Komentari

mybigblue.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Lastavica

    Znaš, kad zamirišu kesteni, krajnje je vrijeme za pripremanje
    ispita. A kad procvjetaju lipe, počinje ispitni rok. Mene na to
    podsjeća.

    avatar

    05.05.2019. (14:42)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    ..lijepo...

    avatar

    05.05.2019. (15:05)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    štipalicu nanos, slušalice na uši, i pusti neka trešti muzika '....ovdje pčela ondje cvijet, oh šta je divan ovaj svijet', a moš i amstronga vanderful vorld, pa će ti se sva sjećanja kojima prizivaš negativne vibracije učiniti nevažnima. aj provaj pa javi.

    avatar

    05.05.2019. (17:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    divno, proustovski... miris kestena i lipa... mirisi koje pamtim... poezija uspomena je to... kao i miris dunja sa bakinog ormara... Mirisi određuju naša sjećanja i naš život. Čitala sam u jednom stručnom listu o ispitivanju mozga o središtu za njuh. Znanstvenici su uspjeli otkriti uzajamnu vezu djelovanja tog središta sa središtem za pamćenje i sjećanje... a Daniel Golemann u svojoj knjizi emocionalna inteligencija piše o mozgu mirisa...Filozofija mirisa je jedan dio ljudske emocionalne mudrosti, a Patrik Süskind je slijedeći tu filozofiju napisao roman "Parfem" koji je bio jedno vrijeme na prvom mjestu svejtskih bestselera...

    oprosti, raspisala sam se... ali spomenula si kesten i lipu... uskoro će u našoj ulici zamirisati lipa... :)

    avatar

    05.05.2019. (17:20)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    @Lastavice, to što spominješ meni je isto lijepo sjećanje na studentske dane. :))
    @Otočka, hvala. :)
    @Kupuse, ha, ha, ma neeeeeee, nisu to ružna sjećanja s negativnim vibracijama, naprotiv. Meni je miris kestena lijep, a lijepa su i sjećanja. Isto je i s lipom. :) A ovo što se tiče Vanderful vorlda ;)) mene to obuzme onako, samo od sebe, u šetnji pogledam u nebo, a ono plavo, plavo, s onim bijelim oblačcima, vjetrić, sunce, mirisi... osjećaj vanderful. ;))))
    @Dinaja, neka si se raspisala, mene veseli kad se netko raspiše. :) Sjajno je to s mirisima, a baš ću si pribilježiti Golemanna, sad si mi dala ideju za čitanje o toj temi. A Suskinda sam čitala, ta njegova ideja s mirisom... napeto, a bome i zastrašujuće. ;) I ja se veselim mirisu lipa. :)

    avatar

    05.05.2019. (18:42)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ritam kiše ili ritam lišća, ritam vjetra ili života - sve to donosi nove momente

    avatar

    06.05.2019. (10:13)    -   -   -   -  

  • eum

    Evo prijateljice, ljepotu tvog izuzetnog teksta - uspomena iz kojih izviru sjećanja, posložio sam u jedan poetičan recital, na svoj način, onako kako sam ga osobno doživio, pa ne zamjeri na par utisnutih riječi radi metrike, uz pozdrav i ugodan dan!

    Uspomene i sjećanja

    Ostao sam zatečen u trenu od tvog
    opojnog mirisa procvalog kestena, koji
    je težak i sladak, mek i izazovan u toj
    mirisnoj senzacija koja vrća uspomene,
    koje se primiču tako neosjetno, u ritmu

    Postoji doba kada u naručju bezbrižnosti
    sanjariš o velikim pričama, svijetlim stazama
    kojima valja prolaziti i o viteškoj hrabrosti
    i slavi koja u vremenu koje tek dolazi, a
    kada uspomene dolaze naviru sjećanja.

    Sladak okus kapljica snova i tek poneka suza
    koja promijeni pogled na svijet koji na trenutak
    izgleda slomljen, a onda se ponovno gradi.
    S prvim trešnjama prisjetiš se cvjetnih stabla,
    i kapljica, i kišnog dana, i okusa, i mirisa...

    Pospremaš sličice ideala u album koji stvaraš,
    i na svakoj stranici bilježiš što šapuće srce.
    Ispisuješ, osluškuješ i poskakuješ u ritmu,
    te posrneš katkad i izgubiš tlo pod nogama, ali
    to manje boli, i u prašini ugledaš svjetlucava zrnca.

    S prvim trešnjama zavoliš i one kapljice
    kojima te škrope listovi oprani toplom kišom.
    Kad jednom kušaš takav proljetbi kišni dan,
    upisuješ ga u nezaborav, u kuckanje srca
    u zanosu, ritmu kiše, vjeruješ u taj zvuk...

    Postoji doba u kojem te zagluši neka druga buka
    i strah da su neke priče moguće samo u knjigama
    jer jedino one nude utočište od ovom vremena,
    kada pospremljene sličice počneš pronalaziti
    samo na ispisanim stranicama postojanosti.

    S prvim trešnjama prisjetiš se i onih stabla,
    i kapljica, onih kišnog dana, i okusa, i mirisa,
    i zvuka, i ritma, i znaš da sve to postoji, sada,
    i u osjećaju, u sjećanjima, onda uslijedi onaj
    drugi zvuk kao opomena u razumu, u stvarnosti.

    Prikloniš se racionalnim izborima i odlukama.
    Pristaneš u barci svog životra, svog sjećanja,
    Prihvatiš taj ritam čak i onaj drugi zvuk neka i on
    po navici tzurobno zvoni, i nadaš se da čak i tako
    ne srljaš u nemoguće... a, uskoro će zamirisati lipe.

    avatar

    06.05.2019. (11:58)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    U mirisu lipe, trešnje i kestena jako puno je priča i uspomena.... Jako lijepo napisano;))

    avatar

    06.05.2019. (15:02)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    @Shadow, da, i to je baš lijepo i uvijek nas iznova pokreće. :)
    @EuM, lijepo je tvoje poigravanje tekstom. Hvala tebi na tom trudu. ;)
    @Razmišljanja jedne žene, istina, puno ih je. Hvala ti. ;)

    avatar

    08.05.2019. (13:16)    -   -   -   -  

  • viviana

    Miris lipa... sad kad si me podsjetila gotovo da ga mogu sebi ovaj tren dočarati (udišem kroz nosnice)...

    Čeznem za naručjem bezbrižnosti
    ali nema ga takvog
    ne više. Tvoja priča jako je lijepa, mada ja ne listam po sjećanjima, sretna, jer je uvijek više boli.
    ...

    avatar

    09.05.2019. (04:38)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    ja neman pojma kako mrlišu ... ( mirišu ) , ni lipa ni kesteni...
    ali mrliš vrtla poslin kiše ( ka u Arsenovoj pismi ) , mrliš zemlje, mora, oseke...
    pa i šume, trulog lišća... jer san i tamo rado prošeta kad god bi ima
    prigodu u Sloveniji a u svoje vrime i u Bosni po Kozari!
    Slažen se da neki mirisi vraćaju u prošlost... i sad osjetin...
    bez da ga nanjušin, mrliš babine juhe iz bronzina sa komoštara...
    kuvane na kominu... za težake nadničare koji su s didon došli iz polja,
    sa maništron a la špageti sa rupicon u sredini a sve je imalo
    nezaboravni fantastični okus po dimu...
    Neki mirisi, dogđaji i drage osobe ostaju neizbrisivo u nama... do smrti!

    avatar

    09.05.2019. (22:58)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Jesu..mirisi su čudo!

    avatar

    09.05.2019. (23:10)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Izgleda nam mirisi ostaju iz najranijih sjećanja, a sada lijepo miriše kesten, bazga, ružmarin, jorgovan, a uskoro će i još neko bilje.

    avatar

    09.05.2019. (23:18)    -   -   -   -  

  • oneum

    Opet si me prakticki paralizirala tekstom.. evo, tako cu to docarat. I opet mi je tesko komentirat suvislo ,a moga bi puno toga.

    avatar

    10.05.2019. (00:28)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    i sama volim miris Lipe....stoji mi pred stanom, velika i pokončna!!!

    avatar

    10.05.2019. (17:44)    -   -   -   -  

  • eum

    Ovo prvo moraš, a ovo drugo - vjeruj, pa bu dobro!

    avatar

    10.05.2019. (22:20)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Svaki miris je priča za sebe. Proljeće je najljepše doba u kojem se možeš prisjećati svih onih lijepih i divnih priča koje su krasile tvoj život. ;)

    avatar

    12.05.2019. (13:13)    -   -   -   -  

  • lion queen

    gotovo da su mi zamirisale lipe, čitajući ovu tvoju prelijepu lirsku prozu...

    avatar

    18.05.2019. (11:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...