Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

subota, 28.03.2020.

Skriveni igrač


Foto: nepoznato mi

U pet ujutro sam se meškoljila u krevetu.
Nema sna. Bome ni spavanja.
Rano za dignit se. A teško mi ležat.
Roki mi nalegao na noge pa ja ni mrdnut.
Uvijek mi ga žao gurat, micat, razbudit.
Pa kad već ne spavam, nek moj slatki pasonja pava.

Samo sam se nakrivila i upalila lampu. Iz kantunala izvadila kutiju sa slikama.
Još su tu hrpimice. Neodložene po kronologiji i nekom slijedu.
Čekaju kćer. Ona jedina za to ima strpljenja, volje i živaca.

Nahrupile uspomene. Događaji. Slike iz crno bijelog filma. Mirisi djetinjstva. Sve boje života.
Na mami sam zastala. Zaustavila vrijeme.
Prošla prstom preko njenog lica.
Poljubila sliku.
Iz duše joj uputila zagrljaj i volim te.

Na jednoj slici sam zapela. Nisam znala jesam li ja ili Starija.
Približavam sliku. Udaljavam. Stavljam očale.
Ne pomaže ništa.
I onda, samo mali kantunić slike oda vrijeme. Mjesto. I razotkrije me.
Gimnazijalka.
Zimski praznicima u Vali.
Slikano u magazinu di je Stari držao mriže.
Kada?
Odavna.

Ne znam tko me je tako nasmijao.
I ovjekovječio tren.
A on ušao u vječnost prostranstva.
I negdje se skudrio.
Kao rezervni igrač.
Kad osmjeha ponestane.
Da se nađe.

Eto, našao se.
U pravom trenu i u pravo vrijeme.
Jer sve ima svoj slijed. Smisao i svrhu.
Neki kažu, čak i ova besmislenost od Nevolje. Koja hara.
Ne vjerujem.

28.03.2020. u 14:41 • 21 KomentaraPrint#^

petak, 27.03.2020.

Novi život se rađa


Foto: otočka


Danas zagrlila bor.
Ono, svojski ga sveobuhvatila. I rekla mu, hvala ti.
Zagrlila i ostala stabla iz vrta.
Mandarinu, limun, maslinu, smokvu, naranču, jabuku.
Sve u cvatu. Buja. Novi život se rađa.
Rekla glasno, hvala vam.

Pogladila nježno ružmarin, lavandu, raštiku.
Svim bojama se diče, slaveći proljeće.
Srce mi ko avion.
Stremi u visine i daljine.
Treperi.
Živo je.
I dodiruje život.
Hvala vam.

Berem, za ručak, zadnji grm blitve.
Čistim je dva sata.
Pužići i druge baje idu na stranu. U zdjelicu. Pa s njima nazad u vrt.
Vraćam život životu.
Svi spašeni.
Nastavljaju svoj veličanstveni ciklus. Tražeći novi hranidbeni lanac.

Većina vas je u stanovima. U četiri zida.
Svjesna sam toga. Tužna zbog svih vas.
I radosna da se pridržavate mjera koje život znače.

Za sve vas dodirujem ovo živahno more. Udišem slani zrak od južine. Puštam vjetar da radi od kose šta poželi. U oblacima tražim simbole i znakove. I svima vam šaljem zagrljaje.

Neka nam ovo šta prije prođe.

27.03.2020. u 15:58 • 38 KomentaraPrint#^

četvrtak, 26.03.2020.

Malo o nama


Foto: otočka


Do jučer je sve bila kolotečina. Sve pravde i nepravde svijeta su se podrazumijevale.
Uključujući stravičnu brojku od 20.000 ljudi. Koji dnevno umiru od gladi. Jer to je tamo. I negdje.

Slobode nam, kao nisu, bile ugrožene. Kad možeš šta hoćeš i kad hoćeš, onda je to demokracija.
Tu i tamo poneka povika na nepravdu.
Masa žutila na svakodnevnoj razini.
Nebitni na naslovnicama.
Preraspodjela vrijednosti u vražjim rukama.
Vrednote krivo nasađene.
Reality zaposjeli dalekovidnicu.
Mozgovi isprani.
Pogledi preusmjereni.
Duše prodane.
Ali mi, u kolotečinu, uljuljani.
Demokracija je to.
Ubiješ, zgaziš, izmlatiš, ukradeš.... slobodan si.

Onda se u hipu nad svih nadvila Prijetnja.
Strašna i opaka.
Brzoharajuća.
Ne bira. Melje i ždere ko da je plaćena po učinku.

I dođe nužda upristojit nas.
Da preživimo. Da se ne dogodi prirodna selekcija. Pa ko je jači preživjet će.
Jer tako to priroda nemilice radi. Od pamtivijeka.

I gle, čuda.
Odjedanput su nam slobode ugrožene.
Ugrožena nam prava.
Ni disat nam ne daju.
Sebični ne bi odvojili od svoje plaće. I solidarno dali onima koji hrpimice ostaju bez svega.
Pa i bez krova nad glavom.

Došlo je vrijeme upiranja prstom u krive i naopake. Sebične i egoistične.
Maske padaju.
Neka se zna čije lice ima dvije strane.

Ako i jesmo u procesu pročišćenja, nek čisto ostane čisto.
Al nek šporkica bude evidentna.
I vidljiva golim okom.
Jer govno je govno.
Smrdi.

26.03.2020. u 13:49 • 15 KomentaraPrint#^

utorak, 24.03.2020.

Vis maior


Foto: otočka


Smirila se bura. Prestala divljat. Uzmakla pred oblacima. Zalegla čudna utiha nad Valom.
Nekad me očaravala. A sad je gledam očima koje kao da nisu moje.
Prostor vrijeme se stislo. Ograničilo mi udah. Težina nalegla na dušu.
Meni je dobro.
Al mnogima nije.

Kako uvid ovog prividnog mira eksplodira u nered?
U trenu.
I rađa se.
Nemir. Strah. Nesigurnost. Strepnja. Neizvjesnost. Osamljenost. Bespomoćnost. Ukočenost.

Ljepota ima svoju suprotnost. Opsjena, varka i iluzija se rasprše ko mjehurić od sapunice.
Izvana mir.
Iznutra vulkan koji čeka svoj ples na svjetlu dana.
Ili u smrznutoj noći.

Moje su oči iste. Al ja nisam ona od jučer.
Uvidi dublji.
Spoznaja veća.
Al ima i nešto van mene.

24.03.2020. u 23:08 • 42 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 23.03.2020.

Tamna noć


Foto: otočka


Vrati se Sunce
i ogrij nam dušu,
vrati nam svjetlo
pokaži put,
vjetre raznesi
strahove, tuge,
more beskrajno
popij nam suze,
jer slano je slano
pa neka se stopi,
obriše trag strepnje.

I slutnja nek utone
u bestrag.

23.03.2020. u 22:37 • 33 KomentaraPrint#^

subota, 21.03.2020.

Čuvaj se, moj otoče


Foto: otočka

Na jugu, gdje sunce sja
u kraju vina i maslina
k'o palača kamena
usred vremena
nimfa odmara
spi grad, spi grad
Afrodita Korčula.

Ne bude je vjetrovi
ne dotiču cvjetovi
jer ona je poezija
čista harmonija
sklad i melodija.

Iz mora i vremena
iz pijeska bez sjemena
iz zemlje se rodila i oslobodila
nimfa prekrasna.
iz sna, iz sna
Afrodita Korčula

Kad prođeš ti zapjevaj
i stani i pogledaj.
tu dugu u kamenu
što na ramenu,
još nosi božanski trag

Pred ljepotom putniče
Odisej ne uzmiče
opijaju njene čari
tobom gospodari
od kamena grad
iz sna, iz sna
Afrodita Korčula.

Zlato, srebro svo
i sjaj drugih gradova sto
ne mogu joj uzet dušu
sve dok vjetri pušu
plavim Jadranom.

A galebe ti što sad
sa obzorja gledaš grad
pod krilom se sunca vini
jer je u visini
još ljepši njen sjaj.

Vuče morski priznaj nam
koja vatra koji plam
koji dragulj jače sja
koja kamena prekrasna vizija
iz sna, iz sna
Afrodita Korčula.

Iz mora i vremena
iz pijeska bez sjemena
iz zemlje se rodila
i oslobodila nimfa prekrasna

Carlo Pedron

21.03.2020. u 22:36 • 31 KomentaraPrint#^

Breaking news from Vala


Foto: otočka


Jutros nas dvoje u Vela Luku. Prva trgovina nam tek na 10 kilometara od Vale.
Kupujemo najnužnije redovne potrebe.
Na ulazu u market, odma nam dezinficiraju ruke.
Poštuje se razmak. Udaljenost od blagajne.
Centar velik i opremljen ko šipak.

Divno, kažem mu ja onako ponosito.
Vidi kako su moji škojari disciplinirani.

Pa se spustili u misto.
Skoro pa nigdi nikoga. Sve pusto.
Ispred ljekarne ja treća i zadnja u redu. Uzimam redovnu terapiju.
Maski, rukavica i sredstava za dezinfekciju nema.
Pa tako i nemam baš ništa od toga.
Ali, sve se odvija po PSu. Poštuje se red.

Ja opet, onako ponosito, hvalim svoj otok.

Vratili se u Valu.
Raskupusavam stvari i slušamo stožer.

Prvi oboljeli iz Vela Luke. Pozitivan i smješten u Dubrovniku.

Ahaaa, kaže ON. Vraga su ti disciplinirani.
Nego su samo dva dana prije nas znali da imaju koroniranog.
Pa su se pripali. I zašuškali doma.

U dnu Vale, skupilo se 30 - ak ljudi. Iz više okolnih mista. Imaju radne akcije oko gradnje vlake za izvlačenje brodica na suho. Side jedan do drugog. U zajedničkoj marendi.

Kaže ON, onako ponosito, kako su disciplinirani ovi tvoji!!!
Šta moji, zaronzala ja. Oduvik se kaže da si od tamo odakle ti je žena.
Ovo je i tvoj škoj.

Sad, dalje šta bude.
Ja na katu pripremila apartman za samoizolaciju.
Zlu ne trebalo.

Za blog.hr Otočka

21.03.2020. u 16:34 • 23 KomentaraPrint#^

petak, 20.03.2020.

Veliko oko


Foto: otočka


Gledam te, reče leptir.
Sagnem se.
Kad ono, stvarno.

Nastavih šetnju.
A, milijun očiju uprtih u mene.
Gleda me bor, planika, česmina.
Gleda me trava, samoniklo cvijeće i svo raslinje.
Sve šta leti i puže.
Gleda me nebo.
Zemlja po kojoj hodam.
More i Sunce.
Svi me gledaju.

Sva čula mi izoštrena.
Treperim.
I u šumu vjetra čuh glas,
vidiš li ti nas?

20.03.2020. u 13:54 • 35 KomentaraPrint#^

četvrtak, 19.03.2020.

Priča iz budućnosti


Foto: otočka


Zbijmo redove, rekoše brodice.
Kad smo na okupu, mi smo flota.
Kad smo flota, mi smo zajedništvo.
Kad smo zajedništvo, mi smo Jedno.
Kad smo Jedno, mi smo Sve.
Kad smo Sve, onda smo zalog mira.
A mir je ljubav.
Ako smo Ljubav, nitko nam ništa ne može.
Mi smo gospodari svijeta.

19.03.2020. u 15:15 • 28 KomentaraPrint#^

srijeda, 18.03.2020.

Zar?


Foto: otočka


Ovih dana stiže mi na wats up svega i svačega. Milijun pošalica na račun Korone. Neki me nasmiju. Šta je, u načelu, dobro. Jer, treba se smijati. Međutim, ne treba preći u porugu. Jer virus je to. Opasan i opak. Treba nać pravu mjeru. U svemu. Pa i u šali.

Izdvajam jednu od poruka. "Dajete nogometašu milijune eura mjesečno, a znanstveniku 1800. Sad idite kod Cristiana Ronalda ili Messija da vam oni nađu lijek."

Onda sam počela kopati po filmskoj šund industriji gledajući kolika sredstva se izdvajaju.
I došlo mi slabo.
Milijarde milijuna.

Mi smo, kao ljudska rasa, na koljena bacili sam Život.
I njegovu opstojnost.
Kreirali krive parametre vrednota.
Sustavno nagrađivali konzumenizam. Ne stvarne potrebe.
Ogrezli u snobovskom materijalizmu, valorizirajući ono markirano.
Nad korisnim i uporabnim samo poruga i omalovažavanje.
Uzdigli društvene elite na amoralnim postavkama.
Preraspodjelu dobara usmjerili iz jednog džepa u drugi.
Prikrivajući bahatost humanitarnim akcijama i institucijama od tzv. pomoći. Na globalnoj razini.
Nemoralnost proglasili ćudoređem i veličinom, dobrotu gnjusnom.
Ljude iz nebitnosti postavili na pijedestale.
Prave vrednote zbili u nevidljivost.
Zalili Zemlju krvlju koju nijedan potop sprati ne može.
Blagoslivljali oružje, čovjeka ostavili po strani.
Ogrnuli se mržnjom.
Postali rječiti o ljubavi.
Neuvjerljivi u djelu.

I onda se dogodi Korona.
Počela isplivavat ljudskost i neljudskost. Odgovornost i ono što nije.

Trebamo li dosegnuti dno, zaglibiti u živo blato, kako bi shvatili da nam stvarno malo za sreću treba?
Gledam u nebo.
Tražim odgovor.
I čekam.

18.03.2020. u 16:15 • 38 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.