Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

subota, 11.04.2020.

Sretan!


Foto: otočka


Prva trgovina mi na 10-ak kilometara udaljenosti. Već godinama odlazimo u nabavu tri puta mjesečno. Kupim po unaprijed pripremljenom popisu. Posložim u ledenicu, frižider, ostavu. Šta fali, fali. Snalazim se. Izbor voća i povrća uglavnom loš. Nevažno. Navikla sam pokrivat se s onim šta se ima. Već desetljećima sam vegetarijanka. Od onoga šta sam uobičajeno kupovala za sebe u Splitu, ovdje nemam baš ništa. Opet, nevažno. Doskačem.

U ovo vrijeme restrikcija, zbog prokletinje od korone, vidim opet na TV-u, pomamu za hranom.
U ovo preduskršnje vrijeme mora se imat riba, šunka, jaja, bojana jaja, u nedjelju pečenka, kolači i svašta još. Jednako, kao za Božić, obred hrane doseže status božanstva.
Cijelim svojim bićem, naprosto osjećam otpor.

Nikad, do sada, ovakve prilike bit toliko vremena s obitelji.
Nikad toliko vremena za pročistit sebe i svoje misli.
Nikad ovakve prilike sljubit se s danima pred nama.
Susrest se sa sobom.
Nikad ovakve prilike pokazat kako malo može postat puno.
I kako mi mali možemo biti veliki.

Ubrala sam zorom prvi bob. I pobrstila zadnje listove blitve iz vrta.
I kruh će uskoro iz pećnice.
Radujem se ručku.

Svima želim Sretan Uskrs.
Svih vas grlim.
Od srca!

11.04.2020. u 11:56 • 29 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.