12.03.2019., utorak

Smijeh jednog ponovnog logina

Tu i tamo, vjerovali ili ne (cuj ovo, da "vjerovali ili ne", kao da ce ovo neko citat uopce :D ) uhvati me zelja da bacim oko na ovaj blog, na kojem je zadnji post bio prije pet godina! Ovaj put sam odlucio otici korak naprijed i CAK se pozeljeti logirati da vidim sta tu sve ima. Opet, vjerovali ili ne, lozinka je upalila iz prve, a to mi ne uspijeva nekad niti kod najnovijih lozinki odnosno portala kojeg svakodnevno otvaram (ili foruma). Ah, ima se sta i vidit! Pobrisao sam preko 200 postova vec davno prije ali sadrzaji su malo je rec za puknit od smijeha. Nemoguce je da sam ja to pisa. To je ko ono kad su prije davno dolazili sinovi iz vojske nakon dugo godina pa ih vlastite majke ne bi prepoznale, eto, tako nekako bi to moga opisat.

Nazalost prijateljstva sklopljena preko bloga se nisu odrzala, ali nije niti cudo s obzirom da se i neka puno ozbiljnija nisu uspijela ocuvati. Ali mi je super sta sam onda u to vrime "dok je Bog oda po zemlji" upozna dosta zanimljivih osoba, od kojih je vecina imala veze s glazbom. Bilo je lakse sklopiti prijateljstva, Blog je tada bio svetinja u odnosu na danas. Dapace, mislio sam kako ova platforma uopce vise ne postoji.

Ono cemu se posebno smijem kad gledam te ex izbrisane postove je onaj jedan manji dio postova koji je bio vezan za ljubavne probleme, amo ih tako nazvat. Cesto se pitam di su te osobe.

Sta je to drukcije danas u odnosu na 2014. (hebo majku ako mogu virovat da je toliko proslo od zadnjeg posta ovde) ili budimo jos brutalniji, na 2010. (devet godina eeeej) ?

Puno toga. A mozda je sve u mojoj glavi. Dosa je Fejsbuk, pa kad smo mislili da je tad otislo sve kvragu, dosa je i Instagram. Doslo je manje druzenja a vise indiferentnosti. Otvorile su se granice, ljudi su se raselili, pa je opet doslo manje druzenja. Puno njih nemaju vremena pet minuta tjedno odvojiti na poruku/e dok bjesomucno zaraduju i rade ko crvi u tudjem svitu.

Osobno, godine mi prolaze ali kalkulacija ostaje. Kalkulacija di, sta i kako. Virujem da nisam jedini. Mozda je rjesenje kreirati svoju stvarnost i svoj svijet, pa ako ljudi ne mogu biti dionici toga radi globalnog otudjenja, ima rjesenja. Moj najbolji frend mi je macak Micek koji mi je usput receno i "stress free" otirac. Otirac i doslovno, jer koliko se valja po podu moze i za to posluzit. Sve dok ga ne zgazi auto, a to je bila sudbina i prethodnika. Pa onda sve ispocetka.

Nije ovo lose, moga bi i cesce piskarat, da oslobodim macka malo obaveza.
• 19:45 • 9 KomentaraIsprintaj#




Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic

Uzori
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic






Design: Azzul S'phyre