karbunara

utorak, 14.04.2020.

Doviđenja

Foto: otočka

Postoje ljudi kojima svaka stanična jezgra odiše ljubavlju. Toplinom. Dobrohotnošću. Ljudi koji znaju utješit. Postavit pravu riječ na pravo mjesto. U pravo vrijeme. Ljudi, čije rame je najmekše na svijetu.
Koji prigrle srcem. Pogledom. Tišinom. Napisanim. Koji bi dali pola od sebe. Da imaju i drugi.
Ljudi koji svoje slaganje s nečim ili nekim odrade nenametljivo. Ali upečatljivo. Djelima. Od kojih je svima dobro. Svoje neslaganje odrađuju kulturno. Argumentima. Ne vrijeđaju nikoga. I ništa.
Ne dijele ljude po nijednom osnovu.
To su LJUDI.
Veliki do neba i nazad. Lako ih je uočit. Prepoznati. U njihovom okruženju se osjećate dobro.
Čak i onda kada niste dobro. Njihovo poslanje je Dobrota sama po sebi. Valjda smo zbog takvih i opstali kao civilizacija.

Postoje i oni drugi. Koji najprije mrze sebe. A onda i cijeli svijet. Koji si daju za pravo vrijeđat. Omalovažavat. Dijelit ljude po svim osnovama spola, rase, vjere. Istomišljenici su im u istom košu. Međusobno su si dobri. Samodostatni. Zbog njih je valjda svijet i stvoren.
Svi drugi im gnjusni. Bagra. Ološ. Smeće.
Kolerici po naravi, pobucali su činjenicu da demokracija i anarhija nemaju ama baš ni jednu dodirnu točku. Pa lamentirajući o svemu i svačemu ostavljaju najbolju presliku vlastitih osobnosti. Prečesto dojmljivo krvoločnu. Naježenu. Nabrušenu. Svaka natruha Dobrog ih prestravljuje. Od svake različitosti im navire krv u glavu. A jezik račva na dva dijela.

Svrha bloga je bila pisati i čitati druge. Ostavljati vlastitu empatiju prema životu. Rasti kroz tuđu. U interakciji dobroga možemo samo bit bolji.

Zadnjih dana se osjeća prekomjerno nezdrava kontaminacija od strane mrzitelja svega, svačega i svih. Koju čak niti službeni admin ne smatra niskim pobudama protiv čovječnosti.
Blog je mjesto dobre volje.
Moja je presušila.
U isto vrijeme i na isto mjesto, nepomirljive suprotnosti na razini pristojnog ponašanja, kulturne komunikacije, te humanog svjetonazorskog poimanja života uopće, jednostavno ne stanuju skupa.
Ja naprosto nemam želuca za bit na istoj adresi.

Do nekih drugih vremena srdačno vas pozdravljam.
Zagrljaj će prepoznat svi kojima ga, od sveg srca, šaljem.

14.04.2020. u 15:06 • 47 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 12.04.2020.

Dar s neba

Gotovo ga nagazih u šetnji pustopoljinama.
Tražeći sebe u sebi.
Sebe u Njemu.
Njega u sebi.

A onda, pogledi nam se sreli.
Srce uzdrhtalo.
Dar mi s neba spušten.
Meni nevidljivoj.
Neznatnoj.

Sad je moj.
I ja Njegova.

12.04.2020. u 09:10 • 30 Komentara • Print • # • ^

subota, 11.04.2020.

Sretan!

Foto: otočka

Prva trgovina mi na 10-ak kilometara udaljenosti. Već godinama odlazimo u nabavu tri puta mjesečno. Kupim po unaprijed pripremljenom popisu. Posložim u ledenicu, frižider, ostavu. Šta fali, fali. Snalazim se. Izbor voća i povrća uglavnom loš. Nevažno. Navikla sam pokrivat se s onim šta se ima. Već desetljećima sam vegetarijanka. Od onoga šta sam uobičajeno kupovala za sebe u Splitu, ovdje nemam baš ništa. Opet, nevažno. Doskačem.

U ovo vrijeme restrikcija, zbog prokletinje od korone, vidim opet na TV-u, pomamu za hranom.
U ovo preduskršnje vrijeme mora se imat riba, šunka, jaja, bojana jaja, u nedjelju pečenka, kolači i svašta još. Jednako, kao za Božić, obred hrane doseže status božanstva.
Cijelim svojim bićem, naprosto osjećam otpor.

Nikad, do sada, ovakve prilike bit toliko vremena s obitelji.
Nikad toliko vremena za pročistit sebe i svoje misli.
Nikad ovakve prilike sljubit se s danima pred nama.
Susrest se sa sobom.
Nikad ovakve prilike pokazat kako malo može postat puno.
I kako mi mali možemo biti veliki.

Ubrala sam zorom prvi bob. I pobrstila zadnje listove blitve iz vrta.
I kruh će uskoro iz pećnice.
Radujem se ručku.

Svima želim Sretan Uskrs.
Svih vas grlim.
Od srca!

11.04.2020. u 11:56 • 29 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 09.04.2020.

Kazneni zakon RH

Foto: otočka

Bez namjere da osuđujem ili sudim, jer ne baratam meritornim dokaznim materijalom, osvrnut ću se SAMO na izjave službenog Stožera civilne zaštite RH, izravne press konferencije stožera Splitsko-dalmatinske županije, te medijske napise /koji su često nepouzdani, žuti, senzacionalistički/, čast iznimkama.
Vezano za nemili događaj u Domu za stare i nemoćne osobe u Splitu, možemo raspravljati o lancu odgovornosti. Ali suzit ću popis na odgovornu osobu u pravnoj osobi, te odgovornost liječnika i medicinskog osoblja, nadležnih za brigu i skrb štićenika.

O poslovnoj, moralnoj i odgovornoj odgovornosti nema potrebe ništa reći. Neke su stvari evidentne na prvu.
Mene, osobno, više zanima kazneni aspekt odgovornosti. Ne zbog zadovoljenja struke. Već isključivo zbog ljudskih i duboko humanih pobuda kojima bi htjela da sankcija, već u ovom slučaju, zapravo bude prevencija svim budućim.

Kazneni zakon RH obuhvaća više članaka kojima regulira odgovornost za kaznena djela protiv zdravlja ljudi tj. širenje i prenošenje zaraznih bolesti. Izvući ću samo fragmente, da ne idem u širinu, ali i da ne mijenjam kontekst zakonskih odredbi.

Članak 180.
Tko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležno državno tijelo naređuje preglede, dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za sprečavanje i suzbijanje zarazne bolesti među ljudima, odnosno za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti životinja od kojih mogu oboljeti i ljudi, pa zbog toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti među ljudima ili prenošenja zarazne bolesti sa životinje na ljude, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.

Članak 192.
.........ako je kaznenim djelom iz članka 180. ...... prouzročena teška tjelesna ozljeda drugoj osobi ili je postojeća bolest znatno pogoršana, počinitelj će se kaznit kaznom zatvora od 6 mj. do 5 godina ...
.........ako je kaznenim djelima prouzročena osobito teška ozljeda drugoj osobi ..... kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
........ ako je kaznenim djelima prouzročena smrt jedne ili više osoba počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Činjenica je da je Državno odvjetništvo izdalo nalog za policijskim izvidom stanja temeljem kojeg će se odlučit o daljem postupanju.
***
Od svakog pojedinca se traži odgovornost, moralnost, poštivanje hijerarhije, stručnost i ljudskost.
Od ljudi, čiji životi ovise upravo o ovim kvalitetama, očekuje se stostruka pozornost.
Svi ljudi bi pred zakonom trebali bit jednaki.
Na sve prekršitelje očekujem primjenu zakonskih odredbi.
Odgovornost je temelj svakog odgoja.
Odgovornost je stup društva.
Odgovornost rađa lanac povjerenja.
Povjerenje rađa sretnog čovjeka.
I Vala je nemirna. Pokazuje to. Povjetarac iz pravca Splita unosi nemir.
Do okončanja pravorijeka.
Jer pravda je pravda. A Krivosuđe, napokon, ima šansu postat Pravosuđe.

09.04.2020. u 16:02 • 28 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 08.04.2020.

Smisao

Foto: otočka

Pokušavam sjedit mirno. Bez vrpoljenja.
Pokušavam mislit pribrano. Bez vrludanja.
Pokušavam bit pozitivna. Nedaćama usprkos.
Pokušavam zadržat objektivnost. Al, subjektivna sam.
Pokušavam ne osuđivat. Teško je.
Pokušavam pravdat. Zar je moguće i ludost?
Pokušavam se tješit. Tješeći druge.
Pokušavam disat u ritmu. Trzne me TV.
Pokušavam ostat svoja. Al ko da me nešto od sebe otima.
Pokušavam živit hrabrost. Koljena klecnu.

Gledam nepomičnu modrinu pred sobom.
Uljuljanu u svoju kolotečinu.
Njoj je normalnost i ova utiha. I podivljala horda valova.
Lice i naličje slane vode. Uvijek isto. Tekućina.

A ljudska duša?
Milijardu nijansi neuhvatljive uhvatljivosti.
Pokušavam shvatiti smisao.

08.04.2020. u 15:47 • 44 Komentara • Print • # • ^

utorak, 07.04.2020.

Duša

Foto: otočka

Uzela zdjelu, koju tako dobro poznajem.
I ona mene.
Nerazdvojne.
Dodala više vrsta brašna, sol, kvas, maslinovo ulje, mlaku vodu i orahe.
I mijesila ga.

Najprije krenulo samoraščišćavanje.
Zašto sam u nedjelju potonula? Odakle mi pravo?
Unutar relativnih vrijednosti ja bih apsolutne vrednote. Pa di to ima?
Ljuta na sebe davila sam tijesto.
A ono krenulo popuštat.
Prepustilo mi se.
Vidi da nema šale s ovim, naizgled, krhkim rukama. I krhkom pojavnošću.
Malo morgen.
To je krinka za neprijatelja.
Iza ove ljušture krije se zvjerka.

Cure su u Splitu. Dobro su. Javljaju se svaki dan. Mi smo dobro. Ni gladni, ni žedni.
A ja potonula.
Pa udri po tijestu.
Rekla bih, skoro platilo glavom, da nije tijesto.

Resetirala se. Presložila. Stavila se na uvriježene postavke svojih, časno proživljenih, desetljeća.
Duboko udahnula život.
Izdahu prepustila sve šta pripada recycle binu.
Posvetila se ovoj ljepoti pod svojim rukama.

Nježno ga mijesila. S toplinom i ljubavlju u srcu.
Zahvalna do neba.
Svjesna da kruh života ulazi kroz usta, oči i dušu.
Izlazi kroz djela i riječi.

Izišao iz pećnice. Iznutra mek.
Ko svaka prava duša.
Izvana hrustav.

Neka, to mu je gard. Da izgleda jači nego li je u stvarnosti.

07.04.2020. u 14:33 • 51 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 05.04.2020.

Takav dan

Foto: otočka

Težak dan mi nalegao na dušu. Čežnja za curama me razdire. Da mi je bilo danas grliti. Da mi je bilo ljubiti. Skuhat ručak. I za stolom slušat njihovo veselo brboćanje.
Obuzdavam izvanjske emocije. Iznutra izgaram. ON me stalno pogledava. Vidi suzu kojoj ne dam vani. Brine, a to ne želim. Stari ne vidi ništa. On je zaronio u svijet autizma. Više uopće ne znam šta do njega dopire, šta ne. Jedva da riječ prozbori.

Ljudske nepažnje na sve strane. Neposluh im kao stil življenja. Paljenje niskog raslinja izazvalo veliki požar u Smokvici. Gori 50 hektara guste borove šume. Jer se nekome prohtjelo na južinu paliti vatru. I očistit svoje masline. Ili na najlakši način očistit parcelu za gradnju kuće. Apel je, ne palite na otvorenom. Odgovor na apel je požar. Nije daleko od nas. Ako nestane struje, odsječena sam skroz od svijeta. Nema telefona, mobitela, laptopa, televizije.

Ne znam odakle naviru nove mace. Svakim danom ih sve više. A meni ponestaje hrane za njih. Ostataka poslije obroka sve manje. Krekera još nešto malo. Na policama u dućanu nestalo. Al one to baš i ne razumiju. Motaju mi se oko nogu, penju po meni. Otkidam od naše hrane i dajem. Ni to još neću moć dugo.

Započinjem crtat. Poticaj na nuli. Sve ostavljam nedovršeno.
Započinjem s čitanjem nove knjige. Nikako se odmaknut s prve stranice. Ostavljam.
Dobar film na Tv-u, al meni misli vrludaju.
Bože, hvala ti na šetnjama. One su blagoslov u ovom izneredu.

Sutra je novi dan.
Moram se presložit.

05.04.2020. u 22:45 • 66 Komentara • Print • # • ^

Blago onom tko te ljubi

Foto: otočka

Blago onom tko te ljubi, blago onom tko te ima;
Već je prošlo mnogo zima al' se pogled tvoj ne gubi,
Blago onom tko te ljubi!
Blago onom tko te ljulja, u svom krilu, snu i javi;
Dok se tvoja večer plavi, u mom srcu mrak se šulja,
blago onom tko te ljubi!
Blago onom tko te štiti, blago onom tko te čeka;
Uvijek blaga, uvijek meka, uvijek vedra ti ćeš biti,
Blago onom tko te ljubi!

Blago onom tko te ljubi, pored koga sretna cvateš,
Zalud usred dana grubih čekam vedre, da se vrate.
Blago onom tko te ima, tko te dahom svojim budi;
Blago tvojim lijepim snima, blago onom tko te ljubi.

Oliver, Blago onom tko te ljubi

05.04.2020. u 08:24 • 22 Komentara • Print • # • ^

subota, 04.04.2020.

Za današnji dan

Foto: otočka

Ljubavi, ljubavi mi daj
podjeli sa mnom ovaj san
i neka zavide nam svi
sreća je tamo gdje si ti.

Nježnosti, nježnosti mi daj
podijeli sa mnom svaki dan
i neka zavide nam svi
sreća je tamo gdje si .

Zauvijek sa mnom ostani
zauvijek samo ja i ti.
Vjeruj mi, vjeruj ljubavi
zauvijek samo ja i ti
vjeruj mi, vjeruj ljubavi
sreća je tamo gdje si ti.

Oliver, Sreća je tamo gdje si ti

04.04.2020. u 11:00 • 23 Komentara • Print • # • ^

petak, 03.04.2020.

Volim

Foto: otočka

Bože, koliko volim ovo plavetno more.
Beskonačno nebo.
Vrelinu Sunca.
Šumu zelenu.
Tlo pod svojim nogama.
Zrak kojeg udišem.
Svaku travku.
Cvijet i kamen.
Sve šta okom mogu dotaknut.
Dušom sveobuhvatit.
Rastapam se od miline
dok mi srce pulsira frekvencijom beskraja.

Ja, mrvičak u svemirskom prostranstvu,
a unutar mene oda životu ko u cvrčka pred puknućem.
Sazdana od svega šta ljubim,
volim voljeti.

03.04.2020. u 08:56 • 45 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 02.04.2020.

Četri stađuna

Foto: otočka

S rukom za ruku su četri stađuna
moji se dani kroz vrime vuku
s teplin i ladnin život se miša
žari me sunce, pere me kiša

S rukom za ruku su četri stađuna
ća daje gazin vrime mi biži
stađuni moji još od početka
korak po korak, kraju su bliži

Stađuni, stađuni moji
di je sad ono proliće cvitno
stađuni, stađuni moji
i lipo lito vedro i sritno
dok jesen stere lisće na stazi
ruke mi stišču o' zime mrazi
stađuni, stađuni moji, stađuni

S rukom za ruku su četri stađuna
ko će izdurat do kraja gazit
jedni će nestat ka da ji nima
na me će pazit još samo zima.

Meri Cetinić

02.04.2020. u 15:17 • 39 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 01.04.2020.

#ostanidoma#

Foto: otočka

Kažu, kad sve ovo završi, više nikada nećemo biti isti.
Kažu, shvatit ćemo prave vrijednosti.
Kažu, bit ćemo bolji ljudi.
Kažu, naučit će nas ovo važnosti empatije prema bližnjima i drugima.
Kažu, solidarnost će se nastaviti.
Kažu, valorizirat će se sve vrednote i sve će doći na svoje.
Kažu, nikada ništa neće biti isto.

Povijest pamti.
Historia est magistra vitae.
Ne zaboravlja.
Zaboravljaju ljudi.
Pokoljenja.

Bilo je kuge i kolere.
Ratova svjetskih.
Još više onih drugih. Na svim kontinentima.
Holokausta.
Atomske bombe bačene na žive ljude.
Glad.
Gripa espanjola, ebola, sarsovi, hivovi.......

Sve je to iza nas. Iza naših pokoljenja.
Prenosilo se.
Nije da se nije znalo. I da se ne zna.

Je li čovječanstvo postalo bolje?

Hoćemo li poslije ove korone ostati isti?
Bolji?
Gori?
Zapisat će povijest. Hoće li je imati tko pročitati.
I shvatiti šta je učiteljica života htjela reći.

/#ostanidoma# je kod mene specifično. Vala mi dom. I dok gledam ovu ljepotu, teška pitanja mi se vrte po glavi.
Lako za pitanja. Mene muče odgovori.
Svih vas grlim. Iskreno i od srca./

01.04.2020. u 14:27 • 29 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>