Dobro jutro Dinajice. Krasno si to opisala. Slažem se, zapravo sva se čarolija i nebeska ljepota nalazi u nama. Mi ljudi smo stvaraoci te ljepote uz pomoć cijelog Univerzuma.
09.11.2016. (09:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Gurmanka...hvala ti draga... danas je točno deset godina od promocije moje knjge "Umijeće svakodnevnog pokreta" 09. 11. 2006 u Zagrebu u Novinarskom domu... bio je to za meine savršen trenutak... u knjigu sam tkala svoje znanje, spoznaju i ljubav... tada pisah slično ovome danas a li ipak drugačije... evo malog djelića mene od tada... "Savršen trenutak za otpjevati, savršen trenutak za sudjelovati, savršen trenutak u kojem nas svijest na pučinu zove. Ka Suncu neka nas vuku neka nova snoviđenja, jer u starima smo šapnuli do viđenja i osjetili da naše nove misli kao jedrenjak, veslajući riječima, u svom sjedinjenu u svemirsku luku naše spoznaje plove. Kao u Proustovoj galiji, u nutrini ovog broda tajni stražar čuva naše blago, iz sedefaste školjke iznjedreno bisreje i naše davne sanje. U dubini sebe tada osjećamo sve ono što je srcu drago, ali pučina nas zove jer u tom beskraju skriveno je znanje. Da u tom beskraju duše, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka se krije znanje koje još nitko opisao nije, još nitko o tome pisao nije jer što drugi pišu nije vidljivo našem unutarnjem oku. Sada spoznajem snagu savršenog trenutka, zagrljaj svjetlosti i sjene, u tom zagrljaju spoznajemo da sve je isto, a ništa nije slično onom što je bilo prije. U nama se krije bezdan, provalija skliska i duboka, koju tek svješću svojom spoznajemo i prelijećemo u dubini svoga oka. Da ne bi ostali na međi vremenskoga toka i da osjetimo zagrljaj sretnoga trenutka probudimo u sebi pticu bijelih krila, golubicu koja našem životnome brodu znak života u kljunu nosi i u nama budi vjerovanja da su naša stara snoviđenja utkana u treptajima njenih vječnih krila. Igrokaz života na pozornici svijeta, likovi putuju, mjenjaju se lica, ali svjetlost, svijest utkana u znanje ostaje uvijek ista. U dubini našeg postojanja, u trenutku nasmiješena lica izvire naša osjećajna ponornica. Harmonija drevna iznjedrena iz zakona vječnih mijena, svjetlost duša naših zagrljajem svojim savršen trenutak stvara, sretan trenutak u koje naša životna lađa na pučinu oceana svijesti plovi i od naših osjećja treperava vesla, a iz misaone snage jedra jaka za sve životne oluje tvori."
09.11.2016. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Sukiyaki...hvala ti draga, cijeli moj radni vijek sam provela u spoznavanju našeg malog nutarnjeg svemira i osjećala našu nedjeljivost od kozma... to saznanje sam ubrizgala u knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta"... sjećam se razgovora s novinarim poslije promociije... pokret se događa u glavi, ne u mišićima... to je bila misao koja ich je zanimala... 09. 11. 2006 je ostao blještati u mojim sjećanjima... evo djelića teksta iz knjige...
Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti.Uspijemo li, sjedinjujući razumsko - emocionalne mogućnosti, sami sebi protumačiti pojam utjelovljeni um, uspjeli smo ga usvojiti i dopustiti mu da postane dio nas, kao ruka, noga, srce ili mozak, dragulj koji ćemo mislima dalje brusiti. Spoznavši taj dragulj u sebi mi postajemo bogatiji, snažniji, sretniji, mi prelazimo granice skučenosti u prostoru koji ne osjećamo, ulazimo u nevidljivu, ali snažnu rijeku vremena i postajemo svjesni svog trajanja u trenutku. Tada život postaje poezija koju smo čitali, zemlja čudesa kojom smo kao djeca lutali, bajka koju smo sanjali, legenda u koju smo vjerovali. U dubini nas samih se krije kristalno biće koje svojim treptajima, svojim vibracijama svojom energijom usmjerava naše želje, žudnje, čežnje, našu ljubav i naše snove.
09.11.2016. (10:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Takva...je eto pokušavam već destljećima opisati taj osjećaj posjedovanja tog božanskog u čovjeku... uroniti u dubinu nutarnjeg svemira... otvarati neotvorene školjke uma, pronalaziti u njima bisere... to je proces koji traje cijeli život... svaka otvorena školjka je novi titraj naših neurona, poetino nazvanih leptirima... umrežavanje i nastajanje novih poveznica na mentalnim kartama... širenje univerzuma našeg uma... hvala ti na tragu... osjetila si bit napisanog... :)
09.11.2016. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam bila sudionik vremena ... ... slijedih trag svjetlosti ... Sreća je u meni ...
Kad ugasimo vanjsku buku (vanjski svijet) možemo čuti tihi šapat iskonskog u sebi koji nas doziva, vapi za našom pažnjom, za prijateljstvom ... Da, šapće on u nama jer je izgubio glas pokušavajući nadglasati kakofoniju ovoga svijeta (vremena).
09.11.2016. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Emmet...evo danas dobih ovaj osvrt o mom pisanju...
Psihologizam kojim se bavi ugledna pesnikinja Dijana Jeličić u svojoj poeziji, identifikuje subjekt saznanja sa psihološkim subjektom. Ona tvrdi da „dan izvan vremena“ koji ima svoje trajanje nije rečenica nezavisna od „mene“ koju ja iskazujem i kako opažam taj dan i njegovo prolaženje kroz vreme. Reći će se da su dan i vreme promenljivi-prolazni, to su odredljivi pojmovi, po obimu i sadržaju, nezavisno od svake konkretne misli. Kada logičar tvrdi da dve suprotne rečenice ne mogu biti istinite u isti mah, on samo izražava da je, „meni“, u stvri nemoguće da, na stupnju doživljaja svesti, verujem kako je dan prolazan a da je istovremeno i vreme prolazno bez ograničenja. U Dijaninim pesmama vreme kao suština, se oseća kroz doživljenu intuiciju; „viđenje suštine vremena“, nema nikakv metafizički karakter u fenomenološkom smislu. Ta teorija vremena ne ulazi u okvir platonovskog realizma u kojem bi postojanje suština bilo potvrđeno, suština je ono kroz šta se u Dijaninim pesmama prestavlja kao „sama stvar“, koja se otkriva u prvobitnoj datosti. Ustvari u Dijaninim pesmam suština svake prirodne stavri sastoji se iz toga što je prostrana, a geometrija je ejdetika prostora- pesma Sveta geometrija. Pesnikninja u svojim pesmama naglašava da je svest „svest o nečem“, drugim rečima , da je svest intencionalnost. A ko se tema njenih pesama prenese na nivo ejdetike, to bi značilo da je svaki objekat uopšte uzev, pa čak i sam edios stvar pojma; vremena, metafore sreće, radost širine, nepovrat, dvoznačnost, dašak vremena, pijanstvo svjetlosti, istorječje sreće, govor tijla i sazvučje čovjeka i svemira. Pesnikinja dalje u svojim pesmama kroz određene redukcije epohe, navodi da svet nije više samo postojeći, već „fenomen postojanja“. Čisto „ja“, koje naglašava pesnikinja u pesmama; Poezija vremena, Nije poezija, Klatno vremena, Afroditin broj, Metafora sreće, Pustinja nadanja, Glasnik sreće i Bliskost, konkretno su isprepletane sa prirodnim svetom, jasno je da je tu došlo do sosptvene perceptivne reudkcije „ JA SE MORAM ODREĆI SVAKE TEZE O SEBI KAO POSTOJEĆEM“. Ali isto toliko je jasno da postoji samo jedno „Ja“ koji se odriče upravo sebe i koje je samo „ja“ redukcije. Pesnikinja ovo naziva „čisto ja“, a epoha je opšta metoda pomoću koje ja sebe shvatam kao „čisto ja“. Pesnikinja dalje u pesmema pita sebe „Da li ovo „čisto ja“ ima neku sadržinu u kosmosu; pesma Sazvučje čovjeka i kosmosa,. Nema je u smislu što ono „ja“ sadrži ništa u odnosu na kosmos i vreme. Suprotno tome, doživljaj je dat samom sebi kroz “imanentni opažaj“. Ovde je vreme dato kroz opažanje samog sebe i uvek je otvoren prema neodređenim horizontima, „ona unapred označava raznolikost opažaja čije se faze vremena, prelazeći neprestaano iz jedne u drugu, stapaju u jedinstvo jednog opažanja. Pesnikinja dalje navodi da nam stvar nikada ne može biti data kao „apsolut“. Zlatomir Jovanović Beograd, 09.11.2016.godine
09.11.2016. (15:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izranjanje iz špilje iluzija je ponovno, duhovno, rođenje pa se iznova učimo hodati, osjećati, misliti - jer sve ima novu dimenziju. Pronaći ljubav u svojoj nutrini, živjeti s njom i širiti je oko sebe novi je smisao postojanja.
09.11.2016. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a meni je neopisivo drago što pored svog uzglavlja često prelistavam ovu tvoju knjigu draga Di i uvijek mi izmami osmijeh i val neobične topline, meni neobjašnjive kada svaki puta išćitam tvoju posvetu . Nemjerljiva ni sa čim moja je zahvalnost što si mi je darovala ti juniko ,heroiko draga čije bogatstvo i ljepotu duše rijetki, zaista rijetki posjeduju.
10.11.2016. (02:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
To božansko se ipak nalazi u nama, i kad to shvatimo, naučimo
živjeti sretnije.
09.11.2016. (08:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...to božansko je ljubav, bijela golubica, simbol vječnog mira u nježnim nemirima uma i srca... :)
09.11.2016. (08:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
a oni u Americi bez uma...
09.11.2016. (08:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Lijepo "presječen" tekst osobnim stavovima
09.11.2016. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Euro...izgleda tako je dragi prijatelju... njih ne zanimaju putevi ka novoj fizici svijesti... :)
09.11.2016. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annaboni...pročitane knjige ostavljaju traga i razgrču tminu svjesne spoznaje... :)
09.11.2016. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Dinaja,kada spoznamo sami sebe i pronađemo unutarnje zadovoljstvo,pronašli smo sve, svijet je naš!
Predivna priča draga!
09.11.2016. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sukiyaki
Dobro jutro Dinajice. Krasno si to opisala. Slažem se, zapravo sva se čarolija i nebeska ljepota nalazi u nama. Mi ljudi smo stvaraoci te ljepote uz pomoć cijelog Univerzuma.
09.11.2016. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Gurmanka...hvala ti draga... danas je točno deset godina od promocije moje knjge "Umijeće svakodnevnog pokreta"
09. 11. 2006 u Zagrebu u Novinarskom domu... bio je to za meine savršen trenutak... u knjigu sam tkala svoje znanje, spoznaju i ljubav... tada pisah slično ovome danas a li ipak drugačije... evo malog djelića mene od tada...
"Savršen trenutak za otpjevati, savršen trenutak za sudjelovati, savršen trenutak u kojem nas svijest na pučinu zove. Ka Suncu neka nas vuku neka nova snoviđenja, jer u starima smo šapnuli do viđenja i osjetili da naše nove misli kao jedrenjak, veslajući riječima, u svom sjedinjenu u svemirsku luku naše spoznaje plove. Kao u Proustovoj galiji, u nutrini ovog broda tajni stražar čuva naše blago, iz sedefaste školjke iznjedreno bisreje i naše davne sanje. U dubini sebe tada osjećamo sve ono što je srcu drago, ali pučina nas zove jer u tom beskraju skriveno je znanje. Da u tom beskraju duše, u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka se krije znanje koje još nitko opisao nije, još nitko o tome pisao nije jer što drugi pišu nije vidljivo našem unutarnjem oku. Sada spoznajem snagu savršenog trenutka, zagrljaj svjetlosti i sjene, u tom zagrljaju spoznajemo da sve je isto, a ništa nije slično onom što je bilo prije. U nama se krije bezdan, provalija skliska i duboka, koju tek svješću svojom spoznajemo i prelijećemo u dubini svoga oka. Da ne bi ostali na međi vremenskoga toka i da osjetimo zagrljaj sretnoga trenutka probudimo u sebi pticu bijelih krila, golubicu koja našem životnome brodu znak života u kljunu nosi i u nama budi vjerovanja da su naša stara snoviđenja utkana u treptajima njenih vječnih krila. Igrokaz života na pozornici svijeta, likovi putuju, mjenjaju se lica, ali svjetlost, svijest utkana u znanje ostaje uvijek ista. U dubini našeg postojanja, u trenutku nasmiješena lica izvire naša osjećajna ponornica. Harmonija drevna iznjedrena iz zakona vječnih mijena, svjetlost duša naših zagrljajem svojim savršen trenutak stvara, sretan trenutak u koje naša životna lađa na pučinu oceana svijesti plovi i od naših osjećja treperava vesla, a iz misaone snage jedra jaka za sve životne oluje tvori."
09.11.2016. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Sukiyaki...hvala ti draga, cijeli moj radni vijek sam provela u spoznavanju našeg malog nutarnjeg svemira i osjećala našu nedjeljivost od kozma... to saznanje sam ubrizgala u knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta"... sjećam se razgovora s novinarim poslije promociije... pokret se događa u glavi, ne u mišićima... to je bila misao koja ich je zanimala... 09. 11. 2006 je ostao blještati u mojim sjećanjima... evo djelića teksta iz knjige...
Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti.Uspijemo li, sjedinjujući razumsko - emocionalne mogućnosti, sami sebi protumačiti pojam utjelovljeni um, uspjeli smo ga usvojiti i dopustiti mu da postane dio nas, kao ruka, noga, srce ili mozak, dragulj koji ćemo mislima dalje brusiti. Spoznavši taj dragulj u sebi mi postajemo bogatiji, snažniji, sretniji, mi prelazimo granice skučenosti u prostoru koji ne osjećamo, ulazimo u nevidljivu, ali snažnu rijeku vremena i postajemo svjesni svog trajanja u trenutku. Tada život postaje poezija koju smo čitali, zemlja čudesa kojom smo kao djeca lutali, bajka koju smo sanjali, legenda u koju smo vjerovali. U dubini nas samih se krije kristalno biće koje svojim treptajima, svojim vibracijama svojom energijom usmjerava naše želje, žudnje, čežnje, našu ljubav i naše snove.
09.11.2016. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Takva
Kad bismo bar srčaniji i svjesniji tog 'božanskog' u nama, kad bismo bar to znali dijeliti sa drugima, sa svima...
09.11.2016. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Takva...je eto pokušavam već destljećima opisati taj osjećaj posjedovanja tog božanskog u čovjeku... uroniti u dubinu nutarnjeg svemira... otvarati neotvorene školjke uma, pronalaziti u njima bisere... to je proces koji traje cijeli život... svaka otvorena školjka je novi titraj naših neurona, poetino nazvanih leptirima... umrežavanje i nastajanje novih poveznica na mentalnim kartama... širenje univerzuma našeg uma...
hvala ti na tragu... osjetila si bit napisanog... :)
09.11.2016. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Lijepo, dio svemira se nalazi i u nama, a di bi bili športaši bez fizioterapeuta.
09.11.2016. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emmet
Nisam bila sudionik vremena ...
... slijedih trag svjetlosti ...
Sreća je u meni ...
Kad ugasimo vanjsku buku (vanjski svijet) možemo čuti tihi šapat iskonskog u sebi koji nas doziva, vapi za našom pažnjom, za prijateljstvom ... Da, šapće on u nama jer je izgubio glas pokušavajući nadglasati kakofoniju ovoga svijeta (vremena).
09.11.2016. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@gogoo...fizioterapeuti pomažu sportašima da njihov pokret bude i ostane savršen... :)
09.11.2016. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Emmet...evo danas dobih ovaj osvrt o mom pisanju...
Psihologizam kojim se bavi ugledna pesnikinja Dijana Jeličić u svojoj poeziji, identifikuje subjekt saznanja sa psihološkim subjektom. Ona tvrdi da „dan izvan vremena“ koji ima svoje trajanje nije rečenica nezavisna od „mene“ koju ja iskazujem i kako opažam taj dan i njegovo prolaženje kroz vreme. Reći će se da su dan i vreme promenljivi-prolazni, to su odredljivi pojmovi, po obimu i sadržaju, nezavisno od svake konkretne misli. Kada logičar tvrdi da dve suprotne rečenice ne mogu biti istinite u isti mah, on samo izražava da je, „meni“, u stvri nemoguće da, na stupnju doživljaja svesti, verujem kako je dan prolazan a da je istovremeno i vreme prolazno bez ograničenja. U Dijaninim pesmama vreme kao suština, se oseća kroz doživljenu intuiciju; „viđenje suštine vremena“, nema nikakv metafizički karakter u fenomenološkom smislu. Ta teorija vremena ne ulazi u okvir platonovskog realizma u kojem bi postojanje suština bilo potvrđeno, suština je ono kroz šta se u Dijaninim pesmama prestavlja kao „sama stvar“, koja se otkriva u prvobitnoj datosti.
Ustvari u Dijaninim pesmam suština svake prirodne stavri sastoji se iz toga što je prostrana, a geometrija je ejdetika prostora- pesma Sveta geometrija. Pesnikninja u svojim pesmama naglašava da je svest „svest o nečem“, drugim rečima , da je svest intencionalnost. A ko se tema njenih pesama prenese na nivo ejdetike, to bi značilo da je svaki objekat uopšte uzev, pa čak i sam edios stvar pojma; vremena, metafore sreće, radost širine, nepovrat, dvoznačnost, dašak vremena, pijanstvo svjetlosti, istorječje sreće, govor tijla i sazvučje čovjeka i svemira.
Pesnikinja dalje u svojim pesmama kroz određene redukcije epohe, navodi da svet nije više samo postojeći, već „fenomen postojanja“. Čisto „ja“, koje naglašava pesnikinja u pesmama; Poezija vremena, Nije poezija, Klatno vremena, Afroditin broj, Metafora sreće, Pustinja nadanja, Glasnik sreće i Bliskost, konkretno su isprepletane sa prirodnim svetom, jasno je da je tu došlo do sosptvene perceptivne reudkcije „ JA SE MORAM ODREĆI SVAKE TEZE O SEBI KAO POSTOJEĆEM“. Ali isto toliko je jasno da postoji samo jedno „Ja“ koji se odriče upravo sebe i koje je samo „ja“ redukcije. Pesnikinja ovo naziva „čisto ja“, a epoha je opšta metoda pomoću koje ja sebe shvatam kao „čisto ja“. Pesnikinja dalje u pesmema pita sebe „Da li ovo „čisto ja“ ima neku sadržinu u kosmosu; pesma Sazvučje čovjeka i kosmosa,. Nema je u smislu što ono „ja“ sadrži ništa u odnosu na kosmos i vreme. Suprotno tome, doživljaj je dat samom sebi kroz “imanentni opažaj“. Ovde je vreme dato kroz opažanje samog sebe i uvek je otvoren prema neodređenim horizontima, „ona unapred označava raznolikost opažaja čije se faze vremena, prelazeći neprestaano iz jedne u drugu, stapaju u jedinstvo jednog opažanja. Pesnikinja dalje navodi da nam stvar nikada ne može biti data kao „apsolut“.
Zlatomir Jovanović
Beograd, 09.11.2016.godine
09.11.2016. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
U ovoj TVOJOJ cvjećarnici riječi, čovjek se izgubi u mirisima!
09.11.2016. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@sewen...hvala ti na ovom buketu pohvale... :)
09.11.2016. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sukiyaki
Dinajice apsolutno se slažem to u biti uvijek nastojim tako i raditi. Lijepo si to napisala. Hvala ti.
09.11.2016. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
Lijepo
09.11.2016. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
Snaga uma i ljepota pokreta su eliksir života. Dodamo li tu i ljepotu duše.....eto naše Dinaje
09.11.2016. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka druga
Izranjanje iz špilje iluzija je ponovno, duhovno, rođenje
pa se iznova učimo hodati, osjećati, misliti -
jer sve ima novu dimenziju.
Pronaći ljubav u svojoj nutrini, živjeti s njom i širiti je oko sebe
novi je smisao postojanja.
09.11.2016. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gali
a meni je neopisivo drago što pored svog uzglavlja često prelistavam ovu tvoju knjigu draga Di i uvijek mi izmami osmijeh i val neobične topline, meni neobjašnjive kada svaki puta išćitam tvoju posvetu .
Nemjerljiva ni sa čim moja je zahvalnost što si mi je darovala ti juniko ,heroiko draga čije bogatstvo i ljepotu duše rijetki, zaista rijetki posjeduju.
10.11.2016. (02:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Sukiyaki...dobro ti jutro draga... carpe diem... :)
10.11.2016. (05:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@saraja azra... hvala ti... :)
10.11.2016. (05:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...