utorak, 03.01.2017.
NOVOGODIŠNJA
|
S osmijehom na licu i Dobrim željama Kročit ću u tu neku Novu S čašom šampanja U mojoj ruci Kucnuti se S dragim i mnogim Srcu nepoznatim Ljudima Zaboraviti na trenutak One suze Pa ipak, možda se sjetim i tebe Kad u ponoć prvog poljubim Nekog drugog  |
ponedjeljak, 28.11.2016.
OTIĆI
 Ja mogu otići a da zauvjek ostanem tu tiha kao zora topla kao proljetno jutro čeznutljiva poput sumraka na moru zagonetna kao mjesec iza oblaka. Ja mogu otići a da ti to i ne znaš mogu srce ostaviti ranjeno da krvari pod tvojim nogama. Ja mogu otići i pamtiti sve tvoje i moje sve naše male stvari spremljene u škrinjici koju si ti čvrsto zatvorio. |
četvrtak, 17.11.2016.
Ja još sebi najviše nalikujem na nas
 Ne znam kako je tebi Ja još sebi najviše nalikujem na nas Sjećam se svilenih dodira Koji klize niz moja leđa Toplih dlanova Utočišta za moje nasmiješene obraze Suza zaleđenih Na našem posljednjem aerodromu Onog silnog hladnog vjetra Koji je ipak odnio sve što smo htjeli Na znam koga vidiš kad sebe gledaš Ja još sebi najviše nalikujem na nas I ponekad kažem sebi, nama Kako to da nismo znali Po oblacima skakati U vjetrovima letjeti Među zvijezdama sanjati Ah, sad je sve to prošlo Mada još se nekad sjetim Pod ovim drugim nebom Bez tebe Pogledam se nekad Ja još sebi, nekako, najviše nalikujem na nas |
ponedjeljak, 14.11.2016.
Teenager? No, thanks!
 Jesen. Evo, stigla je. I u mene unijela neku tugu za dugim sunčanim danima, za zlatnim morem koje nas je zvalo u zagrljaj; kad je sve izgledalo nekako lakše i ostvarljivije... Što radi čovjek kad ga vremenske prilike stjeraju u kuću, u zatvoreni prostor? Oni koji imaju obitelj dobivaju savršenu priliku da se malo više druže, da sa djecom ljeta i izlazaka obnove veze, da im pokušaju opet biti roditelji. I da se tome raduju. Poneki od nas zaborave kolika je to radost (o odgovornosti nećemo ovaj put) imati teenagera u kući. Prvo, oni baš sve znaju. Tako nam se, eto, pruža fantastična prilika da od njih naučimo sve što još ne znamo. Drugo, oni se mogu brinuti posve sami za sebe, nama preostaje jedino da gledamo i divimo se tom umijeću. Pa dobro, to što ne znaju gdje su im čarape ili omiljene tenisice, nije big deal! To se svakom može dogoditi... Treće, mogu nas naučiti da se uopće ne brinemo ni za što, nadasve zbog njihovih kasnonoćno-jutarnjih dolazaka sa kakvog week-end party-a. Oni su odgovorne osobe, a tu je uvijek i Matan, taj se pobrine za sve njih! Četvrto, oni ne traže da kuhate za njih; spremite im ili, još bolje, naručite sandwich, jer : '''ko će baš sad jesti tu juhu???''. Dobro, ponekad se desi da požele neku 'zdravu hranu'... Peto, teenagerska soba uglavnom služi za odlaganje bespotrebnih stvari kao što su knjige i bilježnice, te poneki komad vjerojatno prljave odjeće, koja uključuje nevjerojatno crne nekad bijele čarape, koje su sigurno u beživotnom stanju, jer su potpuno ukočene... Šesto, mogu nas zadiviti bjesomučnim premještanjem vaših stvari po kući (posebno kozmetike u kupaonici) i poslije još bjesomučnije tvrditi nježnim i umilnim glasom, kako oni: ''nisu dirnuli tu i tu stvar'' i tjerati nas da mislimo kako smo postali senilni i zaboravljamo gdje smo što spremili. Sedmo. Hm... da, to sedmo... Vaš vrli teenager će vas uvijek i odmah podsjetiti ako ste nešto izrekli nepravilno, upotrijebili zastarjeli izraz, obukli nešto 'demode', zaboravili što je to 'Sumrak' i koji se dio upravo prikazuje u kinu, zašto je neizostavno ići na 'taj i taj' koncert. Osmo i najvažnije: najozbiljnijim glasom od vas će tražiti da ne brinete za njihovo učenje, jer ih to živcira i demotivira i tako će biti sve do pred ljeto, kad će, eto, morati na repeticije, jer ona profesorica ne objašnjava dobro i oni nisu cijele školske godine mogli shvatiti to gradivo, pa sad nekim čudnim slučajem imaju jedinicu! Kažu da se povijest ponavlja. Lako moguće, iako ja smatram da nije to baš tako u svim segmentima. Recimo, mislim da su ovi, new age teenageri neki neponovljivi. Hvala Bogu! Napomena: Post posvećen 'mojem' teenager fan club-u kojem se toplo zahvaljujem na čitanju i lijepim riječima! |
srijeda, 09.11.2016.
Sebična pjesma
 Kaži mi, molim te (mada te pitam iz sebičnih razloga) Ima li doista tamo vječnog mira Snivaš li spokojno Mada nismo rekli sve Kaži mi da ne bole One tvoje suze zbog mene Utješi me Reci da tamo ne postoji zlo Koje te nije doticalo nikad (kako su riječi slabe) Brinem za tebe Kao što si ti cijeli život za mene I nikad nije bilo vremena Tako potrebnog vremena Za tebe i mene Ali ja ipak znam Na duši nosim Sve riječi koje mi nisi rekao... |
četvrtak, 03.11.2016.
Kišobran
 Kakav je to svijet U kojem više nitko ne popravlja kišobrane Pa hodamo pod uvijek novim Nepoznatim kišobranima Kišobranima bez prošlosti Koji ne pamte onu neku tužnu kišu Kišobranima bez budućnosti Koje se i ne trudimo ne ostaviti Ne zaboraviti Kišobrabranima koje će uzeti netko drugi Bilo tko Netko kome ne treba ni sjećanje Ni prošlost Ni budućnost Netko kome ne treba ni taj Tuđi kišobran Koji nije ni lijep Ni šaren Kišobran kojem je svaka kiša ista Koji ne pamti ni jednu kap One nekad sretne kiše |
nedjelja, 30.10.2016.
BJEŽIM
|
Bježim od svih vaših prevara Bijednih i sitnih laži Koje bespotrebno prostirete u moj, Samo moj svijet Ne možete me uobličiti U tu vašu bezobličnu masu U nepostojeći svijet na rubu ruba Bez duše, morala i ljubavi Ako je to svijet koji želite Bježim Ne zato što se bojim Ne zato što se ne borim Ne zato jer ne znam voljeti Bježim jer imam svoj svijet Osmijeha Duše Srca Suza Ratova Pobjeda i poraza Moj svijet istine i sunca I znam... Ti ćeš me pronaći  |
nedjelja, 23.10.2016.
IZBRISANA
 Neprimjetno Možda i kradom Izbrisao si onu djevojčicu u meni Koja se smijala I poskakujući veselo Ignorirala Stvarnost Izbrisao is djevojčicu Koja je najnevinijim očijima gledala Najsnažnijim rukama grlila Najtoplijim srcem voljela Izbrisao si djevojčicu... |
srijeda, 19.10.2016.
ČEKAJ ME
|
Zaboravila sam te pitati
(prije nego si otišao) Jesi li stvarno znao Kad si mi rekao (baš kad sam odlazila) Nitko te ne može voljeti kao ja Zaboravila sam te pitati Još neke stvari To kako si mogao I još neke sitnice (kada si me pustio da odem) Zaboravila sam ti predbaciti Kako si dopustio Da nestane Ono malo što smo mi imali Znam, nije bilo puno Nismo imali ni našu pjesmu (a govorio si da imali smo sve) Možda si ti znao Nisi mi rekao, a sigurno si znao Otišao si Ostavio me bez odgovora Koje sad tražim Imam za tebe bezbroj pitanja Čekaj me, Ja ću brzo doći Jer bez tebe pjesma nema smisla Čekaj me...  |
subota, 09.07.2016.
Zašto mene nije nitko pitao…?
 Je li mene itko pitao Želim li se roditi Pa da budem neko tamo Samotno dijete I da se poslije Odjednom pravim Da sam odrasla i da sve razumijem Da znam kud sa sobom I kako je to biti u životu Koji se odmotava Bez upozorenja i pauze Kako bi to bilo da sam mogla Stati, samo za dan zastati Da se zapitam Bi li se i tada sreli Jedne noći Koja nije u decembru I nije bila ni nešto hladna zima Zašto mene nije nitko pitao…? |
srijeda, 23.09.2015.
|
A MOŽDA JE I BOLJE
 Sjedila sam Baš na mjestu gdje more Uvijek iznova Grli žalo Strasno i neumorno Nisam plakala Mada su mi oči Beskrajno vapile za suzama (mada te to ne bi vratilo) Sve misli zakovitlane u jednu Sad je se ne sjećam (možda je tako i bolje) Na usnama neizgovorene Riječi tebi O svemu što mi nisi dao (a možda je tako i bolje) U mojoj sredini praznina Kao da ni srca ni duše nemam Samo krik se bori Ja mu ne dam A možda je tako i bolje |
Sretan nam rođendan!
ponedjeljak, 15.06.2015.
|
MALA NOĆNA MUZIKA
Govorio si mi da nije kraj svijeta A bio je Govorio si mi da postoji netko Koji me tamo negdje bez tebe čeka A nije me čekao Čak si ponekad govorio da me voliš A nisi me volio Govorio si sve neke lijepe riječi Baš onako kako ja sanjam Riječi koje ne postoje Bez tebe i mene Ponekad noću Svratiš do mene Govoriš tiho Moleći se da te ne čujem A čujem te Svaka tvoja riječ reže tišinu moje duše Koja se nada da neće čuti Zvuk tvojih koraka Koji odlaze  |
utorak, 02.06.2015.
|
NE MOGU TE PRONAĆI
Nekad je tako Lako Biti sam Ne čeznuti Ne tugovati Ne disati Taj toliko potreban Zrak Nekad je posve lako Živjeti, smijati se, govoriti u vjetar Sve što je ostalo Neizgovoreno Kako uspijevamo Koračati Čak i kada to ne želimo Kroz svijet Kroz uspomene I neke tamo davne, zaboravljene želje Neshvatljiva je ta lakoća postojanja Bez ičeg svog Bez života Anonimno Kretati se Među gomilom koja i ne postoji (Za mene) Mada u njoj si i ti možda Samo eto… Ne mogu te pronaći  |
nedjelja, 12.04.2015.
|
ZABORAVI
Sve ću ja zaboraviti note noći slatkoću poljubaca i milovanja Ma zaboravi i ti sve što smo mogli Neke zore nade sve nespremljene doručke osmijehe ničim izazvane sreću koja se trudila neraspložena poslijepodneva i primicanje večeri kao da je neki novi dan kojeg smo nekad zajedno dočekivali  |
petak, 20.03.2015.
|
SJENE
 Pričat ću ti između redova Jer me tako najbolje Razumiješ Možda najbolje bez riječi Da ti kažem da je meni teže nego tebi Dok u tišini Pogledom kradem Tvoje sjene Koje odlaze od tebe I vraćam ih Meni Jer nikog drugog nemaju Da ih utopli Poljubi Nasmije I grli po cijelu noć |
subota, 07.03.2015.
LOŠ DAN
 ušulja se u mene ponekad loš dan takav dan u kojem ne razumijem sebe ni ovu kišu hladnu tužnu ne razumijem zašto postojiš tako pitam bezbroj pitanja na koje znam odgovor u krugu začaranom bez izlaza tu postojim tu sanjam sanjam neću se probuditi neću se probuditi |
četvrtak, 05.02.2015.
Kad su naše misli zagrljene spavale
 Poeta bez pjesme S krhotinama U svakom djeliću Svakom skrivenom kutku u meni Postoji Ne prepoznajem ga U jutrima koja bezobzirno sviću Podižući plašt od mraka Od snova Nade Neutažive žudnje za onim Što nekad smo imali Dijelili Znali Mogli Kad su naše misli zagrljene spavale |
srijeda, 03.12.2014.
PONEKAD NE PLAČEM
 Ponekad ne plačem A suze same nađu put Zatvorenih očiju Vidim Bez dodira osjetim Neminovnost Težinu Svu bol Koja me vreba Gladno me čekajući Danima, mjesecima Da shvatim Da potonem Bez tebe I dok se svaka pjesma Iz boli rađa Ova je od krvi Što noću mahnito Venama Od jutra Nenasmiješenog zazire Strepi Ustukne |
ponedjeljak, 15.09.2014.
Ne, neću otići (Ljubim ti suze)
|
Nemam izbora
a i da imam ne bih birala Izabrano (ljubim ti suze) volim i dišem Sva davanja dodiri pogledi (ljubim ti suze) poljupci u meni su Ako kažem zavijek kako to patetično zvuči A ipak... (ljubim ti suze) reći ću... Ako kažem najviše kao dijete sam Ako kažem najdublje kao more sam (ljubim ti suze)  |
utorak, 09.09.2014.
NAJLJEPŠE
|
Bilo je plavo, baš kao što to more uvijek bude Bilo je i sivo baš kao uvijek kada se na oblake naljuti... Bila je duga pred odlazak svoj baš kao što to sjena uvijek bude Bila je i kratka kako joj se jutrom i priliči... Ma bile su i zvijezde, i mjesečine i zore i zalasci, sve je bilo. baš kako i biti mora... A ono što nije moralo biti, a bilo je, bilo je najljepše; u pjesmu ne stane mada pjesmom počinje i završava...  foto © Borka®. |
devilwoman19@gmail.com