemo glas, utjelovljujemo uspomene, oni žive u nama... uvijek i zauvijek, ne samo sutra... vječno... palimo svijeće... divna je nježnost pamćenja... zbrajam korake otišlih... ostali smo mi i naša sjećanja... otišlim dušama slava... vječna... R.I.P.  Na uglu naše ulice stoji velika kuća, kroz zavjesu kiše svjetlucaju okna, promatram puteve ka tuđim snovima, puteve ka skrivenim čudima. Tišina odnosi suton, noć uranja u zbilju. Na obzoru oblaci, kriju mjesečev dolazak, a spokojstvo beskraja se šulja ulicama opustjelog grada. U obećanju vremena titra spomen, naše godine utkane u sjaj svijeće. Iz brazde sjećanja gledaju odživljeni nemiri. Zakletva tihuje na usnama, dok nas smrt ne rastavi, a plamen na oltaru vječnosti piše pjesmu o ljubavi. Titraju strune misaone gitare, glazba iz prohujalih ljeta, iz doline mladosti, krv se još uvijek slijeva , slijeva zaliscima želja. Kroz zavjesu kiše gledam nevidljive snove, kuća na uglu naše ulice kao privid stoljetnog svjećnjaka, kao jučer pretočeno u trenutak, u iskričave tajne staklenih plamičaka. Koliko je života dogorjelo u njoj? Koliko smrti je preživjela? Koliko ljubavi skriva? Odgovori se kriju u igri uma, u apoteozi ovog izmišljaja, u uzdizanju čovjeka na Olimp, u alegoriji trenutka sreće. Dijana Jelčić ... književni zbornik gornjogradskog festivala 2014.  Oznake: svi sveti, Apoteoza, ljubav, zbornik gornjogradskog festivala |
- 07:00 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
Ne možeš, a da ne razmišljaš o tome koje priče nose
u sebi kuće oko nas, koliko sreća i tuga su vidjele.
Ako kažem - sjajna pjesma, nisam rekla ništa.
Sadržajna, pobuđuje na razmišljanje. (Lastavica 01.11.2016. 07:03)
Utješno je kako ljubav ne umire... (Takva 01.11.2016.
07:17)
@Lastavica... u noći dok šetamo gradom gledamo blješteće prozore i maštamo o tajnama koje se kriju iza njih... kuća na uglu naša ulice je visoka sa puno, puno prozora... uveče kada se upale svijtla, stvarno podsjeća na veliki svjećnjak... blješte voštanice i titraju u noći... a onda se jedne večeri ne zapali jedna... nema je ni drugu večer... netko je kao voštanica sagorio sam u sebi... tada osjećam, netko je otišao zauvijek sa ovozemaljskih staza...
hvala ti na vrednovanju pjesme... :) (Dinaja 01.11.2016. 07:18)
@Takva...da, ljubav ne umire... ona je uvijek, zauvijek tu... :) (Dinaja 01.11.2016.
07:19)
Neka me sjeta stegla..... (sewen 01.11.2016.
07:47)
Često razmišljam kako i koliko nam je važno zadržati sjećanja na sve koji su nas napustili odlaskom u nepoznato. Da li tako zadržavamo sponu kojom smo bili vezani ili očekujemo sigurnost nekog ponovnog susreta druge dimenzije? Možda čudna razmišljanja, ali ja eto tako. Pozdrav iz grada mode putuje. (Demetra 01.11.2016.
08:42)
trenuci sreće, to ostaje. (NF 01.11.2016.
08:42)
... sjećanja! (Gurmanka 01.11.2016.
08:58)
Ljubavi je jedino mjesto u božanskim veličinama ... dok odgovori igre uma tihuju na usnama :-) (Petra 01.11.2016.
11:12)
sjećanja ne umiru pa zato sve nam drage ljude kojih nema više nosimo uvjek za uvjek u našim srcima...pohvale za slike Draga Dijana!!! (modrinaneba 01.11.2016.
15:18)
Ljubav je vječno utkana u naše energetske silnice
da nas pomiluje kad god pomislimo kako je evaporirala (Neka druga 01.11.2016. 16:07)
@sewen...da, danas je dan sjete i sjećanja... :) (Dinaja 01.11.2016.
17:02)
@Demetra...jednom davno, otišao prijatelj iz školskih dana... iznenada, bez oproštaja, njegovo srce je prestalo kucati... tada napisah
Epitaf
u njega zgusnuh sjećanja... tu su još uvijek...
uzvraćam tipozdrava draga prijateljice... :) (Dinaja 01.11.2016. 17:11)
@NF...da, to ostaje... :) (Dinaja 01.11.2016.
17:12)
@Gurmanka...da draga, ti mostovi pod kojima se budim... :) (Dinaja 01.11.2016.
17:13)
@Petra...da, upravo tako... Nad pejsažem trpkih sjećanja
usnulo sunce, ushit ciničnog uma pred paklom gorkih uspomena. Ćutim zagrljaj nepostojećeg sa postojećim, ljubav ubrizganu u krvotok,
i srce savladava maraton zbilje.
Hoće li srce preživjeti
sučeljavanje sa ciničnim umom?
Kralj pajaca skida masku, budi usnulo sunce i sa osmjehom u tužnom oku
uzdiže Nikin stijeg na bojišnici mene i mene,
objavljuje pobjedu srca. (Dinaja 01.11.2016. 17:19)
@modrinaneba...hvala ti... da sjećanja ne umiru... tu su ti mostovi između nas i prohujalog vremena... :) (Dinaja 01.11.2016.
17:23)
@Neka druga...da draga, tko tvrdi ljubav je prolazna taj nikada nije volio... ljubav je energija, ne gubi se, samo mjenja oblike... :) (Dinaja 01.11.2016.
17:24)
u sjećanjima se čuvaju....u srcu vječno žive sve naše ljubavi (Razmišljanja jedne žene 01.11.2016.
18:45)
@Razmišljanja jedne žene... da draga, srce ne zaboravlja, scre pamti... :) (Dinaja 02.11.2016.
05:10)
u sebi kuće oko nas, koliko sreća i tuga su vidjele.
Ako kažem - sjajna pjesma, nisam rekla ništa.
Sadržajna, pobuđuje na razmišljanje. (Lastavica 01.11.2016. 07:03)
hvala ti na vrednovanju pjesme... :) (Dinaja 01.11.2016. 07:18)
da nas pomiluje kad god pomislimo kako je evaporirala (Neka druga 01.11.2016. 16:07)
Epitaf
u njega zgusnuh sjećanja... tu su još uvijek...
uzvraćam tipozdrava draga prijateljice... :) (Dinaja 01.11.2016. 17:11)
usnulo sunce, ushit ciničnog uma pred paklom gorkih uspomena. Ćutim zagrljaj nepostojećeg sa postojećim, ljubav ubrizganu u krvotok,
i srce savladava maraton zbilje.
Hoće li srce preživjeti
sučeljavanje sa ciničnim umom?
Kralj pajaca skida masku, budi usnulo sunce i sa osmjehom u tužnom oku
uzdiže Nikin stijeg na bojišnici mene i mene,
objavljuje pobjedu srca. (Dinaja 01.11.2016. 17:19)
