Uvijek pomalo žalim što sam se samo rodio u 80-ima ali ih nisam proživio. Ona dobra stara otrcana fora "triba san se rodit prije". Fasciniraju me 80e u svakom pogledu: pop kulturi, oblačenju, atmosferi općenito.
New Retro Wave je pokret koji glorificira 80e i u novom ruhu stvara melodije kao svojevrsni hommage na to razdoblje, uz brdo syntha.
Pa tako i tvorci ovog žanra upravo to navode kako su došli do ideje, kako god okrenete nostalgičnost ne možete izbjeći: neonska svjetla gradova uglavnom LA i Miami, boje, estetika koje su svojstvene samo za taj period.
Danas postoji cijelo brdo izvodjača koji nerijetko izdaju svoje albume na kasetama i vinilima, cijene su takvih izdanja dosta paprene jer su uglavnom u limitiranim izdanjima.
Znate ono kad imate bend retro štiha ispred sebe, u mislima vam se roji "pa to je odavno otrcano, ko će to slušat, been there done that"? Pa iskreno većinom mi i jest tako zadnjih godina kad je glazba u pitanju, uvijek tragam za nečim novim, nekim čudnovatim melosom koji će me ko malo dijete izbit iz cipela.
Nekad ima i iznimaka, pa iako je tu dobro poznat zvuk, neki zlobnici bi rekli i recikliran, čovjek se zna i oduševit.
Daruvarski COTA G4 je davno riješio da se retro hard zvuka neće nikad riješit, i možda radi te njihove iskrenosti to sve skupa i šljaka dobro.
Marko Osmanović mi je oduvijek bio drag vokal, rašpastih vokala nam fali na rock sceni općenito, ali novi album "Mjesečeva kći" mi je itekako oduševljenje pa mi je istoimena numera poprilično na repeatu zadnjih dana:
Cotu G4 sam gledao davno u Splitu na Obojenoj kad su imali koncert tamo negdje 2009., sjećam se da nisam otišao razočaran sa svirke.
Don't wanna wait til tomorrow,
Why put it off another day?
One more walk through problems,
Built up, and stand in our way ,ah
One step ahead, one step behind me
Now you gotta run to get even
Make future plans, don't dream about yesterday, hey
C'mon turn, turn this thing around
Right now, hey
It's your tomorrow
Right now,
C'mon,it's everything
Right now,
Catch a magic moment, do it
Right here and now
It means everything
Miss the beat, you lose the rhythm,
And nothing falls into place, no
Only missed by a fraction,
Slipped a little off your pace, oh,
The more things you get, the more you want,
Just trade in one for the other,
Workin so hard, to make it easier, whoa,
Got to turn, c'mon turn this thing around
Right now, hey
It's your tomorrow
Right now,
C'mon, it's everything
Right now,
Catch that magic moment, do it
Right here and now
It means everything
It's enlightened me, right now
What are you waitin for
Oh, yeah, right now
[Solo]
Right now, hey
It's your tomorrow
Right now,
C'mon, it's everything
Right now,
Catch that magic moment, and do it right,
Right now
Right now, oh, Right now
It's what's happening?
Right here and now
Right now
It's right now
Oh,
Tell me, what are you waiting for
Turn this thing around
Kako ste svi u ovo cudnovato ,zatvorenono, karantensko doba ?
Nadam se da ste barem donekle sacuvali razum...
Ovog puta malo promoviram jedan zaboravljeni BiH bend "Helios" iz Livna.
Njihova najuspjesnica pjesma je "Ugasit cu svjetla" koja je imala dvije inacice, ona originalna iz 2001.godine s vokalom Dariom Kacarevicem:
Druga verzija je s pjevacicom Ivom Ivkovic:
Verzija "Sjecanja" s Ivkovic:
Ostale pjesme vrijedne paznje: Do kraja vremena, Necu da se sisam, Poslije tebe...
Tri clana Heliosa, Darko Knezevic, Mersad Pivcic i Iva Ivkovic, clanovi su relativno novog benda "4 Hombres & Flowery". Bend je lani nastupao na Thrill Blues Festivalu u Trilju.
Dobra muzika nikada ne moze biti zanemarena ili zaboravljena !
Doslo je vrijeme za malo promocije jednog meni zanimljivog splitskog rock benda koji u zadnje vrijeme jako rijetko uopce izbacuje nove pjesme. Splitska rock i glazbena scena je potpuno usahla zadnjih desetak godina opcenito, i moramo se veseliti kad nesto novo izadje ,a da na nesto slici.
Azil mozda nije najkvalitetniji bend ali meni ima "ono nesto" ,a posebno pjesma "Daleki grad" koja mi je jedna od drazih pjesama s ovih prostora opcenito (stavit cu link dolje). Da je malo bolje instrumentalno-vokalne kvalitete siguran sam culo bi se i vise za nju.
Bend cesto navodi kako je tu i peti clan, negdje iza kulisa, Tonci Bavcevic.
Znaci bend je izdao novi spot i pjesmu pod pashom Croatia Recordsa, "Ljudi".
Ti je i moja najdraza stvar, Daleki grad.
Jedan fun fact za kraj, gitarist Morovic je nedavno izdao i roman "Djeca slijepog kovaca" ,za kojeg je navodno i slavni Jo Nesbo cuo,a je li doslo do ikakve suradnje ne bih znao.
Na svijetu mi ne postoji draze od dviju stvari, a vjerujem da ce tako ostat do kraja zivota: upoznavanje zanimljivih i kvalitetnih ljudi i upoznavanje jednako takve muzike.
Ovo prvo ne ovisi sto posto o meni, ali zato muzika mi predstavlja nepresusan izvor obogacivanja vlastitog sebe i nekog unutarnjeg zadovoljstva.
Jedan od radija koji mi je prerastao u ne samo najdrazu radijsku stanicu nego opcenito jedan od muzickih izvora je zagrebacki Yammat FM. Ovo je relativno novi radio koji egzistira nekih cca 4 godine i frekvencija se moze uhvatiti na zagrebackon podrucju.
Ali srecom tu postoje razne streaming opcije gdje ovo ne treba bit barijera nalazite li se u Dalmaciji kao ja, ili u nekom drugom kraju svijeta. Tako ja npr koristim mobilnu aplikaciju Hrvatski ali moze i bilo koja druga pa uzivam u podne i u ponoc u onome sta zelim.
Yammata mi iskreno nikad dosta. Kad god sam ga upalio pronasao sam novu glazbu koja mi je bila otkrice a najvise ga "cipan" po noci prije spavanja. Koliko sam ga "shazamira" tek u zadnje, ne mogu se niti sjetit.
Takodjer ne dave sa dosadnim neprestanim pricanjem i vodenjem razgovora za koje samo radijski voditelji misle valjda da je smijesno. Tako npr pustaju muziku bez prestanka do 7 ujutro, s kojom imam zanimljivu zgodu nedavno iz Zagreba.
Par dana sam boravio kod domacina u metropoli , i odjednom u 6:30h ujutro pocme svirat muzika. To se nastavilo do 7 sati i onda sam ga upitao "Sta je ono bilo? Nije da mi je bilo mrsko, jer muzika mi je uvik dobrodosla." a shema je bila da mu je svako jutro postavljen timer za budenje za posao lipo u 6:30h ,uz taktove Yammata, bez nepotrebne price ... eto ideje za nekoga ko ne zna kako lagano zapocet sa spremanjem za iduci dan.
Na povratku doma iz Zagreba, koristio sam Blablacar opciju (fenomenalna stvar s kojom podijelite trosak putovanja a usput budete u odlicnom drustvu) i vozac poceo spajat mobitel i nagodio frenkvenciju za slusanje u autu, ni manje ni vise nego opet Yammata. Normalno da se odma histericno vadio mobitel, duboko zakopan u najdublji dio dzepa jakne, misleci da mi nece tribat jos nekoliko sati. Sta drugo, nego opet Shazam, mira nikad nema :)
Price i diskusije voditelja su vrckave sa ultra zanimljivim sarkazmom doziranih bas po mom gustu. Zapravo mi ne bi smetalo kad bi i vise toga bilo, za razliku od nekih usiljenih ostalih voditelja na drugim radijima kao npr Otvoreni.
Napravite si uslugu i pocmite to slusat, naici cete na razne rock i indie izvodjace.
Neki od onih koji su meni privukli paznju iskljucivo zahvaljujuc Yammat FM-u su;
"Can we have a conversation
Can we have a heart to heart
Old school communication
Less than two feet apart
Can we have a real connection
Look each other in the eye
So nice to meet you
Hello, how are you, good bye"
Nema mi ništa draže nego naići na neke zanimljive (a još pri tom naše) izvedbe koje su vrlo malo ili nikako poznate. Šta bi se reklo, hidden gems. U ovom slučaju prvo "nailaženje" bilo je na ni manje ni više nego na, zamislite, cover pjesme Rusha. Nesigurno idem na prvi klik covera pjesme "A Passage to Bangkok", iskreno, pomislim neće ovo ništa valjat, tko još može skinuti Geddy Leea a pogotovo odsvirati sve ostalo.
Međutim, grdno sam se prevario, jer mi je ova obrada jedna od hitova u zadnje vrijeme iako je otkrivam tek evo 10 godina kasnije.
Radi se o zagrebačkom bendu Bob Rock koji čini mi se više ne postoji, ali zato će ovdje biti više riječi o vokalistici Sandri Tribuson.
Treba hrabrosti uopće se upustiti na izvođenje ijedne pjesme jednog od najznačajnijih prog bendova u povijesti.
O Sandri Tribuson što god napišem manje je bitno od činjenice da ovakav vokal zaslužuje veću prepoznatljivost. Vidio sam da je npr. bila prateći vokal bendu "Markiz", a iskreno bolja mi je od stare i nove njihove pjevačice.
Evo odlične izvedbe "Troy" od Sinead O' Connor.
Sandra sada pjeva u zagrebačkom cover bendu Absolute Beginners,a kako zvuči obrada stvari "Astronaut" od Urbana, ovdje možete čuti.
Veliko mi je zadovoljstvo otkrivati do sad neotkrivene glazbenike. Bilo bi super kada bi od Sandre Tribuson čuli neke autorske stvari, to bi dodatno dalo na težini ovom odličnom vokalu.
Neću dužit dalje, najbitnije je napisano.
Relativno davne 2003. godine jedan malac po imenu Dino Jelusic osvojio je prvu nagradu na prvom natjecanju dječje Eurovizije održanom u Kopengahenu. Osim pobjede, Dino je osvojio i srca mnogih curica, zasigurno.
Taj danas 27-godišnjak radi danas apsolutno strašne stvari u glazbi. Ne, nije to više đir pjesmuljka "Ti si moja prva ljubav", naravno. Radi se o suradnjama sa svjetski poznatim glazbenicima, doslovno. Dino je otišao skroz u heavy metal žanr, hvala Bogu. Jer njegov odličan glas itekako tu dolazi do izražaja. Itekako impresionira njegova vokalna tehnika i boja glasa, te njegov cjelokupni napredak.
Jedan od razloga zašto ga spominjem i zašto sve ovo pišem je to što je nedovoljno prepoznat široj zatucanoj hrvatskoj publici. Pa kad se i pojavio u javnosti sada najnovije, pojavio se u emisiji "Zvijezde pjevaju", u kojoj je i tu pobijedio zajedno sa Tarom Thaller (ma tko god ona bila).
Dino Jelusic se u medijima žalio na nedovoljno prepoznavanje njega kao umjetnika u Hrvatskoj, s punim pravom. Čovjek je radi toga morao graditi karijeru u dalekoj Americi, po pubovima u LA-u i slično. Ali bolje da je tako, jer inače ne bi nikada došao u doticaj s nekim apsolutnim legendama i postigao taj napredak.
Dino Jelusic na djecoj Euroviziji 2003. godine:
Kao član Trans Siberian Orchestra, poznatog američkog progressive rock benda:
Obrada stvari od benda Queensryche, u kojem je pjevač bio Jeff Scott Soto, s kojim je također surađivao:
Kao član benda Animal Drive, obrada poznate pjesme od Whitesnakea:
Mislim da je ovo dovoljno. Popis bi mogao biti jako dug, ali ovo je dosta da se vidi o kakvoj se svjetskoj klasi radi koja je nažalost više priznata vani. Teško se probiti pored svih tih hrvatskih mediokriteta i fejkerskih estradnjaka.
Opcenito poznajem mnogo mnogo vece fanove heavy metal benda Iron Maiden (iako nisam ni ja za bacit). Ovaj post cu posvetiti frontmenu tog benda, koji je jedan od glazbenika koje najvise cijenim. Uz djelovanje u mega popularnom bendu, posjeduje i pozamasan opus svoje samostalne diskografije. Daleke 1994. godine kad je Sarajevo bilo jedno od najopasnijih mjesta na svijetu i kad je bio debelo pod opsadom, ovaj polivalentni pjevac, filantrop, pilot, povjesnicar (uz jos mnogo drugih epiteta) dosao je bas u taj grad odrzati koncert, i tako promovirati mir i svoje solo uratke. Odrzao je koncert u Bosanskom kulturnom centru, a Sarajlije to nisu zaboravili te je postao "Počasni građanin Sarajeva". U nastavku pogledajte intervju s ovom ljudinom:
Pjesma "Inertia" posveta je onome sto je dozivio u Sarajevu.
U nastavku donosim dvije nevjerojatne "eco friendly" price. Ovo je dokaz da jos ima ljudi koji su savjesni a posebno i svjesni cinjenice da pojedinac moze promijeniti barem okolinu u okojoj se nalazi.
Prva prica je novopeceni bracni par iz Sarajeva (video u nastavku):
A nešto slično su napravili i brazilski supružnici na skroz drugom kraju svijeta ( u nastavku članak sa slikama):
Navalili neki da kao nastavim pisat. A i je tako, jer bio bi lazov da bude drukcije. O lazima, onim krupnim, cemo iduci put ili mozda u nekim od iducih puta.
Sada cu iskoristiti blogersku priliku i posvetiti ovaj post jednoj osobi koja vise tu ne pise, a zadnji put je post napisala prije tocno 10 godina. Iskoristio sam jednu drugu platformu preko koje sam joj poslao poruku da dodje napisat nesto ,bar da obiljezi jubilej. Tako da, ovo je pokusaj da je natjeram da to i napravi :D ili cu je se odrec !
O toj osobi imam samo rijeci hvale, ona mi je napravila ovaj predivan dizajn koji eto jos prkosi vremenu (bez obzira sta je slika na vrhu pojedena, al ko zna zasto, bice godine neaktivnosti smrvilo samo nju).
S tom osobom se nisam druzio onoliko koliko sam htio, uzivo. Ali ono malo sto jesmo, pamtim jako dobro i toplo se nadam da ce bit opet prilike.
Kako kaze "obitelj i dica joj uzimaju vrimena" sta je i normalno, ali isto, đava ga odnija morat ćeš sad moja dizajnerice bar nesto piskarat, natira san te :D
Ono sta mi kronicno nedostaje je druzenje s takvim ljudima koji su pametni, ali to ne pokazuju oholo i s visoka, u cijem se drustvu dobro osjecas iz tih razloga a posebno jer imate puno zajednickih tema.
Sad je to sve zamijenilo falsa spika na novotvorenim tehnoloskim platformama.
Nisam ti se nikako kako triba zahvalio na dizajnu, uzet svoje vrime i napravit nekome nesto danas je nezamislivo, tek tako.
Eto ,morat ces ovo vidit :D
Tu i tamo, vjerovali ili ne (cuj ovo, da "vjerovali ili ne", kao da ce ovo neko citat uopce :D ) uhvati me zelja da bacim oko na ovaj blog, na kojem je zadnji post bio prije pet godina! Ovaj put sam odlucio otici korak naprijed i CAK se pozeljeti logirati da vidim sta tu sve ima. Opet, vjerovali ili ne, lozinka je upalila iz prve, a to mi ne uspijeva nekad niti kod najnovijih lozinki odnosno portala kojeg svakodnevno otvaram (ili foruma). Ah, ima se sta i vidit! Pobrisao sam preko 200 postova vec davno prije ali sadrzaji su malo je rec za puknit od smijeha. Nemoguce je da sam ja to pisa. To je ko ono kad su prije davno dolazili sinovi iz vojske nakon dugo godina pa ih vlastite majke ne bi prepoznale, eto, tako nekako bi to moga opisat.
Nazalost prijateljstva sklopljena preko bloga se nisu odrzala, ali nije niti cudo s obzirom da se i neka puno ozbiljnija nisu uspijela ocuvati. Ali mi je super sta sam onda u to vrime "dok je Bog oda po zemlji" upozna dosta zanimljivih osoba, od kojih je vecina imala veze s glazbom. Bilo je lakse sklopiti prijateljstva, Blog je tada bio svetinja u odnosu na danas. Dapace, mislio sam kako ova platforma uopce vise ne postoji.
Ono cemu se posebno smijem kad gledam te ex izbrisane postove je onaj jedan manji dio postova koji je bio vezan za ljubavne probleme, amo ih tako nazvat. Cesto se pitam di su te osobe.
Sta je to drukcije danas u odnosu na 2014. (hebo majku ako mogu virovat da je toliko proslo od zadnjeg posta ovde) ili budimo jos brutalniji, na 2010. (devet godina eeeej) ?
Puno toga. A mozda je sve u mojoj glavi. Dosa je Fejsbuk, pa kad smo mislili da je tad otislo sve kvragu, dosa je i Instagram. Doslo je manje druzenja a vise indiferentnosti. Otvorile su se granice, ljudi su se raselili, pa je opet doslo manje druzenja. Puno njih nemaju vremena pet minuta tjedno odvojiti na poruku/e dok bjesomucno zaraduju i rade ko crvi u tudjem svitu.
Osobno, godine mi prolaze ali kalkulacija ostaje. Kalkulacija di, sta i kako. Virujem da nisam jedini. Mozda je rjesenje kreirati svoju stvarnost i svoj svijet, pa ako ljudi ne mogu biti dionici toga radi globalnog otudjenja, ima rjesenja. Moj najbolji frend mi je macak Micek koji mi je usput receno i "stress free" otirac. Otirac i doslovno, jer koliko se valja po podu moze i za to posluzit. Sve dok ga ne zgazi auto, a to je bila sudbina i prethodnika. Pa onda sve ispocetka.
Nije ovo lose, moga bi i cesce piskarat, da oslobodim macka malo obaveza.
Jedan od mojih najdrazih bendova, Alogia iz Srbije. Progressive metal u punokrvnom izdanju. Da covjek ne zna ne bi rekao da su s Balkana.
Nazalost, zadnjih 2 godine tematika ovog benda krenula je u potpuno drukcijem pravcu, i mnogi kazu da su se prodali..
To je istina nazalost.
Svaki komentar je suvisan. Danas je godisnjica smrti Davorina Popovica, pa ovo ide njemu u cast. Remek djelo od albuma, Modra rijeka...
Vrlo brzo produkcijski snimljen, jedan komentar kaze "biseri pred svinje".. jako zanimljiv komentar.
Kao prvo, da odmah napomenem, nadam se skorašnjem ponovnom pokretanju emisija od strane Fete, i nadam se da je stvar samo privremene naravi, tako da -puna podrška Feta!
Ja ću nastaviti s "random" promoviranjem nekih bendova koji mi padnu na pamet a smatram ih kvalitetnim.
Mjesto radnje-Pula!
Radi se o bendu za kojeg ne zna mnogo ljudi, i to je velika šteta, jer onaj tko se imalo kuži ili voli progresivni rock, jednostavno ne može povjerovati da se radi o bendu koji dolazi iz Hrvatske. Ne vrti se sve oko Adastre ili Majki, ako niste znali.
Progresiva u svom najboljem formatu, čudnovati putovi i dimenzije za muzičke sladokusce.
Neću puno dužiti, drugom prilikom, jer će druge prilike biti za ovakav bend. U pripremi je novi album, a izdan je i novi singl " Kava-Emanacija" s čime se zadovoljila glad ,nas malobrojnih fanova za novim stvarima :)
Dakle, jos jednom, da ne bude zabune, bend dolazi iz Hrvatske!
:)
Odavno nema nista objava pa evo cisto da na brzinu nesto spetljam.. :)
Ova "supergrupa" to ne zasluzuje ,al eto, kad sam aljkav malo, i zauzet nekim drugim stvarima.
Govorite sta hocete, al ovaj album u suradnji Ipe Ivandica i Laze Ristovsog za mene je remekdjelo. Prog u najboljem izdanju. Nakon "bolesnog" albuma Modra rijeka i Indexa, uvik se vracam ovom albumu.
Dražesni vokal je Gordana Ivandic, a tu su jos Zlatko Hold, Goran Kovacevic, ali i Vlatko Stefanovski, vjerovali ili ne.
Ima puno albuma koji bi se od ovog glazbenog revolucionara mogli staviti, kazem albuma, jer svi albumi su pomalo konceptualni, pa izdvajati jednu pjesmu bi bilo suludo.
Izbor je za sada pao na Zoolook. Cijeli album ,dabome :)
Mislim, što ja ovde radim? Zar je ovo najbolje što život može pružiti? Tamo negdje postoji tako prekrasnih mjesta sa prekrasnom ATMOSFEROM i prekrasnim LJUDIMA. Između ostaloga ove zemlje s desne strane ovog članka. Jeli ovo najbolje što ja mogu doživjeti i proživjeti? Ustajati svako jutro i uperiti pogled prema praznoj šumi, kroz uski prozorčić?
Kao uživljeniku u geografiju nije mi se pružilo dovoljno mogućnosti, a i djelomice sam i sam kriv, da posjetim neka mjesta u svijetu. To smatram neopisivom nepravdom.
Kad sam bio u osnovnoj školi, uvijek sam čitao dodatne članke na satovima geografije, izgovarao mjesta na kojima bi se i odraslima lomio jezik, ali ne i meni. Ja sam to obožavao čitati, samo izgovaranje nekog mjesta čudnovatog imena znači nešto. Barem se na jedan moment, jedan postotak, stopiš s dijelom te kulture.
Kad sam otkrio ovog odličnog muzičara ali i velikog borca za ljudska prava, to je bilo pravo oduševljenje. Inače ima nadimak "The White Zulu". Ovaj britanski južnoafrikanac osnovao je bend Juluka prije nekih 40 godina, i izdao album Universal Man, koji je tada bio zabranjen zbog aparthejda. Osim Clegga osnivač benda je bio i Zulu Sipho Mchunu. Velika je stvar za Južnu Afriku bila činjenica da se bend sastoji od bijelaca i crnaca, a uz to odašilje jaku političku poruku rasnog ujedinjenja i jednakosti.
Obožavam njegov album Third World Child, i naručio CD na Internetu, nedugo nakon otkrića.
Pošto sam zadnjih dana nekako u filmu (htio ne htio) razmišljanja o Australijama, Novim Zelandima i sličnim krajevima koji nemaju puno veze s Hrvatskom i Europom, čisto onako mi palo na pamet da prezentiram jedan bend koji mi se učinio zanimljiv.
Bend se zove Niko Ne Zna, i možda niko ne zna za njih al evo svaki glas je dobrodošao :)
Formirali su se u Wellingtonu, i sa svojim "balkan gypsy" zvukom očaravaju nastupima. Dosta su ovako pokretljivi i praše baš ono ko pravi ulični bend. Trube, saksofoni, tromboni i ostali egzotični zanimljivi instrumenti pobrinili su se za širenje raznolikog zvuka.
Eto, u dalekom Novom Zelandu neko se dosjetio da balkanski štih sprovede u glazbu!
Neka čudna sila me odvukla do bloga, osjećam se otprilike onako kao kad sam tek otkrio ovu stvar, a od toga je prošlo već podosta godina. Oću li sad više pisat KONAČNO? Velika je šansa da je odgovor potvrdan, jer su se neke stvari zalomile...
Prije koji dan sam tako ja dobio "nogu" od glazbenog portala Balkanrock, za kojeg sam pisao otprilike odonda otkad sam prestao aktivno pisat ovaj blog. Da je to tako, nije ni čudo pretjerano, jer u zadnjih skoro godinu dana nisam nešto previše napisao, pa su mi se odlučili zahvaliti.
Ništa ne bi bilo čudno da u tom zahvaljivanju nisu stale one tipične formalne poštapalice kao da sam bio veliki teret koji sisa nekakva sredstva ili honorare, no ništa od toga nije bio slučaj, nego samo volonterstvo. Ali to nije spriječilo likove da mi "uruču otkaz".
Ipak, osjećam se kao George Constanza kad je u jednoj epizodi bio ljut ne zato što je dobio nogu od cure, već zato što on to nije prvi napravio njoj!
Dalmacija, a pogotovo Split u zadnje vrijeme ne nude previše toga, a pogotovo u glazbenom smislu, koncerti skoro da i ne postoje (ne računajuć nekakve klupske svirčice za par ljudi), pa zato nedostaje previše i kreativnosti za pisanje i izvještavanje.
Zato se u jednu ruku, kako god bilo, osjećam slobodno jer imam tu moj blog na kojem opet mogu trkeljat šta god želim, bez ikakvog nadzora od kvazinadređenih šefova volonterskog portala! Kako bizarno!
Davno je bila 1940. no ovo još vrijedi. Promotrite..
"I'm sorry, but I don't want to be an emperor. That's not my business. I don't want to rule or conquer anyone. I should like to help everyone, if possible, Jew, gentile, black man, white. We all want to help one another. Human beings are like that. We want to live by each other's happiness — not by each other's misery. We don't want to hate and despise one another.
In this world there is room for everyone. And the good earth is rich and can provide for everyone. The way of life can be free and beautiful, but we have lost the way. Greed has poisoned men's souls, has barricaded the world with hate, has goose-stepped us into misery and bloodshed. We have developed speed, but we have shut ourselves in. Machinery that gives abundance has left us in want. Our knowledge has made us cynical. Our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.
The aeroplane and the radio have brought us closer together. The very nature of these inventions cries out for the goodness in men, cries out for universal brotherhood, for the unity of us all. Even now my voice is reaching millions throughout the world — millions of despairing men, women and little children — victims of a system that makes men torture and imprison innocent people. To those who can hear me, I say — do not despair. The misery that is now upon us is but the passing of greed — the bitterness of men who fear the way of human progress. The hate of men will pass, and dictators die, and the power they took from the people will return to the people and so long as men die, liberty will never perish.
Soldiers! Don't give yourselves to brutes — men who despise you — enslave you — who regiment your lives — tell you what to do — what to think or what to feel! Who drill you, diet you, treat you like cattle, use you as cannon fodder. Don't give yourselves to these unnatural men — machine men with machine minds and machine hearts! You are not machines! You are not cattle! You are men! You have the love of humanity in your hearts. You don't hate! Only the unloved hate — the unloved and the unnatural!
Soldiers! Don't fight for slavery! Fight for liberty! In the 17th Chapter of St. Luke it is written: "the Kingdom of God is within man" — not one man nor a group of men, but in all men! In you! You, the people have the power — the power to create machines. The power to create happiness! You, the people, have the power to make this life free and beautiful, to make this life a wonderful adventure.
Then, in the name of democracy, let us use that power! Let us all unite! Let us fight for a new world, a decent world that will give men a chance to work, that will give youth the future and old age a security. By the promise of these things, brutes have risen to power, but they lie! They do not fulfill their promise; they never will. Dictators free themselves, but they enslave the people! Now, let us fight to fulfill that promise! Let us fight to free the world, to do away with national barriers, to do away with greed, with hate and intolerance. Let us fight for a world of reason, a world where science and progress will lead to all men's happiness.
Soldiers! In the name of democracy, let us all unite!"
Ima puno putopisnih knjiga koje su izvrsne, ali posebno me oduševljava jedna, što zbog iskrenosti s kojom je napisana, što zbog vremena u kojem je pisana. Ante Tokić sa svojom knjigom "Nadomak cilju" koju sam par puta pročitao, potpuno me fascinirao. Ipak je najfascinantnije od svega kako je nemoguće pronaći bilo kakve informacije o tom čovjeku, koji je rodom iz obližnjeg Solina. Prvo sam pokušao sa nasumičnim biranjem telefonskih brojeva ljudi iz Solina, ali to nije išlo. Onda sam od poznanika iz Solina tražio uslugicu da provjeri gdje je i što je, ali još odgovor nisam dobio. Nije pomoglo niti obraćanje Robertu Pauletiću, koji je odgovorio da "je pitao svoje za njega ali niko ne zna di je".
Možda se jednostavno nisam dovoljno potrudio.
Bilo kako bilo, privodim još jedno dvomjesečno čitanje kraju, a jedno od zadnjih poglavlja je istinski šlag na kraju: "Život na sjeveru" kako nosi naziv poglavlja. Radi se božanstvenoj Aljaski i Kanadi. Dok čitam prekrasni putopis, gledam kroz mali prozor van i vidim uvijek istu sliku, uskogrudnu i jednoličnu, i pitam se što ja ovdje radim. Zato je to čitanje putopisa, koliko god bilo predivno, jednako tako i teško na neki način.
Evo kako je Ante opisao svoju ljubav koju je upoznao na putu, radi se o Ann, također biciklistici, iz Ottawe:
"Ann je bila neka neobična kombinacija odvažnosti i ljupkosti, izdržljivosti i profinjenosti. Bila je od žena koje svoju ljepotu niti pokušavaju, a niti žele eksponirati, što ju je činilo još privlačnijom. Zaljubio sam se u nju još one prve, polarne noći."
BIlo bi lijepo upoznati tog čovjeka i popričati s njime. Kad je krenuo na put oko svijeta, bio je taman mojih godina. S obzirom na nevoljkost bilo koje vrste pomoći od strane drugih, morati ću se sam natjerati da krenem u potragu za tim putopisnim pionirom, barem ako pričamo o razdoblju od samostalne države Hrvatske.
EDIT: sinkronicitet ili ne, ali dobio sam email odgovor od Ante u trenutku kad sam pisao ovaj post. Nažalost čovjek više nije u Hrvatskoj, već u hladnom Yukonu, kako mi je odgovorio.
osnovao je bend Juluka prije nekih 40 godina, i izdao album Universal Man, koji je tada bio zabranjen zbog aparthejda. Osim Clegga osnivač benda je bio i Zulu Sipho Mchunu. Velika je stvar za Južnu Afriku bila činjenica da se bend sastoji od bijelaca i crnaca, a uz to odašilje jaku političku poruku rasnog ujedinjenja i jednakosti.
