četvrtak, 17.11.2016.
Ja još sebi najviše nalikujem na nas
 Ne znam kako je tebi Ja još sebi najviše nalikujem na nas Sjećam se svilenih dodira Koji klize niz moja leđa Toplih dlanova Utočišta za moje nasmiješene obraze Suza zaleđenih Na našem posljednjem aerodromu Onog silnog hladnog vjetra Koji je ipak odnio sve što smo htjeli Na znam koga vidiš kad sebe gledaš Ja još sebi najviše nalikujem na nas I ponekad kažem sebi, nama Kako to da nismo znali Po oblacima skakati U vjetrovima letjeti Među zvijezdama sanjati Ah, sad je sve to prošlo Mada još se nekad sjetim Pod ovim drugim nebom Bez tebe Pogledam se nekad Ja još sebi, nekako, najviše nalikujem na nas |
devilwoman19@gmail.com