Moć svjetlosti...
Tvoj pogled tone u prostor smiraja,
guši vapaj za umirućim ljetom.
Na obzoru opoziv tmine, završilo je vještićje bdijenje
nad carstvom seobe duša, odgođeno je vrijeme
razularenih sjena, guta ih tmina nepostojanja.
Pod krovom muk, odletjele su laste.
U tvom oku jesen tihovnjem objavljuje dolazeće vrijeme
Na hridi vjekuje hram, sunčanik objavljuje zoru. Rađa se dan iz sna.
Bezglasje svjetlosti traje, neumorno.
Anđeoski tajac, zvuk dolazi niotkuda, iz bljeska jutra,
možda iz tišine.
Širi se, romori, suzvučje mora i vjetra omamljuje.
Njedri se vječnost, iz sedefa izranja vizija lijepe nagosti,
muk svjetlosti i tvoj glas.
Neka ljubav bude vatra u venama
i voda na dlanovima,
neka pali želje i gasi strahove.
Neka se odmara tišinom,
pleše ritmom svitanja,
zenita i sutona
i bude blaga moćnica
životu tvom i mom.
Osjećam moć svjetlosti!
Dijana Jelčić
kolaž fotka... Lara Laura Gee, moć svjetlosti... Jasna Marcelić
Oznake: svjetlost, mo, ljubav
|
