Razgovarajmo o ljubavi
Ljubav je osnova na kojoj se stvara istinska ljudska zajednica. Sv. Augustin je rekao: "Ljubi i čini što hoćeš".
Što bi se još moglo dodati toj višestoljetnoj misli? Mislim da ništa više nije potrebno, znati ljubiti znači ostvariti savršenstvo duha, osmisliti svoje postojanje u univerzumu, osjećati i osmisliti sebe, svoje osjećaje i sve svoje čine.
Prava ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego naš stav, naše postojanje u prostor- vremenu, obilježje našega karaktera.
"Vrijeme koje nismo proveli u ljubavi izgubljeno je vrijeme." W. Shakespeare
Julija je slijedeći osjećaj koji se u njoj rađao rekla Romeu:
"Tek tvoje ime je moj dušmanin, ti si ti i bez tvog imena. "Montecci" nije ruka niti noga ni lice ni trup niti nešto drugo što te čini muškarcem. Nazvat ću te LJUBAV, jer ljubav osjećam u sebi, a ruža bi mirisala i da smo je nazvali drugim imenom."
Romeo joj odgovara: "Držim te za riječ, Ljubavi me svojom nazovi, neka budem iznova kršten naikd više neću biti Romeo."
Julija pita, "tko si ti koji pod plaštem noći u moje snove prodireš?"
Romeo odgovara: "Po imenu ti neznam reći tko sam i meni samom je to ime mrsko, jer dušmansko je tebi..............."
I uopće nije važno kako ćemo ga nazvati, taj najvredniji osjećaj koji od samog rođenja nosimo u sebi.
"Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav, nikada nisi volio." T. Tasso
"Znajte da u svemiru nema veće snage od ljubavi, da nijedan čin nije važniji od iskazivanja ljubavi. Agape je nesebična ljubav koja daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste što je više dajete."
"Darovi ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, ljubaznosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samonadzora darovi su poniznog i iskrenog pojedinca i dopiru izravno iz srca." Sir John Marks Templeton dioničar, biznismen i filantrop.
Neki su se usudili ljubav djeliti na "vrste":
• Eros – krivo protumačena strasna, fizička ljubav bazirana na fizičkom izgledu;
• Ludus – ljubav se shvaća kao igra te je zabavna;
• Storge – nježna ljubav koja se sporo razvija bazirajući se na sličnosti;
• Pragma – pragmatična ljubav;
• Manija – visoko emocionalna, nestabilna ljubav, stereotip romantične ljubavi;
• Agape – nesebična, altruistična, duhovna ljubav.
Robert J. Sternberg, američki psiholog i profesor na univerzitetu u Bostonu je razvio teoriju po kojoj ljubav ima tri temeljne komponente:
Bliskost - sviđanje, prijateljstvo, povezanost među partnerima; da bi se bliskost razvila potrebno je obostrano poštovanje i povjerenje.
Strast - u prvom redu seksualna i tjelesna privlačnost, daje onaj karakterističan osjećaj zaljubljenosti, najintenzivnija na početku ljubavne veze, s vremenom slabi.
Odanost - predstavlja odluku da s osobom koju volimo ostajemo u dugotrajnoj vezi; partneri moraju biti spremni na žrtvovanje i stavljati partnerove potrebe ispred svojih.
Čini mi se da upravo iz te tri komponente izrasta energija koja se od samog početka širi univerzum i prelazi u različite oblike ili je ponekad, kao i svaka druga energija krivo korištena i krivo usmjeravana. Sastavni elementi te energije, koju oduvjek nazivamo LJUBAV, nisu samo suma osjećaja nego cjelina.
Ljubav je uvijek cijelina, ona nesmije biti polovična, površna, posesivna, ubilačka, ona mora biti kao i svaka druga vrsta energije pokretačka snaga našega uma.
Iako ću sada nabrojati elemente iz kojih proizlazi LJUBAV, na koncu ih ipak spajam u cjelinu i u mom emocionalnom umu nestaju granice, gube se pojmovi:
naklonost – međusobno uvažavanje;
privrženost – zadovoljavanje osnovnih emocionalnih potreba;
altruizam – međusobna nesebičnost;
uzvraćanje – obostrana ljubav;
vezanje – želja za očuvanjem ljubavi;
emocionalna intimnost – dijeljenje emocija i osjećaja;
prijateljstvo – prijateljski duh; obiteljska povezanost;
strast – seksualna želja;
psihička intimnost – dijeljenje intimnog, osobnog prostora;
osobni interes – želja za nekom nagradom;
uslužnost – želja za međusobnim pomaganjem.
Teoretičari ljubavi su načinili klasičnu podjelu ljubavi:
1. philia - prijateljska ljubav, ljubav koja drugome želi dobro, ljubav kojom drugome želimo pomoći, temelj je svakog zajedništva
2. eros - ljubav koja je obilježena čežnjom za onim što se ljubi. To je ljubav usmjerena prema osjetilnome svijetu, vid, dodir, okus, miris. Eros je i ljubav prema samoj ideji ljepote- rođenje duše u ljepoti i dobroti, treperenje leptira u trbuhu i osjećanje pjenušavosti šampanjca u krvi. Eros je sinestezija osjetila i osjećaja.
3. agape - ideal ljubavi, uključuje milosrdnost, zauzimanje i brigu za bližnje. Krajnji smisao te ljubavi je potpuno se posvetiti dobru drugih po cijenu vlastitoga života. Ova vrsta ljubavi nadilazi prijateljsku i erotičnu ljubav.
O ljubavi se pisalo, razmišljalo filozofiralo. Stoljeća su se smjenjivala, a ljubav je bila i ostala energija koja se kao dobroćudan virus širi svijetom i mnoge umove navodi na razmišljanje o njoj.
Što je uistinu ljubav?
1. ljubav prema Bogu - amor Dei ?
2. ljubav prema bližnjemu - caritas ?
3. Božja ljubav prema ljudima - Deus est caritas?
LJUBAV I SREĆA su nedjeljivi osjećaji iz kojih proizlaze užitak i zadovoljstvo, naša najuzvišenija emocionalna stanja.
Definicija sreće je još uvijek jedan od najvećih psihologijskih problema. Predložene definicije sreće uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje. Moguća, neromantična definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće i osjećaja tuge i nezadovoljstva.
Riječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog, tjelesnog osjećaja, dok se riječ sreća koristi s dubljim smislom, kada se govori o osjećanju osjećaja.
Sreća je stanje duše koje traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva, pa zbog toga i to ljudsko stanje smatramo neprocjenjivim.
Ona nastaje i širi se u nama kao posljedica pomno doživljenog trenutka u kojem je u nama zaiskrio jedan novi osjećaj. Taj novo rođeni osjećaj može biti uzrokovan dobrotom drugih ili su ti ipak svjesno spoznati trenutci u kojima osjećamo ljepotu i lakoću postojanja. To su trenutci koje stvaramo probuđenom pozitivnom energijom u nama samima, oni su najvrijedniji trenutci koji stvaraju naše vrijeme, tu veliku rijeku bez povratka.
Hedonizam (grč. hdon, užitak) etički je nauk koji, užitak smatra vrhovnim dobrom i glavnim ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se užitak može opisati vrlo različito:
kao osjetilni, kao duhovni.
Kada se ta dva pojma spoje onda iz njih izrasta ugoda, čudesno stanje u kojem se sjedinjuju ljubav i sreća u lakoću našeg postojanja.
Ugoda je najviše dobro, a svako bi naše djelovanje trebalo težiti što većem nastajanju osjećaja ugode.
Prvi je teoretičar hedonizma bio Aristip iz Kirene, Sokratov učenik i utemeljitelj kirenske filozofske škole.
Razvijajući Sokratovu temu o pojmu dobro, Aristip je dobro objasnio kao užitak. Čovjekživi u trenutku i treba uživati u njemu, a nadanje u neko buduće dobro stanje uvijek povezana s nemirom uzrokovanim neizvjesnošću sudbine. Po Aristipu je bitno da ljudska mudrost dominira užitkom, a ne da užitak dominira ljudskom mudrosti.
Pojam užitka ključan je element i u filozofiji Epikura i Epikurove filozofske škole. No dok filozofi kirenske škole prednost daju užicima kakvi su radost i veselje, Epikur je smatrao da užitak čini čovjekova duševna stanja koja su tada oslobođena od strahova i požuda te ostvaruju odsutnost duševne boli. Prema Epikuru, ljudsko djelovanje treba biti usmjereno ka ostvarenju potpune harmonije između tijela i duše.
Prateći povijest filozofije spoznajemo da je Hedonizam, kao nauk bio dosta kritiziran. Jedan od najvećih protivnika Hedonizma je bio Kant, prema kojemu se moral ne može povezati s užitkom ili zadovoljstvom.
U modernoj filozofiji se nisu se mogle zaobići psihologijske teorije koje u užitku vide odlučujući čimbenik motivacije za djelovanje univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u čovjeku.
Danas u traženju medicine i lijeka za naša emocionalna stanja filozofija i psihologija priznaju da vrijednosti Hedonizma imaju svoje mjesto u harmoničnom razvoju osobnosti.
Ljubav prema sebi samome je osnova na kojoj izgrađujemo ljubav prema svijetu u kojem živimo.
Što je onda uistinu LJUBAV?
U mojim zrcalnim neuronima se smiješe lica, ali ja u njima, odrasla i vjerujući da sam osvještena, zaboravih djete u sebi, pa ne prepoznajem i ne razlikujem više osjećaje. Krabuljni ples se upravo odigrava na pozornici mog života.
Kako prepoznati iskrenost u osmjehu?
Čiji glas će najaviti "radosnu poruku" iz koje ću saznati istinu?
Tko će na koncu ubiti kralja?
Na stolu leži upravo pročitana knjiga David Servan- Schreibera "Novi lijek za emocije"
Autor je uspio povezati znanstvene spoznaje s porukama od vitalnog značenja i ponuditi lijek protiv negativnih osjećaja. Život svakoga od nas je jedinstven i podjednako opterećen igrom sudbine i na svoj način težak. Zaboravljajući to često se uhvatimo u razmišljanju i otkrijemo u sebi zavist prema tuđim životima.
Aktiviranjem afektivnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva zapamćene osjećaje, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Milost naše prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili.
Pokušah osjetiti pročitano, pozvati u sjećanje ljubav, osjećaj koji izrasta iz osnovne energije našeg postojanja. U mom misaonom labirintu su se smjenjivala sjećanja na djetinjstvo, mladosti, zrelost i trenutak se pretvori u mimohod stanja koja sam prolazila. Djetinjstvo zatreperi spokojem i mirom, osjetih mirise lavande i maslinovog ulja, vidjeh blagi osmjeh djeda i njegovu ruku kako kruhom umoćenim u vino gasi svijeću na svečano postavljenom stolu. Moje srce je otkucavalo davno zaboravljenim ritmom potpune sreće. Mladost, trg cvijeća, ljubav u liku crne pantere se spusti u moju misao.
"Ja ne znam šta bih još mogao spoznati, kao dobro, kada bih izgubio ugodu okusa, ljubavi, slušanja i na koncu onog čudesnog uzbuđenja pri suosjećanju s osjećajima drugih." pročitah među redovima teksta Epikurovu misao.
"Nema ljepote ni ugode ni sreće izvan tijela. Sve je tu u nama samima, u našoj kinesferi. Tko danas želi najaviti "radosnu poruku", trebao bi iz sebe samoga širiti ugodu i znati je podijeliti s onima koji to ne znaju." razmišljam pretvarajući riječi autora knjige "Novi lijek za emocije" u svoj osjećaj.
Što je uistinu ljubav?
Ljubav je:
Stajala sam na hridi zaborava
i more više nije bilo more
i sunce više nije bilo sunce
umorno pružih ruke
i
dotaknuh svjetleću zraku
snovima omamljena........
Bilo je kao rukovanje
čekanjem okrunjeno,
a
skrivena u rijeci pročitanog
tek naslućena u poljubcu
zatvorena u neizgovorenim istinama
odjevena u čovjeka
vratila se LJUBAV
Razgovarajmo o LJUBAVI
|
