Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Sjedokosi

    a što drugo nego postojati
    Svijet Suzi Vong počinje:
    nađi uvijek nekoga s kim ćeš dijeliti svoja sjećanja
    život nije ništa drugo do li sjećanje

    avatar

    19.11.2016. (09:14)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Soren Kierkegaard je inspirirao i Ivu Andrića.
    A ti imaš vrlo realan prilaz životu.

    avatar

    19.11.2016. (10:05)    -   -   -   -  

  • Takva

    Kad ne bismo ponekad pobjegli iz stvarnosti, mnogo toga nam se ne bi dogodilo. Možda čak ni ljubav. Dakle, sve je to život. I sjećanje, da.

    avatar

    19.11.2016. (10:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sjedokosi... da, jednstavno postojati u javi i u snu...
    pezija sjećanja daruje snovitost zbilji... hvala ti na misli iz
    Suzi Vong... divan je osjećanje to djeljenje sjećanja s
    prijateljima... a to je život... naš svagdanji... bez
    prijatelja i ljubavi bio bi tek vegetiranje... :)

    avatar

    19.11.2016. (11:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...da, Soren se smatra ocem filozofije
    egzstencijalizma... ili... ili... Sokrat jest... ti jesi... mi jesmo...
    jesmo u trenutku... sve drugo je sjećanje ili san... ponekad i
    dosanjana budućnosti u kojoj opet jesmo... :)

    avatar

    19.11.2016. (11:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Takva...da draga, tek bjeg iz stvarnosti nas vrati u
    sjećanja, te tajanstvene mostove pod kojima se budimo
    sretni, ponekad nesretni... a budnost slijedim motom
    ... zavoli dan u kojem se budiš... dozvoli srcu disanje... :)

    avatar

    19.11.2016. (11:15)    -   -   -   -  

  • NF

    i meni drag kierkegaard, baš drag, doduše ko mislioce sam više cijenio nietzshea, schopenhauera i druge ne uvijek drage ;)

    avatar

    19.11.2016. (12:32)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Uvijek mi je analiza bila strana. Čemu tražiti crva u plastu sijena, kada je ljepše živjeti trenutak u svoj njegovoj punini. Koliko trenutaka izgubimo upravo zavlačeći se u beskonačnost istraživanja trenutka. Jesam i sada sam i to mi je više no dovoljno. I uživam upravo u tome što jesam upravo sada.

    avatar

    19.11.2016. (13:24)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Svaki bijeg iz stvarnosti mi donosi nešto lijepo, pozdrav draga!

    avatar

    19.11.2016. (13:59)    -   -   -   -  

  • gali

    potpisujen Bradu skroz naskroz,ajd živila ti meni:-)

    avatar

    19.11.2016. (14:30)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Kladim se da je sve što razumijemo tek veća ili manja zabluda,
    za razliku od vjere da smo nešto razumjeli, ona je bolno stvarna ;)

    avatar

    19.11.2016. (14:46)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Svidja mi taj krug koji ima i početak i završetak u svakome od nas sa svim životnim napuklinama koje vidimo i "krpamo" kako znamo

    avatar

    19.11.2016. (15:00)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    često se uhvatim u samoanalizi, dosta volim samoću, prisustvo drugih me samo odvraća od lijepih misli. ;)

    avatar

    19.11.2016. (15:23)    -   -   -   -  

  • viviana

    Svjesno ranjavam onu samosažaljivu sebe. U malim dozama joj ubrizgavam otrov skupljan u peharu misaonosti.

    Otrov kao lijek; u dozi koja je ljekovita.
    Podsjetila si me da sam i ja jednom poodavno napisala jednu pričicu gledajući iz vizure svog nepostojanja....
    Ne želim ni zamisliti nemati sjećanja
    pomalo, jer ne bih da ne 'prizovem vraga' bojim se bolesti koja odnosi sjećanja, znači gubitak takve sposobnosti i općenito sposobnosti uma bez kojih bi život bio vegetiranje
    Izgubili bi ono što nas i čini različitima u odnosu na druge vrste, izgubili bi ono što nas čini individuama sa svojim osobnim povijestima, kreativnim mišljenjem, istim takvim osjećajima, spoznajnim moćima, sve ono što se ne da razlučiti jedno od drugog u jednom biću a čini ga.
    Samo neka je bistra uma i svih pripadajućih nam kao svojstva senzibiliteta....

    avatar

    19.11.2016. (15:52)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...meni su sva trojica dragi... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @More ljubavi...slažem se s tobom, treba živjeti trenutak, ali ipak...
    postoji podsvjest koja nas ponekad guši, postoji vrijeme strahova i tuge koje smo zatomljavali... postoje grijesi koje smo željali zaboraviti... kada uspijemo taj dio sjećanja oživjeti, utjeloviti u ovome ovdjei ovome sada... oprostiti sebi tada trenutak postaje uistinu vječnost... mjenjamo s iz nutra...
    shvatimo da smo bježali od nečega čega nije ni bilo... samoanalizom upoznajemo sva svoja lica, onu kolonu bića koja smo kroz život bili, a bilo ich je... tužnih i raosnih, sretnih i nesretnih, hladnih i strasnih... dobro je zaroniti u dubinu sebe prije nego nas dohvati depresija... prije nego potonemo do dann kaljuže neodživljenoh trenutaka... sretni su oni koji to nikada ne moraju... ti si jedan od njih... sigurno je to divan osjećaj... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:15)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka...da, bijeg iz stvarnosti je uranjanje u san, ljubičasti divan... tada je povratak u zbilju sreća i ljubav... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @gali... onda moj odgovor bradi važi i za tebe... carpe diem draga... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:18)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)...to je upravo ono što je osnova filozofije
    egzistencijalizma... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...život je Krug... vrtloženje kola... tko bi gori sad je doli i obratno... usponi i padovi... sučeljavanje anđela i demona u nama samima... to smo mi sa našim Manama i vrlinama... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:22)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @pozitivka...dobrodošla u moj svijet... u ovaj kutak blogoverzuma, u
    trenutak samoanalize... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @viviana...da, užasna je pomisao na gubitak sjećanja... u mom radnom vjeku sam se susretala s pacijentima oboljelim od Alzheimerove bolesti... sama pomisao na to ledi srce... zato često oživljavam uspomene... budim sjećanja... u davnoj zbirci pjesama nazvah jedno poglavlje, sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim... izdala sam zbirku prozno poetskih tekstova... mostovi pod kojima se budim... pišem, pišući oživljavam misaono osjećajne slike pohranjene u galeriji pamćenja... sretna sam, imala sam ivot prepun događanja... upoznalasam mnogo ljudi, proputaval mnogim zemljama, upoznala razne kulture, civilizacije, obićaje... danas u buketu godina osjećam, nisam uzaludno ivjela... i tuge i strahovi su dio Toga buketa... ne dozvoljavam si gubitak tog vremena... ali odavno mogu reći... pamtim samo sretne dane... a da bi ich prepoznala potrebna su mi sjećanja ne one nesretne... :)

    avatar

    19.11.2016. (16:31)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    O, da! Zato volim što, čak i kad izbivam s bloga, nekako uvijek dođem u trenutku kad nekim čudnim (ili ne?) spletom okolnosti baš naiđem na tekstove koji mi tako dobro dođu, onako, baš se pronađem! Tako mi je dobro s tvojim riječima, hvala. :-)

    avatar

    19.11.2016. (18:11)    -   -   -   -  

  • Sukiyaki

    Bez obzira na bolne trenutke u prošlosti, bez nje se ipak ne može. Jadan taj koji nema uspomena. Sve si predivno napisala draga. Sječam se, dakle postojim, zar ne?

    avatar

    19.11.2016. (20:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Big Blue...dobrodošla natrag... a došla si s bojama...
    otvorila vrijeme boja i sjetila me mog davnog teksta...

    Život i boje čine jedinstvo, isprepliću se nijansama sna i jave. Bijela i crna su neboje, one su svijeto i tama, lice i naličje, našega života, sreća i tuga, pozitivna i negativna energija moje duše.Pitam se kako bi u crno bijelim tonovima tih neboja uistinu izgledala priroda u proljeće i jesen, a kako zalazak sunca na obali Mediterana. Kohinor u našim očima već stoljećima prelama svijetlost i mi vidimo prirodu u svoj njenoj ljepoti. Očarani tom ljepotom mi smo počeli tu čudesnu igru svjetlosti i tame prepoznavati i davati joj imena, a onda i sami proizvoditi boje. Boja haljine kojom Sofija kiti sunčani dan je bijela kao vjenčanica satkana od pjene. Tek kada je promatram kroz staklenu prizmu primjećujem njen spektar, koji se prelama u plavu, crvenu, ljubičastu, zelenu, žutu i narandžastu nijansu.

    avatar

    20.11.2016. (04:22)    -   -   -   -  

učitavam...