Znate ono kad imate bend retro štiha ispred sebe, u mislima vam se roji "pa to je odavno otrcano, ko će to slušat, been there done that"? Pa iskreno većinom mi i jest tako zadnjih godina kad je glazba u pitanju, uvijek tragam za nečim novim, nekim čudnovatim melosom koji će me ko malo dijete izbit iz cipela.
Nekad ima i iznimaka, pa iako je tu dobro poznat zvuk, neki zlobnici bi rekli i recikliran, čovjek se zna i oduševit.
Daruvarski COTA G4 je davno riješio da se retro hard zvuka neće nikad riješit, i možda radi te njihove iskrenosti to sve skupa i šljaka dobro.
Marko Osmanović mi je oduvijek bio drag vokal, rašpastih vokala nam fali na rock sceni općenito, ali novi album "Mjesečeva kći" mi je itekako oduševljenje pa mi je istoimena numera poprilično na repeatu zadnjih dana:
Cotu G4 sam gledao davno u Splitu na Obojenoj kad su imali koncert tamo negdje 2009., sjećam se da nisam otišao razočaran sa svirke.
