< lipanj, 2019  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Zamka za nježnost

23.06.2019., nedjelja

Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca
što sam im to, kvragu, učinila?
ostani samo na nebu, Mjeseče
mirno spavaj, biseru, na dnu oceana.

(Marina Boroditskaya)


Negdje između sna i jave, na tankoj niti objesila sam svjetlucavu zamku od zrcala. Na sjajnoj površini trepere zvijezde ili se njišu sunčeve zrake. U dnu zrcala spavaju ptice. Tišina…

Odjednom se počinje javljati vjetar. Bude se ptice. Jeka i nemir. Iz zamke snova oslobodio se maleni grumen zvjezdanog praha.
Otkotrljao se na moj dlan, putuje i ostavlja trag.

Tko bi mogao zamisliti da nježnost peče? I da je istodobno tako umirujuća.

Plaše me koraci u pijesku. Meko i podatno tlo tako je varljivo, a moje stope žele se naviknuti na njegovu toplinu.

Oko želi vidjeti odraz. Neprozirno je i nepoznato sve iza šuma vjetra i zastora od oblaka. Što se nalazi iza?

Nepoznata, nedodirljiva i hladna zemlja? Ili toplo more?

Možda će sve nestati ako me probudi hladna kiša? Mogu li tada ostati mirna i netaknuta njezinim dodirom?

U glasnoj tišini nemira stojim negdje između sna i jave…



- 11:40 - Komentari (27) - Isprintaj - #
  • shadow-of-soul - ''Plaše me koraci u pijesku.'' .... plaše me ''nježnosti nepoznatih muškaraca'' i grubost poznatih ruku, plaše me oči čudnih žena koje mi stvaraju muku, ali "nježnosti nepoznatih muškaraca" donose posebnu čaroliju .... čak i kada kiše liju (23.06.2019. 11:47)
  • Donabellina - Svaka asocijacija je savršeni sklad (23.06.2019. 12:11)
  • Big Blue - @Shadow, s kišama neki doživljaji dobiju poseban ton... ;-)
    @AnnaBoni, sve je to isprepleteno. Hvala. :-) (23.06.2019. 12:20)
  • Dinaja - da, u glasnoj tišini nemira je zamka za nježnosti... divno opisano... :) (23.06.2019. 17:09)
  • oneum - Zelim ti jedan veliki pozdrav iskreni poslat ,jer nisam odavno :D (23.06.2019. 17:21)
  • kako_ti_kupus - trnoružice, rasputi se, rasputi se :)))) (24.06.2019. 12:01)
  • Big Blue - @Dinaja, tako mi došlo... ;) Hvala.
    @Oneum, baš ti hvala. I ja tebi šaljem pozdrav! :)
    @Kupuse, borim se. ;))) (24.06.2019. 15:27)
  • j. - nemam nekih iskustava sa pekućom nježnosti, ali - možda ne peče nježnost, nego savijest; kako ono veli Pjesnik: kuda me to moglo odvesti? :)))) (25.06.2019. 06:36)
  • Big Blue - @j., dobro kažeš, to je zaista samo preneseno značenje, dabome, peče "ono nešto iza"; savjest je, doduše, mirna, ali neizvjesnost... i kuda (bi) me to moglo odvesti, eeeeee... ;)) (25.06.2019. 09:39)
  • Demetra - Što se nalazi iza.... kažu nepregledna tama, ali kako ako nam kresnice nebeske obasjavaju tamu kao voštanice tamu dvorca. Lijepo, lijepo napisano. (25.06.2019. 10:40)
  • nisan EL DIABLO - Kuda ( bi ) me to moglo odvesti?
    Srce, ljubav, duša... odvest će te di triba, tu nema kalkulacija! :)
    ka nečujni koraci u pijesku i prava ljubav se prikrade... dogodi...
    a kad se dogodi... ka da te grom pogodi! :) (25.06.2019. 17:39)
  • Sarah - To zrnce nježnosti, istinoljubive dlanove i jestivo ganuće..nastojim pronijeti svijetom.
    Što je svijet grublji, treba bit to nježniji.
    Biti ko sunčani dan. A što će biti sutra..ma koga briga.

    Ti titraš vedro, tvoje su boje bistre i blage..baš si ko more svakim svojim tekstom. Evo i tebi zagrljaj:-* (25.06.2019. 18:26)
  • sewen - Samo se ljuljaj... nježno.... (25.06.2019. 18:36)
  • Pozitivka - Jako lijepo. U tišini s osluškuju najljepše misli... ;) (25.06.2019. 21:22)
  • eum - Čestitam na napisanom slijedu riječi koje bude maštu i vode misli ka zvijezdama, te se zaustavljaju u jednoj "zamki za nježnost" koja je po meni čista poezija, a ja sum ju zato posložio na svoj način...:

    Zamka za nježnost

    Negdje između sna i jave,
    na tankoj niti tišine svemira
    svjetlucava zamka od zrcala ima..

    Na sjajnoj površini trepere zvijezde
    u zamci se njišu zrake, i gnijezde,
    a u dnu zrcala spavaju ptice. Tišina…

    Odjednom se počinje javljati vjetar.
    nastaje jeka, ptice se bude, nemir,
    zvjezdani prah kotrlja se kao žar..

    Grumen dolazi na dlan i ostavlja trag.
    Tko bi mogao zamisliti da nježnost peče,
    a dalje je tako umirujuća, kao veče.

    Plaše me koraci u zvjezdanom pijesku.
    Meko i podatno tlo, tako je varljivo,
    a moje stope žele se naviknuti na to.

    Oko želi vidjeti odraz, sve je neprozirno,
    sve je iza šuma vjetra nepoznato,
    ko zastor od oblaka, što li je iza skrito?

    Nepoznata, nedodirljiva i hladna zemlja?
    Ili toplo more? Možda će sve jednom nestati,
    Možda me probudi kiša, ili me glas dozove?

    Mogu li tada ostati netaknuta i mirna,
    dodirom nemirnih kapi, u glasnoj tišini,
    dok stojim, između sna i jave, negdje u tmini... (25.06.2019. 21:30)
  • Big Blue - @Demetra, i ja mislim da uvijek postoje krijesnice.:)
    @Diablo, sve si dobro rekao. Svaka ti je na mjestu. ;))
    @Sarah, točno tako, i treba biti takav u svijetu koji nas okružuje. Unatoč svemu. :) I hvala ti na tim lijepim riječima, prepoznajem se i u vašim tekstovima i lijepo je znati da ljudi slično misle, osjećaju, kuže tu vibru. :)
    @Sewen, tako nekako. ;)
    @Pozitivka, hvala. I je, dragocjena je tišina. :)
    @EuM, hvala. I hvala ti na tom trudu za obradu teksta. :) (26.06.2019. 14:53)
  • gogoo - Između sna i jave se može uvući puno toga, pa i ovakva nježnost. Mislim da bi sad hladna kiša dobro došla. (26.06.2019. 16:49)
  • modrinaneba - Krasno pišeš...imaš poseban dar....nešto što mami da prečita sve, Hvala Ti puno na posjeti….sada imam doma 12 Orhideja...par jih več pravi nove cvetove...veselim se ko malo dijete!!! (26.06.2019. 23:05)
  • Grunf - Nježnost je tako lako odbiti,
    ali biti siguran / na da si prav / a,
    e to je već neka sasvim druga priča ;) (27.06.2019. 02:03)
  • Big Blue - @Gogoo, može, o, da! A evo palo je malo kišice... one stvarne. :)
    @Modrinaneba, hvala ti. I samo uživaj u orhidejama, divne su.
    @Grunfe, bome, ima tu tih priča... :) (28.06.2019. 08:39)
  • modrinaneba - Pozdrav Ti u prolazu i Hvala....opet sam si kupila par novih Orhidej...sada jih imam 14:))) (29.06.2019. 20:53)
  • Grunf - Vjetar u moru je struja, struja u oblaku je munja,
    tj. gibanje, potencijali, sile, ... svijet čine zanimljivim,
    baš kao što smo i mi zanimljivi kada živimo i ljubimo ;) (29.06.2019. 22:23)
  • Lastavica - Nekad baš tu nađemo sebe (01.07.2019. 08:22)
  • Razmišljanja jedne žene - U beskraju mira, vrtlog je nemira:)))) (07.07.2019. 18:59)
  • važno da si živa - Tko bi mogao zamisliti da nježnost peče? I da je istodobno tako umirujuća....

    Da.. tko bi mogao zamisliti...-predivno (08.07.2019. 00:31)
  • eum - Sretan Božić! (24.12.2019. 22:24)
  • sklblz - ajmoooo (27.01.2021. 08:10)
  • Zatišje

    19.05.2019., nedjelja

    U kasno proljeće (ili već početkom ljeta) kad dnevna svjetlost polagano odmiče dugim koracima, zrak postane nekako mek i isprepleten mirisima.

    Livade kao da ožive kad lelujaju travke s kretnjama vjetra, sve se razigra zvukovima ptica i javljanjem zrikavaca.

    Postoji u toj slici, živoj, nemirnoj, tkanoj od boja, mirisa i zvukova, jedan trenutak koji je u isto vrijeme veličanstven i zastrašujući.

    Kad se na treperavu vrelinu navuče zastor od teškog zraka i oblaka koji pritisnu zemlju, u njezinu se pulsiranju osjeća mijena koja dolazi.

    Nebo poprimi tamne tragove plave, sive, ljubičaste, sve nijanse koje vjetar u visinama pomiješa u svom obijesnom plesu.

    Podno tih nemirnih nebeskih duhova, trenutak je zemaljske tišine. Nestane zvukova, travke samo lagano i nijemo lelujaju, život se pritaji, ptice se umire, jedan za drugim utihnu zrikavci kao da tonu u bezglasan san.

    Trenutak u kojem se prožima snaga s nježnošću, mir s nemirom, prostor i vrijeme kao da su stisnuti u jednu jedinu iskru, u naboj života.

    Na licu se osjeća samo hladnjikav dodir vjetra koji isprva polagano silazi na vrške krošanja, a onda pojačava svoj dah. U zamahu zraka ljulja se i šušti sve što je dotad raslo u tišini. U tom udahu zatišja zastrepiš od snage nemira, a prepuštaš se magičnom trenutku… zatišju...

    Iz olujne slutnje tada se prolomi prasak grmljavine, goleme kišne kapi poškrope zemlju i uzduh, a onda navali pljusak. Pročišćujuća, topla, opojna, blagodatna i mirisna, oslobađajuća kiša.


    - 21:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
  • modrinaneba - i kod mene kiša...bolje kišica za salatu….dobro je što pada poslepodne ali za sutra kažu da če več u jutru....šmrc
    Hvala Ti na prekrasnom komentaru...jesi slušala muziku na mome blogu...dečko predivno pjeva a nisam znala da je slovenec kao ja!!! (19.05.2019. 21:47)
  • kako_ti_kupus - ti si opisala neveru u centru ciklone (19.05.2019. 22:35)
  • Razmišljanja jedne žene - Trenutak u kojem se prožima snaga s nježnošću, mir s nemirom, prostor i vrijeme kao da su stisnuti u jednu jedinu iskru, u naboj života......

    posebno lijepo opisan trenutak:))) (19.05.2019. 23:54)
  • Dinaja - poetika zatišja pred oluju i poezija kiše... čudesan govor neba i tvoj izričaj... :) (20.05.2019. 06:49)
  • Sarah - Puno i previše kiše..baš je opis ko današnje jutro!
    Želim Sunca! (20.05.2019. 07:08)
  • shadow-of-soul - volim svibanj kad se polako pretače u nadolazeći lipanj, ali ove godine je sve nešto drugačije (20.05.2019. 10:24)
  • Big Blue - @Modrina neba, jučer poslijepodne - pljuštalo. Valjda će se i smiriti već jedanput, vrijeme je za ljeoše vrijeme. :)) Jesam, čula sam pjesmu, isto ne bih pogodila da je Slovenac, lijepo on to pjevuši o ljubavi. :)
    @Kupus, jesam. ;)
    @Razmišljanja jedne žene, hvala. Nekako tako i doživljavam taj trenutak, čak mislim da je teško i opisati koliko je snažan taj doživljaj. :)
    @Dinaja, to zatišje stvarno ima svoju poetiku. :) Hvala ti.
    @SarahB, previše, stvarno, a sunca malo... između oblaka koje opet nosi vjetar...
    @Shadow, baš kako si i ti u pjesmi napisala - isto, a drukčije... (20.05.2019. 11:31)
  • gogoo - Lijepo opisano, a ovaj svibanj je bio prepun svakakvog vremena. Kažu od srijede zatišje i toplo skoro mjesec dana. (20.05.2019. 19:06)
  • Lastavica - Liči na životno zatišje. (21.05.2019. 09:53)
  • sewen - Samo da je dosta kiše više.... (27.05.2019. 22:14)
  • Ritam

    05.05.2019., nedjelja

    Prolazim parkom, do mene dopire miris procvalih kestena; težak i sladak, mek i izazovan. Proust je imao pravo, iznenadna mirisna senzacija pokreće povratak uspomena. Primiču se tako neosjetno, tiho, a tako su žive, sveobuhvatne, imaju svoj ritam.

    Iz mirisa izrone sjećanja.

    Postoji doba u kojem u naručju bezbrižnosti sanjariš o velikim pričama, svijetlim stazama kojima valja prolaziti i o viteškoj hrabrosti u vremenu koje tek dolazi. Sladak okus kapljica snova i tek poneka suza koja promijeni pogled na svijet pa on na trenutak izgleda slomljen, a onda se ponovno gradi.

    Pospremaš sličice ideala u album koji se tek stvara. Na svakoj stranici bilježiš što šapuće srce. Ispisuješ, osluškuješ i poskakuješ u ritmu. Sklizneš katkad i izgubiš tlo pod nogama, ali posrtanje manje boli. Čak i u prašini ugledaš svjetlucava zrnca.

    S prvim trešnjama zavoliš i one kapljice kojima te škrope listovi oprani toplom proljetnom kišom. Kad jednom kušaš takav kišni dan, upisuješ ga u nezaborav, u kuckanje srca u ritmu kiše. Vjeruješ u taj zvuk.

    Postoji doba u kojem te zagluši buka nekih drugih zvukova. Ogrne te strah da su neke priče moguće samo u knjigama jer jedino one nude utočište od vremena u kojem se nalaziš. Pospremljene sličice počneš pronalaziti samo na ispisanim stranicama.

    S prvim trešnjama prisjetiš se i stabla, i kapljica, i kišnog dana, i okusa, i mirisa, i zvuka, i ritma. I znaš da to postoji. U osjećaju, u sjećanju. A onda uslijedi onaj drugi zvuk kao opomena. U razumu, u stvarnosti, u svakodnevici. Prikloniš se racionalnim izborima i odlukama. Pristaneš. Prihvatiš taj ritam. I nadaš se da čak i tako ne srljaš u nemoguće.

    I znaš... uskoro će zamirisati lipe.







    - 13:32 - Komentari (18) - Isprintaj - #
  • Lastavica - Znaš, kad zamirišu kesteni, krajnje je vrijeme za pripremanje
    ispita. A kad procvjetaju lipe, počinje ispitni rok. Mene na to
    podsjeća. (05.05.2019. 14:42)
  • morska iz dubina - ..lijepo... (05.05.2019. 15:05)
  • kako_ti_kupus - štipalicu nanos, slušalice na uši, i pusti neka trešti muzika '....ovdje pčela ondje cvijet, oh šta je divan ovaj svijet', a moš i amstronga vanderful vorld, pa će ti se sva sjećanja kojima prizivaš negativne vibracije učiniti nevažnima. aj provaj pa javi. (05.05.2019. 17:03)
  • Dinaja - divno, proustovski... miris kestena i lipa... mirisi koje pamtim... poezija uspomena je to... kao i miris dunja sa bakinog ormara... Mirisi određuju naša sjećanja i naš život. Čitala sam u jednom stručnom listu o ispitivanju mozga o središtu za njuh. Znanstvenici su uspjeli otkriti uzajamnu vezu djelovanja tog središta sa središtem za pamćenje i sjećanje... a Daniel Golemann u svojoj knjizi emocionalna inteligencija piše o mozgu mirisa...Filozofija mirisa je jedan dio ljudske emocionalne mudrosti, a Patrik Süskind je slijedeći tu filozofiju napisao roman "Parfem" koji je bio jedno vrijeme na prvom mjestu svejtskih bestselera...

    oprosti, raspisala sam se... ali spomenula si kesten i lipu... uskoro će u našoj ulici zamirisati lipa... :) (05.05.2019. 17:20)
  • Big Blue - @Lastavice, to što spominješ meni je isto lijepo sjećanje na studentske dane. :))
    @Otočka, hvala. :)
    @Kupuse, ha, ha, ma neeeeeee, nisu to ružna sjećanja s negativnim vibracijama, naprotiv. Meni je miris kestena lijep, a lijepa su i sjećanja. Isto je i s lipom. :) A ovo što se tiče Vanderful vorlda ;)) mene to obuzme onako, samo od sebe, u šetnji pogledam u nebo, a ono plavo, plavo, s onim bijelim oblačcima, vjetrić, sunce, mirisi... osjećaj vanderful. ;))))
    @Dinaja, neka si se raspisala, mene veseli kad se netko raspiše. :) Sjajno je to s mirisima, a baš ću si pribilježiti Golemanna, sad si mi dala ideju za čitanje o toj temi. A Suskinda sam čitala, ta njegova ideja s mirisom... napeto, a bome i zastrašujuće. ;) I ja se veselim mirisu lipa. :) (05.05.2019. 18:42)
  • shadow-of-soul - ritam kiše ili ritam lišća, ritam vjetra ili života - sve to donosi nove momente (06.05.2019. 10:13)
  • eum - Evo prijateljice, ljepotu tvog izuzetnog teksta - uspomena iz kojih izviru sjećanja, posložio sam u jedan poetičan recital, na svoj način, onako kako sam ga osobno doživio, pa ne zamjeri na par utisnutih riječi radi metrike, uz pozdrav i ugodan dan!

    Uspomene i sjećanja

    Ostao sam zatečen u trenu od tvog
    opojnog mirisa procvalog kestena, koji
    je težak i sladak, mek i izazovan u toj
    mirisnoj senzacija koja vrća uspomene,
    koje se primiču tako neosjetno, u ritmu

    Postoji doba kada u naručju bezbrižnosti
    sanjariš o velikim pričama, svijetlim stazama
    kojima valja prolaziti i o viteškoj hrabrosti
    i slavi koja u vremenu koje tek dolazi, a
    kada uspomene dolaze naviru sjećanja.

    Sladak okus kapljica snova i tek poneka suza
    koja promijeni pogled na svijet koji na trenutak
    izgleda slomljen, a onda se ponovno gradi.
    S prvim trešnjama prisjetiš se cvjetnih stabla,
    i kapljica, i kišnog dana, i okusa, i mirisa...

    Pospremaš sličice ideala u album koji stvaraš,
    i na svakoj stranici bilježiš što šapuće srce.
    Ispisuješ, osluškuješ i poskakuješ u ritmu,
    te posrneš katkad i izgubiš tlo pod nogama, ali
    to manje boli, i u prašini ugledaš svjetlucava zrnca.

    S prvim trešnjama zavoliš i one kapljice
    kojima te škrope listovi oprani toplom kišom.
    Kad jednom kušaš takav proljetbi kišni dan,
    upisuješ ga u nezaborav, u kuckanje srca
    u zanosu, ritmu kiše, vjeruješ u taj zvuk...

    Postoji doba u kojem te zagluši neka druga buka
    i strah da su neke priče moguće samo u knjigama
    jer jedino one nude utočište od ovom vremena,
    kada pospremljene sličice počneš pronalaziti
    samo na ispisanim stranicama postojanosti.

    S prvim trešnjama prisjetiš se i onih stabla,
    i kapljica, onih kišnog dana, i okusa, i mirisa,
    i zvuka, i ritma, i znaš da sve to postoji, sada,
    i u osjećaju, u sjećanjima, onda uslijedi onaj
    drugi zvuk kao opomena u razumu, u stvarnosti.

    Prikloniš se racionalnim izborima i odlukama.
    Pristaneš u barci svog životra, svog sjećanja,
    Prihvatiš taj ritam čak i onaj drugi zvuk neka i on
    po navici tzurobno zvoni, i nadaš se da čak i tako
    ne srljaš u nemoguće... a, uskoro će zamirisati lipe. (06.05.2019. 11:58)
  • Razmišljanja jedne žene - U mirisu lipe, trešnje i kestena jako puno je priča i uspomena.... Jako lijepo napisano;)) (06.05.2019. 15:02)
  • Big Blue - @Shadow, da, i to je baš lijepo i uvijek nas iznova pokreće. :)
    @EuM, lijepo je tvoje poigravanje tekstom. Hvala tebi na tom trudu. ;)
    @Razmišljanja jedne žene, istina, puno ih je. Hvala ti. ;) (08.05.2019. 13:16)
  • viviana - Miris lipa... sad kad si me podsjetila gotovo da ga mogu sebi ovaj tren dočarati (udišem kroz nosnice)...

    Čeznem za naručjem bezbrižnosti
    ali nema ga takvog
    ne više. Tvoja priča jako je lijepa, mada ja ne listam po sjećanjima, sretna, jer je uvijek više boli.
    ... (09.05.2019. 04:38)
  • nisan EL DIABLO - ja neman pojma kako mrlišu ... ( mirišu ) , ni lipa ni kesteni...
    ali mrliš vrtla poslin kiše ( ka u Arsenovoj pismi ) , mrliš zemlje, mora, oseke...
    pa i šume, trulog lišća... jer san i tamo rado prošeta kad god bi ima
    prigodu u Sloveniji a u svoje vrime i u Bosni po Kozari!
    Slažen se da neki mirisi vraćaju u prošlost... i sad osjetin...
    bez da ga nanjušin, mrliš babine juhe iz bronzina sa komoštara...
    kuvane na kominu... za težake nadničare koji su s didon došli iz polja,
    sa maništron a la špageti sa rupicon u sredini a sve je imalo
    nezaboravni fantastični okus po dimu...
    Neki mirisi, dogđaji i drage osobe ostaju neizbrisivo u nama... do smrti! (09.05.2019. 22:58)
  • Sarah - Jesu..mirisi su čudo! (09.05.2019. 23:10)
  • gogoo - Izgleda nam mirisi ostaju iz najranijih sjećanja, a sada lijepo miriše kesten, bazga, ružmarin, jorgovan, a uskoro će i još neko bilje. (09.05.2019. 23:18)
  • oneum - Opet si me prakticki paralizirala tekstom.. evo, tako cu to docarat. I opet mi je tesko komentirat suvislo ,a moga bi puno toga. (10.05.2019. 00:28)
  • modrinaneba - i sama volim miris Lipe....stoji mi pred stanom, velika i pokončna!!! (10.05.2019. 17:44)
  • eum - Ovo prvo moraš, a ovo drugo - vjeruj, pa bu dobro! (10.05.2019. 22:20)
  • Pozitivka - Svaki miris je priča za sebe. Proljeće je najljepše doba u kojem se možeš prisjećati svih onih lijepih i divnih priča koje su krasile tvoj život. ;) (12.05.2019. 13:13)
  • lion queen - gotovo da su mi zamirisale lipe, čitajući ovu tvoju prelijepu lirsku prozu... (18.05.2019. 11:16)
  • Kao u Arsenovoj pjesmi

    29.04.2019., ponedjeljak

    Arsen Dedić: Čistim svoj život

    Čistim svoj život,
    Kroz prozor ormar stari,
    Čistim svoj prostor
    Od nepotrebnih stvari.

    Gdje li sam ih kupio ?
    Gdje sam ih sakupio ?

    Čistim svoj život,
    Petkom odvoze smeće,
    Kada se nada budi
    I kad je blago veče.

    Gdje li sam ih kupio ?
    Gdje sam ih sakupio ?

    Počela sam od ormara. Jednog dana jednostavno sam odlučila da je previše nakupljenih stvari, nepotrebnih, predugo nekorištenih. Zašto ih čuvam? Zbog sentimenta? Zbog onog "možda zatreba" ili zbog onog da će mi, ako bacim, baš tada zatrebati? Neće.

    Odluka je bila čista i jasna. Četvrtkom odvoze smeće. Čistim svoj život od nepotrebnih stvari. Jer osjećam da me suvišno opterećuju, da zauzimaju mjesto koje im više i ne pripada. Bio je to prvi val, osjećaj olakšanja.

    Petkom se, kao što kaže Arsen, nakon svega, budi nada. Osjećam se lakše, vidim jasnije, na tom mjestu koje je sada ostalo prazno, oslobođeno suvišnih slojeva odjeće i prašine, još je pomalo usnula nada… Pa ako se i ne probudi, neka joj ostane mjesto.


    Čistim svoj život od onih šupljih ljudi
    Kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.
    Gdje li sam ih kupio ?
    Gdje sam ih sakupio ?

    Čistim svoj život da spasim dok je vrijeme
    Malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme.
    Gdje li sam ih kupio ?
    Gdje sam ih sakupio ?

    Čistim svoj život
    Od prividnog svijeta,
    Od ljubavi bez traga,
    Od jeftinih predmeta.

    Gdje li sam ih kupio ?
    Gdje sam ih sakupio ?


    Nakon toga pomislila sam na ljude. One koji sebi daju pravo da, ulazeći u moj život, putuju mojom stazom, traže cvjetove koji im ne pripadaju, ubiru, uzimaju, opustoše, a za sobom ne ostavljaju ništa. To su, poput onih iz pjesme, šuplji ljudi kojima vjetar huji kroz glave i grudi. Dugo sam mislila o tome. A onda je odluka došla sama. Odmak na stazi, udaljenost se povećala, osjećaj olakšanja prostrujio je poput povjetarca koji je blago poljubio umorne cvjetove. Oni će se tek oporaviti.

    Čistim svoj život,
    Tu hrđa je i tmina,
    I ostat ću bez ičeg,
    Al' bolja je tišina.

    Kad se osvrnem na sve što se našlo u tim očišćenim ormarima, na putevima kojima sam prošla… bilo je hrđe, bilo je i tmine, ali kad se odvoji taj teret i ta suvišna popudbina, ostaje mnogo više, postaje svjetlije i tiše. Udahnem duboko miris slobode. Korak naprijed... to je maleni svijet bez šupljina i tmina, to je mnogo više… to je vještina.


    - 11:03 - Komentari (22) - Isprintaj - #
  • andriano - čistoća je pola zdravlja haha (29.04.2019. 11:09)
  • Dinaja - proljeće je vrijeme katarze... ponavljajuće vrijeme čišćenja duše...
    Arsen je to opjevao a ti zgusnula u moćnu objavu... divno mi...
    hvala ti... osjećam moć katarze... hvala tebi i Arsenu... uživam... :) (29.04.2019. 11:22)
  • shadow-of-soul - "kidanje veza" sa svime što opterećuje, početi od nepotrebnih stvari u ormaru, kuhinji, sobi, u životu ... sve to oslobađa (29.04.2019. 11:23)
  • eum - Divna i korisna parodija na Arsenovu pjesmu, otvorila si prozor i pustila čisti zrak, svjetlost za novi elan i novi čistiji početak... čistoća, mudrost i ljubav idu skupa... (29.04.2019. 12:02)
  • semper_contra - Mnogo puta mi je na um pala ta Arsenova pjesma kad god pogledam u ormare i police gdje stoji toliko nepotrebnih stvari. A onda se sjetim jedne TV emisije i razgovaora s Valdimirom Devideom kad ona kaže: "Kad ja roknem, to će i onako sve završiti u smeću. Kome to treba?". Pa onda odustanem od sitifovog posla. Nek to rade potomci, za trud će naslijediti stan :-). (29.04.2019. 12:22)
  • morska iz dubina - Predivno si to napisala. I ja sam se rješila tone odjeće...ostavila za život u vali najudobnije. A to je prethodilo dubinskom čišćenju...kada je trebalo razlučit i prijatelje, susjede, poznanike i prolaznike...sve posložit u pretince života...jedno i drugo je dovelo do pravog samopročišćenja..otvorio se prostor...otvorilo se vrijeme... (29.04.2019. 15:52)
  • Big Blue - @andriano, je, kako god okreneš. :)
    @Dinaja, katarza, baš. Hvala. :)
    @Shadow, oslobađa, da! ;)
    @EuM, lijepo rečeno, hvala. :)
    @Semper, ha, ha, zanimljova taktika. :))
    @Otočka, hvala. :) Dobro ti je to... s otvaranjem prostora i vremena. To mi treba. :) (29.04.2019. 18:36)
  • Razmišljanja jedne žene - Ormare i stare stvari lako ispraznimo. Teško se maknuti od ljudi. Za to treba hrabrosti i vremena. Divno je tvoje štivo:))) (29.04.2019. 20:01)
  • Lastavica - Generalno čišćenje i ormara, ali i svog živopta, povremeno se
    mora raditi. (30.04.2019. 06:25)
  • kako_ti_kupus - uvati me muka kad čujen arsena al', aj, neka si i ti odrasla :)) (30.04.2019. 09:31)
  • The Art Of Being Yourself - To je jedna od nekoliko Arsenovih pjesama koje su stvarno odlične. Što se mene tiče, možda i najbolja. Mlinarec (ili tko je već taj drugi muški vokal) je također (a i Gabi) svojim stilom i vokalom tu dao veliki obol. (30.04.2019. 09:55)
  • gogoo - Već sam se počeo rješavati se stvari koje mi ne trebaju, nešto sam dao nešto bacio. Lako se rješiti stvari, ali teško onog lošeg što dolazi uglavnom od ljudi. (30.04.2019. 14:59)
  • oneum - Moze pitanje: a di si sa sadrzajem iz ormara konkretno isla? :D
    Jel bas bas smece ili? (30.04.2019. 20:26)
  • Big Blue - @Razmišljanja jedne žene, da, za to s ljudima treba više vremena, ali dobro, početak je tu, a onda korak po korak. Hvala. ;)
    @Lastavice, slažem se. ;)
    @kako ti kupus, aj, napravit ćemo jednom svirku po željama, za svakog ponešto. A odrasla sam samo djelomično. ;))))
    @The Art..., meni je isto lijepa. Imam te neke koje volim poslušati. :) Možda nije baš "za svaki dan", ali postoje trenuci kad jednostavno naiđu ti stihovi...
    @Gogoo, nije lako, proces je to, ali sve dođe na svoje. ;)
    @oneum, u smeće, s guštom, baš je oslobađajuće. No imam ja još posla s čišćenjem, to je prva faza. :) ;) (30.04.2019. 20:46)
  • nisan EL DIABLO - Različiti smo ljudi, neki sakupljaju stare stvari koje postaju vridnije...
    i da nema takvih, ne bi bilo ni muzejskih eksponata, uspomena, povijesti
    Osobno se nerado odvajam od starih stvari ( osim robe ) štraca...
    jer me uvik na nešto ili nekoga podsjećaju... ali ljude,
    iako ih ima nevoljenih ili nevaljalih, ne možeš u isti koš...
    Konačno i smeće triba i moramo razvrstavati!
    Ali naravno.. shvatija san poantu! :)) (30.04.2019. 22:58)
  • oneum - Ja sam isto shvatio poantu :D (30.04.2019. 23:55)
  • Big Blue - @Nisan, kad već filozofiramo, ;)) naravno da skupljanje i čuvanje može imati i umjetničku vrijednost kad su u pitanju takve stvari vrijedne čuvanja. No, ima i onih koje nemaju takvu vrijednost, a mi ih svejedno čuvamo i nepotrebno zauzimaju mjesto. Dok ne osvijestimo tu činjenicu i ne oslobodimo se te suvišne zalihe. Pritom, kao što kažeš, vrijedi razmišljati i o razvrstavanju. :)
    @oneum, naravno da jesi. :) (01.05.2019. 08:53)
  • TEATRALNI - Moram se malo nadovezat na filozofiju. Ima stvari koje nemaju nikakvu vrijednost ( u materijalnom smislu) da se od njih može imati neka financijska i ina korist. Za nekog je u najmanju ruku bizarno da takve stvari skuplja tim više što to nekom drugom izgleda kao nepotrebno. Ali ima i ona druga vrijednost: sentimentalna koju ništa nemože platit. A kad je ta vrijednost u pitanju samo oni koji imaju istu to sagledavaju objektivno. Sve drugo kad to gleda netko sa strane nije objektivno osim za onog koji tako gleda na te stvari ima takav dojam :) (01.05.2019. 16:42)
  • modrinaneba - Pametnica Si....ja sam imala to mogučnost i nisam je iskoristila...sada mi žao da nisam naterala sve...ali jaka sam i idem dalje....nema druge...treba živjeti...Puno Ti Hvala na posjeti!!! (01.05.2019. 16:44)
  • oneum - Mozda te malo inspiriran u vezi muzike?:) Da opet pocmes tragat..ima toliko dobre muzike neotkrivene i one u nastajanju. Danas je lakse nego ikad stvarno..iskoristit wifi u plemenite svrhe haha. (01.05.2019. 17:10)
  • Big Blue - @Lucid, samo se ti nadoveži. ;) Pa, ima tu svega, kako god pogledaš. :) Sad, ovisno o tome kako to tko doživljava, poima...
    @Modrina, hvala. ;) Nema druge, tako je, naprijed treba ići. ;)
    @Oneum, možeš. A je, imaš pravo, samo treba početi tragati. ;) (02.05.2019. 09:25)
  • Pozitivka - Moja sestra voli skupljati stvari kao hrčak i onda pošalje k meni jer nema mjesta kod sebe u kući pa kaže bezbrižno "pričuvaj, možda će zatrebati". Moram li reći da ostane netaknuto? Osobno ne volim nikakav višak stvari, nepotrebne odjeće ili slično... mislim si manje je više, što mi treba, to ću i koristiti. Tako je i s ljudima i stvarima u mom životu, s kime se dobro slažem, oni su uz mene. Usput, lijepo napisano i sviđa mi se usporedba sa Arsenovom pjesmom. ;) (02.05.2019. 14:56)
  • Puls

    21.04.2019., nedjelja

    Život se kao globus vrti nekim svojim ritmom. Gravitacija nas opominje, ali snovi nam daju krila.

    Ne snalazim se uvijek najbolje u držanju ravnoteže između te gravitacije i svoje snovitacije.

    Nekad se pitam kakav to niz okolnosti, kakav dramski zaplet ili prst nekog zaigranog božanstva odigra presudnu ulogu u pitanjima naših života?

    Ili, bolje rečeno, u odgovorima na ta pitanja.

    U potrazi za istinom katkad se osjećam kao da sam iz Potjehova plemena.

    Šume su zaogrnute mističnom neprozirnom tamom, samo krijesnice uspijevaju pripitomiti mrak. S vremena na vrijeme začujem samo šuškanje onih malih bjesova koji su pobjegli iz nečije torbe.

    Pojave se, viču, skaču, kotrljaju se i nestanu. Osjete li strah, još su bučniji. Kad hrabrije koraknem naprijed, oni se pritaje, umuknu i učini mi se tako nekad da sam ipak otkrila mjesto na kojem ih nema.

    Zažmirim i poželim da je to istina. Okrenem se i koraknem, pomislim da sam ipak pronašla ritam… Osluškujem puls. Želim…

    Ako otvorim oči, hoće li to biti samo još jedna slijepa staza?


    P.S. Neka vam je sretan Uskrs, budite obasjani ljubavlju i mirom. :)
    - 11:07 - Komentari (18) - Isprintaj - #
  • Dinaja - ritam srca je načelo tvog vremena...
    sretno ti bilo vrijeme Uskrsa.... :) (21.04.2019. 11:19)
  • Donabellina - i tako, iščekivanje nade.......dnevno, minutno, svagdanje (21.04.2019. 11:19)
  • gogoo - Sve se vrti i teče. Sretan Uskrs! (21.04.2019. 11:32)
  • shadow-of-soul - u pitanjima bez odgovora nalaze se odgovori, jer pitanje odmah odgovara i više ne pita, svojom mistikom nas zaustavi i promišljanja teku

    želim ti sretan i blagoslovljen Uskrs (21.04.2019. 11:54)
  • kako_ti_kupus - upali sviču. bolje ćeš vidit (21.04.2019. 12:30)
  • Big Blue - @Dinaja, hvala. I tebi želim svako dobro. :)
    @AnnaBonni, baš tako.
    @Gogoo, da, kako bi ono rekao Cesarić, "no vrijeme se kreće ko sunce u krugu..."
    @Shadow, zanimljivo rečeno. Hvala, tebi isto sretan Uskrs. :)
    @kako_ti_kupus, ma ja ti ko dijete, zatvorim oči pa mislim da me ne vide. :)) (21.04.2019. 12:53)
  • eum - Ugodno razmišljanje na današnji dan, post prepun poezije pa se borim sa iskušenjem da od tvojih riječi sročim jednu izuzetnu pjesmu...

    Sretan ti Uskrs! (21.04.2019. 13:03)
  • Lastavica - Neka bjesovi ušute...sretan ti Uskrs! (21.04.2019. 15:08)
  • modrinaneba - Sretan Uskrs Tebi plavetnilo i Hvala puno!!! (21.04.2019. 17:12)
  • nisan EL DIABLO - Snovi nam daju kila, koja znadu biti i nasilno slomljena! :(
    Ni molbe ni Uskrs svemogućega nije ih uspija zacjeliti! :((
    Tebi želin sretan Uskrs i dugi let raširenih krila! (21.04.2019. 22:11)
  • Big Blue - @EuM, hvala. Sretan Uskrs i tebi. A riječi, ako te potiču, slobodno piši... :)
    @Lastavice, hvala. I tebi svako dobro. :)
    @modrinaneba, hvala. Sretno i tebi. :)
    @Nisan, za sve lomove treba vremena da zacijele. Nakon nekih ostanu i ožiljci. Ali mi idemo dalje... I tebi neka je sretan Uskrs. I hvala ti na toj želji. I tebi želim čvrsta krila i hrabro i slobodno leti... (22.04.2019. 09:01)
  • pametni zub - krijesnice naglašavaju tamu. sve se događa samo jedanput (23.04.2019. 14:25)
  • eum - Evo, prema tvom Pulsu pronašao sam ritam i uz malu dozu humora nastala je oda za čitanje i ako treba još koje postaviti pitanje...Lp

    Pronađi ritam...

    Zagrljeni u plesu gravitacije i svoje snovitacije.
    život nam se kao globus vrti nekim svojim ritmom,
    gravitacija inercijom opominje, snovi nam daju krila,
    i ne snalazimo se baš najbolje u držanju te akrobacije...

    Nekad se pitam kakav je to niz okolnosti, ili pak skitam,
    kakav dramski zaplet, prst nekog zaigranog božanstva
    odigra presudnu ulogu u bitnim pitanjima naših života,
    Ili, bolje rečeno, u odgovorima na ta pitanja ili skitanja.

    U potrazi za istinom koa da sam iz Potjehova plemena,
    tu su šume zaogrnute mističnom neprozirnom tamom,
    samo krijesnice uspijevaju pripitomiti mrak nadamnom.
    i s vremena na vrijeme začujem šuškanje s osamom

    To su oni mali bjesova koji su pobjegli iz nečije torbe
    pojave se, viču, skaču, kotrljaju se i nestanu u tišini
    kad osjetim strah oni su još bučniji, krenem, pritaje se,
    umuknu, ipak sam otkrila mjesto na kojem ih nema.

    Zažmirim sa snovitacijom i poželim da je to istina.
    Okrenem se i koraknem, plešem sa gravitacijom,
    i to je to, pomislim da sam ipak pronašla ritam…
    osluškujem puls... Želim to, što ako otvorim oči,

    hoće li to biti još jedna staza po kojoj skitam? (24.04.2019. 11:46)
  • viatrix - Ovi mali bjesovi kao da su izašli iz nekog fantasy romana.:) (24.04.2019. 22:52)
  • Pozitivka - Neka ti svaki dan bude obasjan mirom i ljubavlju, pronađi svoju stazu i samo je slijedi, ostalo će doći samo od sebe. ;) (25.04.2019. 12:46)
  • Big Blue - @Zube, krijesnice meni razblažuju tamu, a za ovo drugo... imaš prav. ;)
    @EuM, lijepo je, hvala. :)
    @Viatrix, posuđeni od Ivane Brlić-Mažuranić, a to je taj fantastični svijet... :)
    @Pozitivka, hvala, lijepo si to rekla. ;) (26.04.2019. 08:43)
  • oneum - meni su tvoji postovi tako smirujuci ,kao da utonem u neki san. nemam drugacijeg opisa ,eto jednostavno to je to. (26.04.2019. 11:23)
  • Big Blue - @Oneum, meni ti to sasvim dobro zvuči, hvala. :) (26.04.2019. 16:27)
  • DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica