Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

utorak, 14.04.2020.

Doviđenja


Foto: otočka


Postoje ljudi kojima svaka stanična jezgra odiše ljubavlju. Toplinom. Dobrohotnošću. Ljudi koji znaju utješit. Postavit pravu riječ na pravo mjesto. U pravo vrijeme. Ljudi, čije rame je najmekše na svijetu.
Koji prigrle srcem. Pogledom. Tišinom. Napisanim. Koji bi dali pola od sebe. Da imaju i drugi.
Ljudi koji svoje slaganje s nečim ili nekim odrade nenametljivo. Ali upečatljivo. Djelima. Od kojih je svima dobro. Svoje neslaganje odrađuju kulturno. Argumentima. Ne vrijeđaju nikoga. I ništa.
Ne dijele ljude po nijednom osnovu.
To su LJUDI.
Veliki do neba i nazad. Lako ih je uočit. Prepoznati. U njihovom okruženju se osjećate dobro.
Čak i onda kada niste dobro. Njihovo poslanje je Dobrota sama po sebi. Valjda smo zbog takvih i opstali kao civilizacija.

Postoje i oni drugi. Koji najprije mrze sebe. A onda i cijeli svijet. Koji si daju za pravo vrijeđat. Omalovažavat. Dijelit ljude po svim osnovama spola, rase, vjere. Istomišljenici su im u istom košu. Međusobno su si dobri. Samodostatni. Zbog njih je valjda svijet i stvoren.
Svi drugi im gnjusni. Bagra. Ološ. Smeće.
Kolerici po naravi, pobucali su činjenicu da demokracija i anarhija nemaju ama baš ni jednu dodirnu točku. Pa lamentirajući o svemu i svačemu ostavljaju najbolju presliku vlastitih osobnosti. Prečesto dojmljivo krvoločnu. Naježenu. Nabrušenu. Svaka natruha Dobrog ih prestravljuje. Od svake različitosti im navire krv u glavu. A jezik račva na dva dijela.

Svrha bloga je bila pisati i čitati druge. Ostavljati vlastitu empatiju prema životu. Rasti kroz tuđu. U interakciji dobroga možemo samo bit bolji.

Zadnjih dana se osjeća prekomjerno nezdrava kontaminacija od strane mrzitelja svega, svačega i svih. Koju čak niti službeni admin ne smatra niskim pobudama protiv čovječnosti.
Blog je mjesto dobre volje.
Moja je presušila.
U isto vrijeme i na isto mjesto, nepomirljive suprotnosti na razini pristojnog ponašanja, kulturne komunikacije, te humanog svjetonazorskog poimanja života uopće, jednostavno ne stanuju skupa.
Ja naprosto nemam želuca za bit na istoj adresi.

Do nekih drugih vremena srdačno vas pozdravljam.
Zagrljaj će prepoznat svi kojima ga, od sveg srca, šaljem.

14.04.2020. u 15:06 • 47 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.