Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

nedjelja, 05.04.2020.

Takav dan


Foto: otočka


Težak dan mi nalegao na dušu. Čežnja za curama me razdire. Da mi je bilo danas grliti. Da mi je bilo ljubiti. Skuhat ručak. I za stolom slušat njihovo veselo brboćanje.
Obuzdavam izvanjske emocije. Iznutra izgaram. ON me stalno pogledava. Vidi suzu kojoj ne dam vani. Brine, a to ne želim. Stari ne vidi ništa. On je zaronio u svijet autizma. Više uopće ne znam šta do njega dopire, šta ne. Jedva da riječ prozbori.

Ljudske nepažnje na sve strane. Neposluh im kao stil življenja. Paljenje niskog raslinja izazvalo veliki požar u Smokvici. Gori 50 hektara guste borove šume. Jer se nekome prohtjelo na južinu paliti vatru. I očistit svoje masline. Ili na najlakši način očistit parcelu za gradnju kuće. Apel je, ne palite na otvorenom. Odgovor na apel je požar. Nije daleko od nas. Ako nestane struje, odsječena sam skroz od svijeta. Nema telefona, mobitela, laptopa, televizije.

Ne znam odakle naviru nove mace. Svakim danom ih sve više. A meni ponestaje hrane za njih. Ostataka poslije obroka sve manje. Krekera još nešto malo. Na policama u dućanu nestalo. Al one to baš i ne razumiju. Motaju mi se oko nogu, penju po meni. Otkidam od naše hrane i dajem. Ni to još neću moć dugo.

Započinjem crtat. Poticaj na nuli. Sve ostavljam nedovršeno.
Započinjem s čitanjem nove knjige. Nikako se odmaknut s prve stranice. Ostavljam.
Dobar film na Tv-u, al meni misli vrludaju.
Bože, hvala ti na šetnjama. One su blagoslov u ovom izneredu.

Sutra je novi dan.
Moram se presložit.

05.04.2020. u 22:45 • 66 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.